Београдске новине

Br. 287. BEOGRAD, utorak 28. novembra 1916.

f z I a z i: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Bcogradu 1 u krajevlma zaposjednutimodcarskoikra- C Ijevskih četa po cijeni od U il u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini I Dalmaciji po cljeni od 8 h jzvan ovog područja . . . 12 h

: Oglasl po cijeniku

P r e t p I a t a: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko I kraljevskih čcta K150 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovlni i DalmacIJI K240 Izvan ovog područja . . . K 3*—

Uredništvo : BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava' primanje oglasa i pretplate: Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25‘

Godina II.

RATNI IZVDESTADI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 27. novembra. Istočno bojlšte: Front general-pukovnika nadvojvode Josipa: Neprijatelj potučen kod T u r n-S everina, povlači se u jugo-istočnom pravcu, a gone ga austro-ugarske i njemačke čete; naš plijen u tim borbama iznosi 28 časnika, 1200 zarobljenika, 3 topa, 27 punih municijonih kara i 800 natovarenih kola. I u dunavskim pristaništima pao nam je šaka bogat pljen. Istočno od đonje A1 u t e dostigli smo odsjek na Vedeji sjeverno i južno od Aleksandrije. Na gomjoj A I u t i neprijatelj je odbačen iza t o p o1 o g u s k o g odsjeka. Istoćno od T i kv e n i a probijen je neprijatelski položaj pri černu je protivnik izgubio 10 časnika, 400 ljudi i 7 mašinskih pušaka. Ruski napad izvršen od nekoliko bataljuna protiv naših položaja sjeverno og negrisorske doline izjalovio se. U obiasti L u d o v e odbijene su neprijateljske izvidnice. Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog: Položaj je nepromenjen. Taiijansko 1 jugoistočno bojište: Nije bilo značajnih dogadjaja. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. H5fer, podmarša!. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 27. novembra, Zapndno bojište: Front prijestolonasljeđnika R u p prechta bavarskog: U predjelu S o m m e slaba vatra. Bez predhodne artiljerijske paljbe pokušaše u veče Francuzi da prodru u južni dio šume od St. Pierre Vaast. Vatra naših mašinskih pušaka rovovske posade i brza unakrsna artiljerijska paljba odagnaše ih. Front njemačkog prijestolonasljedliika: Istočno od S t M i h i e 1 a propao je jedan omanji francuski napad protiv jedtie naše straže. Podlistak. Stanislav Przybysewsky: Slenkieuicz I poljskn tiuša. Poslije posljednjeg ustanka godine 1863./64. izgledalo je kao da je Poljska potpuno preboljela. Uzalud je bila užasna žrtva od preko sto hiljada ljudi, koji dijelom padoše na bojištima, dijelom propadoše u tamnicama. Nastala je strašna kazna, kojom je u Litvi rukovodio Muravjov, a u užoj Poljskoj Berg — a poslije je nastala grobna tišina. Ludilo očajanja, koja je Poljake dovelo do najnesmislenijeg od svih ustanaka, bilo se istutnjilo, a od herojske ustaničke ideologije nije bilo ostalo ništa drugo do najstrašnija bijeda i nemoćno škripanje zubima. Hiljade od najboljih narodnilt sinova našlo je smrt na vješalima, mnogi su umrli u strašnim tamnicama, konfiskovana su imanja, od mnogili plemića postali su obični fizički radnici — beskrajno je očajame ispunilo srca sviju onih koji preživiše burti, nekad snažne mišice labavo su visile poređ tijela, nastalo je neutiešno, bolno treznjenje. Svima dušama ovlada ob ; esna re’akcija protiv romantlčne ideologiie, koja je bila izazvala ustanak. Osuđjivali sn beskorisni ustanak kao suludo preduzeće, kao mahnito djelo nerazbornih Ijudi. pa su gaženc krvlju beskorisno paiih ,,zavedenih“ mučenika natopljene zastave Poljske, željne slobode. Ljudi postadoše triiezni — strasno trljezni. Napuštenc šu sve nade, raski-

Istočno bojište: Front maršala princa L. e o p o! d a bavarskog. Ništa novo. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U Karpatima odbijena su ruska izvidnička odieljenja, a u predjelu Ludova više bataljuna sjeverno od N e g r i S or a t a 1 e s. S obe stane A11 a napredujuće njemačke i austro-ugarske čete generala K r a f t a pl. D e h m e n s i ng e n a proterale su neprijatelja iza odjelja T o p o 1 u n g o. Istočno od T i g v e n i probio je saksonski pješadijski puk br. 182 izvanredno potkrijepljen brzo i neposredno pred neprijatelja izišavšim artiljerijskim pukom br. 54 neprijateljske linije i oduzeo je protivniku 10 časnika, 400 vojnika i 7 mašinskih pušaka. Došli smo do odsjeka Vedea nad i ispod Aleksandrije, a grad smo osvojili. Od T u r n-S e v e r i n a su naše čete pritisle ostatak rumunjske oršavske grupe prema jugoistoku, tamo su joj spriječile druge snage put. Potučeni neprijatelj je, poređ krvavih gubitaka izgubio ovdje u zarobljenicima 28 časnika. 1200 Ijudi, dalje 3 topa, 27 punih municijonih kola i 800 natovarenih komorskih kola. U dunavskim pristaništima izmedju Oršave i Ruščuka palo je u naše ruke do sad 6 parobroda i 80 velikih čainaca, sve većinom natovareno skupocijenom robom. Balkansko bojište: Front maršala pl. Mack'ensena: U Dobrudži je propalo nekoliko ruskih konjičkih i pješačkih napada. Jedan napad bugarskih bataljuna bacio je neprijatelja nazad ispred naših položaja istočno od Erheseca. Dunavska vojska savladjujući otpor neprijateljev, napreduje i dalje. Maćedonsko bojište: Izmedju prespanskog jezera i Crne Reke žestoke topničke borbe. Jaki napadi protivu visova istočno od Paralova slomili su se o upornu izdržljivost njemačkih lovačkih bataljuna. Istočno od Vardara Englezi su jakom vatrom obasipali njemačke položaje, jedan poslije toga preduzeti napad suzbijen je. Na S t r u m i borbe izmedju izvidničkih odjeljenja. Prvl zapovjeđnlk glavnog stana pl. Ludendorff.

nute su sve veze sa prošlošću i potražen je spas u „organskom radu“, ili, kako se danas veli u „realnoj politici". Mistično-romantično učenje o misiji Poljske, u koju je viteška generacija od 1863. god. toliko iskreno vjerovala, ismejavano je kao patološko uobraženje, grube toljage materijalističkih i pozitivističkih nauka gonile su do smrtl idealističke teorije o svijetu. Ono šuplje „Enrichissez-vous!“ (obogatiti se), što su ga hili J. J. Rousseau i Thiers doviknuli Poljaicima trijumfalno je našlo prijema u poljskim srcima, u mozgu poljskog naroda. I oni su se bogatili. U zaborav je otišla sva viteška tradicija, dobrođušno su se smijali snovima o slobodi, kao djetinjastim, glupavim fantazmagorijama. Vatreno oduševljenje, beskrajno požrtvovanje, titanska borba, koja teži da učini mogućnim ono što nije moguće, sve one nadčovječanske osobine, kojima su se đotle divili u poljskoj duši, sada su se smatrale kao nešto nesavremeno, kao tiešfo, što je upravo bilo protiv dobrih naravi, što nas je činilo smiiešnim pred Evropom. U ono doba kvarenja i opađanja prave poljske duše, u ono vrijeme opšte likvidacije sviju ideala. najsvetijih tradicija, kada su već počinjalc da se gase i posjjednie iskrice na nekada moćttom ogniištu, kada su počeli da se mrznu i posljednji cvjetovi u Čarobnoj bašti poljske duše, pojavi se niedju poljskim narodom jedan umjetnik, koji je bio od ogromnog značaja za opstanak narođne duše: Henryk Sienk i e w I c z. Pred hladne, potamnjele očt nove skeptične i trijezne generacije, koja se

Izmedju Dunavo l Alute. Kada je u svoje vrijeme Mackensen zauzeo Trajanov r e ro\ r ove i oteo od Rumunja Konstancu i Černa Vodu, on se zaustavio. Svak se začudio. Čak ni protivnicl nijesu mogli pretpostaviti. da je on oružjem natjeran da se zaustavi. Rusko-rutnunjska Irontraofenziva izvršena je bez uobičajenih pretjeranih nada. Protivnik je očekivao da se iza prividne skromnosti slavnoga vojskovodje krije kakva zamka. Sada je riješena zagonetka njegovog zaustavljanja, a ma da su vojnički krugovi sila sporazuma često upozoravali na opasnost od prelaza preko Dunava, Rumunjska ipak nije mogla spriiečiti tu nesreću po sebe. Saveznici su odveč zazirali od Mackensena. da bi se prema njemu istakli; s toga su njihove mjere bile i suviše obazrive. Rusija nije imala namjeru, da svoje trupe iz sastava vlastite vojske odašalje lt Vlašku medju nepouzdane Rumunje, a ostali saveznici nijesu imali na raspoloženju vojske za spasavanje Rumunjske. Vladanje samim sobom, što ga vidimo kod Mackensena, koji svojevoljno zastaje usred največeg uspjelia, da bi čekao da sazri piod za zajednički rad sa drugom vojskom, predstavlja vanrednu vojničku crtu, crtu, koja se vrlo često nalazi kod vojskovodja središnjih vlasti, na suprot samovoljnim stratezima sila sporazuma. Mackensen je dakle čekao. đok sti FaIkenhaynove čete stigle na odgovarajttću Iiniju, pa je zatim krenuo, prešao na nekoliko mjesta preko Dunava i sada je sa svojim. pre.hodnicama toliko zašao u Vlašku, da su one već uhvatile vezu sa čel ;m Falkenhaynove vojske, koja je nadirala prvo u južnom, ,pa onda u istočnom pravcu. No i ov3) đruga vojska počintla je za ovo nekoliko dana prava čudesa. Ona je toliko nadrla jugo-zapadno od Čampolunga na gornjoj Aluti, da je satno to mjesto u opasnosti da bude obuhvaćeno, za slučaj da čete krenu na lijevo i na istok. Nastnpanje pak produžava se u pravcu na Pitešti i sasvim se već opasno približava Bukarcštu. Kod Turn-Severina izgleda da je već pođlegla svojoj sudbini rumunjska grupa, za koju je onomad javljeno, da još daje otpora. To se može zaključiti prema velikom broju zaroldjenika, koji javlja

već davno bila ptina mrzosti oprostila od svake tradicije i sviju ideala, on je najednom nevjerovatnom silinom i moći sugestije iznosio vizije iz prošlosti. Svojirn je perom digao iz mrtvih staru Poljsku, onaj branić prema istoku, okupanu u okeanu slavne svjetiosti, uvjenčaiiu aureolom nadčovječnih junaštava. Sa strašnim zanosom on veliča djela i vrline poljskih vitezova, njihovu lirabrost, koja prelazi mjeru mogućnosti, njihovu plenienitost i njiliovo bezgranično požrtvovanje. U njegovim se djelima uvijek prikazivala Poljska, kako se iz najveće nevolje vlastitom snagom spašava, kako se iz najvećeg potopa opet izvlači ka novoj nioći i novoni životu. Sa nevjerovatnom umjetničkom sposobnošću on opisuje davno prošle stvari toliko živo i očigledno, da nam izgleda gotovo stvarnije od stvarnosti, da čovjek zaboravi da je to sve u stvari već biio i prošlo, minuli sjaj i ugašena slava. Mi smo se Čitajući njegova đjela, opet nalazili usred borbene buke, kao đa se te bitke odigravaju dan danji, biii smo u tijesnoj vezi sa premoćnim velikašima, sa slavnitn vojskovodjama. klanjali smo se pređ dobri kraljem, pjevali smo u sabornitn crkvama svečano blagodarenje za slavne pobjede, a u opisu teških dana pokorno smo saginjali glavu, svjesni da providjenje neće propustitf, da učini neko čudo, pa da se Poljska opet podigne. Sa tipornom težnjom jedne čežnje, rasplaintjele do džinovskih razmjera, Čežnje, koja želi pošto poto da oživi ono što je umrlo, Sienkiewlcz se toliko bio uživio u poljsku prošlost, da je on

današnji izvještaj. Na donjoj Aluti vojske središnjih vlasti vcć sc krcču sjeverno od Aleksandrije i sa juga zatvaraju krug. koji je već sa sjcvero-zapa- i da postavljen oko rumunjske prijestonice. Ovo nadiranje toliko je naglo, da se niko ne treba čuditi, alco se zgodnoiti prilikom bude pojavLo jedan zastoj radi odmora. Oeneralštabi srcdišnjili vlasti uvijek sti imali da zahvalc svoje najljepše uspjelie toj svojoj računskoj vrlini i tačnome sudu o ondm što je moguće i nemoguće. Sem moralne vrijednosti te pobjede, izbacivanja iz stroja mnogobrojnili rumunjskih snaga i materijala, osvajanja plodnog zemljišta i vclikili količina žita, ova je velika akcija pokazala još jedan važan rezultat: Dunav je otvoren skoro do Svištova i uskoro će to biti slučaj sve do saine Dobrudže. Time Mackensenove vojske stiću prirodnu i jevtinu dovoznu liniju, pa se tako skida teret sa ostalih pruga, koje vode na jugo-istok, tako da se one mogu iskor-sMti u korist drugih froutova. Kor:s'i cd uspieha ovih četa usk .ro će sc opaziti u mnogo poglcda. Pot su RunrnnlsKom. Kako je izvršen prelaz Mackensenov preko Duiiava. N a k n a d n e p o j e d i n o s t i. (Naročiti br/.ojav »Beogradskih Novina«| Berlin, 25. novembra. O prelazu Mackenseuovom preko Dunava javlja se slijcdeće: Dobro smišljenom strategijom Čekala je vojna uprava dok savezničke čete ne prodru lcroz karpatske klance i dok se ne spuste u vlašku ravnicu. Time je bilo omogučeno zajedničko djelanje četa, koje prodiru sa sjevera i juga, te je tek tada Mackensen pristupio odlučnom manevru prelaza preko Dunava. Ovo je veliko djelo izvršeno noču u oči č e t v r t k a 23. ov. mj. i to kod S v i š t o v a, istog mjesta gdje su u suprotnom pravcu prešli Rusi 1877. godine i Runiunji 1913. godine. Poslije kratke topničke pripreme prešla su prva odjelenia na pontonima i čamcima pa su potisla malobrojna rumunjska odjelenja, koja nijesu bila u stanju da đugo đadu otpora. Odmab, čim su se predliodnice utvrdile tia rumunjskoj obali, otpočeto je sa građnjom m os t o v a. IJkupno je sagradjeno č e t i r i m o s t a, preko kojih su prešle prvo n j e m a č k e, zatim bugarske, pa onđa turske čete. U petak u jutru prelaz je hio u glavnom clovršen. Pošto su podignuti mostobrani, otnočelo je nasfupanje u tri pravca: preiua Ca-

sa nadmoćnom snagom nametao tu svoju živu viziju cijelom narodu. Ponosno počeše da se nadimaju grudi potištenog i podjarmljenog naroda, u njegovom se srcu počela osjećati svijest o ncizmjernoj irtoći, čežnjiva težn.ia za vaskrsom, za povratkom nekadanjeg sjaja i slave ispunjavaia je snove omladine, veličanstvena djcla predaka nedadoše im mira, nova generacija bila je ispunjavana neizmjernom čežnjom za djelima, ta gcneracija, što ju je Sienklewicz vaspitao svojom trilogijom („Ognjem i rnačem", ,,Potop“, „Pan Wolodyjowski“), a iz iskrica, koje su več bile počele da se gase, buknuše opet žarki platnenovi, vaskrsnuše stari idcali u nov kipteći život, zardjali se mačevi opct počeše oštriti i bijeli je orao opct počeo ntahati svojim još ranjenim krilima, da uskoro otpočtie svoj slavni lijet. Henryk Sienkiewicz je time posredno stvaralac poljskih lcgija, ma da on u svemu tome nije aktivno sudjelovao, on je time položio temelje za novostvorenu poljsku kraljevinu. I dokle god bude na svijetu jednog Poljaka, u blagodarnoj će uspomeni narodnoj živjeti dva velikana, po imenu Henryk. Prvi je general Henryk Do m b, r o w s k i, organizator poljskih legija pod vclikim Napoleonom, a drugi je Henryk slavni Tirtej, spasilac poljske duše iz najdubljeg ponora materijalističkog kvara i marazma, Henryk Slenklewicz. Oba će ta imena u poliskoj historiii do najpoznijih dana svijetlitl u podjcdnakom sjaju. A je li iko dostojniji te slave, nego li veliki umjctnik, koji je sve što je najsvetije imao, stavio u službu domovine,

r a c al u, kojc je mjesto u medjuvrcmenu vcć zauzeo general Falkenhayn, zatim na Ojurgjcvo i najzad prcina A1 e k s a n d r i j i, koje su mjesto ove trupe vcć dostigle. Izglcda da su Rumunji imali ’ianijcrti, da dadu glavni otpor ua liniji, koja počinje nešto nizvodno od G i u r g j e v a pa se kod Ćampolunga okreće na istok. Glavni oslonac te linije biće da je sam Đukarcšt. U međjuvremenu središnje vlasti mogu uživati u posjodu zapadnog dijela V I a š k e, takozvane lnale Vlaške, najbogatije žitnice u cijeloj Evropi; osim toga držanje te tcritorije omogućava središnjim vlastima slobodno kretanje njihovog dimavskog saobraćaja za Bugarsku. Povlačenje rumunjske dunavske odbrane. (Naroati brzoiav »Beoejracfsrdh Novinacf Stockholm, 25. novembra. „Novoie Vremja“ javija iz Bukarešta o povlačenju ruske dunavske odbrane , na liniji Aleksandrija — Vitrija S m i r n a. Unišfenje petrolejskih izvora. Kb. Berliu, 27. novcmbra. Wo1fov ured saopštava: „Lokalanzeiger" javjja, da ruiminjska konfcrencija, koju je obrazovala vlada, nije do duše prcdložila, da se unište rumunjski izvori petroleja, ali je riješila, da se unište postrojenja. U rumutijskim izvorima petroleja je uložeu znatan inostrani kapital, naročito n cu t r a 1 n i h država. „Ostra I^omana“, liolaudska svojina, sa 150 mllijuna leja ; lako isto ,,Orion“, svojina holandska sa 20 milijima Ieja, „Romaua-Amcricana“, jeduo spovcdno društvo društva „Standard-OiI-Compony , ‘, sa 130 milijtma leja. Postoji bojazan, da će se uništenjem poslrnjetija za rad jako oštetiti i izvori, ali će svakako biti nedoglcdne štcte i za zaiii'eiesovane tieutralce, čije zalilie ! postrojenja ostati će dugo vremena beskorisna. Rušenje pruge Feteštl—Bukarešt. (Naročttl brzojav „Beocradskih Novtna'.) Lugano, 26. novembra. „Sekolo" javlja: Rumunji su porušili željezničku prugu F e t e š t i—B u k arešt, da onemoguće prodiranje neprijateljevo prema Bukareštu. Pritisak na moldavskom frontu, (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«; Zurih, 26. novembra. „Ruskoje Slovo" javlja: Pritisak neprijateljev pojačava se na cijelom m o 1davskom frontu. Neprijateljska letačka izvidjanja i vazdušna bombardovanja od nekoliko se dana vanredno pojačala. Rumunjske vojne grupe u oršavskom odsjeku. (Naročitl brzoiav „Bcogradskih Novlna“.) Karlsruhe, 26. novembra. Milanski listovi saopštavaju iz Jaša: Veza sa rumunjskom vojnom grupom

koji po neki put nije zazirao od toga, da makar na uštrb svoje umjetnosti, zadje i u najprostiju seljačku kolibu, da bi zađojio srca onili, koji su već očajavalf, melemom nove nade, da bi istopio ledeni oklop oko srca sitih, nevjernika i ravnodušnih, da bi silom natjerao slijepe da progledaju. Ovoga istinski velikog umjetnika nije matnila sama imijetnička slava njegov je pogled bio upravljen u drugom pravcu a on je i postao ono, za čime je cijeloga života težio: spasioc u velikoj nevolji kionule poljske duše, veiiki, čudesni budilac ideala, koji su već bili na putu izumiranja, vodja svoga naroda, kojemu je stalno povraćivao njegove slavne tradicije i kojemu nikako nije davao da opct zapađne u glib marazma i ravnodušnog materijalističkog života. On je bio prvi i najsvijetliji sluga svoga naroda, a toj je svojoj misiji dao izraza, kada je primio Nobelovu nagradu riječima, da ju on priina ne za sebe, pošto u Poljskoj ima dostojnijih od njega, nego sarrio zato, što smatra, da se tim darom čini čast narodu, kojemu on ima čast da pripada. Bilo bi veonia neumjesno, kada bih djelo velikoga Poljaka počeo mjerlti umjetničkim mjeriolm, jer pred velikim djelom, i to velikim djclom u najsvjetlijem značaju te riječi, — što ga je on izvršio, mora ućutati svaka čisto umjetnička kritika kao nešto sporedno. S toga ja dakle savijatn koljeno na odru onoga, koji je postao više nego umietnik, vodja svoga naroda, pa sain srečan, što mu je još bilo sudjeno da doživi prvc znake nagovicštaja bolje budućnosti poljskoga naroda