Архив УНС — Хумористичка штампа

društvena hronika

u ovoj kavani

naše

Fadil Hadžić

Uovoj kavani... ...u drugoj polovici dvadesetog vijeka. Evo, ovdje u uglu sjedi osam... Osam Ijudi, osam bonvivana sa četiri gospođice. Imaju kravate. Imaju nevjerovatan smisao za boju. Imaju fina mekana vunena odijela. Imaju i brč'će i imaju u privatnoj svojini gospođice sa šarenim šalovima. A nemaju zaposlenja. Ipak žive. I dobro žive. Zahvaljujući dragom bogu i pomalo sebi i svom talentu da žive i gurmanski jedu bez profesije. Razgovori teku... ...u ovoj kavani. Gospođica citira Lorku (kojeg nije pročitala). Bonvivani slušaju sa zgusnutom pažnjom. Svi se dive Lorki i češljaju kosu. Gospođica ponavlja osam puta dva Lorkina stiha. Ona bi izrecitovala i više, ali ne zna. Nije čitala. Nisu nl oni. Ali ako je riječ o Lorki, onda kapa dolje. Oni mu se dive jer ga vole. Јег je taj Lorka poznat kao kulturan i јег je to u modi... U ovoj kavani,... ...razgovori teku —■ bez prestanka. Bonvivani i gospođice uživaju u toj slozi, u toj Ijubavi za ovo sunčano kavansko mjesto pod tmurnim gradskim nebom. U ovoj kavani... u drugom uglu кгај prozora sjedi razbarušeni gospodin. On piše. Piše ргеко cijelog dana. Piše uz kavu. Piše uz sendvič. Piše uz glazbu. On piše scenarij! Ovdje u dimu, u kavang u žamoru on jedino može da stvara. Papir promiče ispod pera. Gosti ga blagonaklono pogledaju i šapatom pitaju: tko je ovaj? Tko je ovaj razbarušeni? zuje pitanja kao pčele. Zar ne znate? To je on!. . —■ Pisac scenarija! Pogledi radoznalog poštovanja khze po razbarušenom. A on i dalje piše. On živi od tih pogleda. On se goji kad mu se diskretno dive, i raste kaosjemegraha na đubrištu kada ga dohvati sunčana zraka.

...A onda ta biljka zadrhšće, jer netko neobazrivo pita: A šta je dosad njegova filmovano? Nitko se živ ne sjeća. Poneko se i zastidi zbog toga. Ali on i dalje plše. Autostrade papira već su prošle ispod ovog neumornog рега. On piše i več u mašti gleda spomen-ploču u tom kavanskom uglu. Ploča, lijepa, glatka i mermerna. Urezana zlatna slova s imenom iz njegove lične legitimacije. Ispod ploče Gloria, Beatrice i Mariana (domaće firme inostrana imena) mašu repovima frizura i nagone muhe u bijeg, da (ne daj bože) ne bi ploča potamnila. Neka mu je slava! Vječna slava! Na klizavom parketu spotiče se grbavi sijed konobar (budite prijazni, on je vrhovni meštar!) U ovoj kavani svi ga znaju. Deset, dvadeset, trideset Ijeta...

...on se ovdje šeta i übire novac za kavu, za čaj, za limunadu, za neku poruku, za broj telefona koji će gospođici ostaviti gospodin, za ovo i ono i još nešto; za kamate na neplaćene cehove od ove mlade gospode. To ide ispod stola. To gospođice ne smiju da vide (iako znaju). To uzdiže ovdašnji duh. To stvara prisnost i velike šanse. To praznom džepu otvara neviđene perspektive. U ovoj kavani... ima dvadeset stolića. Ovo nalikuje na još neviđeni moderni ured. Za ovim se stolom novosti čuju. Trač o Pubi. Novost o slikaru S. Senzacionalna novost o pijanom novelisti T. Novost o razvodu između M. i N. Sve novosti priča jedna dama, koja je jutros izmiljela iz memljivog kreveta. Sivo lice (podosta oslikano) i nešto prilijepljene kose na usko čelo. Ovaj tje-

IZVOR...

6