Београдске новине

Strana Z.

24. novembra 1916.

Beogradske Novine

Petak

Broj 283.

jedne vojske, zatim zapcvfednfštvo jednog vojnog fron f a na istoku. Jednovremeno je on ima.pred.ten za generala konjice 1 admirala. U odnosima izmedju princa i njegovih podčinjenih nije nišia karakterističnije nego 11 oproštajna zapovjesf, koju je lzdao pri odlasku sa jugozapadnog bojišta: ».Njegovo Veličanstvo naš premilostivi vrhovni ratni zapovjednik milostivo mi je povjerio zapovjedništvo Jedne vojske. Teško, vrlo se tešk’o rastajem sa mojim hrabrim i milini zborom rnno Ilsta, s kojim će me dok!e sam živ vezivati na.iliepše i najponosnijc uspomene. Svi su pripadnid zbora za vrijcmc moga zapovjcdništva do'o'a najsjajnije djclali. Mnogi su junački drugovi svoJom krvlju pomogli. da zbor pcstigne velike uspjehe. Ja lli se đubokom blagođarnošću sjećarn. Vas, koje u Italiji ostavljam, vas. koji ste pozvani, da sve'.a brda Tirola I dalje branitc protivu gramzljivosti velškog vjekovnog neprijatelja. pnzdravljajući blagodarim vam iz svega srca na svemu, što ste p tčinili i tivjeravam vas» da ću prema var.ia očrvatl biagodarnu i vjernu uspo'Ttenu. Na Žalost se, zbog cdiaska, koji mora još danas biti- n§ mogu nprosriti sa svim zapovjeđnicima, sa i’n hrabritn četama, što bi tako rado uč'nio. Ja vam svima dovikujem jedno iskreno: s Bogom ostajte! i tnclim se Bogu, 'da zbor runo lista primi u njegovoj cjelukupnosti pođ svoju zaštitu, pa đa vas poslije časnoga mira sve opet vi'dim i pozdravim. Pobjeda i slava zborai Ta. je.moj pozdrav pri rastanku. Neka jc Bog s vama!“ Slava i pobjeda osiaše t cialjc vjcrni pratioci nadvojvode Karla. U erdeljskim zelenim poljima nosio je »on ponosne, starostavne zastave k novfm uspjesima. Savezna vojna sila. koja je bila pod njegovint zapovje.’nišivcm, prodirala je neprestano naprijed, razbila je neprijateljev uportti bedern, cslobodila je Erdelj od teškog pritiska. iz zvanične zapovjesti našeg glavnog stožera 12. novetnbra javnost je saznala, da je nadvojvo ja Kario Franjo Josip, radi stečenih zasluga, imenovan za general-pukovmkr,. Oružna djela puna siaja skopčann su sa inie nadvojvode Karla, on.t 'u neprolaziie imenice slave za mladoga cara i lcralja.

Cttrlta i kruiiica Zita. Carica i kraijica Z i t a je kći pokoinog vojvode Roberta I. od Parrne i vojvotkinje Marije Antonije, rodjene princese od Braganze i infantkinje portugalske i rodjena je 9. maja 1892. u Pianori. Svoje djetinjstvo provela je princesa u Pianori. U svo oj jcdanaestoj godini stupila je u konvikt Salesianki u lngburgu u Gotnjoj Bavarskoj, gdje je do 1b. godine poglavito učila literamru, umjetničku povjesnicu i glazbu. Posiije pauze od nekoliko injeseci postade učenica u samostanu Sainte Cecile u Ryde na ostrvu Wight, gdje su već nosile duonički veo njezina sada već upokojena stara majka, udovica krai a Miguela I. portugaisKog, kraljica Adelheid, kao S M. rc Adelaide" i jeđua' starija sestra piincese Zite. Tu se princesa posveiila višim studijaina, naročito povjesnici, filozofiji i iatinskom jeziltu, i tako je sadašnja naša viađarka po želji svoga oca kao i njezina braća odrasia u atmosferi kulture i najvišin umnih interesa. Ona sama voli prije svega i nad-' sveprirodu, a isiicata se svagda svojim talentom za glnzbu i jezike. Poslije svršenih nauka a u proljeće 1909. pozVana je princesa Zita u goste sestričini nadvojvotkinp Manji Anunziati u Franzensbad u vili lmperiaie, goje se upoznala. sa nađvojvodoni Karlom Fran,om Josi ;om. Izgieda, da su se već tom prilrkont potonji supružnici zavoljeli jer su se od tada ćešće sastajali, a već u junu 1911. vjenli i 21. oktobra iste godine u dvorcu Schvvarzau vjenčali. Prve sedmice po vjenčanju proveli su in'adi supružnici u zamku Wariholzu blizu Reiciienaua i cdatle su pravilt izlete, m ješa ući se medju gradjanske putnike i ne odvajajući se od ovih, te su tiine stekli o šte simpatije. Mlada supruga je dozvolonv cara t kralja pratila svoga supniga u njeuove garnizone, najorije u Brandeis, a potom duboko u Galiciju u Kolomeju, gdje su vodili sa svim skroman život. Nadvojvoda Karlo bio je tada konjićki kapetan i kao takav učinio je sa svojoin suprugont posjete svima časn cima garnizona, koji su po ćinu biti stanji od njega, a posjetnice,* koje tom pnlikom osiavljahu, glasile su »Konjički kapetan nadvojvoda Karlo i nadvojvotk'iija Zita*. i kao potonja prijestolouas ,ednikovica ostala je naša sadašnjavladaraa skromna. Kao takva imala je da otpravlja mnoge reprezentacijone dužrosti, pa je uvijek i svugdje to Čini.a neumorno s mnogo volie i sidafcnoe fakta.

Zvanično utvrdjivanje uzroka smrti. . Kb. Beč, 23. novembra. Kao uzrok careve smrti zvanično je utvrdjena paraliza srca. Kako se čuje iz ljekarskih krugova, utvrdjeno je i postojanje zapaljenja plučne m a r a m i c e. No ne može se sigurno utvrditi, jeli to zapaljenje plućne maramice postojalo prije zapaljenja pluća, ili se fek pojavilo kaonjegova posijedica. Pogreb. Kb. Beč, 23. noveinbra. Po konačnlm ođredbnna btće svečani pogreb cara i kralja E t a n j e J osipa 30. o. nij. Tijelo pokojnika prcnijeće se u ponecijeljak u 10 sali u veČer iz Schonbrtmnskug parlca u dvorsku župsku crkvu, gdje će biti izlcženo. Pogrebni obrcd izvrštče se po propisanim ceremonijama. Prlstnp publici na odar pokojnikov biće dozvoljen 28. i 29. kao i 30. o. mj. do 12 sati prije podne. Svečatii pogreb biće TO. o. mj. u 3 sata po podne sa ceremonijalnom pompom. U crkvi preduzece svećano posvećenje tijela kardinal knez-nadbiskup dr. P i f f 1 uz asistenciju mnogobrojnog sveštenstva. a po tom će se sprovod uputiti u crkvu Kapucinaca, gdje će se inonarh sahranlti. Car Wilhelm na pogrebu. Kb. Berlin, 23. novembra. Odmah po stizanju vijesti o smrti cara i kralja Franje Josipa, car Wilhelm je iz vrhovnog glavmog stana došao u Berlin. Kao što se ovdje čuje njemački car namjerava, da prisustvu j e pogrebu na čelu svih njemačkih saveznih vladara. Bavarska kraijevska poroJica u Beču. Kb. Beč, 23. novembia. Princesa Gizela prispjela je ovamo iz Miinchena juče iz jutra. U veče je stigao i njezin suprug princ Leopold Bavarski. Po srdačnom pozdravu odvezla se visoita gospoština u dvor. Oporuka cara i kralja Franle Josipa 1. Prvi državni č i n novoga c a r a i k t a! j a. Kb. Beč, 23. novembra. Jučer je pred komiS'jom ’od rukovodstvom predsjednika scitata dr. Seidela i vriiovnog maršala dvora kneza Montenuovo o'votona oporuka (testamenat) pokojnug vladara i predat novome cartt i kralju. Njegovo Veličanstvo car i kralj Karlo zagledao je ovaj dokuinenat ima li u njetnu odredaba o ojgrebnim svcčanostima. Ovaj prtjem vrlmvncg maršala dvora kneza Mon.enu>vo pretstavlja prvi državni čin novviga vladara. Oporttka sadrži nekr.lko kodicila. Posljednja odredba unijeta u r.jega iioslije smrti nadvojvodc Frun.e Ferditianda. Novi je monarh uropisao, da se pdgrelme svečanosri intaju izvesti sa svim sjajem, što ga prop siijs špaitjolski dvorski ceremonijal. Ostavka oblj-i viada. Kb. Beč, 23. nuvembra. Po starom obi-.aju p idnijcli austrijski i ugarski minista* pred«jfdmk dr. Kdrber i groi 1 isza svoje ostavke. koje nijesu pritiik'ene Zajednička ministarska sjednica. Kb. Beč, 23. noveinbta. Danas poslije podne održana je u miuistarstvu spoijnih poslova zajednička mimstarska sjedmca, na ko oj su pored zajedničkog mioistra spoljnih poslova baruna Buriana učestvovali i oba ministra predsjedmka, dr. Kbrber i grof Ti sz a. Care'insko vtjeće. Kb. Beć, 23. novenibra. Predsjednik poslaničkoga d.mta dr. Sylvester. kcji se pov^atio iz Salzburga počeo je prethodnim pos*ovinta oko sazivaitja carev nskcg vtjeća radi manifestaeija žalosM. Ministarskl savjet bavio se na svojoj posljednjcj sjedttici pitanjein, kako se i kada carevinsko vijeće imade sastati radi prijcma z.'Kletve ’ia ustav. Pošto je carevinsko vijcće odloženo, to će moratl, da se izvrši potpuno novo konstituiranjč.

Ugarski sabor. Kb. Budimpešta, 23. novembra. Potpredsjednik poslaničke kuće S z a s z u dogovoru sa prestavnicima pojeđinih stranaka odredio je, da se kuća imade sastati u ponedjeljak 27. novembra u 10 sati prije podne radi manifestacije narodne žalosti. 25. ov. mj. biće dogovor o tome na koji način parlamenat imade da svrši pitanja u vezi sa promjenom na prijestolju. Istoga dana sastaće se i nt a g n a ts k a kuća. Ostavka dvorskih dostojanstvenlka. Kb. Beč, 23. novembra. Poslije pogreba pokojnog cara i kralja podnijeće ostavku nekoliko dvorskih dostojanstvenika, naime vrhovni marsal dvora knez M o n t e n u o v o, dvorski glavni ekonom Prileszky i dvorski ceremonijal N ep a 11 e c k. Odstupiće i glavni pobočnik grof P a a r i načelnik carske vojne kancelarije barun Bolt r a s s. Počasna straža pred Schonbrunnskim zamkom. Kb. Beč, 23. novembra. Jučer prije podne postavijena je pred kapije Schonbrunnskog zamka dvostruka počasna straža, Sažainica švedskog kratja. Kb. Stockholm, 23. novcmbra Kralj je priiikom svojc lične posjete kod austro-ugarskog poslanika ovome izjavio svoje saučešće povodotu sinrti careve. Dvorska žalost u Danskoj. Kb. Kopenhagen. 23. no\embia. Kralj je naredio javnu tromjesečnu dvorsku žalost ^uslijed smrti careve, počevši od 23. novembra. Zalcst u Beogradu. Danas na dmgi dan poslije smrti Njegovog Velieanstva ca.a i Apostolskog kralja Franje Josi pa Prv o g, pokazalo se i u Beograđu ko('j<o je časni t sijedi vlađar naše monarkije uživao tneđju beogradskim gradjanima duboko i svestrano poštovanje. Tečajem današnjega prije podneva izv.ešene su pretežnom broju privatnih đomova crne zastave,. a i najveći je dio trgovaca iz vlastite inicijative istakao na svojini radnjamia crne zastave. Opštijegovor posvećen usponteni viteikog vladara, patnika na prijestolu habsburške monarkije, koji je čitav svoj dugi vijek bio posvetio santo dobru, sreći i inpretku svojih zemalja i naroda. Posiijeđnj! corski paM u Szču. Kako je sahranjen Car Franja I. 1835. g. U Austro-Ugarskoj svakako još je vrlo maio živih ijudi, koji pamte kako je sahianjcn jedan car. 2. inarta 1835. godine umro je cai Franja 1., a od toga vremena evo već osamdesct i jeana godina kako u Austriji nije umro ni jedan vladajući car. To je s!učaj, kako rijetko nalazimo u istoriji. A ako hoćcnto, da scbi na današnji dau najdublje žalosti p eđstavimo ceremonijal, koji predstavl a posijeđnju počast jednonte cru, onđa moranto da se vrathno čak napcmenuti pogreb cara Franje 1. Kao što je poznato predhodnik cara i kraija Franje Jos:'pa, Car Ferdinand I. abdicirao je 1818. godiree i utnro je kao vladar u ostavci 1855 godine u Pragu. Smrtua vijest za car Franju 1. izašla jc na prvotu injestu u zvaničnoj ,,W'ener Zeirungu" o:l 2. mart t 1835. god ne. Pos’ije vijesti o stnrti dolaziio je Previšnje svojeručtio pisnio, novoga cara Fertlinanđa 1. u kojetmi je ovaj u službenont st lu izvjettavao svoje m'aistre o ovome dogadjaju dodajući, da neče tražiti od vojske i činovnika, da ob .ove zakiettu datu poko'nom eant, već da ih saino treba podsjctiti, da isto tako vjemo kao i dosadašnjem viadaru služe njegovom nasljedniku. U utorak 3. marta saopšteno je siužbcront 1 stu, B da će se smrtni ostatci Njegovog ca skog i krrl'evskog Veličanstva F.an'e I. u prisustvu 1 čnih liekara otvori.i i batsamovati, pa đa će se u 10 sati prije podnc iz p evišnjih apartemen!a preko takozvanih stubnih i poslaničkih stepenica prenijeti u iupsku dvorsku crkvu“. Car je položen na odar u divnome otvorenom kovčegu odjevcn it ma šalsku uniformu i iskićen svim svojitn redaviua. S obiju strana kovčega položene su sve njegove ctiske i kraijevske krune, carska jabuka 1 ž/vzlo, nadvojvodski šešir i druga ouiičija, kao i njegova sab ji, ujegov Štap, šešir i rukavice na šcst zlatom izvczenih jusiuka. Kod njegovih nogu pofožen je pehar, u kojemu je bilo izvacljeno srce carevo t kazan sa ajcgovora uirobom. Oko kovčega

čuvali su stražu vojnici tjelesne garde ■ stalno su čitane molitve. U srijedu 4. marta 1835. godine U sedam sati u jutru otpočeto se sa puštanjem naroda u crkvu radi jxtsmatranja Ijesa, koje je produženo do šest sati u večer. Is.o je učinjeuo i slijedećih dana sve do 7. niarta, kada je u 11 sati prije podne obustavljeno posinatranje. Toga je dana izvedeno prenošenje srce carevog u Loretsku kaj>e!u Avjustinske dvo ske crkve, a sahranjivanje utrobe u grobnicu kod Sv. St'epana, što je izvršeno kao što veli ,,Wiener ZeStung" sa uobičajenini oeremonijalom. Istoga đana u četiri sata poslije podne izvršena je pratnja. ,,Wiener Zeitung" od 9. marta o tome đ'onosi siijedeći izvještaj: „Već u tri sata otpočela je prethodna povo:ka ad Avgustinske dvorske crkvc za kapurinskti crkvu na Netimarktu. Na čelu išao je jedan kontčki odred, pa onda ljekarsko osoblje, pa onda svi svešteniciredovnici, sve po dvojica sa po jednom zapaljenom voštaniconi u ruci, poslije cjelolokupno sveš.enstvo grada i p.edgradja, zatini časnici sviju pukova i odj< Kinja, gradjanske gardc, zatim oj>štinski odbor, zatim donjo austrijski staleži, savjetnici dvorskih i zemaijskih ureda bez obzira na čin, pa četiri dvorskih štabova u odjelu žalosti i cinim ogrL.č.ma. U rmedjuvremenu iskupiše se vitezovi reda zlatnoga runa i ostaiih domaćih redova, carsko kraljevski min s i, t jn s v :tn c, komo.n ai i sp I,no dvorsko oscb.jr, gospodje, re..tor i četiri ci'. ekana s veučil šta, kao i prvostolni kaptol. Poslije u ve .kom broju članovi jxtžunskog sabora stgoše u kaj>ucin:ku crkvu uskoro zatim došao je i c. k. glavni dvorski inaišal. Uskoro prije no što je krenuo sam sprovod iz dvora krenuo je c. k. vrhovni maršal dvora praćen jednim odredont konjicc u kapucinsku crkvu, pa je tamo otišao u SKkrištiju, kuda su sada došli i Njegovo Vel.čanstvo sa Njenint Veličanstvom caricom, zatim Njcna carska i kraljevska Visočanstva nadvo vode i nadvojvotkinje, da prisustvuju opijeht. U četiri sata izvršio je dvorski župnik opijcio pri kojemu su prisustvovali i svi dvorski kaplani. Za vrijstne opijeia bili su postrojeni paži i tjeiesni gardi ti sa zapaljenim buktinjama u ruei, pored njih je stajao c. k. komonnik, koji je zastupao vrhovntog c. k. kontornika, zatini c. k. vrhovni dvorski konjušar, tiri kapetana tjelesne garde i dva komornika kneževskoga staleža i jedan genera ni j>obočnik (adjutant), Poslije je kovćeg od c. k. komomika i ličnih lakeja prenešen na mrtvačka kola, koja su stajala na švajcarskom «>v.v.-išf:». Suđ; povorka kranula i išla je prcko dvorskog trga, Miltajlovog trga i Josipovog trga, gdje je svuda b la postrojena vojska u špalir za kapucinsku grobnicu. Sada ovaj izvještaj tačno označuje kojlm je redom išla povorka. Ka.la su stigti na vrata crkve c. k. komornici f ltčni lakeji podigli su kovčeg sa koia, i to na jednu p oču pokrivcnu ziatom izvezenim pokrivačima i pošto su na izvještaj c. k. prvog vrhovnog maršala dvora previšnja i najviša l ca otišia na svoja mjesta, izvrš'še opijelo knez nađbiskup uz aslstenciju mnogih biskupa i donjo-austrijskuh prvaka, pa je najzad kovčeg od kapucinaca poipomogTiutih od c. k. ličnih lakcja odnešen u grobnicu, gdie ga je knez nadbiskup posLeđnji put opo.ao. C. k. prvi glavni maršal dvora, koji je sa svojom palicom rtvposrediio za previšniim mrtvacom bio otišao u grobn ctt sađa je naretlio, da se kovčeg otvo-i pokazao je kapucinskom starješinl (gvardianu) leš i predao im ga je na čuvanje našto je gvardian na uob Čajeni nač n obećao, da će ga 'čuvati. Na to je kovćeg dvostruko zaključan; jedan je kl uč pi-eciat gvardianu, a drugi c. k. dvorskom savjefcniku komomiku, šefu kancelarije maršalata dvora radi predaje u riznicu. Odnialt č!m se c. k. prvi glavni maršal dvora Ifz grobnice opet po.oeo natrag u crkvu udaliiše se vihovni dvorski Činovnici, gaidijski kapefani i cjelokupna đvorska svita iz crkVe, iz koje su se previšnja Veličanstva i ostala visoka Iica već ranije blli uđaljil!". Ovoiiko veli tadanji izvješfcaj zvaničnog llsća ,,Wibner Zeitung‘ : -a, sastavljen u tadanjem zvaničnom stilu, tako da daje samo nejasnu sliku o tom dogadfaju. U fokti preko osainde-et gođlna, koje su od tada protekte mnogo se što šia izmijenilo, narcč to m državno-pravnom pogledu, pa će v erojatno i ceremonijal sada bi : i drugojači. SATNS IZV3ESTAJ1. Izfcticštai avstro-ugarskog gtavnog stožera. Kb. Beč, 23. novembia. Istočno boilšte: Front general-pukovnika nadvojvođe Josipa: Na đonioj Cerni prešli smo na lijevu obalurijeke i utvrdili se. Inače iz Vlaške nema nišla da se javi. Na ugarskoj istočnoj granici i šumskim Karpatimaje izvidnička djelatnost bila življa. Front raaršala princa L e o p o 1 đ a bavarskog: Mjestimice uvećana topnička borba. Tatijansko i jugoistočno bojlšte: Stanje nepromijenjeno. Zamjcnlk giavaia generalnog stolera pL Hflfer, podmarUI. J

IzvještaJ njemaikog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 23. novembra. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika Rupprech ta bavarskog: Pred veče porasla je topnička vatra s obiju strana A n c r e a i u odsjeku Saillya. Propadoše djelimični naleti Engleza kod Geudecourta i Francuza na sjevero-zapadnoj ivici šume S t. Pierre Vaast. Istoćno bojište: Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog. Protjerane su ruske izvidnice, koje su poslije žestoke vatrene pripreme nastupale. Jasnije vrijeme na pojedinim tačkama fronta izmedju Baitičkog mora i šumskih Karpata izazvalo je živu topničku djelatnost. Front general-pukovnika nadvojvode Jo sip a: Na istočnoj ivici Erdelja borbe izvidničkih odjeljenja. Rusi se tamo pojačavaju. U Vlaškoj se polotaj nije promijenio. Kod Crajove pored ostaloga plijena palo nam je šaka 300 željezničkih vagona. Baikan ko bojište: Front maršala pl. Mackensena: UDobrudžiina Dunavu na nekoliko taćaka topnička vatra: Maćedonsko bojište: Borbe istočno od O h r i d s k o g jezera svršiše se odstupanjem protivn iko vim. Na njemačko-bugarskom frontu izmedju prespanskog jezera i toka Crne Reke odbijeni suuviše maha djelimični napadi, a na visinslrim položajima istočno od Paralova jaki naleti protivnikovi. Prvi zapovjednik glavaog stana pl. Ludendorff. [s»jesiaj bugssrskog giav.^og stožera. Kb. Sofija, 23. novembra. Maćedonsko bojište: Izmedju ohridskogiprespanskog jezera povukao se neprijatelj poslije kratke borbeprema jugu. Nijeuspio neprijateljski napad na lstočnu obalu prespanskog jezera. Neprijatelj je i opet, ali bez uspjeha navalio na visinu 1050 istočno P a r a 1 o v a. Neprijatelj je pretrpio vrlo teške gubitke. Oko Budimiraca zauzeli smo uspješnim jurišem neprijateljske rovove. Na ostalini dijelovima fronta nema osobitih dogadjaja. Rumunjsko bojište: Položaj nepromijenjen.

Eorbs u Mačeđonff', Engleski opis borbi kod B toiju. (Naročitl brzojav „Beogradskib Novrna".) Zeneva, 22 novembra. Dopisnik ,,Daily Mail-a'* kod soIunske vojske, \Vard Priee, opisuje ovako borbe kod Biiolja iz koga se vidi, da je bugarsko povlaćcnje izvršeno potpuno neopaženo j bez gubitaka. Poslije žcstuke topničkc pripreme saveznička je pješadija preVa u r.apad na cijeloj liniji. l'rancuzi su napali Brukli i Keuail, ali ih je odbila umjst»ena mašinska vatra. Po podne sti Fi.ncuzi ponovo jurišali. ali su mogli jedva hiliadu rnetara streljačkih rovova osvojiti, koje su s mukoni, i pored teske paljbe, prcko dan održall. Noću je pala gusia ntagla. Bugarl su kao ohično do same zore obasipali vaircm fiancuske patrole. lznenadno oko 6 sa'i u jutru ic prestala neprijateijska vi ra. Patrole, kojc su bile izaslanc, našle su rov ;ve prazne. Cijela linija je biia napušiena. Bugari su u toku noći aestali neznauo kuda sa cjelokupnim svojtm matcrijalom. Povlačenje je izvršcno « pofcpunoj tišini, dokle je jed la slaba lir.ija saino prividno održavala nuščanu vatru. Neprijatelj ništa nije ostav o. osim nešto malo puščane muircije. Njegovi streljački rovovi nijesu bili dul oki. ali odlično maskiraai i nijesu bili oštcčeni. Nijemci i Bugari drže sad Fniju rP jeke Bistrice. Sarrailove pređnodiiicc su dospjele do Viroldcra, kcj: ic od Districe udaljen 1 i pol kiio.uerar.