Београдске новине

Strana 2. Beograd, riedjelja

pi'edostrožnost, nego kuraž. Ali zato je carska i kraljevska Ilota imala dosta prilike, da podijeli megdan sa teškom artilerijom, koju su postavili Englezi i Francuzi na Lovćenu, a koja se borba svršila time, što su baterije sa carske i kraljevske flote uništile engleske i francuske baterije postavljene na brijegu visokom 1750 metara. Englezi i Francuzi prije kapitulacije pokušavali su svaki čas na Lovćenu da zauzrnu bolje i povoljnije položaje, ali im to nije polazilo za rukom. Isto tako nije polazilo za rukom ni njima ni Talijanima, da snabdjevaju Srbiju i Crnu Goru sa hranom, jer su carske i kraljevske krstarice, torpedi i podmornice stalno bile na oprezi, i ne zadovoljavajuću se samo time što su uništavali pojedine transportne brodove, nego uništavahu i čitave flotile snabdjevene životnim namirnicama. To nisu mogh da spriječe ni engleski, ni francuski, ni talijanski ratni brodovi, i zato je morala biti napuštena zamisao, da se snabdjeva hranom iz Italije Srbija, i naročito Crna Gora, i ako su se sa te strane sve češće i glasnije čuli vapaji za pomoć. Velika moćna llota sporazumnih sila nije imala ni energije ni snagu, da pruži ruku pomoćnicu svojim ratnirn drugovima, koji umirahu od gladi, i to isključivo samo zato, što je gospodar u Jađranu jedino austro-ugarska flota, a ne flota sila sporazuma. Ova činjenica je naročito dokazana, poshje zauzeća Lovćena, čijem je zauzeću pripomoglanajviše akcija artilerijesa ubojmh brodova hapsburške fiote. 8. januara poćela je vatra sa ratnih brodova na Lovćen, i pod zaštitom ove vatre probijale su sebi put lirabre austro-ugarske čete na strmi brijeg. 11. januara istaknuta je na Lovćenu zastava pobjedilaca. Tri dana đakle imala je na raspoloženju flota sila sporazuma, da pruži pomoć hrabrim Crnogorcima. Cio svijet je odjekivao od artilerijske pucnjave sa austro-ugarske flote, i samo zapovjednici engleskih, francuskih i talijanskih ratnih brodova nisu ništa čuli od ove paklene vatre. To najbolje dokazuje, da se oni nisu usugjivali da prigju austro-ugarskoj floti, da od nje otmu gospodarstvo u Jadranu, i to može poslužiti kao najbolji dokaz, da za nadmoćnost flote nije od značaja broj brodovlja, nego duh, koji vlada kod momčadi i koji komanduje: na austro-ugarskom ratnom brodovlju vije duh Tegetthoffa, koga Tahjani pamte još od pomorske borbe kod Visa.

Rogjen-dan cara VVilhelma u Beogradu. Toplo je proljećnje sunce ožarilo Beograd 27. ovog mjeseca. Svjetla i radosna je bila priroda, svjetlo i radosno je bilo osjećanje svakog Nijemca. To je bio jedan od najsvjetlijih njemačkih dana. Carev dan ! Sedamdeset milijona njemaćkih srdaca na ovaj dan obratilo je svoju pažnju caru, i molilo je od Svemogućeg sreću i blagoslov za njegovu krunisanu glavu. Srdačno i sa iskrenim osjećanjem pridružuju se u tim molovima i svi narodi savezne Austro-Ugarske, u čijim se srcima takogjer gaji najtoplije osjećanje prema caru Wilhelmu. Naporima zapovjednika njemačke etapne komande, gospodin barunu W r a n g e 1 - u pošlo je za rukom, da uz pomoć njegovih podčinjenih učini što je bilo potrebno, da se ovaj dan dostojno proslavi. U 'Ml održana je u bivšoj srpskoj vojničkoj crkvi (Voznesenska crkva) služba Božija, kojoj su pored njemačkih vojnika, koji se nalaze u Beogradu, prisustvovali i časnici ovdašnjih carskih i kraijevskih vojnih vlasti. Za vrijeme službe bila je divna slika u crkvi. Sjajne

Beogradske Novine 30. januara 1916. Broj 13.

časničke uniforme, i sive vojničke uniforme prelivale su se u bijelo-plavo i crno-bijelo odjelo njemačkih milosrdnih sestara. Kada se izgubio i posljednji akord lijepo otpjevanih crkvenih pjesama, održao je bolnički sveštenik g. Strebel gotovo poetski govor o ličnosti cara Wilhelma, ocrtavajući njegova velika djela za njemački narod, dajući izraza iskrenoin poštovanju i toploj Ijubavi, koju svaki Nijemacgaji prema svome caru. U 1 26 po podne, zapovjednik njemačke komande gospodin kapetan barun Wrangel, priredio je u njemačkoj kasini večeru, na kojoj je bilo pozvano 34 zvanice. Trpezarija nekadašnjeg generalisima srpske vojske vojvode Putnika bila za tu cilj naročito dekorisana. U lijevom uglu stajala je umjetnički izragjena mramorna bista cara Wilhelma, a sto je bio okićen zastavicama saveznih država. U pročelju stola sjedio je domaćin, kapetan barun W r a n g e 1, s jedne strane Njegova Preuzvišenost gospodin generalni gouverner podmaršal grof S a 1 i s - S e e w i s, sa lijeve strane zapovjednik mosne brane i gradski zapovjednik generalmajor K u h i n k a, i šef generalnog štaba podpukovnik Otto G e 1 1 i n e k ; zatim šef njemačke poljske bolnice dr. Kaufhold, i carsko i kraljevski generalni konzul pl. Gergey i drugi. S domaćinove desne strane sjedio je zapovjednik tvrgjave generalmajor R 0 e h n. U prijatnom razgovoru počela je večera. Ad hoc sastavljeni gudački orkestar njemačkih vojnika uveseljavao je prisutne svojim divnim sviranjem. Kada je iznijeto pečenje ustao je kapetan gospobin barun Wrangel, i nazdravio je sa nekoliko toplih riječi Njegovom Veličanstvu caru i kralju Franji Josipu. Sa oduševljenjem uskliknuše svi prisutni tri puta živio. Orkestar je svirao carevku, koju svi prisutni stojeći saslušaše. Zatim je dožao red na govor Njegove Preuzvišenosti gospodina generalnoggouvernera. Biranim riječima Preuzvišeni je gospodin prvo zablagodario gospodinu kapetanu baronu W r a ng e 1 u na zdravici, kao i na pozivu na današnju svečanost, ističući u isti mah i značaj ove svečanosti. ,,Na cijelome frontu“, završila je Njegova Preuzvišenost svoj govor, „od Rige pa preko Carigrada do sirijske pustinje, čuje se danas, uz prasku pušaka i topova, i oduševljeno klicanje savezničkih vojnika Vašem monarhu: Ave Caesar! I mi svi, koji se svuda borimo rame uz rame sa Vama, pridružujemo se klicanjima junaka. Njegovo Veličanstvo, Vaš uzvišeni monarh car Wilhelm drugi neka živi, živi, živi!“ Burno klicanje živio nadglasilo je pjesmu „Heil Dir im Siegeskranz“, koju je orkestar počeo da svira. U 7 sati razigjoše se gosti iz gostoljubivog doma njemačkog zapovjednika. Svečani je dan završen neobičnom lijepom svečanošću koju je priredilo njemačko garnizono odjelenje u hotel „Slaviji“. Hotelska sala bila je efektno ukrašena zastavama saveznika i grbovima njemačkih saveznih država. Vojnici i gosti za svima stolovima sa nestrpljenjem su čekali početak. I očekivanja nisu prevalila. Sve je tako lijepo izvedeno da će svi prisutni sa prijatnom uspomenom zapamtiti ovu svečanost. 12 vojnika napravili su špalir pred ulazom u hotel, da prijavljenu visoku posjetu dostojno dočekaju. Odmah posle 8 sati prispjeli su Njegova Preuzvišenost gospodin generalni gouverner podmaršal grof Š a 1 i s - S e e w i s sa gospodinom kapetanom barunom Wrangelom, kao i gospoda generali Kuhinka i Roehn, i podpukovnik Gellinek. Po dolasku gostiju počela je svečanost. Poslije lijepo odsvirane tačke na glasoviru, podčasnik gospodin S t r 0 b e 11 izišao je na pozornicu i sa nekoliko jedrih riječi dao izraza oduševljenju, koje njemačka vojska osjeća povodom carevog rogjendana. Lijepi je govor burno pozdravljen, i gosti su srdačno čestitali govorniku. Slijedovahu žive slike, pjesme i sviranje na glasoviru. Svaka tačka programa izvogjena je umjetnički, daleko od dilentantizma. Naročito se svidilo ukrštanje zastava, koje je simbolički predstavljalo bratstvo saveznika, kao i prigodna deklamacija, koju je sastavio i deklamovao bolničar S c h u 1 z. Pri čaši piva ostali su gosti do kraja cijelog programa. Kada se izgubio i poslijednji akord „savjezne pjesrne" (Bundeslied), koju su svi prisutni pjevali po ariji austrijske carevke, održala je Njegova Preuzvišenost gospodin generalni gouverner još jedan kratak govor. „Hvala drugovima vojnicima", lekao je Preuzvišeni gospodin, „na prijatnim časovima, koje nam pružiste. Vi ste dokazali, da su i Vaša srca

isto tako zlatna kao i srca onih, koji su u boji štu. 1 kao što se veli u dvjema posljednjim stro' fama pjelme, koju baš sada otpevaste: „Njemačka i Austrija stoje zajedno, „Svet je, svet je ovaj savez! ,,On će to vječito i ostati". Sa oduševljenjem i dubokim osjećanjein saslušaše vojnici kratki govor Njegove Preuzvišenosti. Pošto je završen utvrgjeni program, počelo je pravo veselje i do duboko u noć zabavljahu se hrabri ratnici. Proslava rogjen-dana cara Wilhelma u Beogradu bio je nov dokaz opšte ljubavi, koja se gaji prema ovom velikom caru u saveznim mu državama.

Dalmatinci kod cara i kralja. K. B. Beć, 29. januara. Car i kralj je primio danas u podne, u prisustvu zemaljskog namjesnika grofa A 11 e m s a, deputaciju zastupnika sviju dalmatinskih opština, koju je predvo- | dio predsjednik sabora 1 v č i v i ć, a kojoj se pridružiše i najviši predstavnici crkvenih vlasti, narodni I zastupnici i druge ugledne dalmatinske ličnosti, a inegju njitna i bivši zemaljski namjesnik Dalmacije barun N a r d e 1 i. Kada se Njegovo Veličanstvo car i kralj pojavilo u sali pozdravljen je sa burnim klicanjem „živio“. Zatim je zemaljski nainjesnik Ivčivić uputio nekoliko , riječi caru i kralju i izmegju ostalog rekao : Mnogo- ! brojni i moćni neprijatelji napali su na staru hapsburšku monarhiju, da je iz osnova potresu. Ali i pored svega toga, inonarhija je uzdignuta čela, hrabrošću svojih četa, rame uz rame sa svojim saveznicima, ne samo odbila sve neprijateljske napade, nego je u neprijateljskoj zemlji izvojevala i epohalne po- j bjede. Ove velike pobjebe imaju u glavnom da se pripišu osjećajima ljubavi i vjernosti, koju svi narodi 1 monarhije osjećaju prema caru i carskoj kući, i koji se u času opasnosti okupiše oko prijestola, i zajed- 1 nički se, srčano, spremni na sve žrtve boriše za cara I i domovinu, pokazujuči pri tom historijsko junaštvo. | U ovom divnom vijencu nije izosiala ni kraljevina | Dalmalija, čiji su sinovi, prožeti još od starina osje- ■ ćajima Vjernosti prema caru i carskoj porodici, i ispu- I njeni ljubavlju za domovinu, ušli u ovaj rat sa odu- j ševljenjem i junaštvom, da ispune svoju domovinsku I dužnost. Isto tako kao što 1 j u b a v z a d o m 0 - I vinom ispunjava ćio hrvatski narod, I koji se na svima bojištima, na suhu i na moru, bori I za milostivog cara i kralja, za monarhiju i za lju- I bljenu domovinu, naročito se bore ( sinovi f Dalmacije sa ogorčenom dušom i sal žarkim patriotizmom protiv neprija-l telja, koji bi htio našu grudu da otme I od vlasti Vašeg Veličanstva, i da je I rasparča. Zato je Dalmacija sa neopisanim odušev- I ljenjem pozdravila sjajne pobjede, koje su ne samo I uništile paklene neprijateljeve namjere, nego f osvo- I jenjem Lovćena osigurale dragu nam Boke Kotorsku I od sviju neprijateljskih napada, kao i utvrdile i I uvećale moć monarhije na Jadranu. Govornik je zatim izrazio caru osjećanja tradi- I cionalne vjernosti i privrženosti i molbu sviju Dal- fl matinaca, od Arbe do Spiča, da Njegovo Veličanstvo I izvoli primiti najponizniji podanički pozdrav. Govornik je zavržio: „Prožeti uvjerenjem da S samo pod žezlom Hapsburga i da samo u okviru ove velike i moćne tnonarhije mogu biti ispunjena sva f njegova očekivanja, i date garancije za njegovo uspje- | vanje i nacionalni napredak, moli pučanstvo Daima- [ cije Vaše Veličanstvo, da mu izvoli i nadalje pružiti n najviše, roditeljsko staranje, da bismo mogli postati jaki i napredovati, za dobro naše, za dobro cijele monarhije i na slavu i čast svjetle krune Vašeg Ve- I ličanstva“. Ivčivić je završio govor uzviknuvši tri puta I „živio“, i svi članovi deputacije pridružiše mu se u tome klicajući caru. . Car je odgovorio slijedećim riječima: „Sa zadovoljstvom vidim delegate inoje kralje- I vine Dalmacije okupljene u ozbiljnom času oko mene, I iradosnim srcem čuo sam vaše riječi, koje su mi I iznova dale dokaza več vaše davnašnje vjernosti i I naklonosti. Odazivajući se sa oduševljenjem mome I pozivu sinovi Dalmacije pokazali su velika djela ju- I naštva i požrtvovanja. Uvječani slavom stoje sinovi I Dalmacije več mjesecima u prviin redovima, tamo gdje I

Sa njima se takmiči cjelokupno pučanstvo zemlje, 11 težnji, da se pred teškoćama rata dragovoljno odriče mnogo čega, samo da bi u patriotizmu takogjer do-