Београдске новине

Broj 8. PRILOG

Utorak 18. januara 1916.

Beopadske Novine

Opskrba Beograđa. Prva je bila briga carsko i kraljevskih

vain, gospodine uredniče, ipak sa svim otvoreno, kao što vi to i želite, iznijeti svoje mišljenje.

vlasti, kada su uzele u svoje ruke upravu Beograda, da se u prvom redu pobrine za opskrbu grada, pajeutom pogledu doslije učinjeno mnogo, koliko to prilike u opšte, a napose prilike u zemlji samoj dozvoljavaju. Danas, gdje se je svojim domovima u Beograd vratio velik broj gragjana, a dnevice se vraća sve više, pitanje izđašne opskrbe grada postaje sve važnije. Ne opskrbe same, nego jevtine opskrbe. Mi smo to pitanje raspravili u razgovoru sa nekolicinom ovdašnjih uglednijih trgovaca. Kao organ javnosti mi ćemo u glavnome saopštiti tok ovog rasgovora onako, kako je on tekao, da se čuje i z r a z ž e 1 j a o vd a š n j i h t r g o v a c a. Beogradski je trg za snabdjevanje dnevnim namirnicama, pored malobrojnosti prodavalaca, još je u mnogome oskuđan. Na trgu nema svakog dana potrebnih, a često puta ni najpotrebnijih namirnica. To je g l a v n i u z r o k, što su životne namirnice s k u p e, pa ako ovako i đalje ostane, one će vjerovatno biti još i skuplje, jer se stanovništvo Beograda p r i m j e t n o svakog dana sve v i š e m n o ž i. Skupoću u Beogradu osjećaju svi staleži, a razumje se, s i r o t i n j i p o n a j v i š e. Kako bi se današnja skupoća mogla suzbiti, pa daživot u Beogradu bude lakši za svakog'? Na ovo pitanje, nije lako odgovoriti, ali mi ćemo

Na prvom je mjestu potrebno, da se trg poveća sa što moguće v e ć i m b r o j e m p r o d a v a 1 a c a. To je moguće postići samo na taj način, ako seseljacima i seIjankama, đakle neposrednim proizvogjačima dozvoli iz najbliže, pa iz uđaljenije o k o1 i n e B e o g r a d a što slobodniji dolazak u grad. Kađ tu slobođu kretanja seljački svijet bude osjetio, beograđski će trg vrlo brzo oživjeti. Uvećati će se broj prođavalaca i cijene će brzo postati umjerene. Pored ovoga ima još i drugi naćin, kojim bi se još izvjesnije mogao olakšati život u Beogradu. Koliko smo mi izvješteni, u d a 1 j en i j a o k o 1 i n a Beograda, s m e d e r e vs k i, požarevački i valjevski okrug imaju još u d o v o 1 j n o j k o 1 i č i n i n amirnica. Iz tih okruga mogao bi se Beograd i sad, kao što je i uvjek do sad bilo, snabđjevati namirnicama. Mi smo j š u ratnom stanju, njegovi još zakoni danas još vrijede, pa se promet ne može tako slobodno razvijati kao u mirno doba. U Beogradu ima danas đosta ispravnih trgovaca, koji bi u svome i u opštem interesu voljni bili, da odu u te okruge, da kupe u narodu za beograđski trg svih potrebnih namirnica i da ih ovdje prodaju po đaleko nižoj cijeni, no što je današnja. Znamo pouzdano, da se u tim okruzima danas pro-

daje govedina po 1.50 dinara klgr., svinjetina po P80—-2 dinara, mast po 2‘50—3 dinara, da u tim okruzima ima prilična količina ugojenih svinja, razne krupne i sitne stoke, pernate živine, raznog povrća, brašna i t. d., Da napomenemo još i ovo. Trebalo bi z a b r a n i t i š p e k u 1 a n t i m a p r ek u p 1 j i v a n j e namirnica na savskom pristaništu, i na Jperiferiji grada od seljaka, jer je ta trgovina, koja se u p o s 1 i j e d nj|e v r ij e m e p r i 1 i č n o r a z v i 1 a, vrlo štetna za potrošače. Megjutim čujemo, da su carsko i kraljevske vlasti ovaj nepošteni posao obustavile, pa budno paze, da se ovakova šta više ne đogodi. Ođnosno oživljavanja trgovine u Beogradu, a tu mislimo našu čaršijsku trgovinu, postoje prilične teškoće. Njiko više ne želi, da radi svoj posao nego li mi trgovci. Iznošeći^ vam, gospodine uredniče, naše mišljenje na koji bi se način mogla trgovina u Beogradu koliko toliko oživiti, mi ćemo se ujedno dotaći i svega onoga, što trgovinu u sadašnjim prilikama otežava. Naše su radnje danas s robom vrlo proregjene, mi u našim radnjama n e m a m o s v e v r s tje r o b e, naročito nemamo robu z a p r o1 j e t n j u s e z o n u. Potrebno nam je naše radnje popuniti novom robom, a to možemo učiniti samo tako, ako se izvjesnom broju trgovca beograđskih dozvoli ođlazak do Beča, Budimpešte, Praga

Podlistak. Borba. Od Halil Ziad bega, bivšeg sultanovog tajnika. — Prepričano po turskom. Hurra ! Hurra ! Dižući visoko naoštrene sablje, o koje su se odbijali zraci sunca, u galopu su konjanici jahali kroz livadu. Visoko se podiže prašina, obavija i Ijude i konje, a cijela četa izgleda kao crni oblak, koji se munjevitom brzinom približuje, da sve proguta. Kroz doiinu, opkoljenu sa sviju strana planinama oprezno napreduje pješadija, da zauzme položaje. Časnici podižu sabije i glasno se čuju njihove zapovjesti. Jasni uzvici, razgovori i glas trube i doboša odjekuju sa stijena. Sunce se gubi iza oblaka, dajući mu divan sjaj, i dok se tako gube posljednji sunčevi zraci, nastaje veče. Postepeno su posjednuti i dol i brijeg, i topovska grla imaju taćno odregjeni pravac na horizontu. Hurra ! Hurra ! U mirnoj dolini dugo odjekuju uzvici. Kroz vazdušni etar probijaju sebi put puščana zrna, velika topovska džulad i šrapneli, kovitlajući vazduh, praveći polukrug, da bi se malo poslije spustili tamo, gdje je neprijatelj. Daleko tamo na horizontu vidi se bljesak, za trenutak koji liči na plamenu zmiju, spremnu da rasprostre smrt i pustoš. Hurra! Hurra! Zviždanje i fijuk zrna, jek trube, glas doboša i urlanje preplašenih životinja, kao i glasno komandovanje časnika, stapa se sve ujedno, u moćnoj i snažnoj harmoniji. Mrka noć se gubi u velikoj vatri. Gusti dim pokriva horizont, da bi pred nebom prikrio strahote, koje je Ijudska ruka učinila na zemlji. Iz

topovskih grla izlaze džulad, jedno za drugim. A u svem ovom moćnom koinešanju, gube se jauci i uzvici ranjenih i umirućih. U ovoj atmosferi poraza i kiši od džuladi, Ijudi su kao uveo list na grani. Sve je preplašeno i izumrlo. Ništa nije ostalo, osim žalosnih ostataka borbe. Ljudi su ovom lijepom kraju napravili strašno groblje. Svuda Ieže krvave žrtve i mrtva tijela. Sa divnim sjajem podiže se jutrom sunce. Divna je bila zemlja, kad je juče sunce zašlo za brjegove. Ali prvi zraci, koji sada ožariše zemlju, pokazaše sve strahote i pustoš. S bolom se gleda na sunce. Narodno Iz Bosne. Staranje o majci. Muslimanska majka došla je kod age Janjičara i žalila se gorko, što se njen sin ništa o njoj ne stara i što ona zato mora da propada. Aga je mirno sasluša, i [reče joj da izigje i pred vratima malo pričeka. Kad je aga povukao nekoliko dimova iz svog velikog čibuka, pogledao je kroz prozor na ulicu i primijetio mladića od 18—20 godina, koji je nosio torbu u ruci. Pozvao ga je i rekao mu bez mnogog premišljanja: „Čuješ, dijete, kako to, da se ništa ne staraš o tvojoj majci ?“ „Milostivi gospodaru 11 , odgovori mladić, „ta ja nemam majke. Moja je mati umrla još prije deset godina“.“ „Ćuti“, izdera se aga i naredi, da se mladiću udari četrdeset batina po stopalu. Pošto je naredba izvršena, pozvao je staru i zapitao mladića: „Nikogoviću, jel’ sad tvoja majka?“ „Gospodaru, kad ti to kažeš, tako je.“

„Čuj dakle. Vodi je kući, a ako još koji put čujenr žalbu protiv tebe, dina mi, biti ćeš sto puta gore kažnjen nego sada. A sad — idi.“ I siromah mladić podiže staru na legja, ponese je kući, postavi je u začelje, otvori svoju torbu, ispeče crnu kavu, i ugosti staru vrlo prijateljski. Po podne je došao i stariji brat iz čaršije. Kada je vidio staru, koja se raspretila u začelju i zadovoljno brbljaše, pitao je brata: „Tko ti je to ovdje?" ,,Ta to je naša majka, Boga ti, ko bi drugi i mogao biti ?“ „Kakva majka, budalo, zar neznaš, da je naša majka umrla još prije deset godina.“ ,,Batali“, odgovori mlagji brat, „idi ti to kaži agi Janjičara, a ne meni.“ Pogledi jednog magarca na život. Seljak se krenuo na put sa svojim magarcem. Kad su došli do šume, legoše oboje, da se odmore. Prošlo je kratko vrijeme, kada se iz daleka čuo šum opalog lišća i krhanje suvih grana. Preplašeno skoči seljak i reče magarcu: „Ustani, magare, dolaze razbojnici." Magare se ne pomiče i odgovori Iijeno: „Šta su to razbojnici, gospodaru?“ ,,To su, magare moje, pljačkaši, palikuće neljudi, pa će i nas možda opljačkatr" ,,A meću li oni dva sedla na legja?" upita magare. „To ne, i oni meću jedno sedio, kao što i ja to radim." „Onda bježi sam, ja ostajem ovdje, jer mi je svejedno, služio tebi ili njima."