Београдске новине

Strana 2.

Beograd, nedjelja

Beogradske Novine

16. januara 1916.

Br«j 7.

vati za sebe potpuno gospodarstvo na .Taclranskom Moru. A Italija ne samo da nije do sada ništa učinila za ostvarenje tog svoga cilja, nego postepeno sve gubi poziciju za pozicijom. Za vrijeme je ovoga rata carska i kraljevska flota dokazala toliko puta, da je ona nadmoćnija nad mnogobrojnijom talijanskom flotom,ida su Talijani potpuno nemoćni sa svojim ratnim brodovljem. K udarc.u. što ga je dobila od svog prijatelja od jučer, dolazi još jedan udarac prijatelja od danas. Kako brzojavno javljaju jedno je francusko odjelenje posjelo ostrvo Krf. Kao što je poznato, ugovorom od 1864 g o d i n e, označeno je ostrvo Krf i jonsko ostrvlje, kao strogo neutralno zernljište Grčka zato nije smjela da utvrgjuje ova ostrva. Sada su pak Francuzi posjcdi Krf. Mi ne vjerujemo, da je ovo posjedanje Francuska izvršila u sporazumu sa Italijom, i zato je francuska vlada i pohitala već, da izvjesti grčku vladu jednorn notom, stavljajući joj na znanje, da se ostrvo Krf posjeda, da bi se tu mogli oporaviti ostaci srpske vojske. Raspoloženje u Italiji. Šta pričaju ranjeni talijanski vojnici. U „Kolnische Volkszeitung" piše jedan Talijan, koji je posljednjih praznika bio u Italiji, da se u Italiji nigdje ne primjećuje oduševljenje za produženje rata, a da su naročito razočarani i ogorčeni ranjeni talijanski vojnici, koji se sa bojišta vraćaju svojim kućama. Talijanski vojnici otvoreno zahtjevaju, da se zaldjuči mir, i oni kažu: n a š e novine ne javlaju n išta, one samo iažu. Jedan je ranjeni talijanski vojnik rekao, „Naše se vrhovno zapovjedništvo prevarilo u teškoćama terena i u otpornoj snazi neprijatelja. Onaj, koji je od prvih borba bio u bojnoj liniji lahko će moći potvrditi. da je neinog u ć e n a p r e d o v a t i. Tko se usudi, da krene napred, sluš jući naredbe časnika, pada kao žrtva austrijskih granata. Najsrećniji su oni, koji su ranjeni i automobilima prevezu na previjalište, Ali desi se, da ranjenici često na previjalištu po nekoliko dana u groznici kže, jer nema tko da ih previje. Ako napuštimo kakav položaj teško nama. Naši časnici su vrlo nemilostivi, i ubijaju sve, k<ji bi pokušali da odstupe. Ali kad svi vojnici udruženo krenu nazad, časnici su nemoćni. Onda obično časnici budu izvedeni pređ sud. Naša borba već odavna ne predstavlja nikakvu ofenzivu. Noću krenemo koji korak napred, ali ujutro moramo opet, da se vratimo na naše stare poiožaje. Položaj i e s a s v i m b e z n a d a n. 0 n e k o j n a š o j p o b j e d i n e možebitiniriječi. Pomorska momčad priča, da je t a 1 i j a n s k a flota pretrpila mnogo više štete, n e g o š t o j e z v a n i č n o j a v 1 j e n o. Svaki pametni Talijan uvigja, da nastavljanje rata znači u stvari samo besciljno prolivanje talijanske krvi za ljubav Engleske. Jedan neutralac, koji je ntdavno došao iz Italije u Njemačku priča, da se izmegju Firence i Bologne putnički voz u kome se on vozio ukrstio sa jednim dugačkim vojničkim vozom. Oba voza stajala su u stanici više od četvrt sata. Vojni je voz bio prepun teže i lakše ranjenih vojnika. Za sve vrijeme dok je voz stajao u stanici vojnici su pjevali „L a pace“ ^Mir), i nitko ih u tome nije sprječavao.

Vojni generalni gubernator grof Salis-Seevvis — tajni savjetnik Njegovog Veličanstva. K. B. Beč, 14. januara. „Streiffleurs Militarblat.t“ javlja, da je Njegovo Veličanstvo car i kralj podijelilo vojnom generalnom gubernatoru Srbije, podmaršalu grofu S a 1 i s-S e e w i s u čast p r avog tajnog savjetnika. •v. X. Podmaršal Ivan grof Salis-Seewis vodi porjeklo od jcdne poznate švicarske porodice. Rogjen je 8. decembra 1862. godine u Karlovcu u Hrvatskoj, i s di je dakle u 53. godini. Do sada je poglavito poznat svojim radom na reformaciji u Makedoniji, gdje je rsdio kao zastupnik Austro-Ugarske. Vojničku je naobrazbu d bio u tehničkoj vojnoj akademiji, iz kije je izišao kao poručnik ženijskih čcta. Poslije je svršio ratnu školu i unapregjen je u kapetanski čin u generalnom stožeru. Kao nastavnik je taktike bio neko vrijeme zauz t u požunjskoj pješačkoj kadetskoj školi, od kle je poslije prešao na rad u pješadiju. Pošto je neko vrijeme bio šef generalnog stožera 28. pješačke divizije unapregjen je za majora. 1903. godine postao je pidpukovnik i tada nui je, kao što je već pomenuto, data titula „Adjoint militaire d' Autriche Hongrie 11 , pri megjunarodnoj reformnoj komisi i u Mokedoniji, kao zastupniku Austro-Ugarske. Po murzštegskom programu, kao što je poznato, u tada još turskoj Makedniji, bilo je povjereno Turskoj, da izvede namjeravane reforme, ali pod kontrolom izaslatih časnika velikih sila. Najvažniji je zadatak ove reformne akcije bilo stvaranje oružništva i grof Ivan Salis Seewis, stvorio je u tada još potpuno divljim krajevima, vrlo mnogo u tom pogledu. Svoje sjedište je tada inlao u Skoplju. Njegov je rad bio upravljen na stvaranje i uregjenje policijskih okružja u Makedoniji, i zatim na stvaranju škole za zapovjednike oružničkih postaja. On je organizovao ove škole i sastavio naukovne osnove za ove škole, koje su morale sasvim da budu podesne prema prilikama, koje su tada tamo vladale. Ova je ustanova bila prva vojnička škola ove vrste u Turskoj, kojoj su vojne ustanove učinile sve moguće olakšice, i njihova je organizacija bila u toliko bila uzorna, da je ostalim vojnim misijama, a naročito talijanskoj, služila za ugled. Grof Salis Seewis imao je pod svojim zapovjedništvom jedanaest časnika austro-ugarske vojske, koji su stupili u tursku vojsku, kao i švedskog kapetana i turskog potpukovnika Indver Nandrupa. Da bi održao drugarsko raspololoženje sa misijama ostalih velikih sila, sa turskim časnicima, vlastima i velikodostojnicima bila je gostoljubiva kuća grofa Salis-Seewis-a uvijek otvorena. Primanja, koja je u svojoj kući činio grof Salis-Seewis, pripomogli su reformnim planovima isto koliko i njegov energičan rad u zvaničnim poslovima. Godine 1906. unaprjegjen je grof Salis-Seevis u pukovnički čin i vratio se u monarhiju. Njegov je 'odlazak iz Makedonije izazvao kod njegovih podčinjenih, kod njegovih suradnika i kod turskih vlasti iskreno žaljenje. Od cara i kralja odlikovan je odličjem željezne krune, od Sultana osmanijskim odličijem II. razreda u znak priznanja za velike zasluge na njegovom radu u Makedoniji. Prvo je postavljen za pukovnika pješadijske pukovnije broj 86. u Budimpešti, a kratko vrijeme zatim je premješten u pješačku pukovniju broj 79., grofa J e 1 a č i ć a na Rijeci, gdje je zatim postao generalmajor i brigadir. Kad je izbio rat zapovijedao je on jednom brigadom i odlikovao se u borbama protiv Srbije. Tim povodom je unapregjen za podmaršala, i dobio je više odličija. Pošto je general pješadije pl. Sarkotić postavljen za zemaljskog poglavicu Bosne i Hercegovine, preduzeo je on zapovjedništvo nad 42. domobranskom hrvatskom pješačkom divizijom, a u posljednje je vrijeme bio vojnički zapovjednik grada Beča.

Dnevne vijesti. Beograd — danas. Preuzvišeni ’ gospodin generalni gubernator podmaršal grof Salis, i ako je u današnjim trenucima zauzet i suviše mnogim važnim državnim poslovima, ipak dospijeva, da prije i poslije podne pregje ulicama Beograda i lično se osvjedoči o društvenom životu, o redu i poredku u njenu. Vidjeli smo ovih dana, kako sam prolazi glavnijim ulicama, posmatrajući sve pažljivo. Mnogi gragjani, razumije se, nijesu ga poznali; ali ih je bilo dosta, koji su ga poznali i pozdravljali. Svima ovima je Preuzvišeni gospodin gubernator odgovorio Ijubazno i jasno: dobar dan. Bez ponosna, i ljubazna pojava Preuzvišeni gospodin pribaviti će mu vrio brzo simpatije svega beogradskog stanovništva. Beograd se postepeno puni i svojom inteligencijom, to tvrde imena onih uglednih gragjana, o kojim smo u prošlim brojevima javili, da su se vratili svojim domovima. Jedna o tih uglednih ličnosti izrazila se u razgovoru Jzmegju ostalog ovako: „Pravo da vam kažem, mene je ovakav rediporedak p Beogradu iznenadio, a više svega, prijatno ponašanje austro-ugarskih vojnika i njihovih v 1 a s t i. U svakom pogledu život je ovdje mnogo prijatniji, nego li ma u kom mjestu u unutrašnjosti. Jeste istina, život je u Beogradu dosta skup, ali je tako i na drugim stranama — svuda se svijet žali na skupoću. Mogu reći, da sam, s pogledomna današnje prilike, zadovoljan životom u Beogradu." Povratak u Beograd. Posljednjih dana vratili su se u Beograd izrnegju ostalih: Vlada Spasojevići Josif P r e d i ć, profesori, M. Pos n i k o v i ć, advokat. Saznajemo, da će ovih dana doputovati u Beograd gosp. Živojin P e r i ć, profesor universitela, Mika Avramović, predsjednik saveza zemljoradničkili zadruga i Todor M r a o v i ć, trgovac beogradski. Odlikovanje ratnih invalida. Zvanično se objedanjuje: Vrhovno je vojno zapovjedništvo carsko i kraljevske vojske naredilo, da se svi ratni invalidi, koji još nijesu odlikovani, naknadno protokolarno saslušaju. Na temelju ovih protokola provesti će se izvidi, da invalidi, koji su pred neprijateljem izvršili potpuno svoju otadžbeničku dužnost, budu naknadno odlikovani. Svi se dakle ratni invaiidi moraju kod svoje nadležne vojne oblasti prijaviti. Ljekarska vijest. Gospoja- d-r Slavka M i h a j I o v i ć započela je ordipiranjem, pa prima dnevno bolesnike u svom stanu ulica kralja Milana br. 37. Otvaranje radnja. Carsko i kraljevski policajni komesarijat objavljuje: Od pravoslavne nove godine, svi trgovci, sa propisanom koncesijom, mogu imati otvorene svoje radnje do 7 sati u veče. Kavane, gostione, delikatesne trgovine i mesarnice imadu se kao i prije zatvarati u 8 sati u veče. Restauracije „Hotel Balkan" i „Grand Hotel" mogu biti do 11 sati u veče otvorene. Radnje se imadu u odregjeni sat t a č n o z a t v a r a t i, i oni, koji se naredbe ne budu držali, biti će policajno kažnjeni. Prodaja životnih namirnica. U poslednje vrijeme poskupile su neke životne namirnice u Beogradu, naročito one, koje su donešene iz okolnih sela, jer su neki nesavjesni spekulanti još van varoši odkupljivali od seljaka namirnice i preprodavali ih poslije gragjanima po skupe pare. Da bi se ovoj nesavjesnoj