Београдске новине

I z I az I:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije pcdne.

Prodaje se: u Beogradu 1 u krajcvima zanutim od carsko i kra- fj f| n četa po cijeni od u HrvatskoJ-Slavonljl, BosniHercegovinl 1 Dalmaciji po cijeni od izvan ovog područja .

P r e t p I a t a: za 1 nijesec u Beogradu I u krcjevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih četa K 1*50

u Hrvatskoj-Siavonijl, Bosnl8 h Hercegovlnl I DalmaciJI K2-40 12 h i Izvan ovog područja . . .K3’Oglasl po Cijeniku. r-rrr-r '

UrcdniStvo : BEOORAD, Vuka Karadžiča ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava' primanje oglasa I pretpiate: Kncza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25*

Godina II.

RATNI IZVJESTA3I. Izvještaj austro-usarskos slavnos stožera. Kb. Beč, 7. decembra. Istočno bojiSte: Jučer su savezničke snage, koje nadiru u V1 a š k o j zaposjele B u k a r e š t j P1 o e s t i. Austro-ugarskc čete stigle su u Campinu i gone protivnikaodSinaie najug. Udruženečete generala pl. Falkenhayna privele su iučer 106 rumunjskih časnika i 9100 ljudi. U K a r p a t i m a znatno je p o p ustio ruski pritisak samo sjevemo od Trotuske doline i kod Dorna V a t r e došlo je do slabijih napada, koji su potpuno odbiieni. Kod vojske generai-pukovnika pl. Tersztyanskog prodriješe bečki domobranci i n : emačka odjeljen'a opetkroz ruske predstražarske redove do neprijajateljskog glavnog položaja i vratiše se po odbiianju pet ruskih protunapada sa 40 zarobljenika i pli'enotn od tri mašinske puške i jedne sprave za izbacivanje mina. Uspjesima u Rumunjskoj postao }e 6. decembar simboličan kao dan odmazde za najsramniju i z d a j u. Sjajan pobedonosan pohod odveo ie saveznike u srce Rumunjske — od početka svjetskoga rata evo već č e t v rt e p r i j e s t o n i c e, koja se zauzima. S ponosom može austro-ugarska vojna sila gledati na one čete, koje su, utrkujući se sa njemačkim, bugarskim i otomanskim snagama, — imale udjela u slavnim podvizima protlv najnovijeg nepriiatelja monarhiie: na odelenja pokupIjena na brzu ruku, koia su u početku Tumunjskog rata u Erđelju prihvatila prvi udarac, na brdske brigade, koje su u Transilvanskim Alpima izvršile najteže zadatke, na čete, koje su učestvovale u ofenzivi u Vlaškoi, ali i na hrabre branirce istočnog Erdelja i šumskih Karpata, o či em se olporu skrhaše sve ruske bujice, na naše okušane pi'onire na donjem Dunavu, koji su izvršili jedno od najvećih ratno tehničk h d eD u vaskolikoj svjetskoj povijesti, na naše topništvo 1 dunavsku flolilu, koia se odet onomad'odlikovala prilikom odbijanja ruskih napada jušno od BukareŠta, s v i o n i z a s 1 užuju našu zahvalnost. Talljansko I jugolstočno bojište: Nije bilo naročitih dogadjaja. Zamjenlk glavara geueralnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Dogadjaji na moru: Jedna od naših poraorskih letačkih eskadra bombardovala je 6. ov. mj. letačku stanicu B e 1 i g n u i baterije na S d o b b i, i to u prkos rdjavog vremena sa vrlo velikim uspjehom. Potpuno su pogodjena tri letačka hangara. U prkos žestoke odbranbene paljbe sve su se letilice vratile nepovrijedjene. Zapovjcdnlštvo momarlce.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 7. decembra. Zapadno bojište: Front nleiiiačkog p r i j e s t o 1 on a s I j e d n i k a: Na zapadnoj obali rijeke M a a s e p r o v a 1' i a su odjelenja \v e s If a I s k <• £ p u k a b r o j 15 posiije jake tcpničke pripreme u francuske p o I o ž a j e na visini 304 i z a u z e š e v r h. Zarobljeno je tom zgodom 5 časnika i 190 francuskih vojn : ka. Izvidni - ! ce naše zarobile su u neprijaieljskim položajima na „Mrtvom Čovjekit’ * 1 11 neprijateljskih vojnika. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog. Zapadno odLucka na Lugi provalila su njemačka i austro-ugarska odjelen : a u neprijateljske predstražarske položaje. Posada, sastojeća od 40 ljudl, je zarobljena. U noći je ovaj polož3j očuvan protiv jakih neprijateljskih napada. I zapadno od Z a 1 o s c z e i Tarnopola zarobile su naše izvidniCF u neprfjatcfiskim položajima 90, odnosno 20 neprijateljskih vpjnika. Front general-pttkovnika nadvoj*vođe J o s i p a: U šumskim K a r p a t i m a I u moldavskom pograničnom gorju traje topnička paijba i borba ispred položaja. Sjeverno od D o r n a Watre i na Trotosulu je došlo do ruskih napada, koji su svi odbijeni. Front maršala pl. M a c k e n s o n a. Veliki i odlučniuspjesinagradili su jučer naše teške borbe i napose posljednjihdana. Čete IX, i dunavske voiske pod zapovjedništvom maršala pl. Mackensena porazile su u odlučnoj borbi neprijatelja i ruska pojačan j a, k o j a su b i 1 a u v e 1 i k o j b r z nistigla na bojište. Kaonagradu vodji i vojsci zauzeli smo Bukarešt, glavni grad žrtve politike sila sporazuma, a i C a m p i n a, Ploesti i Sinaja su u našem posjedu. Potučeni neprijatelj odstupa na cijelom frontu prema istokul Uz njemačke čete ponijele su se izvanredno junatki i austrougarske, bugarske i otoinanske čete. IX. voska zarobila je jučer 106 časnika i 9100 neprijateljskih vojnika. Operacije i borbe teku dalje. Maćedonsko bojište: Istočno od Crne Reke izbac i o j e poznati mazurski pješadijskl puk broj 146 I nekoliko četa Bugara Srbe iz položaja, koje su bill prekojučer zauzell. ZarobIjeno je 6 časnika I 50 srpskih v o j li i k a. U dolini S t r u m e odbijena su odbranbenom vatrom englesžla odjelenja, koja su pokušala, da se približe našim položajima jugozapadno i jugois-točno od S e r e s a. Prvl zapovjednik giavnog stana ol. Luđendorff.

Gias Mozemncs moro. „Da je rekao manje, rekao bi u stvari više* — ova izreka važi kalco za novog ruskog ministra-pređsjednika T r ep o v a, tako za njegovog talijanskog koIegu B o s e 11 i a. U groznici, koja ih je uhvatila usli : ed pomjerartja situaciie na njihovu štetu, sporazumni su ministri .blairoglagoljiviji* nego ikad i uživaju u slikama za budućnost od upravo tropske bujnosti. Spisak željenih božićnih poklona, koji iznosi Buselli, ni u ćemu ne popušta onome, što je izneo Trepov, sve je lijepo riječima već sred'eno na stolu za božićne darove, Gorica pored Avlone, Jadran pored Sredozemnog mora. Ali na žalost, od tih lijepih igračaka neke su već u rukama druge sporazumne „dobre djece“, kao na primjerSredozemno more, dok se opet druge stvari, kao na primjer Istočna obala Jadrana, u opšte ne mogu dobiti na božićnjem trgu sporazumnih govornika. No pored svih lijepih riječi, kojima talijanski ministar-predsjednik nije štedio u svome govoru, u njemu se na dva mjesta nalazi osjetna praznina, i to praznina-Q. predmetu, po kojemu su se još prije naikraćem vremenu postavl.ali najpretjeraniji zahtjevi. Na ime, nema ni rijeći o neoslobodjenom Trentu » Trstu u vrlo ovlaš pomenutim talijanskim 0S ! obodilačkim zadatcima, a samo se suvim zlatom iskićuje, kao dragocjeni alem-kamen, Gorica, koja pored Avlone kanda predstavlja jedinu uspomenu na ovu sumornu oslobodilačku vojnu. A ovaj se govor Boselliev može u opšte smatrati značajnim ili čak epohalnim, jer on ne predstavlja ništa manje, nego li preokret u talijanskoj politici. Dok je do sada za Talijane Jadran bio samo i jedino „mare u&biio“, sada Boselli odnosno Jadranskog mora priznaje podjelu interesne sfere sa državama na istočnoj obali njegovoj, Srbijom i Crnom Gorom. Razumije se, da Boselli ništa ne govori o Austro-Ugarskoj, ali u ovom slučaju imena ne mijenjaju samu stvar. A da Adrija zbilja više nije kao do sada „azi ižica“ talijanske spoljne politike, to se vidi iz smjeiih pretenzija koje Boselii iznosi odnosno istočnog dijela Sredozemnog Mora. Time on zadire kako u francusku, a naroćito u englesku interesnu sveru. Ko se sjeća, kako se hladno držala Engleska u pomorskim pitanjima i u pitanju snabdjevanja ugljem prema tom svom savezniku, taj će iz ovih Bosellijevih aluzija razabrati punovažnu konstataciiu, koja potpuno opravdava umjerenost u aspirađjama prema sjeveru. Bosellijevi se navodi svode na to, da je Italija p r e n i j e 1 a težište svoje politike sa sjevera na jugoistok. Time je Italiia precizirala

svoj svjetski položaj, stvarajući sebi, na mjesto dosadanjih, nove suparnike. Do duše, nije nov pokušaj, da se stvori talijanska kolonijalna irnperija, koji se ogledao prvo u Abisiniji, a poslije u Tripolitaniji. Neuspjesi u tim pokušajima uvijeksu nanovodavali inahatalijanskimaspiracijama na sjeveru, toj jadranskoj politici, koja je najzadp otpuno ugušila svijest o korisnosti bivšeg trojnoga saveza, koji je pomagao njene sredozemne aspiracije. Sada se vještački jadranski san opet izvitoperio, pa vidimo Italiju, gdje opet skreće onamo, gdje se već nalazila prije rata: na putu za jugoistok! Pa zašto je onda vodila ovaj krvavi i za nju ne baš tako slavni rat? Da bi najzad osvojila — Goricu ? Izgleda đa je zbilja tako, ier su Bosellijeve riječi prožete takvom toplinom, kakva se gaji samo prema nekom krvavo stečenom i održatom jedinčetu. Boselli je govorio o obranbenom ziđu, kojega sačinjavaju vojske Italije, koje stoje na kapijatna i granicama države prema monarhiji. Ovo ne zvuči ni najmanje ofenzivno. Sve što je govorio Boselli izdaje osnovu, sadržaje u sebi program, prejna kojem se čini dalnje ratovanje na strani sila sporazuma posve izlišnim. Mislimo, da nećemo poći krivim putem, ako upozorimo na senzaciju njegove poiitike. lli je ona već posljedica rezistencije, koju provode talijanski soGijalisti protiv dalnjeg vodjenja rata? TALIJANSKA KOMORA. Govor Boselli-a. Kb. Rinit 6. decembra. U talijanskoj komori dfŽ63 je ministar predsjednik Boselli p'OdilŽL govor, kojim je u glavnom rekao ovo: On priznaje, da se a u s t r o-u g a r s ske čete još uvijek na 1 aze na v r a t n i c a m a 11 a 1 i j e I da će ova odbiti svaki pokušaj npada. G o r i c a, taj alem-kamen talijanski, oslobodjena je. Talijanske čete u Valoni i Sant a 0 u a r a n t i štite bok I ledja saveznika, s kojima se zajednički bori za oslobodjenje Srbije I održan j e R u m u n j s k e. Talijanska mornarica dobiće obilatu potporu i neprijatelj se ne usudjuje, da joj izidje na megdan. Za nabavku oružja, municije 1 osialih ratnih potreba postoje dvije hiljade dvije stotina radionica, u kojima jedna petina radnika pripada ženskom spolu. Za sanitetsku njegu i hranu vojnika odlično je postarano. Željeni kraj rata doniječe nam pobjedu i gospodstvo riad Jadranskim morem i nezastarjela prava naše narodnosti na istočnu obalu Jadranskog Mora, a uz čuvanje opravdanih želja slovenskih naroda, koji s nania graniče. Mi vidimo u naprijed t želimo zajedničk! rad sa Srbijom i Crnom Gorom na ekoncinnom i političkom polju. UspostavIjanje Srbije i Belgije jeste jedan od glavnih ciljeva našeg rata. Odašiljanjem naših četa u Solun posvjedočili

smo jcdinstvo naše akcije sa akcijon[ naših saveznlka i pridonijeli smo u toj' stvarl m o g u ć u n a m bratsku pomc«. Ru m u n j s k o j. Time je Italija ujed-, no dala na znanje, da ćc uvijek tamc biti prisutna, gdje su u pitanju njeziii) imeresi. Italija je p o g 1 a v i t o sre' dozemnomorska sila, ona teži za nadnioćnošću, već za ravno« pravnošću na Sredozemnoin Morii, na kome se nalaze njeni putevi i njena bu-> dućnost, a tu ravnopravnost očekujcmo od budućeg medjunarodnog us:a-> va. Valona će ostati sigurna oubrana uašeg strategijskog položaja na Ja-» dranskom Moru i biće izlazna tačka tiašeg budućeg vrijednog trgovinskog širenja na Balkanu.

Rct ss RunraiilsRom. Car I kralj Karlo I zauzeće Bukarešta Kb. Beč, 7. decembra. Iz glavnog stana za ratnu štampu javljaju, đa je Njegovo Veličanstvo car i kralj Karlo povodom zauzeća Bukarešla brzojavno čestitao pobiedu bugarskoin kralju i sultanu. U brzojavu, upućeiiom bugarskom kralju, izriče Njegovo Veličanstvo svoju radost, povodom ovog najnovijeg i znatnog uspjeha vjernog savjezničkog sudjelovanja na zemljištu izdajničkog susjeda, u koje su savezn ci protiv svoje volje bili prinudjeni daudju i nadu, da će se protivnici u bliskoj budućnosti uvjeriti o besciljnosti daljeg krvoprolića. Brzojav Njegovog Veličanslva, upućen sultanu, pored čestitke na zajedničkom uspjehu završuje se nadom, da će saveznici u bliskoj budućnosti odnijeti odsudnu pobjedu nad svojim protivnicitna. Njemački car carici. Kb. Berlin, 7. decembra. WoIfov urcd javlja: Njegovo VeltčanstvU'GJ.r je uputio Njenom Veličanstvu caricl slftedećt brzoiav: Njenom Veličanstvu carici i- kvaljici! Bukarešt je zauzet. Kakvi slavni, BdŽiom milošću postigmiti uspjesl na putu poif>y rio i pobjedl. Brzim udarcima naše su nesravnjive čete, zajedno sa našim lirabrim saveznicima, tukle narod, gdje se god pojavio. Oprobano vodstvo utiralo im je put. Neka Bog i dalje pomogne! — Wilhelm. Vojnl guvcruer za Runiunjskii. General Tiilff pl. Tschepe 1 Welđenbach, koji je postavljen na čelo vojna nprave u Rumunjskoj, rodjen je 25. januara 1854. u Breslavi kao sin praktičnog ljekara dr. Tulffa, sad je dakle u 63 .godini života. On je god. 1874. postao poručliik, pa je, pošto je svršio ratnu akademiju, došao u glavni stožer vojske, gdia je kao satnik bio pobočnik glavnog načelnika stana. Pošto se zatim vratio u redovnu vojnu službu, postao je načelnikotn glavnog stožera 16. vojnog zbora. Kao pukovnik se nalazio na čelu 166. pješačkog puka, kao general-major bio je zapovjeđnik desete pješačke brigade u Frankfurtu n. O., a kao general-let*nant dvanaeste divizije u Neisceu. Poslije je dobio osmi (rheinskl) vojni zbor u Coblenzu. Prilikoin proslave vladavine cara Wilhelma 1913.

Podlistak. D-r Ćlro Truhelka, (Sarajevo). Ulosa Bošnjoka u pruom srpskom ustanku. *> O prvom srpskom ustanku dosad se nmogo pisalo, ali ta tema još nije iscrpljena, po gotovo ne u koliko se odnosi na sudjelovanje Bošnjaka u operacijama, koje su konačno dovele do foga, da je ustanak ugušcn. Koji su udijel u tim operacijama, naročito u njihpvim zađnjim fazama, imaii Bošnjaci to ćc čitatelj razabrati iz ovih redaka. Prvi srpski ustanak razvio se treče godine, iza kako je buknuo — da se poslužim orijentalnom rečenicom ,,u sjeni“ rusko-turskog rata. Porta, imajućl pred sobom neprijatelja od talco velike snage, zanemariia je maicnog i tako se ustanak brzo širio i razmaliao, te je odjednoć postao opasnim problemom za tursku carevinu, a po gotovo za Bosnu, koja se nalazila u neposređnom susjedstvu, jer se ustanak mogao vrlo iako da raširi i onamo. Uslijcd blizine bojišta bio je za Bosim konačni efekt ove takozvane „lojalne revoluciie" od vanrednog interesa. Prcd nicnom leži nedatirana peticija sfanovnika gradova Užica i Sokola, u kojoj se obiliem superlativa u izražaju, kojiin se odlikuje samo turski, arabizniltna protkani jezik, crta uapredovanje srp•» Po đomaćlm tiusklra dokumenUma I po •plstma parlske arhive.

skog ustanka. Ustaše osvojiše Šabac (Bugjurdelen), Smeđerevo Valjevo, Hram (Ihram) i Palanku-Hasanpašinu, poharaše 1 ropljačkaše neposrednu okolinu Beograda, poubiše islamskl narod, itnanje mu razgrabiše te ga protjeraše iz gradova I varoši. Nasilju nije bilo ni kraja ni konca. Prvaci bosanski poslaše stoga caru adresu, a bosanski vezir Ebubekir-paša dobi na to zapovjed, da sa Drine udari na ustaše. Paša digao je zaime i spahije, staru bosansku feudalnu vojsku, te s njome pregazi Drinu, no sreća mu ne posluži: ustaše ga potuku, nagnaše ga u bijeg preko Drine, a progatijajući njegovu vojsku, poubijaše mnoštvo bosanskih zaima i spahija, te im oteše silan plijen (1804.). Osokoljenl ovim uspjehom krennše usfaše na istok. osvojiše Karanovac (Kr’aljevo) i Trstenik pa podjoše na Užice l Snko, koje gradove opkoliše sa svih strana te ih počnu biti topovima. Kud god je ustaška vojska prolazila razbježa se muslimanski narod: starci, žcne i djeca, goli 1 bosi, samo da spase glave od neprijatelja. Kad izbiše znakovi, da če ustanak planuti i u Bosni, da će se tamošnji srpski narod dići na oružje, nadošlo je skrajnje vrijeme, da se što odlučna poduzme. • Medjutim svrgoše Ebubekir-pašu sa bosanskog vczirstva, a njegovog nasljednika Osman-pašu Gufdžiju stiže, pri.ie nego što je nastuoio vezirsko zvanie, Ista sudbina. Mustafa-paša Nov o š e li e r 11 j a, kojeg imenovaše iza Osman-paše, poboljevao je i umro u Travniku. gdje ga pokopaše kraj medrese.

Baš kada su Srbi 1806. navalili i opkolila Užice in.enovan je bosanskiin vezirom fiiebmed Huršid-paša, komu je \i;est o tome stigla na putu u svoju vezirsku stolicu Travnik. Čim je onanio stigao, odmah je sazvao viječe bosanskih ajana. Na bfzu ruku sabra, što je mogao bosanskih spahija i ianjičara-serdengečdija te giavom krcne da oslobodi Užice 1 da pomogne gradjanima, koji su patili od gladi i oskudice. Da sebi osigura ledja, zapovijedio je, da Davudbeg iz prozorske nahije sa 50 odabranib ljudi čuva višegradsku ćupriju na Drhi; dva barjaka vojske iz stolačkog kadiluka rošalje da operiraju oko podsjednute Užice. A pošto je od uhoda saznao, da Kara-Giorgje sa 15—20.000 ustaša misll iz pota : e u noći navaiiti na njegovu vojsku, odiuči da tu namjeru osujeti time, što će prije navaliti na njih, nego će oni nrći udaritl na njcga. Ustaše, kojima je to bilo iz/an svakog računa, smetoše se 1 razbjegoše; a Mehmed Husref-paša zarobi tom prigodom oko 3000 ustaša. Starl turski običaj bijaše, da se sa ratnim zarobljenlcima postupa Sto okrutnije, da im se glave odsjeku, osole i strpatie u vreće spreme u vezirsko sijelo ili ravno u Carigrad, gdje bi ih naticali na koplia i njima pokitili gradskc bedetne. Mehmedpaša zazirao je od ovakog barbarstva; on posla četiri zarobljenika sa zarobljenim barjacima u Travnik i zabrani, da se ostalim 1 najmanje zlo učini. Ova „očita slabost" prema rafnom roblju, koja se protivila tradiđjonahura ratnim nazorima

bosanskih spahija prošlih vijekova, uzbunila je Bošniake. Oni zatraže od vezira, da smakne bar jednog ustaškog barjaktara, koji se vanredno junačld borio i ubio četvoricu Bošniaka, a mnogo ih izranio. I sada se odigrao u vezirovu taboru prizor, koji podsjeća na sjaine uspomene sredovječnog viteštva: veledušnl vezir odbije ta] zalitjev i onda. kada ga ponoviše oni, koje je bariaklar izranio, vraća vezir sablju zarobijenom barjaktaru, no ovaj ie nehtjedc primiti, jer ni;e bi!a snažna, da ga obrani od zarobl.ieiiia. Paša uze sada viaslitu sabliu. pckloni ie barjaktaru 1 pusti ga da podje svoiima i da im priča „kako Melimeđ-paša postupa sa neprijatđjem-junakom". Bošnjaci ne oprostiše ovu epizodu nikada svome vcziru i ako je njegova pobjeda bi!a ndlučna. jer je uslijed nje oslobođjcno Užice. Već poćetkom augusta dobišo sarajevski tefterdar Abdul Kcrim 1 njegov pomoćnik Numanbeg nalog, đa što brže šaliu dvopeka spašenim, aii izgladnjelim užičkim stanovnicima. Kad je Mehmed paša na izmaku prve godinc svog vezirovanja ponovno potvrd;en u svojem zvanju, počeše Bošnjaci, naročito age sarajevske, da protiv njega rovare i da u Carigradu isposluju njegovo svrgnuće. Pri ateljski odnošaj njegov prema francuskom konzulu Davidu bijaše povod, da ga razglase frankomauom; njegovo ve’.edušje prema srpskoin robiju smatraliu slabošću, a osirn toga ga okriviše, da se pod izlikom ratnog nameta prilikom srpske vojne obogaćuje. Veziru

biialiu te intrige poznate, no on je bio nemoćan da ih svlada, jer je za kratkotraine vlade Mustafe IV. u Carigradu zavladao reakdjonarnl smier te je vezir pred prijateljima izražavao bojazan, da će ga njegovi protivnicl odista svrgnuti. U to stiže na ruke bosanskog divana počctkom anrila 1807. vljest. da se Srbl opet spremaju na Užice, da je u Beograđ 1 Sabac umšla ruska posada, u Kraljevu (Karanovcu) da je utaboreno 30.000 usta-i ša i da m Drinl uhvatiše uhodu, bar.iak* tara u Kara Gjorgjevoj vojsci, koji se vrai ćao iz Bosne, gdjc je imao pobuniti pra^ voslavno stanovništvo. Tisto vr j «e s.i* že u Bosnu carski feman, iz kog se razabire, da Porta počela ozbiljnije shvaćati srpski ustanak. šcjh-ul-is’am Mustafa Atauiah efend ja izdao je f;t\ u protiv Srba„ kcji veli: ,,da je krv odnietnute raje ha-i Iai“, to j’st, da se ustaše, staro i mlado, mogu klati, pa’.iti, robiti i sve imarji njiliovo sa zemljom poravniti. Po ovom fermanu imali su Osman-paša i Huršid Ahmed-paša operirati od Niša, a Mehmed Husref-paša iz Bosne. Da sebi osigura ledja izdao je valija 15. apriia b*'jruntliju, kojom zapovjed« razoružavan’e hrišćanske raje u Bosni; time se htj n Io zapriječiti, da ustanak ne plane i ov< j\. Povjeretiikom za ovo razonižanje imenovao je nekog Beširbega. Da j: ova tnjera bila potrebna, doka« ..zala j? provaia Srba preko Dri'’e, koji su u isti Čas u tri kolone prešli r'J?’cu i krenuli na Ja j i. Janju popaiiše, a za n;ora navaie na Fj ilinit. Pravos'avni nar>d u donjoj Posavinl diie se listomi i popali Koraj