Београдске новине
BEOGRAD, utorak, 18. juli 1916.
Islasl: dnevno u jutro. ponedjeljkom posllje Pretflsts: za 1 mjescc ■ B«opi<« I a krajevlaM rapoajodmrtka od carako I kraljevriđh teta K HM u Hrvatakoj-Slavoniji. Bo««4 Hercegoviol I Dalmacljl KHI izvaa ovog podraC^a . . . K *—
Protaje se: a Beograda I a krajevtau la- . , posjednutim r»d carsko I kra- h N tycvekih če ta po djeoi od a Hrratskoj - Stuv onijl, BoaaiHarcegovtai I DalmadjJ pa ctjeni ad iavaa ovojf podruCja . . .
8 h 12 h
i
Ogiaidje.a.
Uređoiitva > BtOGRAD, Vaka Karadttta aL I«. Teleton broj «7. pffcaanje «ctaaa i preiplate : Kaeza Mikajia ai. fcraj 88. TateJoa
Gođina II.
RATNI IZV3ESTA3I. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. K. B. Beč, 17. jula. Rusko bojište: U Bukovini su obnovljeni ruski napadi protivu naših položaja južno i jugo-zapadno od M o I d a v e ostali bezuspješni kao i prošlih dana. Neprijatelj je iniao veldke gubitke. U šumskom predjelu s'jevrno sedla P r i s 1 op a stupile su sa obe strane u borbu izvidnička i krstareća odjeljenja. Kod Zabie i Tatarovva odbijeni su ruski napadi. Sjevero-istočno od Burkanowa osujetile su naše predstraže neprijateljev pokušaj da svoje rovove pomaknu u naprijed protivu našili pofožaja. Južno od Lucka napali su Rusi sa nadmoćnijim snagama, dio fronta kod S z k 1 i n a odstupio je u predjeo istočno od G o r o c h o w a. Zatim su savezničke čete, koje su se boriie južno od L u c k a. zaštićene na zapadnom boku protiv napadom njemačkih bataljuna, neuznemiravane od neprijatelja, povučene iza donje Lipe. Zapadno od Torczyna odbijen je jedan ruski noćni napad. Talijasko bojište: Neprijateljska topnička vatra protiv naših B a r c o 1 a-položaja još traje. I u susjednom odsjeku do doline A s t a c h a vrlo je živahna topnička borba. Na dolomitskom frontu nalazili su se pod žestokom vatrom naši položaji sjeverno od doline P e I e g r in o i u predjehi M a r m o I a t a, na koruškom frontu odsjeka Seebacha i Reiblera. Taiijanska pješadijska odjeljenja, koja su u dolini Seebacha prodirala, odbijena su. Jugo-istočno bojište: Nikakvih važnih dogadjaja. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. H8fer, podmaršal. Dogadjai na moru: Jedna eskadrila pomorskih letilica bacila je 16. na 17. jula vrlo uspješno 90 teških i lakih bombi na željeznička postrojenja i vojničke zgrade kod T r e v i s a. Jedna je letilica nestala. izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 17. jula. lrakško i perzijsko bojište: Nema ništa novog. Kavkaško bojište: Na desnom krilu, i to na odsjecima blizu središta bilo je njekoliko borbi povoljnih po nas. U središtu borPodlistak. fipsnon Beostadd 1789. Opsada i zauzeće Beograda po četama maršala Laudona 1789. god., često je bilo opisivano. Prirodno je, da je dogadjaj od tolike povjesničke važnosti, moramo naći mnoge kroničare. Već mnogi od samih učesnika htjeli su svoje uspomene sačuvati svojoj porodici i docnijim pokoldenjima, pa su ih manje ili više opširno ispisivali. Drugi pak nijesu se zadovoljavali ovakim prostim bilješkama iz ratnog dnevnika, već su se trudili, da dadu što je moguće potpuniju sliku kako svojih djela, tako i cijeloga doba, u kojem su živili i radili. Na taj su način postaii radovi, koji, rna koliko i po njeki put i biii dobri, bijahu namijenjeni u prvom redu uskom krugu porodice i njenoga potomstva, pa su samo rijetko objelodanjeni. Samim tim pak oni su često zasluživali veći značaj, nego što su ga imali o svojoj stvarnoj vrijednosti. I zbilja njeki su se od tih djela manje ili više vrijednih, možda poglavito zbog imena piščevog, ffiožda pukim slučajem prenijela od pokoijenja do pokoljenja, pa su se tako do dan danji sačuvala od potpunog zaborava. Ali je ipak u toku vremena progutala pomrčina zaborava najveći dio takovih radova, i to ne baš najlošije spise te vrste. Tako je 1789. god. izašao takav jedan rad u Pragu, koji nosi naslov: „Volstiindige Geschichte von der Belagerung und Einnahme der Festung Belgrad durch k. u. k. Feldmarschall Freiherm von Laudon, von einem k. u. k. Offizier. der dieser Belagerung beiwohnte“. To je tanka neugledna knjižica, starih požutjelih listova, kojl
ba se svela na topničku borbu sa prekidima. Osim toga s vremena na vrijeme borbe mjesne prirode sjeverno od Čoruha. Na lijevotn krilu propali su svi neprijateljski pokušaji napada zahvaljujući našim protunapadima, kojom su prilikom Rusi imali znatnih gubitaka. Prilakom jednog takvog protunapada opkolili smo i pobili cio jedan ruski bataljun. Inače ništa novog.
Brusilov. Promjene u višim ruskim zapovjednicima postale su u ovome ratu staina pojava. Veliki knez N i k o 1 a j N i k o 1 a j e v i ć bio je genijalan vojskovodja sve do njegovog pada, bugarski renegat Ratko Dimitrijev predstavljao je isto tako propalu nadu kao i Rennenkampf, koji je svoju vojsku ostavio u mazurskitn blatima; Rusk i j trebao je da izvuče koia iz blata, pa nije uspio; Ivanov bio je iste sreće, a tek generalima Aleksiju A leksijeviću i Brusilovu biio je sudjeno, da svojom velikom ofenzivom postignu bar dobiti u zemljištu. Ali šta predstavljaju sva ta imena. Za stratege od zanata možda i predstavljaju lica, koja misle i rade u duhu Clausewitz; ali za narod, za šire slojeve i za kulturni svijet oni predstavljaju razna imena, bezlične ljude, ljude, koji ne podižu već samo razoravaju. Svaki od njih upropastio je bar jednu vojsku, stvorio je svojim nedovoljnim darom hiljadama siročadi, učinio je, da je hiljadama majka osijedilo, a da su mnoge, vrlo mnoge djevojke izgubile nadu i vjeru u život. Oni su pošli na čelu svojih vojski, a vratili su se sami. Vele, da je u srednjem vijeku bilo vojskovodja, koji su vršili samoubijstvo poslije izgubljene bitke, a kažu, da je i sam Napoleon poslije bitke na Aspernu duboko zamišljen njekako čudno igrao sa svojirn pištoljem. Ali ove ruske vojskovodje jesu ljudi bez skruptila: Imperator ima još dosta mOijuna ijudi, koji se daju žrtvovati strateškoj nesposobnosti i upornosti, da se postignč ono, što se ne može postići. Tako je mislio veliki knez Nikolaj, tako je mislio Ruskij, a tako misli sada i Brusilov. Njegova vojska od njekoliko milijuna grunula je na istok monarhije, zadobijala kilometar po kilometar te sada zapinje po staro- | pokazuju, kroz koliko je ruku ta knjiga u ono vrijeme prošla. Danas je pak možete naći zaboravljenu pod đebelim slojem prašine tek u ponjekoj biblioteci, a ko zna, kad ju je posljednji put njeko prelistavao. A ipak baš je to djelo zasluživalo bolju sudbinu. Njegov je pisac ostao anoniman i nepoznat, možda zato, što je knjigu pisao za uski krug poznanika i drugova, a možda pak i iz razloga, što pisac nije bio svjestan vrijednosti svoga rada, zato što nije znao, da je stvorio jedan napis od vrijednosti, koji daje tako potpunu i jasnu sliku onoga vremena, da se može uračunati u najbolje stvari, koje su se pojavile na tom poiju. Jezik je tako prost i jasan, opis zbijen i stvaran a od jedinstvene plastike, da mora zainteresovati svakoga, koji ga čita. Stoga da ostavimo riječ piscu, pošto će biti korisno uporediti posljednje zauzeće Beograda sa zauzećem njegovim u ranijim vremenima. Pošto pak baš ovaj opis daje tako jasnu sliku tadašnjih prilika. dogadjaja i borbenih srestava, to ćemo ga ovdje saopštiti u izvodu. Čitaoc mora imati utisak, da prisustvuje jednoj modernoj bici, u kojoj poslije topničke pripreme, razvijene du hubnjarske vatre, nastaje pješački napad. 28. septembra pozva maršal baru« Laudon sve generale i reče im: „Prijatelji, ovdje je mjesto. gdje natn valja pobijediti ili umrijeti. Ja se odavde ne ću maći. Imam naredbu. da neprijatelju oduzmem Beograd. Upotrijebiću sve snage. da izvršim postavijeni mi zadatak. No ja tražim i od sviju ostalih, da učine svoju dužnost. Tražim od svakoga. da bude pripreman, da pobijedi iii umre“. Utvrdjena linija bila Je već gotova. Reduti, izgradjeni u njenom opsegu, snabdjeveni su opsadnim topovima, te
me pravilu, da se i najbolja ofenziva jedared mora skrhati iz prostoga razloga, što su vojnici ipak samo ijudi, a ne mašine, koje ne znaju za živce i umor. A već sada počinje ogovaranje Klika na carskome dvoru počinje da šapće, da Brusilov nije učinio ono, što je preina sredstvima, kojima je raspolagao, mogao učiniti; njegovi se suparnici i drugi zavidljivci raduju, a narod, pusti narod, koji je opet izgubio toliko svojih sinova, proklinje ovog andjela smrti, koji je otjerao na onaj svijet tolike njegove sinove. Možda će Brusilov morati da ide. ko zna? Ali ko će doći poslije njega? Da li će doći njeki, koji je kašikama srkao vojničku genijalnost, koji je pronašao kakvu taktiku bolju od starih pravila starog gospodina Clausewitza. A ova nova veličina poći će novom ofenzivoin, a glupost naroda ovaj princip imperije đopustiće, da se podnesu nove žrtve. Brusilov nije naročita pojava, on je jedan tip vojskovodje, koji mora voditi rat zato što je zato vaspitan i zato što smatra da je pozvan za to. Ćovjek koji raspolaže silom, a uslijed toga i pravom. No samo narod treba žaliti, narod koji je odveć slab da se otrese ovog nametnutog vodje, narod koga biju ,,nagajkom“ i zavode lažnim idolima, narod koji ni najmanje nije plašljiv kad valja jurišati na najjače rovove, ali koji je odveć plašljiv da stane u front protiv svojih pravih neprijatelja. Pruc njemačKa trsouatka pođmcrnica. Amerikanske mjere. (Naročitl brzojav .Beograđskih Novlna'). Haag, 17. jnla. Amerikanska vlada isposlala je tri ratna broda do rta Vir"ginia, radi čuvanja straže prilikom odlaska ,,D e u t s c h1 a n d a“, kao i radi zaštite neutralnosti u zoni od tri morske milje. „Frankfurter Zeitung" o značaju podmomica. (Naročitl brzojav .Beograđsklh Novtna'). Berlin, 17. jula. ,,F r a n k f u r t e r Z e i t u n g“ piše, da trgovački podmorski brodovi nijesu stvar sporta, već da prVdstavljaju jedno novo i važno saobraćajno sredstvo. Ovi brodovi mogu u dvadeset putovanja da pokriju svu potrebu Amerike u bojama, koja je 1912.
je 29. septembra u 7 sati u jutru počelo bombardovanje predgradja bombama i granatama, koje je trajalo četiri sata, dok su baterije, namještene na ušću Save, tukle beogradsku tvrdjavu. Paljba je zatim ponovo otvorena poslije podne od 4 do 6 po podne. U veče dobila je c. i k. dunavska fiotila naredbu, da nadre u toku noći u pravcu Ratnog Ostrva, sve dok ne bude mogla do-. hvatiti svojim topovima. Prema ratnoj osnovi, tom se diverzijom sa Dunava imao neprijatelj vezati i natjerati da cijepa svoje snage. Tako su u toku toga dana izvršene sve pripreme, da bi se sutradan mogao izvršiti juriš na predgradja. U toku noći otišli su bataIjuni, odredjeni za napad, na svoja mjesta. Vojnici su goreli od nestrpljenja, da izvrše juriš, te su jedva mogli sačekati slijedcći dan, kada će pod Laudonom i njegovim dostojnim potčinjenima pokazati gordim Turcima na beogradskim bedemima, da ništa nije nezauzimljivo, na šta se Laudon okomi. 30. septembra u jutro naredio je Laudon otvaranje topničke vatre. Obice i mužari hrisale su prazni prostor izmedju srpskoga grada i palisada, da bi otežavali protivniku. da iin se primakne. Iz kamenih prangija pak bacani su džakovi, napunjeni barutom, kamenje i mala djulad na same palisade, da bi se one očistile od Turaka. Šesnaest topova đjelovalo je na podnožje palisada, tako da su ove na četiri mjesta tako pokošene. da su ubrzo strčila četiri otvora dosta širokih, da propuste po jedan vod. Najedared na dat znak umukoše baterije. Dok se oko utvrdjenja polako dizao gust dim. prodjoše pet minuta punih svečane tišine i očekivanja . . . BataJjuni ubrzanim korakom u četiri kolone krenuše provaljenim palisadama. Samo naprijed, samo hrabro.
godine iznosila 20.000 tona. Slično pak stoje stvari sa uvozom važne robe za Njemačku, kao što je nikl i kaučuk. Prema tome, ovi će brodovi uspješno slabiti neprijateijsku blokadu i biće prethodnica i simbol zalazeće pomorske snage Engleske. Engleski strah. (Naročiti brzojav .Beogradsklh Novina'). Haag, 17. jula. ,,D a i 1 y C r o n i c 1 e“ veli: Ako Njemačka bude pustila u saobraćaj makar samo osam trgovačkih pođmornica, to će ona biti u stanju da ustanovi spoljnu trgovinu od nekoliko milijuna maraka mjesečno. S toga saveznici treba da se potrude da učine kćaj ovoj novoj pođmorskoj trgovini. Iz toga razloga moraće Engleska da proširi svoj trgovački n a d z o r i nad Sjedinjeuim Državama i Južnom Amerikom. 1 Holandjani grade trgovaeke podmornice. (Naročiti brzojav .Beogradsklh Novina'). Haag, 17. jula. Ovdje namjeravaju osnivanje dioničarskog društva za gradjenje podmorskih trgovačkih hrodova od po 5000 tona.
En$iesKo-froncusRo ofonziuu. Car Wilchelm na poprištu nove ofenzive. K. B. Berlin. 17. jula. Iz glavnog stana javljaju: Večertis je car W i 1 c h e 1 m bio na odsjecima gdje se vodi borba na Sommi. Pošto je od glavnog zapovjedništva vojske priinio rttport o izvršenim operacijama, imao je razgovor sa načelnikom glavnog stožera operacijone vojske. Pri posjeti poljskih bolnica odlikovao je teške ranjenike gvozdenim krstom.Kao što je to više puta učinio u posljednje vrijeme kad bi dolazio kod četa na Maasi, sada je hrabrim vojnicima, koji se bore na Sommi izjavio svoje priznanje i svoju zahvalnost. General Haig javlja pod 17. ov. mj.: Obostrano teško topničko djelovanje. Englezi u zauzetim položaiima nalaze stalno velike količine materijala. Zaplijenili su pet teških obica i četiri topa od 7,7 cm. Juče smo u šumi Furin povukli jedno odjeljenje, koje se je utvrdjivalo i s uspjehom zaštićivalo čete; ovo je izvršeno neometano od neprijatcija. Dvije su njemačke letilice napadnute od naših letilica nad neprijateljskim linijama i svaljene. Druge dvije su o^biljno povrijedjene i prisiljene, da se spuste. U okolici Verduna zapalila je jedna njemačka letilica neprijateijski balon za posmatranje. U noći od 15. na 16. ov. mj. bacale su francuske letilice na stanice H o m b 1 e u x, R o i s e 1 kao i na jednu tešku bateriju bombe. U istoj noći izbaciie su druge naše letilice bombe na stanice Ablecourt, Tergier i Chauny. U 11 sati poslije podne: U Champ a g n i traje živahna djelatnost ruskih i francuskih izvidnica. Na lijevoj obali rijeke Maase traje dosta živa paljba. U okolici
djeco! . . . sokolio je Laudon iza baterije grenadire, koji su s nožem na puški nastupali. A ovi su jurili što su mogli brže ka palisadama, prodriješe kroz otvore njihove, srčano napadoše i neprijatelja otjeraše poslije ogorčene borbe iz njegovih rovova iza palisada. Tako je zauzet cio gornji dio predgradja, cio srpski grad, koji leži izmedju brijega i Save, te zatim ulica, koja vodi od Save ka šabačkoj i novoj kapiji, kao i jedan dio pristaništa, pa je sve to osigurano od protivnapada. Toga se dana naše topništvo prvi put pokazalo u svoj svojoj sili i sposobnosti. Grozna je bila paljba oko Beograda, metci su pljuštili jedan za drugim, brzinom, kojom udara doboš, tako da uho nije bilo u stanju odvojiti pucanj od pucnja. U toku noći izvršiše Turci tri protivnapada, ali su u prkos svojoj očajnoj hrabrosti, sva tri puta vračeni krvavili glava. 1. oktobra podignuti su paralelni rovovi, propusnice i saobraćajnice, te u opšte svršene sve pripreme za glavni juriš na tvrdjavu. Toga dana naredio je Laudon, da se istakne bijela zastava u znak privremene obustave borbe. Kad je na to i neprijatelj prestao sa paljbom, poslat je jedan zarobljenik sa jednim trubačem u grad, da tamo isporuči slijedeći poziv; „Pošto je paši i onako poznato istjerivanje Turaka iz Banata, to se on sada izvještava o stvarnoj pobjedi, izvojevanoj nad velikim vezirom, te mu se iskreno saopštava, da cilj akcije, naredjene za sutradan, nikako ne će biti samo zauzimanje predgradja. već izvojevanje potpune pobjede. Posada neka se ne nada oslobodjenju od strane Abdi-pašine vojske, pošto je i prema njemu već poslana jedna c. i k. vojska, da ga potuče. Paši dakle ne os.taje ništa drugo nego da preda grad, ako želi da sačuva svoj i svojih ljudi ži-
Chattancourta istočno od visine 304 zauzeli smo njekoliko neprijateljskih rovova. Na desnoj obali upotptinile su naše čete svoje uspjehe. Zapadno od Fleury-a zarobili smo njekoliko neprijateljskih vojnika. U ovoj okolici traje žestok topmčki boj, inače je srazmjerno prošao dan mirno. Letilički bojevi: U jutro 16. jula srušene su u okolici S o m m e Uvije neprijateljske letilice. Jednu je srušio poručnik Guynemer, njegovu desetu. Na 15. jula srušio je narednik R o c h e'f o r t svoju petu neprijateljsku letilicu. Juče 3 sata po podne grunuše Nijemci južno od S o m m e, zaklonjeni maglom, kraj kanala naprijed, učiniše žestoke napadaje prema M a i s o n e f f e i seiti Biaxh!e.s, koje zauzeše. Aii žestokim protivnapadajem povratiše Francuzi opet B i a x h e s, M a i s o n e f f e, kao i šumarke na sjeveru, gdje su se njekoliko Nijemaca odupirali. U predjelu Chaninos uskočilo je jedno njemačko ndjel.ienje poslije žestoke pucnjave u strijeljačke rovove prve linije sjeverno od C h i 11 i. Jeđan protivnapadaj u bćzo ili je otud odbio. Sjeverno od A i s n e u predjelti Onocher očistiše Francuzj jedniin lispjelim naletom jedan protivnieki strijeljački rov. Na đesnoj obali M a a s e pokušaše jaka njernaćka izvidnička odjeljenja, da se približe fi'ancuskim strijeljačkim rovovima u šumiđ izmedju rijeke grebena Pfeff, ali s« rastjerani pješadijskoin i preprečnom vatrom. U odjeljku F1 e u r y imala je francuska pješadija značajne uspjehe istoćno i južno od sela. Topnička djelatnost bila prije i poslije toga na objem stranama u tom predjelu kao i u predjelu C h e n o i s i L a u f f e e vrlo jaka. U predjelu S o m me djelovali sn francuski borbeni letači. Major Moraht o posljednjim borbama. (Naročlti brzojav .Beogradskih Novina')Berlin, 17. jula. Major M o r a h t, vojni sarađnik ,.B e tliner Tageblatta“, veli, da ne treba precjenjivati posljednje lokalne uspjehe što ih postigoše Englezi, pošto oni ne znaće mnogo za krajnji ishod velike borbe na S o m m i. Možda baš ove borbe stavljaju u veliko pitanje krajnju pobjtdu naših neprijatelja. Engleski su gubici bili ogromni. Ogorčena borba još nije završena. Za sađa Englezi raspolažu sa mnogo Ijudstva, koje mogu baciti pred topove. Južno od Somme kod Barleuxa i kod Estreesa Francuzi su uzalud jurišali. Sve što su postigli jesu jedino strahoviti gubici. U opšte ova bitka na Sommi daje priiike r : m neprijateijima, da strašno ouste krv, j s druge strane pokazuje koliko je neođoljiva otporna sila naših vojski. Poslije tri nedjelje borbe mjestaTjombles i Peronne, operativni cilj neprfjmeljev, nijesu osvojeni. a inedjutlm naša se odbranbena linija svakim danoni sve više i više snaži. Stalne engleske opomene za strpljenjem. (Naročlti brzojav .Beogradskih Novina'). Haag, 17. jula. ,,T i m e s“ veli, da se publika ne treba
vot, te imovinu stanovnika, pošto će mu se u tome slučaju dozvoliti slobodaa odlazak. Ako pak paša ne bude voljan, da primi ovaj blagonakloni prijediog, ne će biti milosti ni za koga, i sve će biti uništeno ognjem i mačem'L Paša je odgovorio: ,,Ne sumnjam u istinitost vijesti o porazu velikog vezira, za koju mi se javlja u pozivu, ali za to mi ipak nije moguće da se predam, pošto sam za čitave godine snabdjeven hranom i municijom, a pošto pored toga još imam i pouzdanih izvještaja. da će mi skoro doći u pomoć seraskijer Abdipaša. Ako bi se pak i njemu dogodila nesreća, da bude potučen, ja se nadam, da će gospodin maršal imati toliko čovječnosti i velikodušnosti, da ne dopusti da se svirepo postupa sainnom i sa posadom". Odmaii po stizanju odgovora ponovo je otvorena vatra te preduzeta najvećom žestinom. Vatra je bila upravljena najviše na onaj dio pristaništa, što još nije bio posjednut od naših. Zapali se temišvarska kapija i mlin u blizini, te je još na njekim mjestima buknuo plamen. 2. oktobra u 8 sati t» jutro formiraše se pukovi za napad. Glavni vojni sveštenik očitao je u nadvojvodinom šatoru svečanu misu, te najzad otpjevan ,,Te Deuni“. Topovt 24-funtaši i 12-funtaši. namješteni iza nadvojvodinog logora. opališe po trostruki piotiin, a posiije svakog od tih plotuna opalila je cijela vojska brzom paljbom. Poslije ove u njeku ruku počasne paljbe s ove strane rijeke opali 1 zbor princa de Ligne u Zemunu i dunavska flotila, razvijena od Bežanfje do Pančeva. Poslijednja je djelovala nai sve, što Je mogla dohvatiti. kao god I pomenute savske baterije. (Svršiće se.)