Архив УНС — Стари листови — Најстарији

samo jedan primjer dosta neznatan prema onomu, što .židovi rade, ka-da 'narodu posudjuju gotov * novac. Kada je prošlili godina Posavina: poštradala od poplave te i jadnom narodu nestalo novaca, xxpozorio nas je jedan prijatelj trgovac, da seoski židovi veoma mnogo kupuju mjenione blankete, na kojitna sli obvezivali neupućeni seljaci, za mnogo veće svote, nego što su ih faktično na Sajam primili. Zaduži li se seljak što za robu, što u gotovom svega 20 —30 for. to je onda sigurno, da će ga u nevolji židov navesti i upravo primorati, da pptpiše mjenicu pd бО —lOO for. —■ IJz trgovinti oivor] žicT '7ć3tT‘ L i krčmu, u kojoj tooi takvo piće, koje nije drugo, no pravi otrov, što je jasno priznao . na sjeničačkoj raspravi židov Frolich, rekavši, da miegova rakija ss stoji od čiste vode i prostog г пца£а. Izmedju mnogili ostalih rana na našem narodnom tijelu, seosko židovstvo spada medju najopasnije, .pak zato upozorujemo i molimo svećenike - i nčitelje, da narod odvraćaju od tih pafasita, a mladjem našem trgovačkomn naproporučujemo, cla ne otvara trgovine samo po gradovirna ,nego neka poclje i n sela, gdje će moći takodjer pristojno zasluž:vati, a pored toga moći će pošteno i narodu poslužiti već tim, Sto će ga Cesto moći spasiti iz lihvarskih židovskih ruku.

Narodno gospodarstvo Naše najpreče gospodarske potrebe

Odkako je prije 50 godina seljak naš prestap da bude pukim orudjem produkcije te postao sam producentom i slobodnim gospodarom svoje proizvodnje promjeniše se u nas sasvim gospodarske prilike. Razvojem komunikacije stupisn o u saobraćaj sa čitavim svijetom. Napredniji poljodjeloi i plodniji krajevi stadoše da konkurišu sa našim slobodi i samostalnom gospodarstvu još nenaviknutim seljakom. Ako je prije gođina izđala, on je niogao u "зуакот" ‘ilučaju da računa na svoga gospodara, sada je to prestalo, Prije je sve svoje potrebe sam namirivao kod kuće tako liranu odjelo rasvjetu. Primitivno gospodarstvo nije iziskivalo gotovo nikakvib investicija. Odjeljen od svijeta nije poznavao njegovih velikih potreba; ova ga je odjeljenost istina lišila mnogih blagodati naprednog gospodarstva, ali ga je ujedno i sačuvala od kojekakih gospodarskih neprijatelja. Nije on znao za svinjsku pošast nlokseru itd. Proizvodeći u zadruzi sve, što mu je trebalo za život zadovoljavajući svim svojim dužnostima u naravi, bilo plodinama bilo radom nije on ni znao da cijeni novac, a nije ga baš u tolikoj mjeri ni * trebao. Nu potrebe narastoše a razvrgnućem zadruga nestalo je i one divne razdiobe rada ? te po tom i mognćnosti, da s a m namiri, i stare svoje potrebe. Trebalo se je uteći mijenjanjn trebalo se je sve više nteći novon. Nu eto nevolje. Sredstva se gospodarske produkcije umanjiše cjepkanjem radnih sila i zemljišta,— a povrh toga pala je i oijena toj produkciji rad prevelike konkurencije tudjih naprednijih gospčdara i tudjih plodnijih zemalja, koje nam se razvojem komunikacija u velike približise. K svemn tomu dodjoše još i razni Ptkupi i gornice, te ini javni tereti, a to u novcu, a napokon kuga, nerodice, filoksere itd. Sada je seljak morao više proizvoditi ilego što je baš trebao u kući da se domogne novaoa dok se u drugu ruku porastom žiteljstva cjepkanjem radnih sila i zemljišta i fundus instruotu sa umaIjiše sredstva za tu produkciju, a izvanjskom konkurencijom umanji se još i vrijednost te već umanjene produkcije. Napredak u gospodarenju samom nije bio ni u kakom razmjeru s umaljenjem produkcije i sa padanjerg njezine vrijednosti. Kad razvrgnućem žadruga taj proces cijepanja i umanjiyanja ne samo nije pre-

stao, već se nesretnim seljaokim zakonskim nasljednim pravom svedjer nastavljao zar je čndo, da je seljak u takim prilikama posizao za svakom prilikom, ne bi li kako namirio svoj gospodarski deficit. Novac sada uz rad najvažnije gospodarsko sredstvo služio je redovno samo za pakrivanje deficita, a ne za gospodarske investioije, koje postaju sve .nužnije. U ovakim prilikama nije ni čudo, da skupi zajmovi, što ih je seljak uzimao, ne postigoše svrhe - da ga gospodarski ojačaju, već samo odgajahu katastrofn, koja bi se pojačanom energijom i još većim 3 možda bila dalar ukle*"«-’ - ш а dovoijno je poznatojdla kapital upotrebljavan za pokrivanje deficita ne iiosi kamata, dok je seljak svojim zajmodavcima morao da plaća masne kamate. Ne, ću da govorim ovdje napose o tom kako je mnogi slabić došavši na lak način do veće svote novaca, neiskusan i nenauoen na novac isleoi na budućnost i onu svotu, ki u nra je preostala za investicije nerazumi profućkao. Ne zovem ovakog čovjeka nau rice lakoumnim rasipnikom, jer mi se e, i da je tu više neiskustva i nezrelosti, ce bih ga.radije prispodobio sa nebrižnim d6,etetom, koje je došavši do novaca iste fSnerazumuo prorajtalo. Uvažirno li dalje, - " la * zajmodavoima _ često i nije bilo do toga, da nesretniku zaista pomognu, jer onda barem ne bi bili * lihvarili već da im je bilo u prvom redu do vlastitih probitaka ~ a mnogom privatnom lihvaru činio se je ovaki osiromašeni seljak još i zgodnijim objektom' za sištematsko sisanje i izrabljivanje —još ćemo se .manje_ ouditi što je ovo uzajmljivanje našeg seIjaka dovelo na rub propasti. Sjetimo li se nadalje da se je novSc većinom posudjivao na mjenice, a da su ove već svoiim kr a tk i m četvrtgodišnjim rokovima, i tim, što se ne obaziru n a vr i j em e, ka d se 1 j a km o ž e d a plati, skroz i skroz nepraktične za seljačke potrebe. Mjenice su zgodne za trgovca koji može brzo da prometne svoju robu i tako i za kratko vrijeme vrati i glavnicu i kamate, ali one nisu za poljodjeloa, koji često treba godine, da izbije kamate iz uložnih investioija. Od jedine hipotekarne banke što je imamo, isključen je mali posjednik sasvim, te ona ne dajezajmove ispodsoofor. Ako i jest mjenica posebna vrst osobne vjeresije, naši novoani zavodi bez razlike daju na mjenicu samo onomu, koji posjeduje nekretnina ili ako mu žiranti imadu. take nekretnine. Mjenienim je dakle dugovima kao i svim ostalim, što ih naši uoveani zavodi davaju, temeljem posjedovanje realiteta. Na poštenje, radinost i štedljivost individua vrlo se malo pazi kod ovakih Spekulativnih zavoda, a bilo bito i vrlo teško, jer su ovi zavodi vrlo razgranjeni, te ovaka evidencija vrlo teška ako ne i nemoguća. Danas kadi najprimithniji seljak nužuo treba novaoa, da ih investira u svoj posjed i da se obrani od filoksere, peronospere, sumporne plesni, krvave uši itd., danas, kad je imućniji nezgodnim up ptreblj avanj em zajmova, koji ne odgovar" ' svojoj zadaći, sav prezadužen, a sirc aiji seljak kraj neznatnog posjeda i maivo ne može doći do novaca lišen jg ; i jedan i drugi glavnog i prvog uvjeta ža racijonalno gospodarstvo lišen je n6va c a. /aalosna je istina, da ćeš sve češće naići na seljaka koji nema ni jednoga blaščeta u staji kao i na take, koji već o božiću kupuju kukuruz i žita. Žalosna je istina da imaseljaka, koji za 18—20—30 novčića po čitav dan rade baš kao njegda, kadaje novac dva i tri puta više vrijedio. Žalosua je istina, da sve češće ovrhe radi javnih i privatnih tražbina danomioe povećavaju seljački proletarijat, a da gotovo nema tvornica, gdje bi ovaki beskućnici bar kaku taku zaradu naći mogli./ualosna je napokon istina, da su i imućniji seljaci posvema podvrgnuti raznim sluoajnostima nepogodam te se ni oni često ne mogu. da obrane od gladi.

Kako dakle da namakneš seljaku novaca, adaih on investira; kako da što više njegov kredit digneš i kako da omogućiš i siromašuom ali poštenom radiši, da dodje do novaca i kako da'osjeguraš imućnijega od raznih eventualnosti, kako da nadomjestiš barem njekako stare zadruge, kako da postigneš, da do vjeresije dodju samo oni, koji će se njome zaista i na svoju korist poslužiti, a neće, kako to danas redocmo biva, sve dublje i moralno i materijalno propadati ? Kratak ali jasan odgovor na sva ova pitanja glasi : Osnivaj zemJjoradničke zadruge ! : (Nastavitće se.)

Prestavke i vapaji na gospodarskom polju

■ Svi bez ražlike osjećamo veliku pogibao, kojom nam prijeti nova madžarska zakonska osnova o kreditnjm zadrugama. I našim osjećajima bojazni i straha dali smo izraza tako, kako smo umjeli, kako smo se od prije naučili. Domišljali smo se razlozima, koji su madžarsku vladu nagnali na taj korak, i zaključili snro; šovinističke tendencije’. IPogadjali smo posljedioe, koje rnogu otuda nastati po nas Srbe i Hrvate, po cio naš narodni život, i kazali smo: -übitačne: Prolistajte sva naša glasila, koja . •su d tom progovorila, pa ćete se uvjeriti o. istini. A u privatnim našim društvima iznose se iste misli, samoujačim izrazima. No, izgleda pp svemu, da će na tom i ostati. Izgleda, Sa smo mi Srbi i Hrvati zadovoljni, što smo zlo konstatovali. Gini .nam se, da se dalje od toga ne misli ići, Дк smcr, pali u potpunu rezignaciju, da ne osjećamc, ni volje, ni snage, da se d j e-1 i m a* odupfemo opasnosti, koja prijeti našoj gospodarskoj, a prema tome i narodnoj samostalnosti. Pokazali smo, da znademo govoriti, ali ne pokazujemo, da umijemo raditi. Pokazali smo, da se znademo tužiti, ali ne pokazujemo, da se umijemo braniti. I savez srpskih zemljoradniČkih zadruga kazao je svoju riječ o ovoj zakonskoj osnovi. Uputiojeu povodutoga prestavku na ugarskoga ministra-predsjednika. Ta prestavka, po samoj sadržini, izgleda kao prava gospodarska rasprava, u kojoj se pokazuju nedostaci madžarske zakonske osnove. Dokazuje da je predložena osnova u protivnosti s postojećim i naukom i praksom utvrdjenim sistemima, koji su se jedinf pokazali kao korisni za razvoj seljačkih kreditnih odnošaja. Ističe sistem Rajfajzenov, koji počiva na načelu samopomoći, kao jedini put, kojim se može podići naš No savezu srp. zemlj. zadruga moralo bi biti jasno, da ugarski ministar vrlo dobro zna, za što je predložio dotičnu osnovu, a da mu je bilo stalo do čije pouke, sazvao bi anketu razumnih gospodara. Moraii bi kazati, da je savez vrlo naivan, ako misli, da će Madjari odustati od svoje namisli zbogjedne prestavke. Za njih je mjerodavna u pogiedu nas politioka , strana same osnove, ostalo ih se vrlo malo tiče. I savez je sam mogao znati, da se ugarski ministar nanjegovu prestavkuiieće ni obazreti. U ostalom Madžari vrlo dobro znadu, jer u tom imađu golemoga iskustva, da mi ...Sfhi i Hrvati na njihove izazive uvijek i redovno odgovaramo prestavkama iremoustracijama, pa ih neće ni ovaj korak u ~ oudo baciti. No za to oe ovu prestavku stići ista sudbina kao i sve dosadašnje, kojima smo u raznim prilikama „uznemirlvali veliku gospodu“. Po svemu što smo iz spomenute prestavke saznali izlazi, da je savez srp. zem. zadruga nezadovoljan radi gospodarskih nedostataka madž. osnove. Prestavka ništa drugo i ne kaže. A iz toga bi mogli zaključiti, da bi savez bio zadovoljan s tom osnovom u tom slučaju, kad bi ona odgovarala pogledima i načelima, koje na gospodarskom polju savez zastupa. No mi toga nećemo namjerno izvoditi, jer držimo, da je savez hotimice izbjegavao političku

Четвртак 23. априла 1898,

„НАРОДНА МИСАО"

Број 14.

5