Београдске новине

Puni šest mjeseci branili su austro-ugarski vojnici ovu neznatnu utvrdu protiv premoći neprijatelja. Kada su uvidjeli, da se ovaj šanac više ne može braniti nijesu junački carski draguni odbacili svoje karabinke i predali se, nego su se sa oružjem u ruci probili kroz guste redove neprijatelja do Zalescziky-a. Rusi sjede danas u ovom razorenom utvrdjenju i jedinu korist koju imaju od ove svoje „pobjede" jest ta, da su bliže obali Dnjestra. Preko vode neće inoći preći ovdje, kao i na drugim mjestima. Pa ako će pokušati ponovnom ofenzivom, ona će biti jednako bezuspješna, kao i sve predjašnje. O talijanskoj ofenzivi neda se mnogo govoriti, jer ni sama nije mnogo vrijedila. Zaista Talijani se ovaj puta nijesu previše naprezali. Moguće radi toga, što su ipak uvidjeli, da oni ne mogu na Soči spasiti Verdun. -Frontovi središnjih vlasti tako su utvrdjeni, da svi pokušaji entente ne mogu im nauditi ni koncentričnim ofenzivama, a ni pomoći Francuzima, koji se bore na život i smrt. Ova spoznaja, do koje su Talijani tečajem današnjega rata morali doći i protiv svoje volje, bila je ? uzrokom, da su ovaj puta talijanski napadi trajali samo četiri dana. A sada najčudnovatije: Kao odgovor na ovu ofenzivu Talijana slijede žestoke navale austro - ugarskih četa. Na Soči od Gorice pa sve do Krna, kao i na nekim mjestima k o r u š k e granice provalili su branioci iznenada iz svojili položaja, jurišaju na napadača, izbacuju ga iz njegovih vlastitih položaja. Kod toga se ne smije zaboraviti, da su na čitavcm ovom frontu Talijani tri puta jači od austro-ugarskih četa, koje odma kod prvog napada nadvladjuju jačeg neprijatelja. Poraz, kojega su doživjeli Talijani mora biti težak, jer kako čitamo u izvještaju talijanskog glavnog stožera, priznaje sam Cadorna, da su austro-ugarske čete osvojile njegove položaje i čvrsto ih zadržali u svojim rukaina. Zadnja talijanska ofenziva završava se ne samo neuspjehom nego gubitkom vlastitih položaja a oko Verduna zatvara se njemački obruč sve uže i uže.

Ententa je, a da sebe kod bogova umilostivi, doprinijela njima novu žrtvu. Ruski je ministar unutarnjih poslova Hvostov otpušten, jer drukčije njegov izlaz, prema prebacivanjima, koja mu je car činio, ne možemo nazvati. Da li je u ententi jedan ininistar inanje iii više, to ne čini ništa. Za Hvostovom neće niko, pa čak n i u Rusiji, pustiti ni jednu suzu. On je b io dobrotvor „Crne Stotine“, ali i za s amu je crnu Rusiju bio suviše cm. Prije nego što je postao ministar, sjedio je u dumi na klupama desnice i pokazivao se kao fanatički nijemcožder, što mu je donijelo potporu Nikolajevićeve stranke. U oktobru prošle godine potisnula ga je na upražnjeno mjesto ministra unutarnjih poslova i tu se ispoljio Hvostov kao privrženik onog homeopatičnog načina liječenja, koje nemirima u unutrašnjosti neuspjele spoljne odnose hoće da liječi. Hvostov, koji je kao poslanik u dumi vrlo jako napadao vladu, postade tek što je zauzeo mjesto na ministarskoj stolici, silan protivnik svojeg predjašnjeg ognjišta. On je bio najglavniji, koji je od cara tražio, da se duma ukine, zbog čega je on sve više dolazio u oštru suprotnost sa sadanjim ministrom predsjednikom Stiirmerom. Ali mu pored svega toga ne bi pošlo za rukom da Hvostova prinudi na ostavku, da ovaj svoj innogostrani talenat nije otkrio na način, koji je i samome caru na kraju živce uzdrmao. On se odviše razumio da aranžira pogrome i za njim se govori, da je on provincijske vlasti pozivao, da prirede nemire. Naročito poslijednja pobuna u B a k u upisuje se njemu u grijeh, i kako je pri tome,

cima. U Udine ipak, gdje čovjek nije daleko od borbe, gdje često može da govori sa časnicima, vojnicima i političarima koji dolaze sa fronta, nije teško stvoriti sud o pravom stanju događjaja. Na osnovu takovih razgovora, mogu na svaki način tvrditi, da je talijanski napad od početka neprijateljstva, stao mnogih gubitaka u snagama ove vrste: u volji, Ijudima i materijalu. Vrlo su vrijedni pažnje izvještaji o ovome, koje tvrdoglavo ćutanje službeneg izvještaja, koje dopunjava poluzvanična agentura „Stefani* i dnevna štampa o talijanskim gubicima, nalaze se na primjer u jednom pismu od 10. februara, koje piše svojoj sestri jedan narednik bersagliera, koji je sudjelovao u borbi kod grebena vrha Sv. Mihalj. Nekoliko mjeseci učvrstili smo pred neprelaznom preprijekom vrha Sv. Mihalj, koji je pun terenskih preprijeka i sa tri strane obasut neprijateijskom vatrom. Naš bataljun dobije naredjenje za nastupanje. Naš zapovjednik, uvijek na čelu, uzviknuo bi, od sviju ponovIjeni poziv na borbu: „Avanti Savoia!" Neprijateljske mašinske puške su pucale i kosile naše vojnike. Pod paklenom vatrom, preko bezbrojnih Iješeva mojih cjrpgova, dobijemo naredbu za odstupanje, da bi izbjegli, da ne buderao opkoljeni. Naš otpor bio je beskoristan, jer sino bili izloženi unakrsnoj vatri raznih baterija od sviju kalibara. Moja Četa, koja je u borbu ušla sa više od 200 ljudi, broji sad jož 30 . Ovda onda zurobimo po koga neprijateija, ali ja mislim, da novine na njihov broj dodaju još koju

čak i po pojmovima ruskim, življe se radilo, izdata je pripremaocu tog moskovskog veselja putna isprava. Car mu je, vele tom prilikom rekao, da bi uzbuna u Kavkazu bio jedan klin za mrtvački sanduk Rusije. I to je, sve dotle, tačno, samo je car zaboravio, đa Rusija iina još čitavu gomilu takvih klinaca. * t. * Od jeseni prošle godine bio je g!avni motiv svih ratnih posmatranja u štampi entente, svi govori i izvještaji političara četvornog saveza : užasna, opšta proljetnja ofenziva, entente, ofenziva kakova još nije zapamćena. Proljeće je došlo, ali opšta ofenziva entente još ne. Uslijed neobjašnjenog nesporazuma su centralnc vlasti, — u mjesto da mirno čekaju, dok se ententa riješi da ih uništi — same snažno udarile na neprijateljski front. Lagano, ali neodoljivo prodire njemačka vojska prema Verdunu, a austro-ugarska vojska na Soči primorava od prije nekoliko dana Cadornu „da prednje talijanske položaje u rapidnom tempu" napusti iz taktičkih razloga. Ova neočekivana promjena ratnog programa, naravno je veoma neprijatna za ententu, i opet se doživljuje stara igra, kako se neprijatelji centralnih vlasti na hartiji svete za pretrpljene poraze na razniin frontovima, Nijemci uzimaju Douaumont: odinah se pojavi francuski izvještaj, da je „ovaj mali lokalni uspjeh" napadač platio sa 150.000 vojnika, — tako da Nijemci zbog iscrpenosti moraju da napuste sve dalje napade. Učine li poslije Nijemci u Woevre znatan napredak, onda pariska štampa objavljuje neutralnim da njemački gubici iznose 250.000 ljudi, i u isto vrijeme tvrdi, da su tri austrougarska zbora upućena na Verdun, da bi u mjesto uništene njemačke vojske produžili beznadežnu borbu oko Verduna. U isto vrijeme može se čitati u engleskim i francuskim novinama, da su 30'/2 cm. Škoda mužari, koji toliki strah zadaju, p^mješteni sa Soče za Verdun. Težnja, ovih izvještaja je i suviše prozračna. Oni su upućeni na adresu talijansku, od kojih se, jedva jednom, očekuje kakav veći uspjeh. Ovim izvještajima, kako izgleda, Francuska kaže Italiji: tvoj neprijatelj na Soči je oslabljen u artileriji i velikom dijelu ratne snage. Ti moraš da se koristiš ovom prilikom, jer se neće više ovakova javiti, da razvijajuči najveću tvoju snagu neprijatelja smrviš, a time ćeš u isto vrijeme mome tako jako pritisnutom Verdunu stvoriti malo odmora. Izgleda, da je Cadorna poslušao ovaj savjet. Bar je pokazao volju za ovo. Ali informacija francuskog prijatelja nije morala biti sa svim tačna, jer melanholično konstaluje Cadorna u svom posljednjem izvještaju, da su napušteni položaji kod Sv. Marie i da su stigla jaka pojačanja u artileriji i pješadiji na austro-ugarskoj strani. Čudnovata je stvar sa ovom Austro-Ugarskom. Doskoro ju je štampa entente i njenih neutralnih pristalica prestavljala kao stiru i nesposobnu, čija vojska ne može biti više ozbiljan faktor, koja će se skoro raspasti, a sad na jednom ista štampa donosi da AustroUgarska šalje tri vojna zbora za Verdun. Kako će sad čitaoci entente dovesti u vezu ove dvije stvari: gatku, da je Austro - Ugarska na umoru sa sadašnjom pripovijetkom o trima suvišnim vojnim zborovima, koje “ta ista Austro-Ugarska i ako je objavljena talijanska ofenziva, mirno šalje za Verdun.

Bolkonske uljesfL Špijunaška parnlca u Sofijl. K. B. Sofija, 25. marta. U špijunaškoj parnici protiv rusofila držao je državni odvjetnik Markov poslije završenja saslušanja svjedoka govor, u kojein je ocrtao rad organizacije u službi ruskog pomorskog attache-a koju je ocijenio

kao zavjeru i izdaju otadžbine. On je predložio, da se optuženi Zelengorov, Sijanov, Brutkin i Saharov osude na s m r t, a Spisurevski i Cvetkov na doživotnu tamnicu. Srbi u francuskoj vojsci. Stockholm, 22, marta. Francuski konsulati u Rusiji primili su transportiranje u Francusku u Rusiji pozvanih srpskih državljana, koji su u godinama sposobni za vojsku. Aleksandar Karagjorgjević u Parisu. Paris, 22. marta. Juče je ovamo stigao Aleksandar K aragjorgjević. iz entente. Konferencije četvornog sporazuma. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina‘). Lugano, 22. marta. „Korrieredela Sera“ javlja Iz Par.isa: Konferencije četvornog sporazuma, koje počinju u Parisu 27. marta imaju za zadatak, da stvore osnovu za najtješnji zajednički rad sviju saveznika. Englesku ,će zastupati ministar predsjednik A s q u i t h i ministar spoljnih poslova Sir EdvardGrey, Belgiju baron B r o q u e v i baron Beyens, Italiju Salandra i Sonnino, Srbiju, Aleksandar Karagjorgjević i P a š i ć. Zbog velike udaljenosti Rusija ne može izaslati svoga naročitog predstavnika, nju će zastupati poslanik I z v o 1 j s k i j i general Z y 1 i ns k i. Vjerovatno je da če biti zastupljene još i Crna Gora i Portugalska. Ruska vojska francuskoj. Paris, 22. marta. Generalisimus Aleksijev uputio je u ime cara brzojav Joffreu, u kome je izrazio svoje divljenje o držanju dvadesetog francuskog vojnog zbora u borbi kod Verduna. Car je uvjeren, da će francuska vojska neprijatelja potući. Ruska vojska čestita francuskoj vojsci i očekuje naredbu za napad na zajeđničkog neprijatelja. Promjene u francuskom generalitetu. (Naročiti brzojav „Beograđskih Novina) Ženeva, 22. marta. Novi francuski vojni ministar naredio je, da se više generala opozovu sa svoga zapovjedništva, a to je način, kojega se Gallieni, predjašnji vojni ministar uvijek klonio. Stiinner u glavnom stanu. Stockholm, 22. marta. Po jednoj petrogradskoj vijesti otputovali su u ruski glavni stan ministar predsjednik Stiirmer, ministar spoljnih poslova Sazonov, kao i francuski i engieski poslanici. Nezadovoljstvo u Engleskoj. K. B. Haag, 22. marta. „Hollands Diew Bureau' javlja : „T i m e s“-u javljaju, da je u engleskom vojnom ministarstvu bio važan sastanak, na kojem se je vijećalo o pitanju, kako da se urede potrebe vojske, poljoprivrede, rudarstva i obrta. Član parlamenta G ra i k je predložio, da se parlamenat raspusti i provedu novi izbori. Narod sve više uvidja, da ovaj koalicioni kabinet sadržaje u sebi nesposobne elemente. Ozblljno stanje u Egiptu. Sve veće nezadovoljstvo pučan s tva. K. B. Carigrad, 22. marta. Novine javljaju iz autentičnog vrela: Poslije engleskih neuspjeha na svima frontovima osobito na Dardanelima Englezi su svakim danom sve više zabrinuti radi držanja urodjenika u Egiptu. Engleske straže po uiicama u Kairi su pojačane. Nezado-

voljstvo pučanstva postaje danom sve veće, a značajne su i nesuglasice izmedju egipatskog vojnog ministarstva i engleskog vrhovnog zapovjedništva. Radi se o pitanju poziva pričuvnika, koje Englezi traže pod oružje radi sve opasnijih napada senuških plemena na zapadnoj granici. Englesko vrhovno vojno zapovjedništvo to traži, ali vojno ministarstvo, koje se sastoji iz Egipćana, neće o tom ni da čuje. Za rat protiv Senusa rekvirirane su u zemlji sve kamile. Ali domaće vlasti neće sinove svoje zemlje, da šalju u smrt radi engleskog svjetskog gospostva. Pučanstvo pozdravlja ovaj otadžbenički r3d svojih vlasti, koje se uspješno opiru zahtjevima engleskog vojnog zapovjedništva. Ovo se je obratiio na egipatsko ministarsko vijeće za pomoć protiv vojnog ministarstva i traži, da se izda proglas u kojem se saopštuje zemlji, da je u pitanju poziva pričuvnika došlo do potpunog sporazuma izmedju engleskog vojnog zapovjedništva i egipatskog vojnog ministarstva. Ovaj je zahtjev ministarsko vijeće odbilo. Nezadovoljstvo je poraslo još više naredbom, da se odmah evakuiše Port Said, Izmail i Suez. Pitanje regrntacije u Engleskoj. K. B. Haag, 21. marta. „Nieuwe Roterdamsche Courant“-u javlja iz Londona : „Times“ javljaju, da je jučer u Londonu u vojnom ministarstvu održana konferencija u pitanju regrutacije kojoj su prisustvovali ministri K i t c h e n er, S e 1 b o r n, R u n c i n a n, Samuel i Long. U ovom vijeću je pretresano pitanje potrebe radnika za tvornice ratnog inaterijala, potrebe radničke snage u poljoprivređi i rudniđtna. Pozivanjedruge skupine neoženjenih je odlož e n 0. Rastrojstvo u Rusiji. Bukarest. 22. marta. Izvještaji iz Petrograda javljaju o užasnim pojavama u Rusiji, o potpunom rastrojstvu državnih finansija, užasno i rapidno opadanje, nevjerovatna korupcija u činovništvu, što su predznaci teških potresa, koji če u debatama u dumi naći svoga izraza. Usfanovijenje jedne ruske flotne stanice u sjevernom moru. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Stockholm, 22. marta. Ruska vlada namjerava, da u sjevernom moru ustanovi jednu flotnu stanicu. Ona će biti u zalivu Kola, koji je u blizini norveške obale, zbog čega ova namjera izaziva uznemirenje u Norveškoj. * Murmanska obala je jedna od vrlo malo poznatih obala u sjevernom ledenom moru, koja je zbog blizine zalivne struje bez leda te je već sada središte ribolova u Sjevernom ledenom moru. Još prije deset godina je ruska vlada počela da obraća pažnju na ovaj predjeo.

■ Austro-Ugorsko. Glavar generalnog stožera Conrad von Hotzendorf počasni gradjanin Beča. Prater strasse — HStzendorfs t r a s s e. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina'.) Beč, 22. marta. U kotarskom zastupništvu Leopoldstadta podnijet ie prijedlog, da se generalpukovnik Conrad von HOtzendof proglasi za počasnog gradjanina Beča, a da se Praterstrasse nazove Hotzenđorfstrasse. Osamdeset i šesti rodjendan kapetana garde grafa Becka. Čestitka cara i kralja Franje J o s i p a I. K. B. Beč, 22. marta. Povodom svog osamdeset i šes t o g rodjendana primio je kapetan garde

nulu. Ne postoji nikakva nada na bolju budućnost. Mi se moramo odreći napredovanja i što više da se držimo skloništa. Hladnoća preko noći je užasna, baš kao i neprijateljski topovi, koji bijesne na naše rovove. Ovo je pakleni život“. Austro-ugarski otpor, — ovo treba još jedanput podvući — potpomognut je još jednim dobitkom, koji slabi talijansko naprezanje: hladnoća i rdjavo godišnje doba. Treba znati, da je veliki dio četa, koje su na frontu iz južne Italije i Sicilije. Pri svoj želji za požrtvovanjem, pišu ovi Ijudi svojim porodicama, neutješna pisma o nevoljama u rovovima, naročito za vrijeme noći. Oduševljenje se ohladilo i počelo se suinnjati. Počinje se tajno primjećivati, da su austro-ugarske čete jake i da se bore kao lavovi. Prosta laž o dragovoljnom predavanju carsko i kraljevskih četa, kojom su dnevni listovi prepunjeni, nailazi kod sviju na odlučno negodovanje; kod sviju onih koji su došli u dodir sa austro-ugarskim zarobljenicima: kod časnika kao i kod vojnika i pograničnog stanovništva.

HSLI PODLISTAK. Bitke na Soči prije 200 godina. Sadašnji rat na kopnu, Sto ga je Italija vjerolomno protivu nas otpočela, odigrava sc većim dijolom na bojištu, koje je već jednorn bilo poprište krvavih dogadjaja, a ovi nas 1 nehotice ovlaščuju na pretpostavku, da je C a d o r n i n ratni plan samo kopija đvogo- i dišnjeg rata, Sto ga je mljetačka republtka u. godinama 1615 . do 1617 . protivu Austrije

vodila i kojim su naše jugo-zapadne krunovine, isto kao i danas, jako postradale. Već tada bili su Mlječići pohlepni na neograničeno i nesmetano gospodarstvo na Jadranu i zato su iskoristili prvu zgođu, d* zarate sa Austrijom. Kada nisu mogli na ucjenjivačkl način iznuditi, da im se prođs G orica, Trst i Istra, i kad nijesu postigll proširenje granica do Soče, otpočeše neprijateljstva. Zaposjedoše Cormons, Apuileju i skoro cio austrijski Friaul izuzev Gradišku, ali prave borbe su otpočele na valovitim brežuljcima istočno i zapadno od donje Soče, dakle na Coglio i na ograncima Karsta. Goricu je branio trsatski knez Frankopan, Gradišku Franko). Trautmannsdorf je utvrdio Podgoru i Sdraussinu, gdje je podigao tvrdjave „Sv. Trojicu“ i „Zvijezdu*. Isto su tako više Sagrada kao i Rubbie podignuta utvrdjenja. Mlječići udariše iz Cormonsa preko Sv. Floriana i Sv. Martina i razoriše most na Soči kod Gorice, na što je F r a u t m an n s d o r f isti dao ponovo izgrtditi i, otjeravši neprijatelja, sagradio je iznad Pevme jednu mosnu branu. Ovdje je ranjen neprijateljski zapovjeđnik G i u s t i v i a n i, koji j« sutra dan podlegao rani u Lucinico. Jedno prodiranje Mlječića iz Cividale preko Robica na Varfreit, izvedeno u namjeri da prodru n tolminsku oblast niz Soču, propalo je na otporu austrijanaca i uslijed nepogoda, tako da se neprijatelj morao povnći ne srršivši njšta. U kasnijem jednom pokašaju dospjeo je neprijatelj doduše do pred Tolmein, ali je ovdje, uz močnu pripomoć pučanstva, potučen i morao se povući na Varfreit.

Oko šume više Rubbie vodila se najžešća borba, dok Austrijancima pod, raarkgrafom Egkom, koji je bio zapovjednik kranjske konjice i kmetova, pošto su pregazili Soču, najzad nije pošlo za rukom da potuku protivnika. Istovremeno su se vodile borbe u Kranjskoj. Poslije zauzimanja na juriš, pljačkanja i djelimičnog razorenja Malborgheta, Saifnitza i Tarvisa, preduzeli su Mlječiči pijačkaški pohod na dolinu Goila, ali su se u brzim marševima povukli pred Kranjcima, koji su nastupali. Dvogodišnji rat nije donio Mlječićima na Madridskom tairu apsoiutno nikakvih koristi, jer nisu dobili ni stope zemljišta kod Gorice, za kojim su toliko žudili, a ni Jadrane im nije pripalo. Pustošenjem, pljačkanjem i uništenjem šuma počiniše Mlječići veliku štetu na Karstu i po Istrl. Izmedju ostaloga opljačkani su i popaljeni franjevačka opatija Sv. Jakov, današnja opatija, zatim Lovrenc i Mosčenice. Sjećanje na ove surovosti još živi u narodu, a još i danas zle ljude nstzivaju tamo „Benečani“, t. j. „Venecijanci' — Mlječići. U kojim je godinaraa žena najlepša? Vrijedno je da se prlbilježi, da se joi uvijek nastavljaju mišljenja o pitanjn u kojim je godinaina žena najljepša i do kojlh godina raste ajena ljepota. Doista oto pitanje se okreće oko toga, da se vrhunac ženinog života sve više pomjera u docnije godine. U tom smiala se izražava i jedna žena, koja raži kao poznavalac u oblasti njegovanja ljepote, gospodja Desti. Njeno je mišljenje da žena doetigne tek onda najbolje doba, kad činl najbolji utisak kada i sama ima

general-pukovnik grof B e c k mnoge brzojavne ćeititke, medju njima i od Njegovog Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. Ovaj brzojav glasi: Srđačno Vam čestitam dragi grof Beck današnjem Vašem rodjendanu, pa Vas najtoplije pozdravljam. Franja Josip. Svečaru čestitali su još ministar vojni K r o b a t i n i šef generalnog stožera barun C o n r a d. Visoko odlikovanje. K. B. Beč, 22. marta. Njegovo Veličanstvo car i kralj podijelio je izvanrednom ministru i opunomočenom poslaniku grofu Nikoli Szecseny-u prigodom njegovog umirovljenja i u Previšnjem priznanju teške i odgovorne njegove službe briiiante k veiikom krstu Leopoldovog reda. Poznato je grof Szecsenyje bio na dan proglašenja rata poslanik monarhije u Parisu. Simoatije za četvorni savez u Americi. Dobrotvorni bazar u New-Yorku. K. B. Berlin, 22. marta. Zastupnik Wolffovog ureda u NewYorku javlja brzojavom bez žica 17. marta. Bugarski poslanik Panaratov sa prviin tajnikom poslanstva P u 1 j e v o m i ostalom gospodom poslanstva, turski generalni konzul ! Dželal Munif beg sa činovnicima konzulata prisustvovali su u četvrtak u dobrotvornom bazaru „Balkanska Noć“. Brojni gosti pozdravili su oduševlieno ove diplomate. | Tajnik Puljev rekao je u svom govoru, đa Sjeverne Arneričke Države pokazuju najveću volju za pomoć nesrečnim i ranjenima. On je govorio o velikodušnosti naroda AustroUgarske i Njemačke, isto o bugarskoj koloniji u Americi. Turski konzul Dželal beg je iziavio, da je Turska dužna NjemaČkoj velikh Uagodsrnost, ali će nastojati iskrene veze prijateljstva podržavati ?a Amcrikonn Na koncu je saopštio, da je veliki vezir u ime sultana zaželio bazaru najveći uspjeh. Nova pozivanja u Ugarskoj. K. B. Budimpešta, 22. marta. Poglavarstvo grada Budimpešte objavljuje, da svi u godinama 1868. i 1869. rodjeni pučko ustaški obveznici, koji su pronadjeni sposobnima za vojnu službu, kao i svi pučko ustaški obveznici, koji su rodjeni u godinama 1865. do 1867. i koji su bili na ratnom podavanju, ali su opet otpušteni, a kod stavnje pronadjeni sposobnimaza vojnu službu, moraju na 5. a p r i 1 a nastupiti aktivnu pučko-ustašku službu. Osnivanje Centrale novčanih zavoda u Budimpešti. K. B. Beč, 22. marta. Ministar finansija Teleszky izdao je danas proglas u ime ugarske vlade kao osnovateljice centrale novčanih zavoda na sve interesovane banke, štedionice i sva udruženja, koja se bave bankovnom trgovinom, da od 1. maja prijave svoj pristup u centralu i naredjuje, koju svotu pojeđini zaI vodi moraju upisati. Udionice će biti podijeljene u dvije grupe. Seriju. A. preuzimaju oni novčanl zavodi, koji stupajll u centralu. Seriju B. bilježi, ođnosno /preuzima sarao država. Ova serija iznaša 100 -milijuna kruna, dok iznos udionica, koje preuzimaju novčani zavodi, nije odredjen. Konstituirajuća glavna skupština obaviće se na 1. juna o podne u prostorijama ministarstva finansija. Posebni pozivi neće se slati. Podjeijenje u izborne kurij« odrediće ministar finansija u | sinislu zakona.

tlajnovije Urzojsvne vijesti. Njemačko državno vijeće. IVeliki politički pretres u generalnoj debati o proračunu. (Naročiti brzojav „Beogradskim Noviuama") Beriin, 22. inarta. U skupštini počinje danas generalna debata o proračunu, koji će donijeti

najvećih zadovoljstava od život*. Tek tada dostigne vrhunac kad je ušla u zrelo doba i stekla životno iskustvo. Do 36. godine po mišljenju gospoje Desti ženska Ijepota stalno napreduje — pod preupostavkom dabogme — da žena sa ovim skupocjenim dobrom postup* pametno i brižljivo. Izmedju 35 i 38 godina su njenc najbolje godine. Tada je njena tjelesna snaga na vrhuncu, njena radljivost najveća i ona je u stanju, da razvije svoju največu draž. Ugiovi i ivice, koje je njeno biće možda iinalo u mladostj, izoštrile su se, i ona poznaje svoju sopstvenu ličnost i u jačinama i slabostima. Ranije su smatrali ženu da je Ijepša i srećnija što je mlađja. Ali j« mladost zavisila kođ žene tako mnogo samo od spoijašnosti, dok docnije njena ličnost i njen karakter imaju mnogo veću važnost. Ako mlada djevojka nema nikakvih drugih osobina i sposobnosti, nego da se dopadne zbog ružičastih usana i zlatne kose, onda će ona vrlo brzo svršiti, dok se zreloj ženi sve više i više okreču vjerni pogledi interesovanja, koje ona zacijelo i zaslužuje. Jedan cijeli niz modernih žena su sjajni primjeri za pojavu, da privlačna snaga žena godinama satno dobija. Jedan čovjek, koji je toga uvjerenja, da je njegova žena poslije desetogodišnjeg braka stara, nalazi se u velikoj zabludi i zacijelo je, zaostao. Poslije desetogodišnjeg braka, pravilo je, d« je žena stupila samo u novu glavu avoga životnag romana, i upravo ušl* u ono vrijeme, kada počinje njena’ snaga i čar njene lićnosti, da dostiže tada svoju najveću moć.