Београдске новине

Broj 25. 27. februara 1916. Beogradske Novine

Narodna privrjeda. Engleska zelenaška politika. „Potpuna sloga“, to je sad glavna riječ u [ententnoj štampi. Pri banketima i zvaničnim govoriina ona se nebrojeno puta ponavlja. Vijesti štampe centralnih siia o nezadovoljstvu Francuske i Italije pljačkaškom politikom Engleske označuju se kao prezrenja đostojni pokušaji, da se sveta sloga poremeti. Ali sve fraze nisu u stanju da zbrišu istinitu stvar, da je sitničarski duli Engleske prema saveznicima, koji su na nju upućeni, teška privredna opasnost za Francusku i Italiju. To osječaju svakog dana sve jasnije one zemlje, koje stenju pod njenim jarmom i vapaji za pomoć postaju sve jasniji. Jedan primjer o tome, koji ne može biti jasniji, daje uvodni članak ,Matin“-a od 17. februara. Pod skromnim naslovom „Svjetska kriza transportnih troškova“ prebacuje se engleskim brodarima i engleskoj državi, da oni vanredno stanje, koje je rat izazvao, iskorišćavaju na to, da od svojih saveznika iscede što je moguće veće količine novaca. Od kako je počeo rat, veli pomenuti list, transportni troškovi za robu iz Engleske u Italiju i Francusku skočili su sa 900 j/ 0 . 'Time se teško pogagja privredno stanje Italije i Francuske, koje sad sasvim zavisi od britanske trgovačke flote. Povremeni list „Statist" nedavno je dokazao, da će čist dobitak engleskih brodara u godini 1916., ako bi se transportni troškovi održali na sadanjoj visini, nadmašiti dobitak u g. 1913. sa 5 3 U milijarđe. Od tog dobitka pripalo bi engleskoj državi 2,875.000 franaka, koja za sebe sadržava 50% ratne dobiti. Ako pri ovome uzmemo samo Francusku u obzir, onda ćemo vidjeti, da povećanje transportnih troškova znači za nas jedan viši izdatak od 2'l 2 milijarde; od kojih 3 |4 odlazi u engleski džep. Italija se nalazi u još žatosnijem stanju. Troškovi za prenos uglja od Cariffa do Gjenove, koji su u januaru 1914. iznosili 8 franaka i 75 centima, skočili su na 97 franaka 50 centima, što znači povišenje sa 1014%. Ovo poskupljivanje koči sa svim celokupnu italijansku industriju, pa i onu koja izragjuje oružje i municiju. Talijanska štampa bila je neprijatno iznenagjena, kad se engleska vlada, pozivajuči se na tradiciju trgovinske slobode, protivila da interveniše kod engleskih brodara da bi se ufvrdila najviša cena za pođvoz. Došlo je do prepirke sa Engleskom, koja je brzo sa privrednog polja prešla na političko. Da bi se neugodna prepirka okončala, poslala je italijancka vlada jednog svog punomočnika u London, koji ima da uredi pitanje o transportnim troškovima. „Jasno je da iz povišenja transportnih troškova samo Engleska vuče korist, jer su samo engleski brodari oni, koji stanje u svoju korist iskoriščuju. Francuska je vlada to uvidila, pa je u Londonu otpočela pregovore, koji će jamačno imati praktičnog uspeha, jer ako je engleska vlada prihvatila ekonomnu jednakost izmegju saveznika, onda ona mora i pitanje o prenosu rešiti u korist zajedničkih interesa. Da li će se očekivanja, koja je francuski list na završetku iskazao, ostvariti, to će budučnost pokazati. Članak megjutim dokazuje, da su sad i saveznici Albiona dobili pravi pojam o engleskoj žudnji za dobitkom. Prekid trgovinskog saobraćaja izmegiu Rumunije i sila sporazuma. Kako javljaju rumunjski listovi prekinut je privremeno trgovinskog saobraćaja preko A r c h a ng e 1 s k a. Time se prekida i trgovinski saobraćaj izmegju Rumunije i Engleske, Francuske i I ta 1 i j e. Spremanje vodenog puta sa Rajne preko Dunava do Crnog inora. Na poziv jednog pripremnog odbora, na čijem su čelu bili prvi gradonačelnik Muggenthaler (Pasava), veliki broj dunavsko-majnskih i ranjskih zainteresovanih lica iz krugova trgovine, industrije i zanata iz Bavarske, Wiirtemberga, Badena, sa Rajne i iz sjeverne Njemačke, tako isto predstavnici bavarske vlade i bavarskih saborskih poslanika, održano je pod predsjedništvom prvog gradonačelnika Dr. Gesslera zajedničko savjetovanje o potrebi, da se od Dunava stvori korisni vodeni put za saobračaj prema istoku i da se on doveđe u vezu sa velikom njemačkom vodenom putnom mrežom prije svega preko Manje k Rajni. Poslije predavanja regenburškog gradonačelnika B I e y e r a i iscrpnog savjetovanja primljena je jednoglasno rezolucija, u kojoj se veli: Strategijske i privrjednc potrebe Njemačke zahtjevaju jedan savremeni korisni veliki brodarski put od Rajne preko Majne k Dunavu, a tako isto na Dunavu do Crnog mora sa odgovarajućim vezama sa svima

južnim i jugozapadnim državama. Da bi se osiguralo postizanje tog cilja, ima se umoliti državna uprava, da ona, još prije uregjenja novih evropskih odnosa ugovorom o miru, stupi u pregovore sa Austro-Ugarskom o zaključenju jednog brodarskog ugovora, kojim bi se veliki brodarski put Dunavom obezbjedio. Taj njemačko-austrijski ugovor imao bi se dopuniti odgovarajućim ugovorima sa ostalim dunavskim državama. Što se ugovora o miru tiče treba zahtjevati, da se daleko više no do sad osigura sloboda brodarenja na Dunavu, i to na pravnijoj i stvarnijoj osnovi. Ruku pod ruku sa podizanjem dunavskog saobraćaja, država bi imala da obrati pažnju na smjer korisne veze Dunava sa Rajnom preko Majne i da time ubrza namjeravano kanalisanje Majne. Dokle novaveza izmegju Dunava i Majne ne bude bila na raspoloženju, trebalo bi postojeći kanal potrebnim radovima što prije popraviti, da bi u idućoj godini mogao koliko je više moguće zadovoijiti obilne potrebe saobraćaja. To isto važi i za dunavsku prugu U1 m - R egensburg, koju bi prije svega trebalo u toliko popraviti, da ne čini smjetnje malom brodarenju. Treba umoliti vlade, da se one naročito o tome pobrinu, da tarifna politika željezničkih uprava bez ustjezanja podpomogne težnje podizanja brodarstva. Obragjivanje šećerne repe. Ugarski službeni Iist od 9. februara donosi naredbe kraljevsko-ugarskog ministarstva, o obragjivanju šećerne repe u 1916 godini. Ova naredba, po kojoj su tvornice, šećera dužne da stare cijene šečerne repe, podignu za L50 kruna, osigurava odgajivačima repe najveće prihode. Ovo se dokazuje time, što, i ako je ova naredba izdata tek prije nekoliko dana, tvornice šečera dobijaju mnoge ponude repe za 1916 godinu. U interesu je svakog zemljoradnika da što pre traži od tvornice šećera seme, te da bi već sad osigurao veliku dobit. Hrvatski službeni list objavljuje banovu naredbu kojom se poništava naredba od 16. marta 1915 godine, a po kojoj je bilo ograničeno obragjivanje šećerne repe. Protivu engleske politike blokade. „Associadet Press“ javlja iz Wašingtona, da amerikansko ministarstvo spoljnih poslova odlučno pobija vjest, da je Švedska ponovo učinila neutrainim silarria prjedlog o jednoj konferenciji odnosno blokade Njemačke. Sjedinjene države će uložiti svoj protest nezavisno od toga, šta će druge države raditi. Uvoz i izvoz u Francuskoj. „Temps“ donosi ukupni zbir vrjednosti uvoza i izvoza u januaru 1916. prerna januaru 1915. u slje- I dečem: Uvoz : životne namirnice 168,931.000 franaka, više 52,358.000 franaka ; potrjebe za industriju 289.606.000 franaka više 161,345.000 franaka; go- | tove robe 152,456.000 franaka, više 63,829.000 franaka; cjelokupni uvoz 610,993.000 franaka, više 277.532.000 franaka. Izvoz: životnih namirnica 29.684.000 franaka, tnanje 4,090.000 franaka, potrebe za industriju 49,748.000 franaka, više 16,882.000 franaka; gotove robe 106,109.000 franaka, više 28.532.000 franaka; poštanskih pošiljaka 15,455.000 franaka, više 6,380.000 franaka. Cjelokupni izvoz 200.996.000 franaka, više 47,704.000 franaka. Olakšice plaćanja za Italijane u Austriji. Iz Ziiricha se javlja „Vossische Zeitung“-u : Italijanski zvanični list donosi sljeđeći raspis državnog namjesnika : Usljed promene naročitih naredaba u Austriji odnosno produženja rokova i olaksica u industrijskom saobračaju i za Italijane, u znak blagodarnosti proširuje se važenje člana 3. raspisa državnog namjesnika o olakšicama u tom saobraćaju i na a ustrijske podanike. Predujam centralnih vlasti Turskoj. Tcrska je od početka rata, sa centralnim vlastima zaključila predujam od 21,613.816 turskih funata. To iznosi okruglo 500 milijuna franaka. U prvom predujmu, koji je zaključen čim je Turska stupiia u svjetski rat, i koji j? iznosio 40 milijuna franaka učestvovala je i Austro-Ugarska. Cjelokupna svota predujma, koji je Turska dijelom več primila ili joj osiguran, iznosi jednu milijardu kruna. Turska vlada hoće, po odobrenju, da zavede t r o š a r i n u na cigaretni papir, žižice, karte (za kocku), gas, čaj i kafu, a trošarinu na spiritus (alkohol) da povisi. Jedan dio ovog uvoza dolazi iz Austro-Ugnrske. 1913. godine je iz Austro-Ugarske izvezeno 4065 metarskih centi cigaretnog papira za 467.475 kruna i to samo u evropsku Tursku a 2734 metarskih centi u vrijednosti 314.410 kruna u azij-

Beograd, nedjelja Strana 3.

sku Tursku. Austro-ugarski izvoz žlžica u Tursku iznosio je posljednje godine 1,840.000 kruna. Izvoz karata u Tursku dostigao je visinu od 114.000 kruna. No najviše se izvozio šećer. Šećera se izvezlo za evropsku Tursku za 37 milijuna kruna, a u azijsku Tursku za 14 piilijuna kruna. Izvoz p e t r o 1 euma iz austro-ugarske monarhije u Tursku bio je vrlo mali u vrijednosti od nekoliko tisuća kruna. Isto tako je izvoz čaja i kafe bio neznatan. Sva roba koju monarhija izvozi za Tursku je večinom neophodno potrebna za život, stoga nova trošarina neće uticati na austro-ugarski izvoz u Tursku. Teškoće u odašiljanju žita iz Rumunije u Englesku. Iz Budiinpešte se javlja : Većina rumunskih ekonoma neće ništa da zna o ugovoru koji je zaključen sa Engleskom i protive se da svoje žito prodaju Englezima. Glavna izvozna komisija je rešila, da onim zemljoradnicima, koji u listama neče da naznače koliko od njihovog žita mogu Engleskoj da ustupe, zabrane izvoz. Izvozna komisija bila je prinugjena da stupi u pregovore, sa predstavnicima engleske komisije za kupovinu, da se ugovor o kupovini nešto promijeni. Odlučeno je da Englezi daju 15 milijuna leva kao predujam za gragjenje stovarišta i daseobavežu, da podnesu troškove oko utovarivanja. Po mišljcnju merodavnih krugova mogu i dve godine proči, dok Engleska dobije njeno žito. Otvaranje jedne bankovne ekspoziture u Beogradu. Ugarska Opća Kreditna Banka, koja je već decenijama bankar ugarske države i koja raspolaže kapitalom (akcije i rezerve) od 140 milijuna kruna, otvorila je pre neki dan ovdje u Knez Mihailovoj ul. br. 39 jednu ispostavu. Rad ove ispostave obuhvatiti će sve grane bankarskog i razne grane trgovačkog posla. Uprava ove ispostave povjercna je prokruristi Opće Ugarske Kreditne Baiike Robertu Beck-u i gosp. Albertu Herzlu iz Beograda. U ispostavi — kao što smo saznali — uzima udjela i (Hrvatska OpćaKreditna Bankaiz Zagreba.

Razne vijesti. Ratne mape. Orijent, a pre svega Persija, stoje sada kao sređišne tačke interesa. Pred nama je tačna i lepa mapa koju je izdao kartografski zavod G. Freytag et Berndt u Beču pod naslovom „Persija i Avganistan". Mapa obuhvata osim obeju zemalja i susedne engleske i ruske zeinlje i sadrži, i pored male razmere 1:5,000.000, važne komunikacione i značajne strategijske tačke, na kojima sada Englezi i Rusi vrše svoje poslednje očajne napade, da bi centralne vlasti i njihove vjerne savjeznike sprečile u pobednom pohodu za iskoriščavanje neeksploatisanog istoka, koji je do sada ententi bio podjarmljen. U istom izdanju izišle su i ove karte: Evropa, Sređozemne države, Dardaneli, Provincije Istočnog mora, zapadno rusko bojište, Balkan, Južna Afrika, Sjevero-istočna Francuska i Belgija, Tirol, Engleska i Zapadna Francuska, Istočno-talijanska granična oblast, Donji Egipat, Palestina i Arabija i Kiančaj. Šta izvozi Crna Gora. Malena Crna Gora, koja je tako neznatna u privrednom životu, ima ipak vrstu robe, s kojom rašuna svjetska pomorska trgovina i koja na svjetskom tržištu uživa prvi glas, a to je buhač ili prah za tamanjene buha i ostale gamadi. Crna Gora ima dakle tu sreću, da proizvodi prah, koji zadaje strah i trepet sviin buhama, stjenicama i ostalim buhama na cijelom svjetu. Taj se prah pravi od biljke, koja se latinski zove „pyrothrum cineraliae“. Ta biljka raste divlje, a odkrivena je slučajno. Neka gospogja u Dubrovniku imenom Ana Rosauer, koja je imala god. 1840. vrt, izčupala je tu travu u svojoj bašći i bacila ju u kut. Poslije nekog vremena, pošto je cvjet uvenuo, opazi gospogja, da se oko trave nalazi mnogo mrtvih buha. Ona se brzo domisli, da su buhe uginule od te trave. Pomoču ljekarnika Drobe počela je od te trave praviti prašak, koji doskora, izigje na glas, kao najbolje sredstvo za tamanjenje buha. Crnogorci su to saznali, a kako je kod njih ta biljka več onda bila vrlo razširena, dadoše se i oni na pravljenje praška. God. 1855. počela je tim praškom i svjetska trgovina u Crnoj Gori, te se taj prašak prodavao vrlo skupo. Kasnije dogje utakmica i crnogorski prašak pade u cjeni. Ta je utakmica došla iz Amerike, ali se doskora pokazalo, da američki prašak nije tako dobar, pa je opet porastao ugled Crne Gore, kao tržište za taj