Београдске новине

Strana 2. Beograd, utorak

i sa kakvim su se ođuševljenjem burili na zapadnoj fronti sa ,dum-dum“ nabojima za najviša dobra čovečanstva, dok su na istoku ruski borci za kulturu, pljačkanjem galicijskih umjetnina, dokazali koliko vole sva što je lijepo. \ Pa ako su i prošli lijepi dani od Przemisla, pa i ako su diplomate entente iskomplimentirali iz Sofije, protjerali iz Beograda, bacili iz Carigrada, i ako su se morali povući iz Bclgijc, i pobjcći sa Cetinja, gospodi je ipak preostalo ono najuzvišenije: ljubav za prividno, za veliki gest, i jeftina velikodušnost. Primili su na konak i opskrbu uz vlastite troškove tri kralja, koje je vodila lažna zvijezda — što je u svetu prlvldnosti sasvim prirodno — pa ih nastoje po tnogućnosti utješiti. Srpskomc kralju priregjuju jedno zasijedanje Sluipštine, a belgijskom kralju daju dapače svečano obećanje da će Belgija sudjelovati kod mirovnih pregovora kao ravnopravni član, i da se neće prije sklopiti mir, dok Belgija ne bude politički i gospodarski uspostavljena, i za sve gubitke što ih je preti'pjela -- bogato oštećena Tako su ba.rem diplomatski zastupnici Francuske Kngleskc i liusije, svječano uvjeravali belgijskog ministra spoljnih poslova, u izjavi koju su zajednički predali 13. ovog mjeseca. Ova požrtvovanost i solidarnost sa Beigijom bila bi zaista vrijedna svakoga prizmmja, kad i ovdje veliki gest ne bi bio samo zato -—- da sakrije vjelilui nepriliku. Vlastima entente nije do sada uspjelo skloniti Beigiju da se priključi londonskom utanačenju glede za jedničkog sklapanja mira, a to im je očito tim više na srcu čim se iz dana u dan pogoršava njihov sopstveni položaj, usljeđ čega u njima i sve življa postaje bojazan, da bi Belgija mogla sklopiti zaseban mir. Očito je, da se je sa izjavom predanom bejgijskom ministru spoljnih poslova, htjela izazvati, protiv izjava od strane Belgije, da se ova priključuje londonskom utonačenju, te da neće sklapati zasebnoga mira. Ovoga obećanja nije ententa postigla, a više je na njezinoj štampi nego li na nama da na ovu činjenicu nadovjezuje kakav lcomentar. Svakome se čini, da i belgijska vlađa obećanja entente već ispravno ocjonjuje. Ali ne samo da je izostao željeni uspjeh, već je ententa, sa svojim velilcodušnim gestom, ođkrila samo još jednu svoju slabu stranu, Italija se naimo nije priključila obećanjima svojih saveznika, već_ je naprosto suvoparno izjavila, da sa svoje strane nenia ništa protiv toga, ako se druge ententne vlasti obavezuju prcma Belgiji. Time je ltalija više svojirn savjeznicima nego Belgiji dala razumjeti, da jc i u buduće za nju mjerodavan samo njezin „sveti egoizam“. Ova je izjava Italij • tim značajnija, ako se uvaži da je Italiji prihvatila lonđonsko utonačenje, pa da već tim samim ne bi mogla zauzimati prema Belgiji kakvo posebno stanovište, ako se londonskim utonacenjem osjeća zaista oz biljno vezanom. Htjelo so je postići obaveza od strane Belgije, a postiglo se je nešto od strane Italije što upravo fatalno liči na slcriveni odkaz londonskog utonačenja. Tako điplomacija entente usprkos svječanih parada, lazmjetljivih govora i velikih gestova, gomila neuspjeh za neuspjehom, pa ako bude htjela da ostane do kraja vjerna svojoj neiskrenoj uiozi, to će

Beogradske Novine

konačno morati zauzeti pozu da su ententne vlasti zapravo samo žrtva plemenštine, ko jom su se bile zauzele za Srbiju i Belgiju. No dašta da im i to nitko neće vjerovati.

Ratna situacija. Nervoznost entente nije se na bojištima ni u toku posljednjih dana poboljšala. Na istoku mnogobrojne izvidnice ispituju sadašnji front carsko-kraljevskih četa i njihovih saveznika, da bi pronašli polaznu tačku, po kojoj bi ruska taktika nov napad učinila. Ali uzalud! Saveznici su ovde povukli čvrst lanac, koji daje otpora svirn ruskim naporima. Na zapadnom frontu su njemačke čete englesku liniju, sjeverno od kanala Ypera ka Cominu, probili, i 350 metara rfeprijateljskih rovova zauzeli. Prije, no na svim ostalim frontovima, je ovdje otpočela živa akcija. Nijemci se ne ogragjuju na fatalisličku defenzivu, već uznemiruju neprijatelja snažnim manjim napadima, koji troše [ energiju neprijatelja. I ovdje je postavljen zid od gvožgja i mesa, preko koga neće preći ni jedan neprijatelj sa oružjem u ruci. U Arbaniji se obruč oko Drača sa jugoistoka sužava. Austro-ugarske čete su zauzele Kavaju jugoistočno od Drača, koga su Talijani, po još ne potvrgjenim vijestima napustili. To jed uo su Taiijani još mogli da učine, jer je zauzećem Fiera, od strane Bugara, presječena i posljeđnja veza sa Valonoin. Arbanasi koji svuda austro-ugarske čete pozdravljaju kao željno očekivane oslobodioce iz dugogodišnjeg ropstva i nereda, prilaze svi carsko kraljevskim četama, i zauzimaju još prije njihovog dolaska vazne tačke, tako su oni koncem prošle nedjelje zauzeli B e r a t. Najnezgodnije se osjećaju čete entente u Soltnm. ltaiija se u prkos Briandovog puta u Rim, odrekla da uzme učešće kod Soluna, a u grčkoj komori došlo je zbog posljednjih nasilja od entenle — zauzimanja grčkih željeznica do jako oštrog protesta od strane grčkih narodnih poslanika, energično je i Italija napadnuta što je, od prilike, dvadeset žandarma poslala na Krf. Napadi protiv Italije bili su tako oštri, da je kao što „Corriere della Sera“ javlja — talijanska vlada grčkoj vladi u jednoj diplomatskoj noti izrazila svoje čugjenje. Grčka se mora skoro, za ili protiv svojih ugnjetača odlučiti, ako ne želi da izgubi i posljednji ostatak svoga ugleda. Francuzi su, iz pretjeranog stralra, i mostove na Vardaru zauzeli. Kolika je potreba za mirom kod Crnogoraca vidi se iz molbe, koju je, posljedujih dana, jedno cmogorsko izaslanstvo podnijelo carsko i kraljevskoj komandi na Cetinju, u kojoj Crnogorci mole svog odbjeglog kralja, koji je sad u Londonu kod Bordeaua, da njih opunomoći da stupe u pregovore za mir, za koji je i on sam prije svog bjegstva molio. Talijani su za bombardovanje važnih strategijskih tačaka u Milanu i okolini, od strane carsko i kraljevskih avijatičara, htjeli da se svete i poduzeli su napad na Ljubljanu. Vratili su se bež uspjeha, oštećeni za jedan Capproni-aparat, koga su oborili austro-ugarski topovi. Sa ubojnim redovima je vrlo rgjavo, ne samo da oklevaju, da odvoje čete sa fronta na Soči, ne, oni raoraju da pozovu već treću kategoriju iz 1884.—85. godine. Sva nada entente, izgleda, da leži samo u zajedničkom ratnom savjetu, koji će se održati u Parizu koncem ovoga mjeseca. No ni jedan rat se nije riječima riješio, 'a to će isto i za svjetski rat važiti.

Kako se obavještava ruskš narod. Polako počinje uvigjati i francuski i talijanski narod pravo stanje stvari, i pokreće se već pitanje, da li će uopšte biti moguće da se još nešto popravi u budućnosti. Vlada i novinstvo moraju se zadovoljiti, što zastrašene narode tješe kako će se sastati u Parisu „mnogo obećavajuća" konferencija entente. U Rusiji stvar još nije došla tako daleko, i narod koji je potpuno u zabludi još više zavaravaju izmišljenim bajkama. Nastavljaju se priče o "iznuravanju centralnih vlasti. Ali to što se danas čini u Rusiji, ne radi ni viada, niti ruska štampa — jer su

22. februara 1916. Broj 23.

obe ove važne činjenice izgubile svaki kredit i povjerenje u narodu — već za sve to daje inicijativu šef generalštaba ruske vojske general Aleksijev. Računa se da će ruski narod, koji je u posfjednje vrijeme otvoreno počeo sumnjati, ipak vjerovati izjavama tako važne vojne činjenice, i još ponajprije će tim izjavama pokloniti pažnje. Ali mi žalimo što nroramo reći, da je sve ono što je izjavio i rekao ruski general Aleksijev, potpuno netačno, lažno i neosnovano, i da sve što je rekao počiva na iaži. Predsjednik moskovske opštine Č e 1 e n k o v bio je ovih dana u ruskorn giavnom stanu, gdje je bio pozvan na ručak od cara, a primljen i_od šefa generalštaba generala Aleksijeva. Kako Čelenkov priča, general mu je rekao slijedeće: „Što se tiče dogagjaja na bojištu možemo biti potpuno zadovoljni. Naša otenziva u Bukovini nije trebala da bude opšta ofenziva, jer to još ne može da bude, i ovom ofenzivom trebali su samo da budu odbijeni napadi austro-ugarske i njemaćke vojske(i) Žrtve koje smo mi tamo podneli nisu ni pribiižne velikim uspjesima koje smo na tom istom bojištu postigh. 11 Svaka je rečenica sušta laž. Što se tičecilja ruske ofenzive u Bukovini, svi se mi još vrlo dobro sjećamo kako su pisali u jedan glas, pri početku te ofenzive, i francuski, i engleski i talijanski iistovi, kako se ovom ofenzivom želi zauzeti C z e r n o v i t z, to glavno mjesto Bukovine, i K o v e 1, taj centar njemačkih i austrougarskih željeznica, a pored toga se želi izvršiti i pritisak na Rumunjsku. A Što se tiče vojničhih uspjeha Rusije, najbolje se vidi koliko oni ništa nisu uspjeli već i po tome, što su svi napadi velikih ruskih masa odbijeni, i što su svi položaji naše vojske u Bukovini ostali netaknuti. To su ti „veliki uspjesi“ generala Aleksijeva, a što se tiče „neznatnih gubitaka" Rusa, oni prema zvaničnim austro-ugarskim izvještajima premašaju sto hiljada ljudi. „Ruska vojska“, rekao je general na kraju, „odlično je naoružana i prožeta uvjerenjem u krajnju pobjedu. Austro-Ugarska pak i Njemačka nemaju više nijednog vojnika. Njiihova pješadija ne postoji više. Oni zalo i ne napadaju, jer neinaju vojnika koji bi mogli vršiti napad. Što se ovog posljednjeg tiče ruski je ministar sasvim očevidno i suviše preterao. Ako centralne vlasti ne raspolažu ni sa jednim vojnikom, kako on kaže, kako se to slaže onda sa tvrgjenjem, da je ruski napad u Bukovini trebao da preduhitri i spreči napad centralnih vlasti? Zar snažni otpor, na koga su Rusi tamo naišli, nije | davala naša vojska? Zar će ruski narod moći da vjeruje novim iažima ruskog generala, koji se usugjuje reći, da nemaju vojske oni isti što pregaziše i Srbiju, i Crnu Goru pa sada i Arbaniju. i što daju tako snažan otpor Talijanima na Soči, pa i samirn tim Rusima na cijelome frontu?!

Austro-Ugarska. Nove zastave carskog i kraljevskog domobranstva. Bcč, 20, februara. Vojni zvanični list saopštava sljedeče najviše svojeručno pismo koje se tiče carsko i kraljevskog domobranstva: Zapovjedam da se na zastavama domobranstva postavi s jedne strane orao malog grba Austrije, ali kao njegov srjeđišni štit genealogijski grb doma austrijsko-habsburško-lotarinskog, moga doma okružen kolonama reda ziatnog runa, na grupi, na drugoj strani početna slova inoga imena a u uglovima carska kruna. Zastava bjela, naizmjence optočena crno-zlatnim i crveno-srebrnim trouglastim plamenima u pođjeđnakom projektu. Krunica sa mojim imenim potezom prema naredbama o oprerni vojske. Vojni zapovjednik Kdvess na Cetinju. Ratni stan za štampu 20. februara. General je pješadije von Kovess prispio prijc nekoliko dana u nekadanju prijestoljnicu kraljevine Crne Gore, u varošicu Cetinje. Tim povodorn bio je cio grad okičen zastavarna, kada je vojni zapovjednik u mnogobrojnoj pratnji, na čelu koje je bio glavar vojuog štaba genera! i\onopicky, ušao u grad. General pl. Kovess prije svega prošao je front postavljenih četa, pozdravio je prisutne vojničke ličnosti, pa se onda obrnuo crnogorskim dostojnicima. Kao prvi od njih Preosvječeni mitropolit Mitrofan