Архив УНС — Стари листови — Бивша Југославија

Radujmo se suncu! Dignimo glave, uronimo u nebo i gazimo po tlu! Srca neka nam porastu, duše neka nam se šire, mozgovi neka nam gore! Poleta! Nade! Zanosa! Vatre! Vjere! Na slratište sa skepticima i birtijskim politikantima! U lagum sa kulturom partijskog i koterijskog nadmudrivanja i gloženja! Ispalimo gradove biblioteka naših mudraca iz obećane zemlje, austro-ugarske Mesopotamije! Ima nas Hrvata, koji potpuno kulturno žive, više nego prije, i moralno i nacijonalno boljih, nego ikada do sada. Ostanimo mi amo Hrvati, ali budimo Hrvati potpuno i pravo suvremeni, uživljeni u ovo doba poslije Kosova, a ovo je doba energije i herojizma, ne mekuštva i snivanja. Ovo je doba ne malih dušica zadovoljnih sa svačim i sa ničim, nego buntovnih duhova, koji Naciju hoće stvoriti, Kulturu Jugoslavije hoće da zazidaju, pred

čovječanstvom ljudi hoće da postanu. Ovo je doba revolucionarno, nije reakcionarno, ratničko nije počivalačko, i politika od naroda poz/atih treba otporno nacijonalna, a ne pokornička da bude, naši predstavnici treba da misle na Sutra, više na narod nego na sebe, i rad na ekonomskom jačanju i rad na podizanju moralne energije u rašem društvu i rad na širenju nacijonalne vjere među pukom, treba da pospješi, übrza i pojača se. Ako smo prije Kosova griješili, najmanje treba da griješimo poslije Kosova, i kao nikada trebamo barem sada znati, da je, da bi se činila velika, dobra djela, čeMo preka potreba, činiti zla djela.

Srbi su übijali tjelesa, ali su stvarali duše. To je herojski narod, a heroji irisu zločinci. Niz pučinu.

Rijeka.

Niz pučinu poć će naše lađe mrke, kad žestoki vihor sa sjevera dune. Ovdje su nam misli bile vječno grke,nemoći i teškog očajanja pune. Sad stoljetno breme sa srdaca pada, mi želimo borbe, pobjede i rada !

Ostavljamo prošlost punu blijedih sjena, iznemogle čežnje sitnih malih bića, i krovove tople, gnijezda savijena, mirne, vedre dane zadovoljna žića, idući u život nepoznati, tamni, da nas kiše biju i gromovi plamni.

Antun Barac.

Stat ćemo na pramen, da nas vjetar bije i meke nam kose po zraku leprše, miris mora da nam staru tugu pije, da valovi silni jednim mahom skrše teret što vjekovno na dnu duša leži da nas mije vazduh zanosni i svježi !

Mi hoćemo naprijed! Nadimlju se jedra, i zanosna vatra sije nam u oku Vjetar duva zvižde puna, crna jedra i valovi bijeli lupaju o boku. Kada vrijeme stigne za noćište meko, bit ćemo daieko, bit ćemo daleko i

Vihor.

Zagreb.

Ti si, omladino, burna. Tko nije u mladosti buran, omlitavi već u muževnoj dobi, a u starosti je gotovo dijete. Tko u mladosti ne vrije, nikad se ne pročisti i nikad od njega pravi čovjek. Mlada snaga ne miruje.

Davoriti Trstenjak.

I i se, omladino, kupiš pod barjakom, pod Vihorom. To tebi dolikuje i to si dužna. To je krasno i to nas veseli. Drugačija si danas, nego je bila omladina prije četvrt vijeka. Mnogo si zrelija. I pri-

25