Архив УНС — Стари листови — Најстарији

NARODNA MISAO

Broj 14.

U Zagrebu, 5. svibnja (23. aprila) 1898.

Godina 1.

Izlazi četvrtkom. • Cijena je га Austro-Ugarsloj^ na godinu . л* . 5 l'or, — no. na po] godine . 2 „ 50 na četvrt godine ( „ 25 ■ na mjesec . „ 50 za Srbiju i Crnu goru na godinu 6 for. za sve ostale zemlje '5 franaka u ’ Pojedini b Uredništvo Misli“ vićevoj unu. Otpravništvo u Preradovicevo . ulici broj 11.

Dopisi šalju se m-i'dništvu a pretpiata i ogiasi otpravništvu „Narodne Misli“. Za oglase, izjave, zahvale priposlana, izvještaje, računo i ost. plaća se 6 novč. pe . retku, petitnih slova; a od oglasa, koji se po više od 3 puta tiskaju plaoa se po pogodhi i uz razmjerni * Rukdisi se ne v д ,_ j pisama ne prima uredni¥tvo ni- uprava. i .*

Jetinsfvu i slobodi norodo

I uzajam nosti broće/

■in., ..iadnici i . izdavači

Erazmo Barrlć Dr. Franko Potocnjak

м ■ Ш ii. ■ .©lavni urednik Вг. Ггапко Potocnjak • '■»

Broj 5166. kz. \ U гте Njegova kralja! Kr. sudheni stol u Zagrebu sakliućiii je na predlog kr. đfžavnog u Zagrebu, da tiskopis tiskan u povrtmenom ćasopisu „Narodna misao u od 28. travnja 1898. hr.l3. 1.) Iz uvodnog ćlanka pod naslovom „Posliednji udarac u ciela 4,5, 6 7,8, 9, 10, 11, 12, 13f i 14. alineja t. j. od ~Nu ta“ (11. stupac 1. str.) do „dovedosmo u (1. stupac 2Ј str.) 2.) Iz noticc „Dva. dara“ (111. stup . | 5. str.) od ~Eadosna“ do v od liusije u (doi kraja), tvori ućin zločinstva smetanja Јатодф mira označena u §-м 65. sl. a) h. ■s'tgr.pfpstupka § 300. i 302. k. z. ■■ ■ »■p] 1 S toga se izriće lazpdćivanja rečenoga tiskopisa, (МЈрШпјет primjerci tmadu se uništiii, a ргезшт -оУа ima se proglasiti na ćelu prvog b§mjiićeg broja časopisa „Narođna Misao“ i „ Nar.. Novme u . Raztozi. Citavim smjerom t sađržajem pomenutog tiskopisa nastoji se razdražiti na mržnju i prezir načinu vladanja i upravi državhoj, proti organom vlade u pogledu njihova uređovanja, ter stanovnikah državnih jednih proti drugim, čto ivori unn sločinsfr.a smetania iap- . пода mira oznućena u §. 65. sl. a) k. z. ter prestupka §-« 300, i 302, k. z. Presuda osniva se na §§ 6. 8. i 12 t. p. i §§-м 32, 33, i 34. t. z. Kr. sudbeni stol U Zagrebu 1. svibnja 1898. Rakodczag Zagreb, 4. maja 1898. Mi smo već nekoliko puta izravno i neizravno pokazali komu i бети služe hotice ili nehotice oni naši listovi, koji pod izlikom n a r o d n e svrhe propagiraju separatizam i ekskluzivizam imena pa osobitom zluradošću, bud ističu zla djela i pojedinaca i skupina protiyničkih strana, bud izrabljuju u svoje svrhe vjerske momente. To medjusobno čašćenje na nesreću

narodnu prikazćii; sn., jaoe п članku „Тко služi tudjinu u u L.r.. 2. 'kojl nam je državno odvjetništvo dc/br n đijelom zaplijenilo,' a vjersku surev vost i posljedice njezine za nas narodni rt prik aćemo posebno. Nu „Hrvatski anik“ n e nam povoda, da danas’ neiolik općeniti . riječi kažemo. U fefoju 34. od ‘27. t 4 avnjft t. g. nav®di 0,4 po beogradskim . listovfma „Уе«sвгпје hovosti u i „Dnevni lis#-, 1 ' da je fra. /■УијрУУ tu nedavno, bio -u. Beogradu, gdje 'рв Ш Ц: } Inolrentjij'p prestavio 4 kapo) mifioitiar katoličke ćrkvfe |i zamjenik biškupa Štrosmajera za tSrbiju, Gosp. mj.tropolit da je odgovorio, da je Srbija kršćanska zemlja, pa ne" treba misijonara. Potanje se ništa više ne navodi, već samo Branik dodaje nekoliko svojih opazaka kojima hoće da Srbiju prikaže varvarskom, intoleranmom i fanatiCnom, pa na koncu veli: dajemo i to na znanje gospodinu Potočnjaku. Nama je nemilo kadgod u kojem našem listu naidjemo na ovakav način pisanja, bilo u kojem dijelu naroda našega, pa ga od takih insulta . oeremo ni pred dITRT.;STT?! ' rJ-fcadjl'fflr HeoJ -т>оtonjima ne, jer im je to zanat i sredstvo za proračunanu svrhu, a pred domaćima ne, jer znademo, da to čine ili proti boljem znanjuiuvjerenju, ili zavedeni. Ako je ono prvo onda naša obrana, povrh toga što je uvreda po sam narod i po narodnu našu svijest i ponos, neće koristiti te će žalosni junaci svoju i dalje tjerati bilo u domaćim izmećarskim listovima, bilo u Pester Lloydu, Neue freie Presse et tutti quanti; ako je pak drugo slučaj onda je na mjestu samo pouka i ozbiljan radu narodnom duhu. Jer je našom zadaćom ovo drugo, mi tomu i nastojimo po slabim svojim silama da udovoljimo; pa kao što svakom zgodom želimo da poslužimo istini.,ne gledajući ni na Petra ni na Pavla, tako i eada ra izaziv mitrovackoga Branika radi istiiia i same stvari ovo očitujemo. ’ ч ’

Koliko je nama’poznato, ma da je narod naš u Srbiji pfetežito vjere pravoslavne te upravo isČezavaju sve ostale vjeroispovijesti, od kojih je katolička najmanje kompaktna, već je sporadična po nekoji’m mjeatima i gradovima, odnošaji svih inih vjeroispovijesti izim one katoličke već su davno uredjeni. Srpska vlada ne samo da izdržava muhamedanske džamije,protestantske i židovske škole, već su u opće odnošaji sljedbenika tih vjeroispovijesti definitivno uredjeni. Uredila ih je sama kraljevina Srbija bez ičijega utjecaja. Nije tek jednom Srbija htjela da uredi i odnošaje svojih katolika, te je dapače već pokojni knez mučenik Mthajlo bio odredio i odlično mjesto, gdje da se u Beogradu sagradi katolička crkva. Na istom mjestu np 1 danas zgrada Crvenoga Kr rU a. Nu Srbijina, kojoj na nju od-'vajkai. rastu i koja je iz naslova svojih bTs ■ u pohtičkoj namjeri pružala „virtualnih u prava na biskupiju srrfeTlerevsku i biogradsku osujetila je svaki put i sam pokušaj, da se to pitanje riješi. I danas se ozbiljno misli i radi c riješenju toga pitania; o nuždi da ga se-kraju privede uvjereni su od Njegova Veličanstva kralja Srbije Ло aadnjega državljaniiia ć-vi, koji znadu, da su sredjeni odnošaji uzemlji uvjet njezina slobodnoga razvoja i jamstvo, da će u toku vremena tim putem usporedo sa junačkom sestrom Crnom Gorom, a pod moćnom zaštitom plemenitoga i velikoga „strica“ dovesti ujedinstvenu pnrodnrt kolotečinu život jednogai istoga naroda najugu. Sinovi Srbije svjesni su svoga zadatka pa će se u kratkom roku riješiti i pitanje o odnošajima katolika u Srbiji, ali će ga kraijevina sama da riješi u sporazumu sa papinskom stolicom u Eimu. Načelo, koje ju pri tom vodi. jest, da svoje šljedbenike katoličke vjeroispovijesti posvema liši utjeoaja tudjinskih, da katolicizam u Srbiji ne bude jednom od poluga, kojom se proti narodnoj misli i težnji Sn ' bije radi sa neprijateljske strane. Za rije-

Slovenačka pjesništvo u - najnovije doba

(1890—1898.) Р i š е A, K. Gorj ančev. , (Nastavak.) J Dominsvet. Anton Hribar. Citajući nebrojne pjesme ovoga pjesnika, sjetili srao se nekojik zgodnih rijeci urednika ,Dom in sveta u dr. Lampeja. Taj je učenibogoslovao napisao godine 1890. u 32 broju svoga lista medju inim i ovo : „ . . . Ne veo besedij nego je neobhodno treba ! Pomnite, da v umetnosti ni oni prvak, ki rabi vse bogastvo raznih pripomockov, ampak oni, ki zna modro izbirati: In der Beschraenkung zeigt sioh erst der Meister“. („Cvetje in sad“.) Ove se riječi dadu vrlo dobro protegnuti na Hribarja. Pjesnik je toplodonosan

do skrajnosti. Spjevao je silno mnogo pjesama, gdje se svaki ritmički dobar stih rimnje. Na žalost nema kodnjega nikakvih dubljih misli ... 6ujete svoje uzima j.,oiiajviše fis svetog pišma (~Ybabilonški sužnosti“, str. 212 god. 1891., ji ve Marj-j a u , str. 235. ibid., ,Gon (£plboe“, str. 150 ibid., „Mati su n a mNj a n k'a u ,/ str. 316. ibid., i dr.) i narodnih priča ђ (Р *vo d n i m o ž u , str. 25. g. 1891., „Н ajdu šk a nevesta", ,Sk o puh“, „В ’o j pri Sis k u u , „В ojp r i Vogastogrpd u“, „Nočna рогока“ i dr.). •* ђ On, rek bi, uživa u tvorehju etlhova. Dobra volja iz njega -uvijek izyire. Junački se laća svoga posla. Odrazuje se u ovim stihovima : „Каг hoče, bratje, naj velja, Kdor ima v prsih kaj srca, Nobena stvar ga nič| ne moti, Še vraga samega se loti u ,/ s kojima je počeo ciklus „Diabolus Уag abundus“ („Peklenščpk Polepen— ” ? I J * Ч

šček). Ta pjesma je nastavak ciklusa „Ku- rent u , kojega je spjeyao dvije godine pfije (god. 1890., str. 13., 47., 78.) ч Hribar je svečenik-kapelan i kao takav boravi uvijek medju prostim narodom. Jezik narodni prešao mu je u krv, a s jezikom i humor. On je dijete prirode, ali su mu vezane ruke, da se ne može razviti. U društvu je veseo i zabavan pravi šaljivdžija. Njegovu plodonosnost neka svjedoče uz ogromnu množinu manjih pjesama i ovi ciklusi; već napomenuti „Kurent“ i „Diabolus Y agabundus", „К n e z Ljudevit u , M i n ka“ i „Biserji u , koji se još sada ' nastavljaju. Još ovo : „Županova Minka“ imade sama 3848 rimanih stihova . . . (Nastaviće se.)