Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

86

LIV. sednica 23, maja 1921. godine

Ja molim da odbor usvoji ovo moje tumačenje, da bi se i u drugim takvim slučajevima moglo tako postupati. (Glasovi: Prima se! Ne prima se!) Ko je za ovo moje gledište, koje sam izložio neka izvoli ustati. (Većina ustaje). Konstatujem da je to većina, i da je ovo moje gledište primljeno. Prelazimo na amandmane, • koji su podneseni čl. 43. Molim g. Kurbegovića, da izvoli te amendmane pročitati. Izvestilac Fehim Kurbegović: Kod ovoga člana postoji predlog Vojislava Laziča, koji glasi (čita): Mesto prvog stava čl. 43. „eksproprisanja", da se stavi: „Podela velikih poseda radi davanja zemlje potrebitim zemljoradnicima vršiće se redom od najvećih ka sve manj era. “ U trećoj alineji, da se ovako izmeni: „Prvenstvo pri naseljavanju imaju potrebite porodice izginulih ratnika, ratnih i vojnih invalida i dobrovoljaca." U četvrtoj alineji posle reči: „načinom otudjiti" dodati: „Isto tako će se zakonom onemogućiti i stvaranje novih velikih poseda preko utvrdjene granice." Potpredsednik Juraj Demetrović: Ima još predlog g. Milorada Vujičiča, koji se sastoji u tom, da se izbaci poslednji stav čl. 43., koji glasi: „Zakonom će se utvrditi najmanja površina zemljoradnikove zemlje i slučajevi, u kojima se ona ne može podeliti medju naslednike niti ma kojim načinom otudjiti." Zatim imademo još jedan predlog socijalističkog kluba i molim g. Kurbegovića da taj predlog pročita. Izvestilac Fehim Kurbegović: (čita): U članu 43. u prvoj postati da se izostavi sve počev od „zakon će odrediti" i t. d. pa do kraja postati. Potpredsednik Juraj Demetrović: Ima reč g. dr. Stajić. D-r Uroš Stajić: Gospodo, mi smo podneli u čl. 43. amandman u prvom stavu, koji glasi: „Podela velikih poseda radi davanja zemlje potrebitim zemljoradnicima, vršiće se redom od najvećih ka sve manjem." Ovo smo tražili zbog toga, što bi hteli, da se prilikom ove podele ekspropriacije uvede neki red i želimo, da prva podela, koja će se vršiti, ima da pogodi velika dobra. Dalje u trećem stavu tražili smo, mesto ovoga, kako glasi ovde redakcija, da se metne: „Prvenstvo pri naseljavanju imaju potrebite porodice izginulih ratnika, ratnih i vojnih invalida i dobrovoljaca." Kako stoji u predlogu Ustavnoga Odbora, nema tamo „porodice izginulih ratnika, ratnih i vojnih invalida". (Glas: Ima). Imadu prvenstvo potrebiti ratnici, ali se ne spominju dobrovoljci. (Glas: I to su ratnici, dobrovoljci). Naročito u poslednjem stavu treba da se doda: „Isto tako će se zakonom onemogućiti i.stvaranje novih velikih poseda preko utvrdjene granice." Mi smo time želeli, da zemlja ne bude predmet spekulacije, da se više ne stvaraju veliki posedi. Jer mi ćemo doći, kako reče g. Divac, pošto mi nemamo feudnih zemljišta i poseda, do opasnosti, da oni postanu kao neka poljoprivredna industrijska dobra, koja se mogu stvarati u većoj razmeri, nego što su bila. Ja bih molio Ustavni Odbor, da ove redakcije primi, jer smatram, da bolje pogadjaju smisao nego kako je ovde u čl. 43. Potpredsednik]ura\ Demetrović: Ima reč g.Jakšić. Milutin Jakšić: Ja hoću da se izjasnim o predlogu g. Vujičiča koji predlaže da se izostavi poslednja alineja ovoga člana. Ja nisam za to da se ona cela izostavi, jer ima nešto sa čime se slažem i što bi bilo dobro da ostane. Nalazim da treba da se izostavi ono „može se podeliti medju naslednike", to bi bili zaista fideikomisi. Ona motivacija koju je dao g. Vujičič dobra je, jer

bi mi opet stvorili nove fideikomise, kad bi apsolutno zabranili da se jedna zemaljska ostavina može deliti medju decom na ravne delove i ostavili da ona mora ostati stalno u jednim rukama, da se posedi zemlje ne bi sitnili. To bi bilo praktično, ali zakonom mi ne možemo to naturiti našim ljudima, jer to se izvodi običajem. Na primer Nemci regulišu nasledstvo tako što ostave jednome sinu, na primer najstarijem, zemljište, a druge upute na druge pozive i zanimanja, na primer na zanate ili trgovinu. Ali kao što rekoh, to se može izvesti samo običajem koji je jači od prava, a kad bi mi pokušali da ovo zakonom naturamo, onda bi to moglo dovesti i do krvnih osveta, kao što reče g. Vujičič, ako bi nasledio samo jedan sin a drugi ne. Ja primam da ispadne ovo: „da se zabrani podela medju naslednike." To neka izostane, a ovo drugo: „ma kojim načinom otudjiti", neka to ostane. Ja mislim da nije dobro u apsolutnom smislu zabraniti otudjivanje zemlje, jer može biti i takvih slučajeva da je neko prodao zemlju zato, što je sina spremio za neki drugi poziv, na primer za trgovca, a kao što se zna trgovcu je potreban Betribskapital i opravdano je da on može da proda zemlju. Ne treba dakle apsolutno zabranjivati otudjivanje zemlje jer naš narod ne treba da ostane samo zemljoradnik nego treba da se bavi i drugim pozivima, na primer industrijom. Što se tiče otudjivanja, nalazim da za neke slučajeve treba ostaviti zakonodavcu mogućnost da zabrani otudjivanje zemlje, a to je u onim slučajevima, kad je zemlja dobivena od Agrarne Reforme. Jer, porodice koje tu zemlju dobiju nisu naučile da je čuvaju kao. one koje su imale zemlje pre Agrarne Reforme, te je lako mogu prodati i usitniti i tako opet ostati bez zemlje. Može se, na primer, staviti ograničenje da se takva zemlja ne može otudjiti za 20 godina. Zato je dobro da ostane ovo: „ma kojim načinom otudjiti", pa da zakon docnije opredeli u kom će se slučaju zabraniti otudjivanje. Kao što rekoh, ja mislim da to treba da bude slučaj onda, kad je zemlja dobivena od Agrarne Reforme. Zato bih ja bio da se primi predlog g. Vujičiča što se tiče podele medju naslednike a da izostane ovo drugo, te da ostane kao što je u redakciji ovoga člana. Potpredsednik J. Demetrović: Reč ima dr. Laza Markovič. D-r Laza Markovič: Gospodo, u ime grupe većine mogu da izjavim, da ove predložene amandmane, kako su predloženi mi ne možemo da primimo. Ne možemo da ih primimo zato, što bi time ceo ovaj sistem kako je predvidjen u čl. 43. bio poremećen. Ono što želi g. Stajić da se prvo ekspropriiše veliki posed, pa onda srednji, to se razume samo po sebi. Kažem, to se samo po sebi razume kao jedno pravilo, koje ne možemo da sprovodimo bezuslovno, tako da ekspropriišemo jedan veliki posed bez ikakva obzira na druge momente, a da ostavimo jedan srednji, koji bi trebalo pre njega ekspropriisati. Sto se tiče predloga g. Vujičiča da se ovaj poslednji odeljak izostavi, mi taj predlog ne možemo da usvojimo, ali pošto je ovaj poslednji stav tu prilično nejasan, mi smo se složili u tome, da ga malo izmenimo. Nova redakcija bi prema tome glasila ovako (čita): „Zakonom će se utvrditi slučajevi u kojima se najmanja površina zemljoradnikove zemlje ne može podeliti medju naslednike niti kojim načinom otudjiti". Tako smo ostavili malo- više elastičnosti, da se ovo pitanje o minimumu zemlje što bolje može da reši zakonskim putem. Potpredsednik Juraj Demetrović: Reč ima g. Žarko Miladinovič. D-r Žarko Miladinovič: Sto se tiče prigovora da bi rebalo uvesti i odrediti da bi prvo trebalo podeliti