Београдске новине

Lotarinjiju, da se njezin naravni bedem — Belgija — nalazi u njemačkim rukama, pa kaakonačno uočimo kukavan položaj, u kome se danas nalazi Italija, koja nije pravodobno uvidjela, da je do duše svaka politika posao, ali zato nije svaki „posao” politika, onda će svatko morati primati, da gospoda iz entente imadu dosta razloga, da parisku konferenciju protiv središnjih vlasti započnu mirovnom konferencijom izmedju sebe. Ratne konferencije entente i onako neće donijeti nikakve koristi, da li sad raspravljaju vojmi zapovjednici, a ministri čekaju u predsoblju, ili će vijećati ministri, a generali čekati na zaključke — naravno da ih odaia i provedu. Zaldjučak će i onako biti jedan: „borba do pobjede", a povedenje ostaje i opet isto: o p e t jedan poraz. Jedanputa naravno raoraće medjusobno priznati i iztinu reći, da su se svi prevarili u svome računu, a povrh toga medjusobno se i varali. Ali kad bi priznali jedan drugom istinu i stvorili primirje medju sobom, prošla bi ih sve za uvijek volja, xajedno se boriti protiv središnjih vlasti.

Botne Mlješise. Ruski ministar predsjednik S t ii rm e r-P a n i n primio je prije nekoliko dana dopisnika pariskog lista ,,Le Journal“ kome je dao jedan intenviev. Francuzi su od vremena afere kod Verduna postali vrlo nervozni, pa je ministar predsjednik držao za shodno, da saveznika { svog utješi sa jednom debelom uputom, | na sjajno stanje u ruskoj vojsci i sa jednodušnom pobjcdnom voljom ruskoga naroda. ,,Ta volja za pobjedom je uzrok“, dodao je ministar predsjednik, „da u po.litici svako drugo pitanje, osjećaj, svako neprijateljstvo i stara srdnja ostaju u pozadini." Ova izjava gospodina Stiirmera mora se primiti s nepovjerenjem, koje pripada uvjeravanjima ruskih državnika, prema mnogim i teškim iskustvima, koje smo s njima stekli. Nu, čitajmo izvještaje rumunjskih strogo rusofilskih listova o govorima održanim u dumi, onda mora se uvidjeti, da ruski ministar predsjednik nije samo pretjerao, nego odsndno stvar izopačio. Dopisnik bukareŠkog „Dimineaca“ zna o jedinstvu u dumi slijedeće da saopšti: U dumi održani govori protiv vlade sačinjavaju tek samo odjek nezadovoijstva javnog mnijenja izazvanog od strane vjeroloinne vlade. Sa izuzetkom jedva deset članova krajnje desnice, sve sn stranke protiv viade. Narodni poslanik Polovcov, do juče stub vladin, digao je tako silnu optužbu protiv vlade, da se cijela kuća zaprepastila na smjelost poslanikovu. Polovcov rekao je izmedju ostalog: „Običan vojnik, koji je okrivljen za sitnice, kazni se smrću. General Grigorijev naprotiv, koji je Kowno, jedan od najjačih gradova, sa svom posadom i sa svekolikom municijom predao * ruke Nijemcima, prošao je sa 15-godišnjom kaznom zatvora. A veliki griješnik, lcoji je ruske čete u Karpatima ostavio bez municije, koji je od saveznika ponudjenog mu oružja sa razlogom odbio, da Rusija ima dovoljno municije i da će rat za nekoliko mjeseci doći do svoga kraja, koji se za branioca streljanog izdajnika Mlasoedova naturio, bivši ininistar Suhomlinov tumara još sasvim siobodno!“ „Rusija", nastavio je govornik, „koja cijelu Evropu snabdijeva žitom, oskudijeva u hljebu. Krivica je do vlade, koja sve lopovluke visokih činovnika pokriva, koji opet na povišenju cijena životnih namirnica imaju inaterijalne koristi'S Pa i govori kievskog poslanika Sulg i n a i vodje kadeta M i 1 j u k o v a ništa drugo ne svjedoče, nego o nesmetanoj harmoniji u ruskoj politici. „Mini-

j„.i pi„ujjkUn,fi . jc Suigm, „T)stavlja briga za rat potpuno generalnom stožeru. On se ni malo ae brine za to i radi svoj posao, kao da smo u najdubljem miru. Naše su se vojske morale povući, glavni zapovjednik naredio je evakuisanje bogatih provincija, a vlada 0 tome nije ništa ni znala. Na jednom se probudila i vidjela da prema sebi ima u milijunima ljudi protivnika, koji nemaju ništa da jedu i koji bi, da seza njih nijesu privatni dobročinci zauzeli, svi do jednog od gladi pomrli." Miljukov je izveo, đa raska vlada već 18 mjeseci radi na tome, da Rasija bude pobijedjena. Vlađa se mora promijeniti, moraju doći ljudi, koji važnost sadašnjosti umiju da ocijene. Na kraju kao efekat pročitao je Miljukov jedno pismo, koje je uredništvo „Novoje Vremja" primilo, koje odlično karakteriše narodnu volju. U pismu je bila i ova rečenica: „U sadanjem vremenu pokazaše se seljaci 1 obični gradjani da su veliki. Ali vlada, i svi ostali, koji su se nalazili u njenoj blizini, bili su lopovi i šarlatani“. Gromko „bravo“, koje jesasvih strana po pročitanju ovoga pisma odjeknulo, dokazalo je, kako je od srca svakoga poslanika primljena ova izjava. Eto, tako u stvari izgleda „politička harmonija“ u Rusiji. # * -f: „Agence Telegraphique italienne“, jedno rimsko poduzeće engleske privatne agenture, nazvane ,,Poid-hu“ rasprostiralo je ovih dana oduševljenu vijest o prijemu, koji je bio pripreinljen talijanskom glavaru generalnog stožera C a d o r n i prošle neđjelje u Parisu. Po pomenutoj Agenciji naglašuju francuski listovi, da se kao što je nekad otac 'Cadornov, koji je učestvovao u pokolju kod Novare u francuskom ratu protiv Kabyla, njegov sin isto tako bori za Francusku. To je jedna čudnovata tvrdnja, koja zasiužuje, da se na zid prikuje. Kao što je poznato Talijani vode jedan „oslobodilaćki rat“ u ime „sacro egoismo. 11 Pozivajući se na ovaj sveti egoizam, oni su zapostavili lakim srcem monstruozno vjerolomstvo svjetske historije, i oni u ime ovog čisto talijanskog principa neće ništa da čuju o tome, da teško suzbijenom savezniku Francuskoj pohitaju u pomoć. I sad iskrsavaju francuski listovi na jedan put sa otkrićem, đa se Cadorna, ne za interese Italije, nego za Francusku bori. Izjava je obična. Cadorna je bio glavni protivnik u pitanju o satičešću Italije na drugim ratnim bojižtima. On nije htio ništa da zna o toine, za olakŠanje Francuskoj čete sa Soče prebace u Verdun ili u Solun. On je imao dobar osnov za to. Ratna začikavala iz rimskih kaiana, koji po svaku cijenu hoće objavu rata sa Njemačkom, pa je naravno i Francuska sa takim držanjem Cadorne suviše nezadovoljna. Prvo se pokušalo sa silom željeni cilj da se postigne i u komori se organizovalo jedno pravo začikavanje protiv neprijatelja rata sa Njemačkom. Pošto to arestvo nije upaiilo, pokušalo se sa udvaranjem Caclorni. Ali je Cadorna pametna glava: on primjeti namjeru i bude neraspoiožen. U toliko više neraspoložen, pošto njegove čete još na istom mjestu stoje, kao i prije, izuziinajući linije, koje su od c. i k. četa u poslijeđnje vrijeme uzete u uspješnim borbama. I te linije su svakoga dana veće i veće i Cadorna sve nepomirljiviji sa Francuskorn.

12 enlente. Bijeg iz Verduna. 22.000 bjegunaca u Švajcarskoj. (Naročiti brzojav „Beogradsklh Novina) Lugano, 27. marta. „Joumal de Genćve“ javlja, da se u francuskoj Švajcarskoj nalazi preko 22.000 bjegunaca iz okoline Verduna, koji se nalaze u očajno bijednom stanju.

moTTtve”ža pofijeda a Francuskoj. (Naročlti brzojav .Beogradakfh NotId«') Frankfurt, 27. marta. U svira francuskim dijecezama otpočele sn molitve za Francusku. U Parisu će kardinal Amette do nedjelje održati nekoliko bogosluženja. Biće i noćnih raolitava i bogosluženja. / Francuski gubici kod Verduna. Sve bolnice prepune. (Naročitl brzojav „Boogradskih Novina'). Basel, 27. marta. Pariski listovi javljaju, da broj žrtava u borbi kod Verduna mora biti besprimjerno velik i da neprestano raste, jer je i departement Lyon skoro prepun ranjenika, tako da se jedan dio ovih morao prenijeti u Grenobl i Marseiell. Francuski vojni krugovi o ugroženom Verdunu. Kritik.a zvaničnih izvještaja. (Naročiti brzojav „Beogradsklh Novina') Genewa‘ 27. marta. Propraćajući položaj ispred Verdun-a opisuje general Cherfils u „Echo de Paris“, da su držanjem šume Avocourt Nijemci sađa u mogućnosti, da napadnu tvrdjavu i sa iedja. Šuma Malancourt predstavlj* . osobito dobar oslonac, odakle Nijemci mogu napredovati bez ikakve opasnosti po svoje desno krilo. Genertl Verrauz izjavljuje u „Oeuwre“, da zvanični izvještaji o bitkama ispred Verduna ne vrijede ni koliko ono parče hartije na kome su napisani. Zvanično se priča, kao da je bitka privedena kraju, a medjutim Nijemci zauzimaju sve visove oko Haucourta. Značaj šume Avacourt, kao i visova oko Haucourt-a sada se naravno umanjuje, da bi se o svršenim dogadjajima moglo mirnije pričati. Taiijanski glas o Verđunu. K. B. Bern, 27. marta. „Esercito Ita!iario“ piše 23. ov. mj.: Svatko se čudi, što borbe oko Verduna traju već mjesec dana bez odluke, ali se zaboravlja, da se ovakovo tvrdo mjesto ne može ni najjačira sredstvima uzeti prije jedan ili dva mjeseca. Govori se o velikom potrošku municije i o velikim gubicima, ali se zaboravlja, kako je bilo kod Port-Arthura. Govori se o napadaju na „Verdun“ i o promjenama njcmačkih osnova, ali se zaboravlja, da Nijemci nsstoje uzeti ovu tvrdjavu i tako zabiti klin u francuske položaje. “Francuski se vojni kritičari ćude, što Verdun nije pao nakoo mjesec dar.a. Oni imadu pravo, kad misle na iznenadjenja kod belgijskih tvrdjavs, ali pametno prosudjivanje pokazuje, da Nijemci metodički i najvećim junaštvoin priredjuju podsijedanje Verduna. Naravno je i odbrana sjajno uredjena, ako joj podje za rukom spriječiti potpuno opkoljenje. l<ao nepristrani kritičari moramo priznati, da su Nijemci, koji napadaju i stežu obruč oko Verduna. Kađa će konačno uspjeti, ne može se reći ni za nedjelju, a ni za nijesec dana. Pad francuske letilice. K. B. Paris, 27. marta. „Temps“ javlja, da se je letački kapetan J o 1 a i n kod Leopongeta stropoštao mrtav. Francuzi i Er.glezi. Lugano, 27. marta. „Corriere dela Sera“ javlja iz Londona : Sad će može kazati, ' da su engleske čete smijenile Francuze na jednom djelu fronta. U engleskoj liniji od Arrasa do Alberta postajao je frsncuski klin, u kome su Francuzi đržali Souchez, Neuville, Saint Vaast i čuveni Labyrinth. Taj klin su sad posjeli Englezi.

Froncnska vojska iskljačlvo o defonzivi. Dalje povlačenj« iz Verduna u izgledu. (Naročiti brzojav .Beogradsklh Novlna'.) Lugino, 27. marta. Pariski korespondent milanskog „Secola“, javlja o predstojećem daljem povlačenju Francuza iz okoline Verduna. On izjavljuje, da je to sasvim neizbježno kod vojske, koja je kao francuska, isključivo u defanzivi. Dolazak talijanskog ministra u Paris. K. B. Paris, 27. marta. Salandra i Sonnino prispjeli su u subotu u Paris. Svečani ručak u Parisu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina'.) K. B. Ženeva, 27. marta. U Parisu dao jePoincareu nedjelju u veče ručak u čast članova talijanske vlade, koji su imali saučešća na konferenciji saveznika. Ministar predsjednik Briand i Salandra Izraijenjali su zdravice, u kojima je izražen potpun sporazurn u poduzećima od strane Italije i saveznika. Englezi u Sudanu. K. B. Lugano, 26. marta. Kako „Ordine“ javija, Sudan će dobiti muslirnanskog starješinu, kog će Englezi postaviti. — Vijest, da je Huri-beg, brat Enver paše poginuo, nije istinita. Nema obezoružanja trgovačkih brodova. K. B. Amsterdam, 26. marta. Prema izvještaju iz Washingtona, odbili su sp.veznici u suštini potstrekaranje državnog tajnika Lausinga, da se trgovački brodovi obezoružaju.

Javlja se iz stana ratne štampe:

K. B. Beč, 27. marta. Ruski izvještaj od 25. niarta. U predjelu oko Jakobstadta naše čete naprcduju uspješno jugo-istočno od Augustinhofa. Nakon žestoke borbe zauzele su one utvrdjeni dio sela Putez (tri kilometara jugo-istočno od Augustinhofa), pa su tamo odbile nekoliko žestokih napadaja Nijemaca. Na lijevom krilu položaja oko Jakobstadta razvili su se takodjer bojevi. Oko dvinska napredovale su takodjer naše čete. Sjeverno od Vidsy navaiili smo na neprijateljske položaje u okolici oko jezera Sekly. U prkos žestoke topničke vatre pošlo je za rukom našim četama, da na više mjesta prodru u neprijateljske položaje. Nijemci su upotrebljavali eksplozivne kuršume. Sjeverozapađno od Postawy spriječilo je naše topništvo, da neprijatelj popravi svoje razorene preprijeke od žica. Borba se je razvila i južno od Rakitno močvara. U nekojim dijelovima bila je žestoka topovska paljba. U Galiciji je položaj nepromijenjen. Talijanski izvještaj od 25. marta. Oko Ravereta su bili topnički bojevi, a u noći omanji neprijateljski napadaji na naše položaje kod Moria i Potricha, koji su.svi odbijeni. Loševrijeme spriječavalo je topničku paljbu na Soči. Življa se je borba vodila samo kod Tolmina i na visinama sjevero-zapadno od Gorice. Neispravne ruske vijesti. Javlja se iz stana ratne štampe: K. B. Beč, 27. marta. Poslijednji ruski ratni izvještaji javljaju o uspjesima, iz. kojih bi se moglo zaključiti, da ja osobito u posljednje vrijeme pošlo Rusima za rukom izvojevati neke uspjehe i to u prvom red* na Dnje-

str«. Na protiv tome se ističe, Rusi ne nalaze ni na jednom mjestu no od Dnjestra osim na jednom dibesarabijske fronte kod zavoja Dnie! od Zamozsyna južno prema Bojanu. Oy, se poloiaji nijesu od sredine juna 19 godine ni u čem promijenili, p a Su štićeni jako izgradjenom mosnom k nom sjeverno od Zaleszcyki. Od Zlv ' Strype protežu se naši položaji na 1 točno ležećim viainama dalje u sjevernr pravcu, pa se ni ovdje nisu promijen Sto se tiče uspjeha Rusa na Dnjesi jedino što im je pošlo za rukom! j! zapoajednuće utvrdjenja Uszieczko/it, su junački braniii do posljeđnjega nici 11 . dragunskog puka. Ovo utvrdj e „, nije štitilo nikakav most, nego je sl^j kao uporište izvidničkih .odjeljenja s ! verno od Dnjestra. Napuštanjem 0V(/ utvrdjenja nije dakle naš položaj nio^' promijenjen, a što se tiče sela Ta-^ J Chmielova, koja leže u ćošku istočno 0c Strype i sjeverno od Dnjestra ustanov;!„ se, da se oba ova mjesta nalaze u podrc ’ prednjih izvidničkih odjeljenja, pa n|Jj 0v časovito zaposjednuće nije od nik^!' važnosti za tjećaj borbi u cijelosti. Stanje u Rusiji. K. B. Bukarešt, 26. raaiu Petrogradski dopisnik ententi prijateljsk lista „Dimineaca“, koji stoji u bliskim q nosima sa ruskim poslanstvom, primoran da utvrdi, da u cijeloj Rusiji vlada nepii teljsko raspoloženje protivu vlade. Napad engleskih letača na sjeverolr ziške obale. K. B. Berlin, 27. marta Zvanično. 25. marta u jutru engL, letači htjeli su napasti sjeverofriziške oL Napad je pofpuno propao, kao što je j. ljeno vojnim izvještajera pod brojem 25 Dva broda za ribolov, koji su bili preč straža, pali su engleskim brodovima žrtve. Naše pomorskc letilice napale siiaj. gleske brodove i postigle su priličan fej pogodaka. Jedan torpedo-razorač je oštećen. Od naših odmah poslatih brodova, jmnuše samo pojedini torpedni brođovi u n... od 25. na 26. na neprijatelja, koji se ptvlačio. Jedan od tih torpeda do sada seniji vratio.

Potreba uglja u Engleskoj. Ugovor o nabavci s Japanom. Frankfurt, 27. Marti Prema jednom londonskom brzojaiL zaključila je engleska vlada sa japansfe izvoznicima ugovore, po kojima ovi isp Engleskoj da nabave 700.000 tona japinskog uglja i da ga postave u Port Saidu. Dogadjaji u Putilovim tvornicaina, K. B. Stockhoim,' 2$. U tajnoj sjednici dume prilikom pretresa đogadjaja u Putilovim tvornicama, saopšiili su socijalistički poslanici, da su trinaest radnika obješeni, a njih sto trideset, i ako još neobučeni, poslati su na front. Francuski vojni transportni brod potopljen. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina'J Atena, 27. maih. Jedan sa francuskim četama natovaien brod, pri samom izlasku iz solunskog zaJjevu naišao je na minu i potonuo. 52 se vojnika udavilo. Kupovina teških topova u Japanu. Pregovori izmedjuEngleske, Rusije i Japana. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina'.) Amsterdam, 27. marta. Izmedju Engleske, Rusije i Japana a toku su pregovori o kupovini teških topou za rusku vojsku. Pošto Japan nije u stan/s da brzo izvrši nabavku, to je postignut sporazum, da se jedan dio topova, kojima Japan

Uiaze u borbu i posljednje pričuve. I neprijatelje odbace. Dio rova jeopet osvojen. Ali se uvijek, kao u podsmjehu, kaie: „Uvijek nove pješadijske pričuve!“ 3 sata po podne. Stanje je teško i ozbiljno. Ali naši neočajavaju. Od glavnog zapovjedništva čuje s,e telefon. Pola četir aata. Tađa se prvi put dala zapovjest, jednoj poljskoj haubičkoj bateriji pred jednom malom šumom : „Karteče punite!“ I odmah je za tim naše topništvo oćutalo. I skoro svaka baterija, koja je bila naprijed, dobila je ovu zapovjest: „Karteče puniti! “ Karteči se priugotoviše. I sad počinje vreo rad. Čeka se samo na zapovjed : „Ciij 500 koraka naprijed; neprijateljska pješadija !* I stotinama cijevi prijete. Naša se pješadija morala povući na drugu strmen. Kod nas je poatalo sasvim mirno. Samo po nekad puckaranje pješadije za odbranu, da se nadje pokriveno zemljište. Iznenada iskrsavaju Talijani gore na strmeni. Tad pade zapovjed: pucaj! I sve baterije otvoriše kartečku paljbu na ustremljene redove. Gomilama padaju, preko njih dolaze novi redovi. Sve žešće rade naši topovi, a olovo, u velikoj širini, pada tamo preko puta. S vrerr*ena na vrijeme ustreme se polučete, pa se onda opet povuku. Pa dokle će to tako ići ? Za pitanje nema vremena. Mi tačno vidimo, da Talijani ne mogu dalje, oni će ( odmah pasti tamo gore na strmeni. Sve biješnje

tutnje i grme naši karteči. Sve je otišlo, a samo za jedno znaju svi: Karteče! Neprijatelj naprijeđ! Onda počinje preko prva baterija da ćuti: nema više municije. Pa onda druga i treća. Municiona kola odoše. Trče preko svačega, preko palih konja, probušenih od svojih jahača; a vi zapovjedajte. Dolazi municija. Baterija otpočinje opet da puca. Ali uvijek, pa uvijek: nove pješadijske pričuve. Olovo zviždi nad topovskim položajem. Granate pogadjaju. Puca se na baterije! Pa šta sad?. „Dalje pucati!“ I oni dalje pacaju. Brzo je stigla noć. Dolazi od G. jedna dopunska brigada. Ubrzanim korakom na deset drumova, preko neznanih mjesta i strmina, oni su odjednom ovdje. Obrazuje se lanac. „Hoćemo li činiti?" kažu oni. To su 27. i 47. štajerski i koruški Slovenci. I sredjuju se i trče naprijed dalje po strmeni u dugačkim redovima. A topovi pucaja brže i bješnje. I grme na sve strane, da su se cijevi usijale. Bijesni se i zviždi. Kod nekih topova je još samo polovina poiluge, ili samo dvoje, troje. Ali vi zapovjedajte. Izdržite, izdržite; i tada je vreli dan prošao, pa i jedna od najvećih bitaka. Ipak dalje raditi, puniti, pucati, puniti pucati! U madjuvremenu je pješadija kod strmeni. Štajerci, svi prvi put u vatri, neka im bude vatreao krštenje. Svi su bili veseli i hrabri. Samopouzdanje. Dalje i dalje iđu kartači. Dilje i dalje stupaju pješadijski pukovi naprijed. Talijani gore,

zaslijepljeni bijesnilom što su mogli uzeti dva strjelišna rova, neprekidno jurišaju naprijed, koliko god je mogućno ka vatri kartečiiih baterija kod Doberdoba. Od Sv. Martina do San Michele pruža se napad. Poslije četvrt sata došla je opet zapovjest na sve baterije : „Vatru obustavi, cilj...!“ I baterije prestadoše i pune opet šrapnele da pucaju u redove, koji ćc *se povlačiti. Opet je sve mirno, dok je odjednom otpočela pucnjava s one strmeni gore. 27-ci i 47-ci stigli su neprijatelja. Kao ono balvani od splavova, koje je matica raskinula, jurnuše u čvrste redove i otpočeše raditi s kundacima. I tu je u redove obuzeo užas, i gonjeni od nekakve nesavladljive anage i moći s početka su odbačeni jedan, dva pa onda svi redovi, koji jurišahu i poslije kratkog pokušaja napustili su, da se bore sa c. i k. vojnicima. Divlje, kao neka rulja obuzeta užasom, bjegali su oni na protivnu stranu strmeni, jureni bajonetima i zavitlanim sabljama. Pobjegli sh preko naših starih straljačkih rovova. I kod prvog talijanskog rova kratke borbe sa oštrim bajonetima, pa i ta ja naia. Ludje i bješnje preturaše se bjegajući redovi preko svojih sopstvanih pričuva, a poiadi sa uzvikom „hura* naše štajerske čete, povukli au neprijatelja sprijeda i lijevo i desno i jurišaju, kroz svu tu strahotn dalje, sve dalje. Sabljaoaa i bajonetima. Evo prvi redovi dolje kođ Soče, skaču u talase, jadan preko drugoja. U jedan

put. iskrsnu aapovjed: „Pješadija natrag u osvojene rovove!“ I zapovjesti postaju glasne : „Stoj! — Stoj! — Stoj!“. Oni trče natrag u rovove. Tad opet počinju topovi i baterije, pojedinačno i u salvima, da grme u bjegajuće neprijateljske redove. Ali 27-ci oni su sebi osvojili veliku zahvalnost generala i rpajora: S njihovim mladićskim snagama dobili su odmah prvoga dana u zgodan čas pobjedu za domovinu, njihovu Austro-Ugarsku. Dolje, na Soči, bore se sobom i drugima ludo pobjegli Talijani, puk po puk. Vreli dan zaključen jc sa punom pobjedom. Noć je pala preko zemlje austrougarske slave, a vojnici leže u streljačkim rovovima i gledaju dolje u Soču: bačena, mnogobrojna, velika moć, opustošenje, haos bjegajućeg neprijatelja, pobijedjenog i obesnaženog.

HALI PODLISTAK. Hrabri Rusi. „Lustige BlStter* pričaju ovu ratnu doskočieu: Kad je došla zapovjest „Napred na neprijatelja!“ ostali su ležeći u vatri granata: Dimitrije Petrovič i Ivan Tamrov. Cijeli časak nijesu se micali. Zatim u isto vrijeme podigoie glave. „Gle, Dimitrije Petrović*, promrmlja Tamrov, .odi, baćutka, pomoćiću ti." On ustade i povuče k »ebl druga. „Ivan Tamarov, sa Boga, Ivan Tamarov" reče srećno Petrovič. „Hrabro, golubiću, pokušaćeuio da se dohvatimo previjaliita*. I on obav’l čvrsto svoja ruku oko tijela Tamarova, dok je ovaj obije rake oslonio na rame druga. Tako sm se polako vukli

napred. I dodoše na previjalište. „Šb fi j e > sine?“ obrati se pukovski liječnik Dimitriju Petroviću. „Hvala Bogu na milosti, — n 'i e mi ništa“, odgovori upitani. „Ali ovdje je Ivan Tamarov, baćuška, koji je pogodjen i ja sam ga poneo iz vatre“. Na to Ivan Tamarov odgnrnu snažnim udarom svoga pntioca i pun ljutnje uzviknu : „Neka te ćtjavo nosi, životinjo, — ja mislim da si ti f3 ‘ n j e n i k!“

Odlikovanje skulptora — ratnog ' n ‘ /alida. Iz Frankiurta javljaju : Ovdjej« jradski odbor za pomaganje uinjetnika iz jradskih sredstava raspisao za skulp' nfe trl nanja konkursa, koji su imali radostan P°‘ iljedak, da se odlikuju mladje s" a 6 e za lobre radove. Medju njima se nalazi' ) ec I 3n rajar, koji je na bojnom polju izgub' 0 lesnu ruku i već tako iivježbav lijf' u uku, da je mogao načiniti osobito znameail

2000 slušalaca na varšavskoj uS versi. Is Variave se javlja: Broj upis*\ . djaka na poljsku universu u Varšavi i^ 15 već više od 2000 studenata.

Njemačka moda u Carigrai"Leipaiga se javlja : Kapetan dr. Win' n ’ e is Dresdena i profesor dr. Graul ^ tl [ ( siga isvještavaju 0 propagandi za sakson su ' čipke u posjednutim neprijateljskim ° bl,s ma. Odlučeno je, da se pripremi 1Z *° saksonskik čipaka u Varšavi i isložba maćke mode u Carigradu.