РТВ Теорија и пракса, 01. 01. 1984., стр. 42

Moma Martinović

ŠTA TO TAMO JURI

Stvarno! Šta to tamo juri niz padinu Trebevića? Šta to remeti stoletni mir jednog od najomiljenijih sarajevskih izletišta? Ovih februarskih dana, pred očima gostiju i Sarajlija, pred očima milijardskog TV auditorija od Japana do Sjedinjenih Američkih Država, bob smenjuje sanke, a sanke opet bob. Čudo neviđeno? Ne, samo dva iz porodice zimskih olimpijskih sportova i mnoštvo devojaka i momaka u borbi za olimpijsko zlato, srebro, bronzu. Svako od njih u borbi sa vremenom, u borbi sa samim sobom, u borbi sa ledenom pistom i sa jednom jedinom željom - biti što brži (negde i ргеко 130 km na čas) znači, što bliže uspehu. Naravno, odavno več, neustrašive borce sportskih arena prati neminovnost dvadesetog veka - televizija. Ukoliko je događaj veći utoliko i njen značaj ali i njena odgovornost rastu. Danas se ona priprema za te događaje unapred i jedino tako, nema sumnje, može da ih savlada. Direktan prenos, dakle, nije samo puka odslikana slučajnost, kao što to većina gledalaca misli, več osmišljen, koncipiran i u detalje razrađen posao koji ima svoje zakonitosti, uspone i padove, svoju logiku i nepromišljenost, svoj sadržaj i formu. I raniji a i sadašnji televizijski radnici saglasni su da je živi prenoc suština televizijskog medija, Naravno, veči broj samo u verbalnim diskusijama. Zašto je to tako? Verovatno zato što se jedan deo plaši tog posla uživo, pa ga nipodaštava, a drugi deo ne poznaje njegovu tehnologiju, pa mu je lakše da ga omalovažava nego da pokaže svoje neznanje. No, manji broj nas koji se tim poslom bavi i te kako zna da je svaki prenos i nov izazov. Bez obzira kako se pripremaii, iznenađenja su mogučna u svakom momentu, ne samo tokom događaja, več i unutar tehničke i produkcione ekipe. Pored izvanrednog osečaja da ste vi

40