Београдске новине

I

Broj 15. 3. februara 1916.

našu granicu neprijatelju, samo da bi njima pomogli na drugim bojištima. Ako Francuzi ne mogu, da opstanu bez engleske pomoći, i ako je Rusima potrebna pomoć, neznamo mi kako je moguće, da tni Talijani, i pored toga što nam nitko ne pomaže, odvajatno još snage drugima u potnoć. Naša će vlada učiniti veliku grješku, ako se bude dala zavesti pisanjem nedovoljno obavještenog novinstva, i ako bude đozvolila, da se naša snaga cijepa radi interesa Arbanije. I ako se u ovome članku „Corriere della Sera“ žali na kritiku talijanske politike u inostranom i u talijanskom novinstvu, „Corriere della Sera“ je zaboravio, da pomene, da su ovu kritiku izazvali svojim nekorektnim i nepoštenim radom i talijanska vlada j talijansko novinstvo. Od kako postoji svijeta i vijeka, svaki onaj tko iznevjeri svoje stare saveznike nailazi kod novih saveznika na nepovjerenje. I kada još novinstvo jedne zemIje svakog časa javlja za pobjede i uspjehe svake vrste, i kada se sve to pokaže docnije kao laž, i najgluplji čitalac mora izgubiti povjerenje u te lažne vijesti. Eto jedan primjer, kako talijansko novinstvo ) obmanjuje talijanski svijet: Razni listovi, kao „Italia“, „Gazzerta del Popolo“ i drugi, donoseći govor švedskog ministra predsjednika Hammerskjol da, bez ikakvog komentara, vele u naslovu: „Švedska prijetnja protiv Nijemačke!" Posljeđica je pak toga, da niko u Italiji ne vjeruje više onom, što piše talijansko novinstvo. A k tome, da se izgubi vjera u novinstvo, mnogo je doprinijela svojim pisanjem i sama „Corriere della Sera“. Posljedice toga pokazuju se. Vijesti o tome, da su u Italiji veliki neredi vjerovatno su pretjerane, ali su nesumnjivo tačni izvještaji o velikoj klonulosti i opštoj zamorenosti, koja se primječuje u cijeloj Italiji. Sudeći po ovome članku ,,Corriere“, prije pada Valone ne treba očekivati promjenu taiijanske vlade. Ali Salandrin kabinet ne stoji niukoliko čvrsto. I činjenica što „Corriere della Sera“, koja je vladi prijateljski naklonjena, u svakom svom članku traži od vlade nova obećanja, i samo obećanja, neće ni u koliko vladi pomoći. Ta i onako ministri svakog dana drže nove govore, ali time se niukoliko ne daje željeno zadovoljenje ni saveznicima Italije, ni talijanskom narodu.

Italija u ogledalu londonske pozornice. Koliko koji narod cijeni drugi, i kako je visok njegov ugled, bolje se da razabrati iz uličnih razgovora, iz literature, naročito dramske, nego li iz govora, koje drže odgovorni državnici, koji su često primorani, da kažu i ono što ne misle i što zaista ne osjećaju. Gdje je danas moguće, da se predstavlja jedan pozorišni komad, u kome se ruga narodu savezne države, i da taj komad već više od mjesec dana ne silazi sa pozornice, tamo sigurno pučanstvo nema nikakvih simpatija i ljubavi prema onom narodu, koji se ismjehava u ovom komadu. A kad još i cenzura dozvoljava predstavljanje ovog komada, onda se zaista inože sasvim vjerovati, da i vlada, od koje zavisi ta cenzura, gaji neprijateljsko osjećanje prema vladi one države, čiji se narod sa ruganjem izvodi na pozornicu u tome komadu. Slične misli su vjerovatno pobudile i londonskog dopisniha „Giornale d’ ltalia“, da talijanskoj vladi obrati pažnju na taj pozorišni komad, koji se posvednevno predstavlja u londonskom „Ambassaders Theater", maloj pozornici, na kojoj se daju poglavito lakrdije, ali koje posjećuje najotmenija publika. Jedna scena iz komada, koji se već više od mjesec dana predstavlja na ovoj pozornici, i koji uveseljava londonsko pučanstvo, odigrava se u talijanskom restauranu, kojih u Londonu inače ima vrlo mnogo. Cilj je pak ove scene, da obrati Englezima pažnju na opasnost, koja im prijeti, ako posjećuju te talijanske kavane. U ovom komadu pojavljuje se na pozornici kelner — Talijan, koji nos briše salvetom, koji u mjesto parmezana na jelo meće perut iz kose, i koji pored svega vaspitanja, koje mu ne dostaje, ipak ne zaboravlja na najvulgarniji način, da se udvara gospojama, koje nesrećni slučaj dovede u tu kavanu. Gazda megjutim krade u garderobi kabanice i šešire, piše lažan račun, i pomaže kelnerima, da kao prosti kesaroši kradu gostima novčanike. „Ne inože biti sumnje", piše dopisnik talijanskog lista, ,,da je na pozornici predstavljena jedna londonska talijanska restauracija, to se

Beogradske Novine Beograd, četvrtak Prilog

vidi ne samo po talijanskim imenima, već i po maski glumaca, i po englesko-napuljskom dijalektu, kojiin glumci govore.“ Dopisnik gospodin Givo Calza Bendola traži, da se Foreigu Office i talijanski poslanik u Londonu pozabave ovim pitanjem, jer sada nije momenat, da se podgrijava staro neraspoloženje, koje u inozemstvu opšte vlada protiv Talijana, a koje su Talijani sasvim potisli u pozadinu, i trebalo bi, da je potpuno i u zaborav poslije junačnih borba na Soči. Dopisnik pita, dali bi se u kom pozorištu u Rimu mogao pređstavljati komad, u kojem bi se na sličan način rugalo Englezima, i sasvim pravilno je došao do zaključka — prema raspoloženju, koje u Londonu vlada napram Talijanima — da londonska cenzura sigurno ni u kom slučaju ne bi dozvolila, da se na račun Francuza tjeraju slične šale, kao što se sada tjeraju na račun Talijana. Pozorišni komad, kojim se sada ruži talijansko ime u Londonu, samo je jedan od simptoma opšteg raspoloženja, koje vlada u krugu sila trojnog sporazuma prema četvrtom članu, sa kojim je zajedno sklopljen „četvorni sporazuin“. Da ovaj četvrti u tom sporazumu ne uživa nikakav ugied to je već davno poznato, i to su nekadašnji prijatelji i saveznici tog istok ,,četvrtog“ njeinu i predočavali. Talijani će skoro imati prilike opet da se zažele austro-ugarskih i njemačkili ,,barbara“, čiju su oni predusretljivu ekonomsku pomoć, namah oglasili za nesnosnu tugjinsku upravu, i ako im je ta pomoć u svakom pogledu donašala samo koristi. Ali ako hoće, da se dogje do tačnoga suda, šta upravo ima da znači predstavljanje ovog komada na londonskoj pozornici, mora se postaviti pitanje: dali bi danas kom austro-ugarskom ili njemačkom književniku, kome austro-ugarskom ili njemačkom cenzoru uopšte i palo na pamet, da pomogne sa svoje strane, da se predstavlja kakav pozorišni komad, u kome bi se neki od naših saveznika na sličan način podvrgnuo podsmjehu, kao što.je slučaj na londonskoj pozornici sa Talijanima?

Narodna nrivrjeda. Pregovori austro-ugarskih i njemačkih brodarskih društava. Glavni ravnatelj Hamburg-američke linije Albert B a 1 i n i glavni ravnatelj sjeverno-njemačkog Lloyd-a Filip Hajnecke’n vodili su ovih dana u Beču i Budimpešti pregovore sa organima vlade i domaćim brodarskim društvima o brodarsko-politićkim prilikama poslije mira i o tada potrebnim mjerama. Pregovori su se ođnosili na novo uregjenje saobraćaja od R ijeke za američka p r i s t a n i š t a. Za taj saobraćaj, naročito za prenos iseljenika tamo i nazad, postojao je sporazum, da tu službu vrše magjarsko brodarsko društvo „ Adrija“ i Gunard-Iinija. Ovaj je ugovor uslijed rata prestao da važi, i na mjesto Cunard-Iinije ima da dogju Austro-Americana i oba njemačka brodarska društva. Obrazovati će se i jedno novo društvo, u kome će biti zastupljeni „Adria“, Anstro-Americana, Hamburg-američka-linija i Sjeveronjemački Lloyd. Osnovi ugovora, koji če u tonr pravcu zaključiti, pretresani su prilikom pregovora u Beču i Budim-Pešti. Tom prilikotn iscrpno je govoreno o vjerovatnom prekomorskom iseljavanju poslije mira. Pregovori su vogjeni uz saradnju obe vlade. Postignut je načelno sporazum u osnovnim llnijama. Monopol čaja u Rusiji. Iz Rusije javljaju, da bi se ondje već do skora imao uvesti monopol čaja, te se računa, da bi taj tnonopol uz potrošnju od 180 milijuna funti donio državi 66 milijuna rubalja na godinu.

u istini zatočenik Engleske. I kad bi Italija voljna bila, da s nama zaključi mir pod uslovom, da Austro-Ugarska i Njemačka prime na sebe snabdjevanje ugljem i žitom, mi te uslove ne bi rnogli ispuniti. Mi i Njemačka trebamo naše žito za ishranu našeg stanovništva, a i ako imamo viška u uglju nemamo prevoznih sredstava, da bi mogli zadovoljiti tako jakog potrošača., Za sada za Italiju nema nikakvog izlaza iz mučnog položaja, u kome se zemlja nalazi, naprotiv, stanje će se, što rat bude duže trajao, još više pogoršati i stvar je talijanske vlade, da sama nagje izlaza iz ovog teškog stanja. Uregjenje nabavaka sirovine iz Bugarske i Turske. Poslijednjih su se dana bavili u Sofiji i Carigradu zastupnici carsko i kraljevskog ministarstva vojnog, pruskog ministarstva vojnog i austrijskog ministarstva trgovine, gdje su vodjeni pregovori o nabavci sirovina iz Turske odnosno Bugarske. Odnosno namjere, da se obrazuju kupovinska društva. voditi če se naročiti pregovori. Novo padanje francuske rente. Francuska tripostotna renta ponovo je pala za G postotka. Poslijednje notiranje bilo je 61.50. Sad se javlja, da notiranje iznosi 61.25. Petpostotni francuski ratni zajam tako isto opao je u kursu. On je notirao u utorak 88.55, a juče je pao na 88.50. Pad kursa tripostotne rente mnogo je jači nego li onaj novog zajma, jer tripostotna renta pokazuje težnju, da izravna jaku razliku u iznosu prema 5o o ratnom zajmu.

Bertholđ Goldstein BEOGRAD, Simina ulica 16 koji po naročitom odobrenju p. i kr. vlasti :: otvorio u Beogradu :: izvoznu 1 uvoznu trgovinu preporučuje za sada svoje usluge za uvoz životnih namirnica i konsumnih artikala sviju vrsta. Docnije će početi rad i sa izvozom. Za sada treba brzojave i pisma upućivati na adresu Berthold Goldstein, Zemun

CAROIJELLINEK DR. S. 0. JAMSTVOM Beč I.. Deutschmeisterplatz 4. rodužnice: Bodenbach, Budapest, Halbstadt i Trst preuzimaju prevoze sviju vrsti u balkanske države. Upute badava.

Stanje u Italiji. „Neue Fr. Presse“ piše: Prema pouzdanim izvještajima, koji su stigli iz Rima, 11 a I i j a s e n alazi u vrlo teškom položaju uslijed oskudice u uglju i žitu, ali stanje ipak još nije toliko zaoštreno, da je težnja za mirom postala opšta. Za sada naš nekadanji saveznik nije u položaju da može misliti o miru. Italija zavisi, što se tiče snabdjevanja ugljem i žitom, potpuno od Engleske, koja bi i onako vrlo slabi dovoz onog časa prekinula, čim bi i najmanje posumnjala, da talijanska vlada promišlja na zaključenje mira. Ne uziinajuči u obzir okolnost, da je talijanska vlada potpisala londonski sporazum, da neče zakijučiti zaseban mir, 11 a 1 i j a j e

a

B]a|B|a|BSa|a|B|B|B|B|B|B|B|BfS

a a B a a a a a B

DUGOGODIŠNJA MENJAČKA RADNJA LEONA KABILIJA koja se nalazi u Knjaz Mihajlovoj ulici br. 38. (preko puta D. Gjukanovića & Co) otpočela je rad i preporučuje svojeuslugepoštovanompućanstvu.

a

B|B[B|BlB|BlB|B|B|B!B|BiB|B|B|S