Београдске новине

Iz! a z I:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslij e poane.

Prodaje se: u Beogradu I u krejevlma za* posjednutim od carsko 1 kra- C fi ljevskih Ceta po cijeni od « U u Hrvatskoj-Slavonlji, BosniHercegovlui i Dalmaciji po djeni od . . 8 b izvan ovog područja ... 12 h Oglasl po

P r e t p I a t a: za I mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko I kraljevskih Ceta K i 50 u Hrvatskoj-Slavonijl, BosniHercegovlnl I Dalmacijl K240 izvan ovog podruCja . . . K 3cljeniku. Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava i pritnanje preplate TopllCin Venac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglastf Kueza Mihajla ul. broj 38. f , .

Br. 8.

BEOGRAD, srijeda 10. januara 1917,

Godina III.

RATNI IZV3ESTAD! izvještal austro-usarskos siavnos stožera. l\b. Beč, 9. j'anuara. Isiočno bollšte: U prostoru jugoistočno od Focšani bačen je protivnik u nazad do zavijutka rijeke Rimic Sarat. Austro-ugarske i njemačke čete, kojima je protivnik u boju kod Focšana podljegao, zauzeli su iskoriščavajući svoju pobjedu, rijeku P u tit u, na čijoj lijevoj obali kao da se Rusi ponovo prikupljaju. Oni su izgubili u poslednjim dvijema borbama 99 časnika, 5400 momaka, 3 topa i 10 mašinskih pušaka. Na južnoin krilu vojske general-pukovnika nadvojvode Josipa izvojevale su čete podmaršala Ruiza kod F r e s c i i Campurile u nezgodnom zemljištu, u snijegu i na mrazu, dalje uspjehe. lnače nije bilo kod austro-ugarskih četa na istočnom frontu nikakvih dogadjaja od značaja. Talijausko 1 jugoistočno bojište: Položaj nepromijenjen. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 9. januara.

Zapadiio bojište: Kod lijepog je vremena bila obostrana topnička djelatnost na mnogim mjnstima življa.

Istočno bojište: Front tnaršala princa L e o p o 1 d a b'avarskoe: Daleki je vidik pogodovao borbenu djelatnost na raznim injestiina. Ponovni su neprijateljski napadaji obostrano a bez isuzetka o d b i j e n i. Noćne su navale ruskih lovačkih koinanda izmedju Friedrichstadta i Maussee te izinedju MitaveOlali ostale bez uspjeha. Za vrijeine guste je sniježne mećave uspjelo Rusima, da natrag osvoje ostrvo Glaudon (sjeverno od Lucka), koje smo ini oteli 4. o. mj. Dalje je njihovo prodiratije prema zapadnoj obaii Dvine spriječeno.

Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Neprijatelj žilavo brani doline, koje iz berečkog gorja vode u moldavsku nizinu. U prkos nepovoljnog vremena i teškoga terena u šumskom predjelu, punom ponora, potiskuju naše čete neprijatelja korak po korak natrag. I jučer su na juriš zauzeti jako izgradjeni i žicom

prepleteni položaji s obiju strana dolina Casinu-Susita i održani protivu zdvojnih' neprijateljskih protivnavala. Front maršala pl. Mackensena: U iskojišćavanju svojih pobjeda prodiru njemačke i austro-ugarske čete dalje prema sjeveru. Četesu, suzbivši neprijateljske zalaznice, dospjele do odsjeka Putne, na čijoj se još drugoj obali neprijalelj u svojitn novim položajima drži. S obje strane F u n d e n i a b a č e n i s u Rusi na liniju C r a u g e n i — Nanešti: Garleasca je zauzeta na juriš i održana u prlcos neprijateljskih noćnih navala.- Jučer javljeni broj zarobljenika povećao se je na 99 časnika i 5400 momaka, a plijen povisio na 3 topa i 10 mašinskih pušaka. Maćedonsko bojište: Ništa osobito. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff. DrsKl KoeKGfi. Veliki ratni savjet četvornog sporazutna, na koji su u Rim došli ministri i vojskovodje sviju četiriju velikih sila, okončao je svoja savjetovanja. Predmet se tog savjetovanja, razumije se, drži u tajnosti, ali mu se nije teško dosjetiti. Četvorni sporazum je ođbio da prihvati ponudu za mir ćetvornog saveza, pa sada mora da snosi prirodne poslijedice takvog odgovora, da produži rat, i u koliko je moguće na jedau način, koji se od dosadanjeg razlikuje. Glavni uzrok je odbijanju bio u tome, što četvorni sporazum nije htio da zaključuje mir sa jednim pobjedilačkitn protivuikom. Sporazumne sile, dakle, moraju za mir, kako ga one sebi zainišljaju, stvoriti potrebnu osnovu. U tu se svrhu rat mora produžiti i u tu se svrhu sastao u Rimu veliki ratni savjet. I saini oskudni koinentari, kojima talijanska štampa propraćuje rimska savjetovanja, ističu, da se konferencija četvornog sporazuma tiče bitno ratničkih injera, koje se sada nianje odnose na jednovreinenost i ravnomjernost ofenziva četvornih sila na svim frontovima kao neophodnog srestva za konaćnu pobjedu, nego što je mogučnije jačeg koncentrisanja svih snaga na onom dijelu fronta, koji obećava što skoriji prodorni uspjeh. Talijanski listovi, razumije se, pomišljaju pri tome na ofenzivu protivu Austro-Ugarske i Bugarske, ali mi jako sumnjamo, da će Engleska i Prancuska biti voljne da za Italiju, koja je svojim saveznicima do sada najmanje usluge činila, vade kestenje iz vatre. Sa svim je neizbježno, da zajedničke odluke jednog ratnog savjeta četvornog sporazuma moraju kod jedne iii druge sile izazvati

veliko neraspoloženje. Jer se strategijski ciljevi sporazttmnih sila prilično razmimoilaze, mnogoviše nego li politički, te jedno jedinstvcno vodjenje rata svih sila četvornog sporazuma mora uvijek biti i ostati nešto izvještačeno i suviše problematično. Prošlogjeljetatojedinstvo u nekom stepenu bilo ostvareiio, na način, da su sve sile na svojim frontovima bile po tnogućstvu otpočele jednovreineni uapad. Što ni to pođuzeće, koje je bllo preduzeto u jednom obimu, koji se u toku ovog svjetskog rata dotle nije pojavio, nije imalo nikakvog uspjeha, svakako da je sile četvornog sporazuma pobudilo, da se late kakvog drugog sreslva. To bi bilo konceiitrisanje svih snaga na jednom frontu, što im obećava odlučan uspjeh, Četvornoin sporazumu dakle ne ostaje ništa drugo, nego da poslupi po primjeru četvornog saveza, koji izgleda da im i u rnnogim drugim stvarima ratovanja služi kao poučljiv primjer. Konceutrisanje nadmoćnijih borbenih snaga na tačkama, na kojima se želi iznuditi odluka, donijelo je silama četvornog saveza najveće i najvažnije uspjehe. Ruska-Poljska, Srbija i Rumunija su dobiti tog načina ratovanja. Ali će se četvomi sporazmn veoma prevariti, ako misli, da on treba samo da slijeduje smjerovima ratovanja sređišnjih sila, pa da postigne slične uspjehe, ne uzimajući još i to u obzir, da bi četvorni sporazum za takav koncentrisani napad imao da savlada ncsravnjivo veće teškoće, nego li četvorni savez, koji pored preimućstva unut3rnjih linija ima skoro i innogo uzvišenije jedinstvo političkih ratnih ciljeva. Izgleda, da četvomi sporazum želi, đa se od brzog razvitka i uvećavanja naših uspjeha j Rumuniji tako isto nečemu brzo nauči. U prošloj ratnoj godini morao je slom log najnovijeg saveznika da se ubroji medju najosetriije bolne đogadjaje. I ako su uzaiuđne ofanzive na zapadu i istoku same po sebi bile veliko razočarenje, njiina je ipak entcnta mogla ukazati, da osim ogromnih gubitaka u ljudiina i malerijaiu bar nije imala gubitaka u zetnljištu. Ali Rumunija je bila ulog, koji je trebao da donese veliki, konačni dobitak, no protiv očekivanja ne saino da on nije ništa donio, već je i sam propao. Koncentracija napada četvornog saveza, koja je dovela naše čete do Sereta, uzela Bukurešt, cijeiu Dobrudžu, usće Dunava, Brailu i Fokšani, mora da ima za igrača „va-banque“, za kakvog se sporazutn sve više i više izdaje, nečega pritnainljivoga. S odbijanjem ponude za inir ona je za sobom porušila mostove, te joj sad ne ostaje ništa drugo, do da u igru, u koju se upustila, uloži sve što može. S vratolomnošću, kojom se sporazumne

sile poslije svakog novog gubitka uvijek medjusobno obodravaju za nove nade, htjele bi one sad da dadu ratu obrt, koji bi u slučaju uspjeha imao svoje vrelo u rimskim savjetovanjima. A da do toga obrta neće doći, oslanjatno se ini na naše vojskovodje. Jer, dok su gospoda iz sporazuma zasjedavala u Rimu za zeleniin stolom, dočepale su se čete saveznika Braile i Fokšana i zagrožavaju u opasnoj injeri južnu Rusiju. Ta razlika izmedju riječi i djela i u buduće će karakterizirati sporazum i četvorni savez.

Frcncuska u urljeme početka rata. O držanju francuskili političkih Stranaka i njihovih vodja preina ratu piše berlinska „Ttigliche Rundschau“: Samo ]oš kod nas u Njemačkoi iuiade ljudi, koji hoće da prava neku razliku izmedju dobrili i opakih Francuza; izmedju onih koji ljube mir i onih, koji su željni krvl. Izvan svake je sumnje, da je većem dijelu francuskoga narođa dodijalo krvaviti za engleske interese. Osim toga se zna. da u političkom smislu nema ništa besvjesnijega, nego li tako zvani „suvcreni narod“ u toj tako zvanoj republicl. U Francuskoj smOu nešto da kažu samo članovi parlamenta, no onl nisu drugo do li igračka u rukama četvoro ili petoro tuceta financijskih oligarha, koji eksploatišu Francusku. Ovi su pak financijsk! oligarhi, koji su godinaiua smatrali mir boljom trgoviuom od rata i koji su se za Rouvicrsovih i Caillauxovih vremena usprotivljavall londonskom tutkanju na rat, staviH danas sve na euglesku ratnu kartu, Kod toga će privremeno I ostati. Od državnika, kojl pod takvim okolnisfiina dolaze u obzir. ne može se očekivatl, da bi htjeli pregovaratl sa središnjim silatna ua prihvatljivoj podlozi. Svi oni bez razlike stoje na gledištu, da „Njemačka vodi rat samo zbog toga, da ne bttde potučena“, dok uaprotiv Francuska „vodi rat da Njemačkti pobijedi I onda joj nametne svoj trajni mir“. Francuska doduše Još nije postigla svoj cilj, ali njeni „predstavnici“ drže, da se je ona tom cilju približila, pa zato svaki onaj. kojl hoće „da spriječi plodove ovoga rata I triumf nad sramno ponižcnom Njemačkom“ služi svjesno ill nesvjesno „zakulisnoj igrl Huna (Nijemaca), kojl u zadnji čas žele da izbjegnu strahovitoj kazni“. Caillaux je u poruci svojim izbornicima, upravo kao jedati Poincarć, trabunjao o pobjedi i slavi (gloire) i „prirodnim granicama“ Francuske. Clćntenceau je već u sedamdesetim godinama u najnižim

psovkaina i izazivačkoj surovostl nat« krilio sve ostale germanoždere; poređ toga je taj političar jedan od najpouz-« danijih engleskih robova. U anglomanH ji ne zaostaje nl ideal francuskih kroja« ča, Deschatiel, poznat iz panamske afe« re. Osim toga je Deschanelov specijalitet i „kotnadanje Austrije“. Millcrand nastoji, da svojim divljitn šovinizmom učini da njegove sadašuje mušterije za« borave, da je on ranije bio socijalistai i da je polujevrejskog porijekla. Bar-« thou bi istl čas htio u Elysee (prcdsjed-« ničku palatu) i u akadentiju; stoga raz« j loga želi i on da u tnržnji i osveti nat« krili i sattie vladajuće advokale. Svl dakle današnji mjerodavniji francuskl političari nose krivicu zbog ovoga ra« ta, koji je več od deset godina ovam® prikazivati francuskotn narodu kao: igračka i ugodna šetnja u Berlin. Ako sad ovaj rat francuskom narodu ne do« nese onih plodova, kojl tnu je obećavala Poincareva družina. to će on, ra« zočaran, sigurno svoj gnjev iskaliti nai junaciina 4. avgusta 1914. godine. S to« ga razloga ne može i ne smije današ« nja službena parlamentarna Francus« ka da stupi u pregovore za mir na podIozl staius quo-a. U uspostavljeniu bl stanja, koje je vladalo u julu 1914. go« dine, vidjele sve stranke bez razlike po« raz Francuske, a time dakako i pora$ — „slobode, napretka 1 pravde!" Jcdnaki su I francuski socijalistefl Vrijetne je, da se kottačno napuste na« de i iluzije odnosno francuskih „drugo« va“. Ni saml tako zvanl „Kientalci", koje optužuju zbog državne izdaje, nei tnisle danas na tnir, pa ni na onaj Scheidemannove vrste. Manjina francuskiit socijalista nije uipošto prijateljski ras< položena prettia Nijetncima, ona je u najbolju ruku protivna ratu u duhu „lu« ternacijonale", čije je skoro ponovo us« kršenje za svrhe revolucijonarnog pro« letarijata, glavni cilj „Kientalaca". Ve« ćina te stranke Itoće na vlas jednako kao I Poincareva družina, da odsvoji od Njetnačke Alzaciju 1 Loren. I?azlika je jedino u tome, što sociialiste žele, da u riješenju te stvari najprije upitaju gradjane tih pokrajina, a Poincarćva družba to u prkos svoga „tiacijonalnog principa" otklanja — po. svoj prilict stoga, što kraj sve svoje izazivačke fanfaronade nije baš potpimo sigurtta u povoljan ishod toga pleblscita. Danas udruženi francuski ,,drugovi“ — u pra« tivnosti sa gradjaitskim strankama —« doduše hoće, da pregovaraju o ponudt za mir, koju su stavile središnje sile, — ali se njima približuju sanio u toi spoljnoj formi. U stvari samoj oni osta« ju kod svojih starih kongresnih zaklju« čajca: uspostavljenju ,,prava“ u Alza«

Podlistak. „Hole" prušc. Znatn, da vam je voda već sviina potekla na usta, čim ste pročitall sam natpis, ali za sada oprostite, ovo je bilo samo — ,,m o j e“ p r a s e. Verujem, da ste več nincgi u opšte T zaboravili, šta to beše ,,prase“. Kakva 11 imi je to vodozemska zverka, ili da nije kakva reptilija, tli neka životinja iz žarkih prcdela. AJi, brate, to vam je jedno simpatično stvorenje, koje raste baš kod nas, spada u felu četveronožnih *životinja, ima njušku, obraslo je dlakotn 4 ,,kažu“ da je vanredno lepo zgotovljeno kao ,,pečenje“ uz salatu od kiselih krastavaca, paprika ili kiselog kupusa. Koliko je to sve istina. to ostavljam yama, dragi čitaoci, na razmišljanjel E, eto vidite takvu jednu ,,zverku“, koja se baš zovc prase, trebao sam ja da dobijem za Božić. I naravno već petnajest dana pričam ja svuda gde god stanem i sednem kako ću za Božić iinari prase, i to baš istinsko prase. Jedan moj davnašnji prijatelj u znak dubokog prijateljstva doneće tni baš izistinsko prase za Božić. Mnogi me bivši činovnik sažaljivo pogleda, pljucne i uzdahne. Jedan penzioner sa 50 dinara penzije, koji ni u mirno doba nije nikad jeo prasetinu iz ,,higijenskih" razloga, prosto me je pogledao tako krvnički, da sam se baš ozbilino uplašio: ali srećora on ie posle

toga strašnog pogleda i sam izgubio volju 11 a bitku, te sam ja prošao dosta olako. Jedan bivši naćelnik ministarstva, molio me je, da dodje kod tnoje kuće ,da ga vidi samo. što sam mu ja naravno obećao s drage volje. Jcdan tne opet molio, da mu poncsem u džep samo jedno uvo, da bi mogao pokazati svojoj ženi, da je to baš pravo „praseće“ uvo. A jedna me gospodjica, neka me izvini za indiskreciju, tnolila i zakllnjala, da joj na svaki način dant praseću ,,njušku“, jer veli, to joj treba za neke „vradžbine". I šta ti ia znam, kakve razne tnolbe nisu bile upućene na mene, tako da sam ja morao da uzmem jedan notes i da naročito zapišein sve molbe ove vrste. O mojiina i da ne govorint. Već nedelju dana, niko ništa ne jede, znate, sve ttisu gladni, samo da bi prase platilo ceo ceh. Ceo je kontšiluk već znao, da će jedan put i naš ,,novinar“ imati prase. Cudno mi čudo, jedan put i on da ima prase 1 već ceo Beograd zna; dobacila bi zajedljivo jedna mlada ,,bela“ udovica iz moje avlije. Tu su bile i kuine i tetke i prije i prijatelji. Imao sam prijavljenih gostiju 23 za tri dana Božića, koje na ručak, koje na večeru. I zbog čega sve to, sve zbog — p r as e t a. Ono nije da kažete, nije ni menl baš bilo neprijatno što ću i ja imati p r a s e. Prase je imalo da stigne na Badnji dan. Tačno u 6 časova i 23 minuta u veče putničkiin mešovitim vozom imala je da stigne „Njegova Eksolenciia gospodin —« P r a s e“..

Ja sam bio već u 3 sahata posle podue na železničkoj stanici. Računao sam, znate, bolje se naći ranije’na stanici, tnože ue daj Bože doči i voz ranije ili tako Što god. I’orcd tnene bilo je još dvoje iz moje kuče. Jedno je držalo jednu ,,veš“ korpu. Bojali smo se, da ne bude ue da] Bože I poveliko, te da nebi iz manje korpe visile niu noge ili glava. Drugo je nosilo čaršav, čist čaršav, da bi visoki gost bio Iepo pokriven, da ne „nazebe" do kuće. Vcče prilično hladno. Setani ja, šetaju tnoji. Već sam 37 outa napravio isti put pored želczničke stanice. ali voza nema — pa nenta. — O, vraga, da neina zadocnjenja, počitijem već nervozno ja jednom trošarinskom kontroloru. a ovamo to mi je samo izgovor, da sklopim prijateljstvo s njim, kako bi nti propustio prase fraj — bez trošarine. — Ne, gospodine, još njje vreme odgovori on. A vi sigurno čekate prase? Blago Vama, ja ga neću imati. — Jest — velim ja. Obcćao mi jedan tnoj dobar prijatelj na ,,prezent“. A molim Vas, koliko ono beše trošarina na prase, navrćem ja govor na moju vodenicu. — Kad se dobije prase, nije skupa trošarina, pravi vic gospodin „trošari"ac“. Lako ćemo to, to su sitne stvari, jedna noga pečenoga neka bude trošarina. — O izvolte, izvolte molim, smeškam se ja zadovoljno.

U taj mah ču se neka tutnjava, voz svirrtu, a meni srce kuca li. kuca. Stao sam odmah u prvi red, gde apsolutno mora proči „Poštovana Ekselencija gospodin Prase'-: Prvo izadje jedna mlada žena. Nosi punu korpu jaja. Pa za njom jedan starac, vttče neki džak. na svaki način bile su „prokrijumčarene'* jabuke, Pa onda jedna debela žena, sve stenje i vuče jednu ,,bošču“ po mome ,,šacovanju" biie su u njoj neke ,,pršute“, Pa onda redom ovaj, te onaj. ali moga prijatelja sa prasetom nema pa nema. — O, šta je to! Mora da je poneo više komada, pa ide polako. Nije to šala, toliki teret, tešim se ja. Ali putnici idu jedni zadrugim, ali ovoga ltema pa nema. Na poslctku izidje i trošarinski komrolor. — Šta zar Vi još čekate, upita me. — Da, čekam, mora da je poneo đosta poklona, pa ide polako. — E, dragi gospodine, više putnika nema, odvratl ,,trošarinac“, A meni kao da neko opali šatnar. Obuze me neki plamen, obrazl mi se zažariše, i noge mi počeše da klecaju. — Ka-ko! Ka-ko! Ne-ma vi-še nikog! upitah ja, kao da nisam čuo njegove reči. — Nema, gospodine, mora da je gospodin prošao, a Vi ga niste videli. — Sasvim! Verovatno, ja ga nisam video. Ništa prostije, čovek prošao i ja ga nisam video; ma da sam ja cči bio izbuljio, gledajući sve putnike! Brzim koracima i ne rekavši zbo-

gom mome ,,trošarincu“, uputih se ka tramvaju, jer računam, da ću kao brzim prevoznim srestvom, stiči pre cilju. Na jedvite jade, stigoh tnoine cilju. Skidoh se s trainvaja i uputih pešice u stan inoga prijatelja. Broj 13, tako su mi rekii. da tu numeru nosi kuća njegovog stana. Velika, lepa kuća, to je na svakt način. On je iinučan čovek. Zakucalt na prva vrata. — Dobro veče, ali se odmah se* tih, da je večeras i Badnje veče, te dodadoh iz učtivosti: Srcćno Vam Badnja veče. — O, livala, odazva se jedna mlada ljupka ženica. Izvolite. ntolim unutra. — Izvinite, ja žurini. Molim Vas, da li ovdje stanuje gospudin N. — Ne, odgovori mi ljupka ženica. On stanuje u broj 5. Malo niže od nas. Ja se brzim koracima udaljim. Zahvalivši se u nekoliko reči ljubaznoj domaćici i čisto zažalih što ne moga« doh, da iskoristim ovaj prijatni poziv: od strane njene. Eto ga i broj 5. Sad sam blo več k cilju. Sa zadovoljstvom sam ulazio u stan, verujući da ću čim udjem ugledat! moje — p r a s e . Evo me na vratima. Polako kuc « nem, prosto me je strah. da ne probudim tnoje — prase. A sve kroz ključaonicu gledam, da ga još ranije „ošacu-t jem“. Valjda će biti do 7—8 kila teško, kuražim se ja . — Slobodno. FzvoRte. Otvorih vrata. Za stolorn sedi moj prijatelj. Menl orosto sinu lice od neke milnie. pa