Београдске новине

Broj 28. PRILOG

Beoiradske

Nedjelja 5. marta 1916.

Saopštenja o Primilo smo upite od slijedećih lica: b. 11. Jovan P. Banković iz Pirota, sada u Ziirichu, Universitats Strasse 38. — moli, da mu se pošlje izvještaj o majci i ostaloj porodici. b. 12. Milan Marinković iz Valjeva, sada u Ženevi, svratište „Srassburg“, moli, da mu se pošlje izvještaj o ženi i djeci, koji su ostali u Valjevu. b. 13. Ćira K. Vasić, ćlan firme Mihajlo Vasić, Beograd, Kralja Petra ulica 43., moli za izvještaj o ženi, koja je ostala u Beogradu. Njegovo je mjesto bavljenja za sada Solun, kafana Krystall. b. 14. Živko Grujić, član firme Sava A. J ovanović i komp., Požarevac, za sada u Ženevi, hotel Bellevue, moli za izvještaj o svojoj ženi Darinka Ž. Grujić i djeci i pita dali je dućan otvoren. b. 15. Sotir 11 i ć, član firme Kosta Ilić i sinovi Leskovac, za sada u Ženevi, Rue de Rhoue 57., raspituje se za sudbinu svoga brata Blagoja, za koga je čuo, da je interniran od bugarske vojske. Pita, da

izgubljenim. ii su njegova mati,i* snaja Jelena sa djecom Dobrila i Zagorka zdravi i da li su sada u Leskovcu. I brat Vlada stigao u Ženevu zajedno sa ženom brata Milana, koji je takodjer u Ženevi. b. 16. Petar Bogavac iz Kraljeva, za sada u Ženevi, svratište „Terminus', moli za izvještaj o svojoj porodici, koja je ostala u Kraljevu. b. 17. Milorad Z. Lalović iz U b a, za sada kao ratni zarobljenik u Doboju (Bosna), moli svoju majku Leposavu S. Lalović, Ub, da mu pošlje 250 kruna. On je zdrav i odaje puno priznanje za lijepo postupanje ođ strane carskih i kraljevskih četa. b. 18. Janačko T. Mucopolos iz Svilanjca, za sada u Solunu, Rue St. Nicola 31, moli za izvještaj o svom bratu i radnji u Svilanjcu. Odgovore na gornja pitanja, pozivajući se na navedeni broj, treba preko najbližih vojnih vlasti poslati na uredništvo „Beogradskih Novina' bojna pošta 131.

Otvaranje škola u Buograđu i pokrajini. i. Svečano otvaranje osnovne škole u Banjici. Miran kulturan rad, koji je sebi naša slavna vojska stavila kao cilj u okupiranoj Srbiji otpočeo je u subotu 26. februara svečanim otvaranjem osnovne škole u Banjici. Ovo je lijep napredak, koji će mnogo doprinjeti zbliženje naroda i vojnih vlasti. Ovo mjesto, koje leži u živopisnoj prirodi čini sa svojim čistim, bijelim kućama, dobrim putevima, i Svojim seljanima, koji su sad navikli na red i čistoću, na svakog stranca prijatan utisak. Ovo lijepo mjesto se za ovaj dan svečano odjenulo. Novo je udešena školska zgrada njenom ukusnom dekoracijom priredila prijatno iznenadjenje. Ona je bila okićena vijencima od jele, zastavama, grbovima austro-ugarske monarhije, slikom Njegovog Veličanstva cara i kralja i slikama slavnih vojskovodja. Ispred školske zgrade ukazala se divna živopisna slika, ljudi i žene sa sela, predsjednici i kmetovi, časnici i vojna glazba, koja je veselo svirala, ispunjavala je prostor ove svečanosti, i sa napetošću su se očekivali prijavljeni gosti iz Beograda. Oko 11 su sati prije podne stigli zapovjednik mosne brane u Beogradu generalmajor pl. R h o e n, artiljerijski potpukovnik R e i f i kotarski zapovjednik major Franz. Dočekao ih je kotarski zapovjednik kapetan Chytil. Glazba je svirala carevku, a potom su tri seoske djevojke predale generalu so i hljeb u znak blagodarnosti i poštovanja. Nakon toga je pređsjednik opštine Stavanov držao stijeđeći pozdrav :

„Mnogo poštovani gospodine generale ! U ime banjičke opštine i njenog stanovništva, blagođarim za dobročinstva, koja ste do sada našem narodu ukazali. Mi vam dugujemo vječitu blagodarnost, jer smo vašom dobrotom došli do mogučnosti, da obradimo naša polja, koja su uslijed dugih ratova sa raznim silama jako napuštena bila. Vašom dobrotom dobili smo dosta sjemena, u čemu smo bili oskudni, i na taj način je naš narod spasen od gladi. Radujemo se, što ste vaspitanje naše đjece uzeli u vaše ruke, i potpuno smo uvjereni, da ćete vi ovoj napaćenoj zemlji dati jako željeni mir. Neka nam je Bog u pomoči! Živio ! “. Ove riječi su izazvale iskreno odobravanje i pošto se opet sve umirilo, uzeo je riječ kotarski zapovjednik I kapetan C h y t i 1: „Rat, koga su vaš bivši kralj i vaši zavedeni političari otpočeli sa nama, svršen je našom pobjedom. No mi ipak prema vama prijateljski postupamo, sve dok vi budete mirni i poslušni, jer dobro znamo, da su vaše vodje Rusi podgovorili, a oni su vas poslije iznevjerili. Kako ste vi susjedi tako velike carevine, kao što je naša monarhija, pod slavnom vladavinom Njegovog Veličanstva cara i kralja Franje Josipa L, trebali ste, da težite zatim, da ste u slozi sa nama. Tada bi vi u miru sa nama živili i imali bi samo koristi od toga. Vama su napunili glavu ludim idejama. Vaša luda vlada je zamišljala, da će naše granice prekoračiti i osvojiti. Tko još o tome sanja, biti če razbijen od naše silne vojske. Sad smo mi ovdje i vidimo, da se vaše vodje nisu mnogo za nas starale. Od silne politike nisu imali vremena, da misle na dobro zemlje i njenog stanovništva. Vaša zemlja je dobra i plodna, ali vas

Podlistak. 'j* Carmen Sylva. K. B. Bukurešt, 2. marta. Kraljica udova Jelisava umrla je jutros u 8 sati i 35 časaka. Jedna je žena umrla, a dvije kraljice se sahranjuju. Pjesnikinja Carmen Sylva, i kraljica Jelisava. Prije nekoliko dana je javljeno, da je kraljica Iahko nazebla, danas je već njenu boljku prekratila smrt. Ona brzo sljeduje svome mužu, kralju Karolu I. tvorcu nove Rumunjske. On se njome vjenčao kao princesom od Wied-a (rodjenom 29. decembra 1843. u Neuwied-u), i ona je ovom velikom čovjeku bila velika žena. Nije ona težila za svojim mužem na političkom polju — to je bilo daleko od ove velike ženske duše — ali u ljubavi se ona uzdigla do najvišega. Svoj najteži jad blažila je na taj način, što se zauzimala za tudje jade. Strahotna sudbina je ovoj osjećajnoj, iskrenoj materinskoj prirodi odnijela rano jedino, ljubljeno dijete. Tiha, ali u toliko veća tuga i bol ispunjavahu od tada njena pjesnička djela. I na književnom polju nije

ona zaboravljala na svoj narod, i sa svojim pre1 vodom „Rumunjski pjesnici“ već 1881. godine j doprinijela je ona mnogo za upoznavanje rumunjskih književnika. Njoj ima i inače mnogo da blagodari rumunjska književnost, jer je ona u svakoj prilici pomagala podizanje rumunjske ktrjiževnosti. I ako je ona gajila ljubav i za svoj | raniji zavičaj na Rajni ipak ona nije zaboravljala, da oda priznanje i ljepotama svoje nove otadžbine, i iz čijih je kaža ona napisala i svoju tragediju I „Meister Manole", prvi put predstavljanu na bečkom carskom Burgtheatru. Od smrti njene nezaboravne ćerčice bavila se kraljica najradije u svom šumskom zamku Peleš, i tu je živila sa svojim bajkama, znajući samo za svoju veliku brigu oko staranja za slijepe, i uopšte staranja za dobročinstva. Na njenorn grobu stoji najljepši, najtrajniji spomenik, koji se može staviti na grob kneževima, blagodarnost usrećenih ljudi.

U ruskome ropstvu. (Svršetak). yTrećim razredom sam dva dana putovao do Petrograda, spavao sam skoro za sve vrijeme putovanja, a pored, iznad i ispod mene su često

nisu naučili, da je iskoristite tako, kako se to čini u svim kulturnim državama. Gdje god se pogleda, svuda djubre i nečistoća. S toga kod vas ima još zaraza i bolesti, koje se u drugim kulturnim državama više ne pojavljuju. Vaše stočarstvo, vaša trgovina stoje još kao u početku i idu pogrješnim putem. Škola imate vrio malo. Skoro niko ne zna da čita i p i š e. Uslijed toga odrasli kod vas znaju koliko i djeca. Vi ne možete, da razlikujete istinu od laži. Tako ste postali žrtva vaših političara, koji su se na vaš račun bogatili. Mi ćemo vam dati savjete, kako ćete štetu, koju vam je rat donio brzo nadoknaditi. Mi smo suzbili zarazu u vašoj zemlji, mi ćemo od vaših prljavih mjesta stvoriti čista, bogata i cvjetna sela. Pokazati ćemo, kako treba da je uredjena moderna opštinska uprava. Vašu djecu ćemo da obogatimo znanjem. Za sve je ovo potrebno, da ste vrijedni i puni volje. Morate biti pažljivi i naše savjete slušati. Biti ćemo vam u svemu na ruci. Danas ćemo, da otvorimo školu za vašu djecu i učiti ćemo ih svemu, što je dobro i plemenito. Tražim od matera, da svoju djecu šalju redovno u školu, da bi dobili zdrav osnov za srećniju i bolju budućnost. Na kraju ćemo sa vjernošću i poštovanjem spomenuti vašeg novog vlađara Njegovo Veličanstvo cara i kralja Franju Josipa I. Živio! Živio ! Živio!“ Ovim zanošljivim riječima cijenjenog kotarskog zapovjednika slijedili su burni usklici i pod zvucima carevke, krenuli su se gosti ove svečanosti u divno dekorisanu školsku dvoranu, gdje se iz stotinu mladih grla ponovilo: Živio! General je razgovarao sa velikim i malim, išao je u narod, koji je zajedno sa djecom bio nahranjen iz jedne pokretne kuhinje i hljeb je dijeljen iz visoko natovarenih kota. Održan je ručak u časničkoj menaži, na koji je bio pozvan i predsjednik opštine. General major pl. Rhoen je za vrijeme ručka toplim riječima iznio priznanje kotarskom zapovjedniku kapetanu Chytilu. Pohvalio je odličnu organizatorsku djelatnost i jaku stvaralačku moć zapovjednikovu i poželio mu najveći uspjeh u daljem radu. I predsjednika je opštine upozorio na velike i svete dužnosti, koje njega očekuju i potstrekao ga je, da i dalje radi u interesu njegovih bližnjih i da razvije patriotizam. Ovo je bio jedan lijep dan, koji se u Banjici nikada neće zaboraviti. II. Škola u Dušanovoj ulici broj 13. Sa određjenim ciljem i brzo, jedno za drugim j ispunjava carsko i kraljevsko glavno vojno zapoi vjedništvo svoja obećanja. Prije pet dana je

bila kola puna Kozaka, koji su mirisali na juhtovinu I (kožu) i ili su hrkali ili medju sobom tiho razgovarali o nedaćama rata. Prisluškivao sam razgovor nekolicine gragjana i tako sam saznao, da se gotovo u svim stanicama ispred Petrograda nalaze prazni vagoni u pripravnosti, ako i ovdje kao i Kievu bude potrebna evakuacija. Žalbe na skupoću, grdnje na Nijemce, bio je monotoni razgovor ovog naroda, na čijem se licu nikad ne može vidjeti osmjeh. Sa nekim sam svečanim osjećanjem kročio na petrogradsku stanicu i umješao sam se u veIikovaroški vrtlog, koji me je tako reći zamorio, poslije nedjelju dana stajao na Nevskom prospektu. Cio otmjeni život u Petrogradu komentariše se većinom na ovoj lijepoj velikoj ulici. Ona se, kao i cijela varoš, jako razlikuje od svih ostalih varoši u carevini. Ona je evropski prozor Rusije, nju je osnovao Petar Veliki. Danas se ona zove Petrograd, a prije su je Rusi nazivali Peterburg, i on je spasao Rusiju pored svih poraza u Karpatima i Mazurskim jezerima. Sovinizam je narastao u Rusiji, za vrijeme rata gotovo koliko i u Francuskoj. Smiješno je samo to, što cijela Rusija traži proizvode centralnih vlasti. Od najprostije svjetiljke do najmodernije Io-