Београдске новине

Strana 2 .

11. januara 1916.

Beosradske Novlne

čelvrtak

Broj 9. '

mir, ne zna se ništa na niierodaviiom mjestu. On bi samo u.toni slučaju goiVorio, ako bi nastale nove važne okolnosti. U ovdašnjim političkim krugoVima tuniače odgovor sporazuma tako, kao da su njome potrvenl svi oni nazori, koji u njoj ne htjedoše da vide bcztislovno odbijanje pomide za mir, Izjava povodom WHsonove note. Kb. Washington, 10. januara. (Reuter). Tajnik predsjednika Wiisooa, Tuniult, danas je došao u parlamenat, da u vezi s činjenicom, što je nota Wilsonova bila prije poznata no što ;je bi-la objavljena, učini izjavu. Tumult je izjavio, da njemu sadržina note nije bila poznata prije, no što je bila objavIjena, i da on nije preduzimao nikaicve spekulacije na osnovu prethodno dobivenih informacija. Državni tajnik Lansing ]e dao bliža obavještenja o postanku note, ali je izjavio želju, da se o ovome štampi ništa ne saopštava. Najzađ je saslušan burzanski posrednik iz Bostona, koji je priznao, da je sadržina note prije njeue objave bila poznata, ali ne saradnjom i učešćem bijele kuće. Protivio se da navede iitiena svojih poslodavaca, za koje on vrši burzanske transakdje, Jedan ugledan engleski gias. (N'iročitl brzoiav M Beo£radskih Novloa“.) Rotterdam, 10. januara. „Rotterdamsche Couranl“ javlja iz Lonđona: Predjašnji lord-kancclar B u c k m a s t e r izjavio je na jednom ja\nom zboru, da bi trebalo po niogućstvu Što prije iznijeti na javnost sve prijcdloge za mir. Ni jedan prijedlog jie treba olako odbiti. Svakom prijedlogu treba da sljeduje obrazložen i tačno odmieren odgovor.

Kst u sumuniskcj. Vojnička uprava u Rumunjskoj. Javljaju iz glavnog stana za ratnu štampu: Prvih je dana ovoga mjeseca gecerai pl. T u e 1 f u ime ujeinaekog cara a u njemačkom i rumunjskom jcziku na pučanstvo zaposjednutih runrunjskih oblasti upravio proklamaciiu, u kojoj javija, da jc preuzeo upravi; Velike i Male Vlaške. Ueneral pl. Tueli stoii na če!u vojne uprave prema sporazuniu savezni-

ka, uglavljenom još p r i j e zaposjednuća zemlje u Berlinu. Na osnovu tog sporazuma imadu Rumunjskom upravIjati jedna njcniaeka i jedna a u s t r ou g a r s k a delegacija i to z a j e dl) i e k i i jcdnako-pravno pod vodstvom generala pl. Tuclia. Ta uprava imade zadaću, da kraj osiguranja reda i sigurnosti u zaiedju savezniii armija, organizuje sve snage, kako bi se sve oue zadobijene i zaplijenjene životne namirnice te ratne potrepštine, koje pretiču vojsci na tom frontu, otprernile u domovinu, i to — prema berhnskom sporazumu — tako, da se Bugarskoj i Turskoj prepušta stanoviti kontingenat za nadopunu njihovih zaira, a ostatak, ltaposc žito, kožu, ulje, petrolej i benzin da pođijelc na j e dnake dijelove medju sebe Njemačka i Austro-Ugarska. Premda su Rumunji velike zalihe životnih namirniea uaišlili i premda vojna uprava u novozaposjeđnutim obiastima vodi dovoljno raćuna o potrebama rumunjskog pučanstva, to če se ipak nadjenim zalihama znatno olakšati ishrana središnjih sila. Vojna uprava Rumunjske stoga napose obrača veliku pažnju na to, da se porušeni iuneli, mostovi i željczničke pruge što prije poprave. Na hiljade se ruskih i rumunjskih zarobljenika pod vodstvom njemačkih i austro-ugarskih inžinjera i <pionira dalo na taj posao. Već se za nekoliko dana opazio prvi uspjeh toga rada: željeznički je promet iz Bukarešta u svim pravcima uspostavljen! Rumunjski se činovnici i ministri, koji nijesu otišli s vojskom, ne mogtt načuditi brzini i savjesnosti rada nove vojne uprave zauzetih oblastl Rumunjske. Osara kiiometara pred Galcera. (Naročili brzo av »beogradstdh Novma«! Dfisseldorf, 10. januara. Prema saopštcnjti ziiriškog „Getieralanzeiger“-a javlja ,,italia“: Neprijateii se naiazi već osam kilometara pred tvrdjavom Oalac. Bombardovanje tvrdjave, kako ,,ltalia“ iavlja, već je otpočelo. Položaj je ozbiljap. (Naročiti brzojav ..Beograđskih Noviaa“.) Ženeva, 10. januara. Pariške vijesti iz Petrograđa javljaju, da je vojničko stan.ie R u s a i R u m u n j a vrlo ozbiljno. Galac, jedan

od najvažnijih gradova Rumunije, sad je izložen napadima, Jer Rusi nemaju više ni jednog jedinog vojnika ti Dobrudži Novo povlačeuje u izgledu? (Naročitl brzojav »Brogradskih Novuia«| Ztirich, 10. ianuara. ,,Secolo“ i „Corriere della Sera“ u censurisanim brzojavima iz Petrog r a d a pripreniaju svijet na skori pad Galca i napuštanje seretskog utoka. Berthelotova ofenziva za olakšavanje. (Naročiti brzojav »Bcogradskih Nouna«; 2cneva. 10. januara. Jučeranja predskazivanja pariških listova upozoravala su na potrebu ko-rumunjske ofenzive za olaksava- | nje, kojom je trebala Berrhelotova ni'sija da rukovodi prerna izvjesnim primjerima na zapadnom frontu. Danas, kada se napađ u ntasi, izveden prema odluci rusko-ruinunjsko-francuskog ratnog savjeta, jugoistočno od Fcešanija pokazao kao neosporna pogrješka, polažu ,,Temps“, ,,Matin“ i drugi pariški listovi ponovo svoju nadu na preustrojena pojačanja, koja je ruska vojna uprava pripremila iza rijeke S e r e t a. U odsjeku Izmedju S e r e t a i Pruta, gdje se sada kao i prije u i oko Braile nalaze pješadijska i topnička odjeljenja, razviće se, po miŠIjenju pariškoin u doglednom vrenremi vrlo živalma topnička djelatnost. Posljediea zauzeća Fačšania. (Naročitl brzojav „Beograđskih Novina“.) Ženeva, 10. januara. General Berthelot t vojnička kriilČari pariške štampe očekivali su zauzeće Fočšania tek na kraju ove nedjeije. Nedovoljno pripremljena linija izgleda da je sada neodrživa. Utvrdjenja kod Braila i Fočšanija. Kb. Eiern, 10. januara. Vojni saradnik „Petit Journal“-a je uznemiren, što se ne javlja, da su Rusi porušili utvrdjenja kod Braile i Fočšana. Ako Rusi ta utvrdjenja nisu porušili, onda bi Nijemci prema sjeveru upravljena utvrdjenja mogti zgodno upotrijebiti protivu jedne rnske protiv-ofenzive. Prisilno uvršćivanje u rusku vojsku. (Naročiti brzojav »Beogr’aaskih Novina«; Stockholnr, 10. januara. Prema privalnim brzojavima izOdese uvršćeno je pnsilno u rusku vojsku preko 1000 Grka, koji su pobjegli iz Rnmunije,

Kfiza ti Grtkoj. Držanje grčftfe viade. Kb. London, 10. januara. Reuterov ured saznaje, da je grčka vlađa predala četvornotn sporazumu nekoliko izjava, iz kojih se ne vidi, da li se nota četvornog sporazuma prima ili od'oija. Viada obraća pažnju na izvjesne teškoće, koje joj otežava da zadovolji zahtjeve četvornog sporazuma. Držanje grčke vlade, u koliko se ono ogleđa u njenim izjavama, nije toliko nepopustljivo, kao što je držan,e vladi odane štampe. Odgovor grčkoj viadi je sastavljen u Rinru, jer je tamo bila većina ministara četvomog sporazunta. Medjutim se vrši i dalje razmještanje kralju vjernih četa prema obećanju, koje je dato u odgo-

voru na ultimatum četvomog sporazuma. Razmještanje se vrši očevidno na jedan način, koji poslanike četvomog sporazuma može zadovoijiti. Blokada Grčke. (Naročiti brzojav »Beogrridskili Novina«; Ženeva, 10. januara. ,,Matin“ javlja: Sve sile četvomog sporazuma učestvovaće u blokadi Grčke. Jedna povučena Reuterova vijest. Kb. Atena, 10. januara. „Reuterova agencija“ bila je javila da saveznički ultimatum pruža Grčkoj i izvjesne garancije p.otivu daljeg širenja Venizelističkog pokreta, a docnije zamolila sve primaoce tog telegrama, da g ne objavljuju.

Austro-Ugarska. Car 1 kralj u glavnom stanu. Kb. Beč, 10. januara. Juče je.car i kralj otputovao u stan vrliovnog vojnog zapovjedništva, gdjeće danas primiti slijedeće ličnosti u audijenciju: bugarskog prijestolonasljednika B o r i s a, nadvojvode KarlaStjepana i Karla Albrechta, ministra spoljnih poslova grofa Czernina, podmaršala K u k a, ministra vojnog K r o b a t ina, poslanika u Washingtonu grota Tarnovskog. Carska zapovjest u talijanškoj štampi. Kb. Lugano, 9. januara. Talijanski listovi objavljuju danas dnevnu zapovjest austrijskog cara bez ikakvog komentara. Dnevnu zapovjest cara Wilhelma propraćaju podrugljivim primjedbama. „Narodni Listy“ protiv Masaryka. Praški ,,N a r o d n i L i s t y“ pišu: „Upravo je začudno. kakvom neumornošću profesor M a s a r y k radi na tom, da čast češkoga naroda vucari po blatu i pogorša položaj svojih zemljaka. Kad je Masaryk u Parisu i Londonu svršio sa svojom karijerom, uputio se u Petrograd, nc bi li ondješnju birokraciju predobio za svoje mutno djelo. Neprijatelji su se osvjedočili o nepokoIjebivoj ljubavi svih austriiskih naroda spram svoje nasljednje dmastije i domovine, k^p i o tom, da je ova ijubav u sadašnjorKrvavoj borbi počinila čudesa. Oni prema tome vide, da su svi oni, koji u inostranstvu bajaju o nečem drugom, lažovi i varaliee. Agenti Masarykove grupe zajedno sa svojim šelom prenlješe stoga svoje djelovanje u luku cariznra. Ondje jjudi još nijesu kulturno toliko vaspitani, a petrogradskim je faktorima stalo do toga, da krivirn infornracijama o našoj monartiiji svcj narod zavedu u bludnju. Masaryk je prvobitno bio neprija;elj ruske birokracije i carizrna. što đokazuju njegova mnogobrojna djela s antiruskom tendencijom. Sada se Pavao pretvorio u Sauia i prijašnji najžilaviji protivnik ruskih grozota postade od jednom njihov prijatelj. Miseođlučnoograd j u j e rn o p r o t i v t o g a, d a o v i 1 j u d i g o v o r e u n a š e i m e i d a se oni pređstavljaju kao braniči češkoga naroda. Ceški se narod zahvaljuje na takvim braniteljima. On ih nc treba. 1 n t e r e s i s u n j e g o v i u granicama m o n a r h i j e u t o 1 i k o j rn j e r i o s igurani, da se češki narod može odreći ovakove potpore. Neka to ta gospoua jednotn za vazda upamte“.

Veliki bezfaaeni dobrotvor. Kb. Beć. 10. jamtara. Beeki je opštinskf odbomik dr. H e i n prilikom krnnisanja n Budimpešti predao nadieštvu za ratne dobrotvorne ciljeve pti minis:arstvu vojnorn 500.000 kruna u obveznicama austrijskog i ugarskog ratnog zajma, sa primjedbom, da ovo polaže u ime Jednog poslovnog prijatelja jednog bečkog advokata“. Od ovog je priloga bezimenog dobrotvora odredjeno 200.000 kruna za opšte svrhe invalidskog fonda, 200.000 kruua za potrebe suzbijanja i liječenja tubcrkuloze i 100.000 krtina za domove za oslijepele ratnike.

HJemafka. i Trgovlnskl ugovori izmedju Njemaćke i Turske. Kb. Berlin, 10. januara. Trgovinsko-politički ugovori, koji su utvrdjeni izmedju Njemačke i Turske, a koji su još prije izvjesnog vremena zaključeni, danas su, kako „Vossische Zeitung“ javlia, potpisani. Novo uredjenje odnosa Njemačke prema osmanskoj državi je bilo potrebno dijelom ukidanjem kapitulacija a dijelom tešnjim vezama, koje su, blagodareći ovom ratu, nastale. Ugovori obuhvataju cijelo veliko polje privrednih odnosa. Potpisivanjem ugovora otpočinje jedan nov vrlo značajan odsjek u nemačko-turskim odnosima. Većeras stiže u Berlin turski ministar finansije Džavid paša. Njegov je zadatak, da produži financijske pregovore, koji su u toku izmedju upravnih njemačkih financijskih krugova i turske vlade. Njemačka i Amerika. Kb. Amsterdam, lO. januara „Niemvesvan den Dag" piše: Govori koji su držani prilikom svečanog ručka amer čke trgovinske komore od velikog su pohtičkog značaja. Iz njih se može jasno viditi, da je kako njemačkoj tako i američkoj vladi mnogo stalo do toga, da se i dalje održe dobri odnosi izmedju obe sile. Poslanik Gerard je upotrebio riječi, koje su bile sa svim razumljive. EiiSlssks i kolonije. Novt nemiri u Irskoj. (Naročitl brzojav „Beogradsklh Novina".) Basel, 10. januara. „Baseler Nacbrichten® javIjaju iz Londona: Izbili su novi teški nemiri u gradu Kork u Irskoj. Kako ,D a i1 y N e w s“ javlja, pobunjenici su opkoljeni u Korku, ali se nijesu još predaii. I u gradu Gaiway je došlo do pobune. Američki glas o radu Velike Britanije u ovom ratu. (Naročiti brzojav »Beogradsiu'h Novinacj Berlin, 9. januara. Četvornom sporazumu nakionjeni američki nedjeljni list „Indenpence" govori o neuspjesima, koje je Engleska u toku ovog rata imala. Od pet milijuna vojnika, koje je Engleska izvela na bojište, oćekivali su se mnogo veći uspjesi, no što su nekoiiko kvadratnih milja na Somini, a koji su još i sa gu'oitkom od pola milijuna ljudi postignutj. Solunska ekspedicija, u kojoj učestvuje pola milijuna iz osain engleskih zeinalja, nije nista drugo postigla, nego u ične demonstracije na Akropolisu i jedan bajonetski napad na svetinu na atenskom Marsovom visu, u kome, pored toga, sporazum nije dobro prošao.

cnda. pravo veselje. Mama je radosno uz-nm i peva. Sad vei i ona peva i one pe«me šio smo peval'. prvencu. ,,.le li, zašio da ne? Pa nije natn ona castorče" -- .aku nti je kazala, kaj stideći se prcdjašnje sebe. Dete se prenicće, kotrlja od mcnc do nje. ciči. brblja, smejc se. leško meni! šta če biti posie, kađ... A ko zna, možda se đoktor; varaju? Zar ie mogućno da će ova svcća otići u nišiavilo, zar je mogučno da će ova žena koja je istina slaba, ali koja se smeje i voli, zar je mogućno da ce tako brzo umrcti? O. ja bih tako rado hteo da ne vertijem! Ja bih pristao da sva nauka na svetu propadne, samo da nije istina ovc, na šta je ona osudda moju ženu i rnene i nroje dete. O, zaš'o znam? Zašto nisam srećan makar za rnalo. Tako opet prolaze dani. Ali dani sreće su kratki i nralo ih inia. S jeseni mcja žena leže, i za dva crna mescca sve se svršh Zakopali smo je pored prvctica, ma da ona to nije želela: ona je sad volela da živi za ćerku, za svoju maiu, jadnu ćerku. Za vreme njene bolesti detc je često Jbivalo uzneniireno. Donosili smo je majrni. jer je neprestano 10 že'ila. Tek kad *je tu i gleda je, ona je spokojna. Njene ’velike pametne oči kao da gevore: 'Zašto u kući izgleda sve neobično i strašno kad se nije nišia đogodilo, kad je mama tu? A mama je siabom rukom miiuje i plaće^ Ona grli tnanru i upitno gleda nas. Nju je strah cd nečega, što ,ona još ne razume. Ja ih obe hrabrim i Ješint. Ali jednoga dana nisn više moji napori potrebni, ja ne mogu više da $e uzdržim i ja plaeem gorko i glasno pred §vojim detetom, dok u drugoj sobl moju )rpu i dobru ženu nameštaju u sanduk, <a Izložbu posetiocima, i za putovanje

na groblje. — „Tata, mama!“ — vrismt mala Nada. U sebičnosti bola nisam mislio na nju. Ona je slutila da mamc nema više, ali kalto — to nije znala. •Vijištala je dok je god moja mati nije odnela u mrtvačku sobti. Ona ss obazre po sobi i odjednom se ućuta kad vide mamu na stolu. Brzo je predje čudjenje, zaiim ciknu radosno i svonr snagom se povuče k rnami. Moja mati je prinese I reće: — „Poljubi niarnu! Mama spava ‘. Dete je potjubi, zadtn se nasloni na lijeco lice i pokaza da hoče da legne. „Pava manra, pava dete mamc' — tako je govorila. Ja sam se gušic. — ,,Marna če da spava sama, a dete će da spava kod tate. Eno tata plaće“ — reee moja mati. Kad vide da plačem. Nada mi pruži ručice. Jadno dete, ona jc nris’ila da mi je učinila nešto na žao. Spckojna što je mama tu, ona me je grlila I govorila: — „Mama pava, dete jiava trrtc*. A šta će sutra biti? Ona nije videla kad smo zaklopili sanduk i odneli mamu. ali je, kažc dadilja, neprestano plakala dok ja nisam došao s pratnje. ' Moja Nada se gubi. Ona s jačont tugcm i čežnjom očekuje, osluškuje, preza, strepi, nada se povratku niaminun. Koliko strašljive, sakrivene. očajne nade, koliko strašnog i bolnog razoćareuja! Dolaze drugi i odlaze, a mame nema, neina! Ali ona upoino čeka. Jadno malo srce! Kad đodjem s dužnosu lli s groblja, ona mi se obraduje samo u nekoliko; ona gleda Iza mojth ledja na vrata, gleda neče li, možda, spaziti i nju, kao što ie bilo pre uvek posle šetnja. Čudnovato! Ona mi više ne spominje mamu, ona ne govori o ojoj. Zašto? Da li je mogućno da ona neštc razume? Da li je mogueno da

| ćiiti .zato što sani ,ja ttve^ plakao kad je spomene? Da li je mogućno da se ona boji da ne ožalosti niene, pa da i ja cdern? Jadna moja mala mučenica, ona se čuva da mi ne učini krivo i čuti, ne spomijne mamu, ali zato neprestano na nju misli. Kod deteta netna rezignacije, ono očajnički hoće ono što hoče. A rnoje dete hoće nemogućno. 5ta da činim? Probam da presečem to čekanje; govorim joj da mama neće.nikad doći, da je umrla, ali da je tata tu, đa će je voleti I nositi i pevati joj, Ona ne razume šta je to umrla; ona očima pita: zašto da ne Uodje kad mi volimo đa đodje, i kad ona nas voli? Ne, moje reči ništa ne potnažu; ona lroće da nrati dodje i čeka je; ona u ostalom zna da ,ie ona već jedanpu; odiazila, pa je opet došla. Malo srce se izmučilo, čekajuei i čeznuči za onim tojilim milovanjem. Ja ću da poludim, gledajući te mukc. Noću ne spava: dršće ili tiho jeca — čeka... Ja je gledam kako nii umfre nečuveno strašnom smrću, koja strašno svirepo I strašno polagano čupa konae po konac nerve i srcc. Uzimam u očajanju svoje dete i hoću da ga otmem od te aveti, dajem joj lekove, koji ne pomažu, govorini joj ludački o sebi, o svome očajanju, o svojoj Ijubavi, pretim Joj, pa je ornia s pokajničkom Ijubavlju niilujem. ima trcnutaka kad se ona smiri, kad izgleda da razume da nas dvoje imamo samo jedno drugo, i tad nte zagrii 1 šćućuri svoju glavicu na moje grudi i ćutl oniin očajnim ćutanjem, koje je teže nego jauci. Zatini opet hpće ntamu. O, ta ljubav, o te patnje! Zašto je došlo najSvet ovo dete? Zašto je zakucalo ovo srce? Šta je skrivilo ovo nevinašce da ovako pati? I ja proklinjem onoga ko je stvorio ovaj život, i sećam se da sam ga stvorio ja. ja nesrećnikl Zašto? Zato što satn vo-

leo — da me voli i da ga volim. Radi Ijubavi ja sam učinio zločin. Zbog nehotienog zločina više se pati. Ja patim i proklinjem sebe, ma da znara da nisam ništa kriv. Tako prolaze nuični dani i još mnogo, mnogo mučnije noći. Moje dete ide kraju. Ah, to čekanje! Dokle će? Ona nie pita pogledom: Zar i sađ inama neće da dodje, kad je meni tako potrebna? Ona me grli i tužno gleda, i -nieni se čini da ona oseća da se s njom nešto neobično dešava, to jest, ona oseća da umire, ali ne ztm šta je to. A čekanje sve upornije. Počinje bunilo. Ona govori o mami i srneši se. Da li ie vidi? Ja je spuštam na postcljicu, i u očajanju klonein kraj postelje i zajecam od bola. — Sine, budi čovek! — i moja mati brižno mcće svoju rtiku na moiu glavu. — Šta ćeš? Božja volja. Idi, odmori se. Ja se nestrpljivo uklanjam ispred materine nežnosti i osećam odvratnost prema njenoj brizi i kažem joj da neću da se odmorim. — Upropastićeš i sebe — brižno uzdahnu ona. Ja planuh. Ona mi govori o meni! Ona je gotova da se pomiri s tim da moje dete umre; ona se brine, ona ne da, ona hoće da sačuva svoie de:e. Učim mi se mrska, 1 htedoh joj reći kakvu grubost, ali se setih da ona oscča isto što i ja ... O, živote! Još nekoliko dana i noći grozničavog čekanja, još nekoiiko dana i noći nervoznih svadja s materom i uzaludnih savetovanja s đoktoriina. To je mučenje kakvog ni u pakiu nenra. Ja počinjem da veruiem u demona. Zašto, zašto, zašto sve ovo? Zato što sam voleol... Bunilo i budjenje iz bunila. Opet to. Od moga deteta ostala samo senka.

Ona u bunilu govori o mami, u svesnosli je traži nervozno, grčevito. Ona poče od rnene da je traži, da se Ijuti, da moli. Sasvim ima pravo. Ja sam krivac. Izgleda da ona čuje nju, sanio mi nećemo da otvorimo vrata. Ona me gura. Ja ođlazim do vra;a, ctvaram ih L pokazujem da nema nikog; ona ne veruje. Hoee da vidi sania. — „Nosi, tata'* — i ona se podiže. Ja je uzimam laku kao dah, i nosim po sobi i predsoblju. Nema ničega. Una plaće. traži, bije me, zatim Ijubih i pokazuje vrata od druge sobe. 1 atno je pomrčina i hladno. Ona hoee unutra. Ja palim sveću i šetam s njom po svima sobama i ona zagleda svuda, svuda, čeka i p r eza... Ja pomišljain da je bacini na krevet i da uzmem revolver i ubijem i nju i sebe. Zap'm se trzam. Moja man s užasom i očajanjem gleđa na našu n«.čnu šetnju po sobama; ona misli do smo oboje poludeli. A ja nosim dete t moltrn se ziikovcu Bogu i djavotu i snt. u da »e uzme. Ja znam da ću za tu želju bisi strašno kažnjen. aii ja sai žeiim, želim da

mi umre dete. Da li ću ikad zaboraviti ove frenutke, da li ću se ipak u životu nasmejati? Da li će to biti mogućuo? U torae trenutku ona podiže ruć'cc i zagrli tatu Koji joj je žeieo smrt. i uasmeja sb i pružt ih ništavilu, i, guseći se od radosti viknu: — „Mama, mama'“ i. klonu. Ja je spustih i oseiih neku veiikti olakšicu, i klonuh i satn... i predjoh u pameti poslednje trenutke. i obuze me sirašno, strašno očajatvje. Ja sam to želeo? Nikad! I ja oteh od nioje niatere moje malo, moje jadno n.rtvo devojče, j pritiskoh ga uza se, i h edcb d«i ga silom svoje volje i ljubavi povratim u život. Uzaman — malo srce se sasvini

umirilo...

(Iz ,,Ispovesti“ 1913).