Београдске новине

Broj 9.

20. januara 1916.

Beogradske Novine

Beograd, četvrtak

Strana 3.

buduće vojište može smatrati samo Orient. Opšte se vjeruje, da će još oko 100.000 Srba, koje se još nalaze u Arbaniji, biti premješteni u Solun. Zapovjedništvo je srpske vojske izjavilo, da će se samo na tom bojištu boriti srpske čete. Izborni neredi u Rumunjskoj. K. B. Bukarest, 19. januara. Prilikom je jučeranjeg naknadnog izbora u Galacu došlo do oštrih sukoba izmegju pristalica nacionalističkog kandidata, sveštenika L u k a c z a i socijalista. Ispaljeno je i nekoliko revolverskih metaka, ali nije niko povrijegjen. Najnovije brzojavne vijesti. Susretaj njemačkog cara i kralja bugarskog. Kralj Ferdinand maršal pruski. Wolffov ured javlja: K. B. Berlin, 19. januara. Na 18. ov. mj. o podne sastali su se u Nišu car njemački i bugarski kralj. Grad je bio sjajno okićen. Na stanici je izišla bugarska počasna satnija. Nakon srdačn g pozdrava uputila su se oba vladara u citadelu, gdje je bila zajednička parada bugarskih, makedonskih i njemačkih četa. Cai' je njemački predao kralju maršalski štap, d:k je kralj imenovao cara Vilhelma vlasnikom 12. bugarskog pješadijskog puka.

Naimenovanje general-majora pl. Hoena za direktora ratne arbive. K. B. Beč, 19. januara. Zapovjednik stana ratne štampe general-major pl. H 6 e n naimenovan je za direktora ratne arhive injesto generala pl. V o j n o v ć a, koji je umirovljen. General-major pl. Hoen ostaje i dalje na svome položaju zapovjednika stana ratne štampe. Talijanska izmišljanja i austro-ugarska istina. K. B. Beč, 19. januara. Iz stana se ratne štampe javlja: Prije je nekoliko dana saopštila „Agenzia Stefani" ovo: Tačnije vijesti o pomorskoj borbi kod Drača na dan 29. decembra javljaju, da su neprijateljski brodovi često puta bili pogogjeni i oštećeni od talijanske vatre. Iznalazak mnogobrojnih austrijskih lješeva, koji su plovili u blizini obale sjeverno od Drača, a koji nijesu pripadali posadi brodova „Lika“ i „Triglav", potvrgjuju, da je tom prilikom propala još koja neprijateljska brodska jedinica. „Corriere della Sera“ misli, da je taj brod morao naići na mine, koje su tamo Talijani bili postavili. „Agenzia Stefani" i talijanska štampa ne prestaju, da ispredaju fantazije 0 propasti austro-ugarskih brodova u borbi sa talijanskim i savezničkim brodovima, o propasti jednog našeg podvodnog broda od mina, koje suTalijani velikom smjelošću i lukavstvom namjestili, o potapljanju jednog našeg izvidničkog broda tipa „Novara", koje je izvršio jedan francuski podvodni brod pod talijanskorn komandom 1 t. d. Ponovo je utvrgjeno, da su ,,Lika“ i „Triglav“ naišli pred Dračem na mine i da su potonuli na čitav sat ranije, prije no što se u opšte mogao vidjeti kakav neprijateljski brod; da su „odlični" talijanski suvozemni artileriste čitave sate obasipali granatama i šrapnelima topovnjače i spasavajuće čamce, koje su spasavali posadu „Like" i „Triglava", ali da nijesu imali ni jedan pogodak, osim ako je pogogjen koji od lješeva; da od pet mjeseci ovamo °ije stradao ni jedan naš podvodni brod, ni od , m ina ni inače i najzad da nema razloga zavidjeti Malijanima zbog uspjeha francuskog podvodnog proda „Foucault" protivu austro-ugarskog izvid-

ničkog broda tipa „Novara", jer je taj tobož potopljeni brod svakako pripadao čijoj drugoj floti, a nikako ne našoj. t Tona Hadžić Novi Sad, 19. januara. Ovdje je umro srpski književnik Antun Hadžić u 85 godini života. * * * lz i inače suviše proregjenih redova veterana srpskih književnika nestalo je sa ovoga svijeta i Tone Hadžića. Rogjen u Subotici 1830. godine. Pokojnik je svršio svoje pravničke nauke na budim-peštanskom sveučilištu kao potomac Tekelijanuma. Još u mladim godinama Tona je odpočeo svoj plodni književnički rad, koji je neumorno trajao više od pedeset godina. Najplodniji mu je rad bio na podizanju i unapregjenju srpskog novosadskog Narodnog Pozorišta, na njegovanju i prečisćenju srpskog jezika na pozornici i pozorišnim djeiima, zbog kog je rada bio skoro u neprekidnoj vezi sa upravom hrvatskog kazališta u Zagrebu na prvom mjestu, a poslije i s pozorišnim upravama drugih slovenskih naroda. Kao dugogodišnji prijedsjednik „Matice Srpske" pokojni je Tona stekao sebi velike zasluge. Sva književnai umjatnička tekovina „Matice Srpske" to je, može se reći, plod neumornog rada Tone Hadžića. Prije pet godina, kada je pokojnik u krugu članova „Matice Srpske“ i mnogih svojih prijateija i poštovalaca proslavio pedesetgodišnjicu svog književnog rada, ocijenjen je dostojno u javnim glašilima i književničkim skupovima plodan rad ovog srpskog knjižavnog veterana. Francuzi i Švicarska. Utvrgiivanje francusko-švicarske granice. Basel, 19. januara. Sa francuske granice javljaju iistovi: Duž cijele francuske granice, od Abbevilleis-a do Delle postavile su francuske čete jake žičane prepreke. U blizini je Damvent-a, povučena carinarnica za pedeset metara na francusko zemijište. Ne dozvoljava se više nikakvo opštenje izmegju francuskih i švicarskih vojnika. I oko utvrgjenja Lomout podižu se šančevi. U svima selima oko granice ima veliki broj četa. Tvrdi se, da su Francuzi počeli radove na utvrgjivanju granice prema Švicarskoj, poslije posjete generaia Joffre-a u tim krajevima. Utvrgjivanje Sueskog Kanala. K. B. Miiano, 19. januara. Prema izvještaju „Secola", engleski radovi na utvrgjivanju Sueskog Kanala mnogo ometaju urogjenici, jer oni u velikom broju iznenada bjegaju s rada i ako primaju dvostruku nadnicu. Blokada Njemačke. K. B. New-York, 19. januara. Washingtonski dopisnik „Evengpost“-a saopštava, da je Wilson dobio iz Londona vijest, da će se u skorom vremenu pooštriti izvršenje blokade protiv Njemačke. Bogojavljenje. 6./19. januar osvanuo je Beograd u svečanom ruhu. I staro i mlado, i bogato i ubogo, i radosno i ožalošćeno, — sve je pohitalo velikoj Sabornoj Crkvi, da proslavi jedan od najsvečanijih praznika pravoslavnoga naroda — Bogojavljenje. Premilostiva naredba državnih vlasti, da se ovaj lijepi pravoslavni praznik, proslavi što svečanije, bilo je neobično zahvalno prihvaćeno od strane beogradskoga stanovništva. U velikoj crkvi, u čitavoj Bogojavljenskoj ulici, pa sve do same

rijeke Save, na kojoj je bilo veliko osvećenje vode, svijet je vrio kao pčele u košnici. Svečana služba Božija, sa svima pravoslavnim običajima, obavljena je od strane glavnoga protojereja Vi'sokoprečasnoga gospodina BožeJovanovića, uz asistenciju dvanaest sveštenih lica, megju kojima su služila i dva vojna sveštenika gospoda Jokanović i Pejić. Kad je nastupio momenat približavanja Njegove Preuzvišenosti gospodina generalnoga guvernera podmaršala grofa Salisa-Seewisa, čiji je dolazak pozdravljen pucanjein iz topova, sveštenstvo je izašlo pred sam ulazak u crkvu, dopratilo ga do prijestolja i tada je Njegovu Preuzvišenost pozdravio kratkim, jezgrovitim govorom Visokoprećasni protojerej grada Beograda gospodin Boža Jovanović, koji je rekao: „Preuzvišeni Gospodine! Carski namjesniče! Prvi svečani ulazak Vaše Preuzvišenosti u ovaj sveti hram Božiji, na jedan od najvećih praznika srpskoga naroda, nalaže mi kao sluzi Božijega oltara, da u ime srpske beogradske crkve, koju imam čast predstavljati, da u ime srpskoga pravoslavnoga stada, koje je povjereno mome pastirskom staranju, izjavim osobitu zahvalnost na počasti, učinjenoj srpskome narodu, od strane Vaše Preuzvišenosti. Premilostiva pažnja Vaše Preuzvišenosti, prema našoj svetoj pravoslavnoj vjeri, prema našim svetim običajima srpskim, biće duboko urezana u srcima pravoslavnoga stanovništva srpskog. U ime srpske pravoslavne crkve, u ime napaćenoga i namučenoga srpskoga uaroda, u iine svega onoga, što je srpskome narodu najmilije i najsvetije, ja molim — moiim, nadam se i duboko vjerujem, da će Vaša Preuzvišenost biti najmoćniji zaštitnik srpskoga naroda ; da će biti onaj neiscrpni izvor, iz koga će se izlivati pravičnost, dobrota i ljubav; da će biti onaj grandiozni autoritet, koji će svakoine Srbinu biti najjača zaloga, da će se u Srbiji zacariti r^d i rad, i megjusobno povjerenje, koje je teinelj svakome narodnom napredku. Premilostivo obećanje, da će se Vaša Preuzvišenost i dalje brinuti o povratku jednoga dijela duhovne djece moje, uliva mi nove snage, oduševljava me sveštenim uduševljenjem, da prizovein blagoslov Božiji na prosvećenu sijedu glavu Vaše Preuzvišenosti. „Neka se videlo vaše zasija pred ljudima, da vide vaša dobra djela i proslave Oca našega, koji je na nebesima". A ovaj časni krst, ovaj sveti simbol Spasitelja Hrista, raspetoga radi mira, ljubavi i napredka vaskolikoga čovječanstva, neka bude najtemeljnije znamenje, da su se, po riječima Svetoga Pisma, „milost i istina sreli, pravda i mir cjelivali. Blagodat Gospoda i Boga, £i spasa našega Isusa Hrista, da bude s Vama, Amin“. Preuzvišeni je gospodin cjelivao časni krst, kojiin ga je blagoslovio Visokoprečasni, i primi iz njegove ruke naforu. Zatim se odmah litija krenula iz Saborne Crkve na Savu. Napred je nošen veliki krst, sa crkvenom zastavom, za njima je išla vojska, a za vojskom gjaci sa ripidama i svjećnjacima, sa cijelokupnim sveštenstvom. Pod nebom, koje su nosili četiri vojnika, išli su Njegova Preusvišenost generalni guverner i Visokoprečasni protojerej. Iza neba išao je časnički zbor, sa generalima Kuhinkom i R o e h n i načelnikom generalnog stožera podpukovnikom Oto G e 11 i n e k o m, zatim major D u i ć i kapetan generalnog staba S t i p e t i ć. Odmah iza časničkog zbora išli su predstavnici beogradske opštine sa beogradskim gragjanstvom. Na rijeci Savi, na velikoj, elegantno načinjenoj tribini, zastrvenoj ćilimovima, izvršeno je svečano vodoosvećenje. U momentima, kad je Visokoprečasni osvećivao„ pucanj iz topova poz-