Београдске новине

Br. 23.

dnevno u ]

lctazfs utro, ponedjeljkom poslije podne^

Prodije s e: ■ Beogradu 1 u krajevlma zaposjednutimodcarskoi kra- f{ fi f|evskih ćeta po cljenl od »1 u HrvatskoJ-SlavonlJI, BosnlHercegovinJ 1 Dalmacijl po djenl od . 8 b Izvaa ovog podruCja . . . 12 h 5 Oglasl po

P r e t p 1 a t a: sa t mjesec u Beogradu I a krajevlma zaposjednutim od carsko 1 kraljevskih Ceta K l'SS a Hrvatskoj-Slavonijl. BosnlHercegovlnl 1 DalmadJI K2-40 Izvan ovog podruCja . , . K 3*djenlku. LirednUtvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj #7. Uprava I primanje preplate Topllfia Veuac broj 21, Telefoa broj Primanje oglasa Kneza Mihajla ul hroj 38

BEOGRAD, četvrtak 25. januara 1917.

Godina III. ■ . -r.-g. tj

1 da tražl od cenrralnih s«1a da o takvoni prijealo/u razgovaraju. No kad je on grovorio c ooricanju od pobjede, on je to tražio Isto roliko i od sporazuma t, J. u korist središnjih viasti, ma da im on time ni§ta ne poklanja, već prosto pnznajc s vainu C-inienicu. Njegova obazriv'ist ro'ekia ie iz sasvim drugih potuda Otint si ’A ilsonovi prema sporazmr.u rcdsjcćaiti na onu poznatu anegdoru o j rofesoru. koji na ispitu hoće pod svaktt cijenu da progura jeJnog svosra djaka. U toj anegdoti naime profesor p'la: „Dakie. mladiću. gdje le?i grad X., je Ii na lijevoj ili na desnoj obaii r'jeke Y.? Djak odgovara: ,,Na riesnoj oba r. Na to će profesor: .•Sasvini, tako jc. na desncj obali, ali to pod pretrostavkom da rijeka teče uzvodiio, ali. ako imamo na umu. da 1 ova rijeka kao svafa druga prirodno tcče nizvodno onda . i t. d.“. Takav je profesor g Wilson kad poučava sporazum koji neće nikako da uvidi neke stvari. On I u ume slučaju ne gubi svoje simparije za sporazum. Njegovo je naćelo da štedi sporazum. jer je očevldno: da on smaira. da sporazu nu treha vi**e poštede Iz razloga što seon r.alazl u gorem r o 1 o ž a j u od centralnih s i I a. Srorazum je dakle nevaspitan, a VVilson mu je vaspitač. Sasvim Je opravdauo mišljenje. da je ova posljednja VVilsomva izjava upućena više na adresu sooruzuma, nego II na adresu središnjih vlasti. To je potpuno razumlj'vo. jer su središnje vlasti uvijek Izjavljivale da su žcline kraja. naravno zđravoga i pairctnoga kraia No Wilson nalazl za potrebno da pridobije za to I spoiazum. pa mu on za to u z.anosn'm boja°ia slika budučnost. za kojn on ipak zna- da na kanf neče baš tako liiepo izgledati. S r a mari ako će poslije i» ; ti malo i razočarenja. Njemu r.ije toliko potreban mir za čovječanstvo u op.štc. koliko pri.ie svega za Amerikance. Mcdumarodni izborni sud veoma će niu >>iti aobro došao da drži, kao neki svjetska policija u šahu Japance. koji se stalno sprernaju protiv Amerike. Ako mu ne rodje za rukom. da stvori kakvu medjunarođnu ponciju, onda mu ne ostaje nlšta drugo. nego Ja gleda, kako će za tri godine da stvori amerlčku vojsku od tri milijuna. Protiv Japana izgleda da je uperena i ona tražbina za združenjem svi : u flota a za očuvan e „slobode mora*. Ta bi moćna flota imala da očuva Ameriku od neugodnog joj japanskog konkurenta, kome onda ne bi ništa pomogla ni niegova dobro organizirana, nadmofna vojska. Izvjcspa osorost- kcju nota pokazuje

prena sred'šnjim vlasfima, samo Je Ijubaznosi na adresu spcrazuma. On bl htio da ga u cvim po njega turobnim danirra natjera na ncki prijatan smješak. Ako n.n to podje za rukom, vell on, onda je dobro, Njegova se nota mo/.e smatrail kao neškodljiva, ali jednovcmeno l.ao fcezizgledna, kao otmjcna, ali i lukava publikacija, Jasna u svoiini protivurječnostima. jednota riječju kao apel za račmi sporazunja.

Ullsonoua poslanlcn senntu. 22. Je o mj. predsjednik Wi!« s o n upravio amerićkom senatu adresil odnosno pitanja mira, u kojoj u glavnom veli: Približavanje mira. 1S. sani decembra prošle godin« uputio svim zaraćen'in državama notu istoga sac'ržaja. u kojoj sam ih umolio. da oznuče pobliž.e uslove, pod kojima smatraiu. da bi sc mogao zaklju« čiii mir Središnje su viasti odgovorilu s izjavom, da su gotove sa svojim ne« prijatcljima sastati s? u konferenciju, na kojoj bi se raspravili uslovi za mir. Sile su sporazuma odgcvorile opširni« je i v glavnim potecima označile on« usfanove. jeinstva i ponovna uspostav« Ijanja (acts of reparationf. koja sma« traju za neophcdno potrebne za jedno mirno riješenje. Mismo se tima mnogo p r t b I i ž i 1 i konačnom raspravijanju o miru. kojl ć o rr.oratidaitrodi jednim izviesnim sjiorazumom sila (comert of povers), a koji će one« m o g u č i 1 1 da ikada više dodje do siičnc katastrofe. Amerika će posiavlti uslove. Ohraćam ss stoga na Vas. gospo« do senntori. da meni i mojcj vladi pomcgnete. kako bi u budućim danima» ako buJe poirebno, iriogl'. daponovo inajeđnojnovcjBsnovipoložimo temeljc za mir medju narodima Ne, oimljivc bi bilo. kad narod Sjedinjenih Dr/ava u tom velikom preiitizeću ne bi igrao nikakvu ulogti. Naš narod ne inože u časti odustati od zadaika. za koii smatra da je u ovo ćoba oozvan. On je obavezan i seb' i ostalim narodima svijeta. da p ostavi uslove. kojl će moći da donesupioda. Mi moranio svn svoju moć sjedinitf sa snagoni ostaiih naroda- da tako osiguramo juavdu i niir cijeloga svijeta. r o se za <!uže vretnena više oe može odlaea’i. U rcdti jc. da prije, nego lf do foga dodje, naša vlada formulira one uMovc. pod kojima može zahfijevati prisiupanie ligi mira. Moja je dužnnsk da pokušam pestaviti ove uslove. Naiprije se mora sadaš« n j i r a t d n d o k r a j č i. no nas u velike interesuie. na koj* će se naČin i nz kcjc uslove ovaj rat o k o n č a t i. Ugnvori i sporazumi. koj{ će ovaj ra. ravršiti. moraju stvoriti mir, koji če biti vrijedan. da se trajno sačuva, mir. kojičenaićinaodob r e n j e c i j e 1 o g a s v i j e t a.

RATNI IZVJESTAJI Izvješta] austro-usarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 24. januara. (stoćno bojište: Front maršaia pl. M a c k e n s e n a: Napustili smo s'evemu obalu dunavskog rukava Sv. Gjurgj’a. Front generai-pukovnika nadvojyode J o s i p a: Osim mjestimične topničke pafj'be nema ništa novoga. Front maršala princa L e o p o I d a Bavarskog: Kod austro-ugarskih četa nema ništa novoga. TalUansko I Jugolstočno bojište: Nema ništa novoga. Zamjenlli glavara generalnog stožera pl. Hflfer, po'lmaršal.

kvješta] njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 24. januara. Zapadno bojlšte: Pri skoro sasvim vedrom hlađnom vremenu naiazila se u većini frontnih odsjeka borbena djelatnost u umjerenim granicama. Letači su iskoristili povoljne prilike za rasmatranje za njihove mnogoStrane zadatke. Protivnici su u mnogim vazdušnim borbama i našom obranbenom vatrora izgubili 6 letilica. Utočno bojišfe: Front maršala prlnca I. e o p o 1 d a iavarskog. Obostrano rijeke a i južno od R i g e povoljno su se po nas razvile borbe, koje su bile u toku. Front general-pukovnika nadvojyode J o s I p a: Pri oštroj hiadnoći samo mjestimice topnička vatra i borbe na položajima. Front maršala pl. Mackensena: Sjevema je obala rukava Sv. Gjor,gja, sjevemo od Tulčeje, napuštena. Maćedonsko bojište: Stanje je nepromijenjeno. Prvf zapovjednlfc glavaog tlana pl. Ludendnrff.

PodHstak. B. S. Nlkolalovlć! D Smedereou. — Crtica s puta. Pred svanuće bcše se vetar maio prltajio. Krož sive oblake počeše prodlratl bledi zraci zimnjega sunca, te su se obale sve jasnije ocrtavale. Putnički brod Ijuljao se i škripao još uvek, ali se sad moglo lakše da pcdnosi: Dunav je primetno bivao mirniji. u koliko je jutro više osvajalo. To beše prava dekembarska zora, od koje se drhti i u najtoplijoj odećl. Ja ipak nisam mogao odoleti. a da se ne popnem na krov ladje. I ako sam često do sad putovao tuda. Znao sam, da Smederevo nije više daleko i da će se uskoro pomolitl u magličastoj daljinrt kule njegovog grada, koji me Je živoi i noi arstvenim znnčajem svakad svestrano zanimao i nagonio na razmišljanje. Mnogi sudbonosan istorijski dogachai iz poslednjih da n a Stare Srrske Države vezan je za ovaj romantičan ?rad. Iz njeva je izvedena mezimica Despita Gjurdja. Icpolica Mara. da postane ljuba sultanu Bajazitu. Trebalo je prineti tu žrtvu radi spasa ugrožene đf/avs. cnac "esrećnog Desnota, hrabri Grgur, branio je dugo I Junački Smederevo od Turaka. Ostatak njegove posade niorao se zbog gladl predatL

(Dilsonoue utopijs. Amerikanci su od vajkada u svoJoj lUeraturi voljeii onu formu romana. koja se bavi izvjesnom organizacijom budučnosti. Dovoljno je podsjetiti samo na onu čuvenu kniigu Bellamy-evu: ..Pogled u prošiost iz gndine 2000“. Takav je jeuan roman budučnosti po ameriikom ukusu napisao V\ 'lscn u svojoj adrcsi na američki scnat. On će bez sumnjc iza7vati cduševljenje sviju Amerikanacn. koji su \nše 'li manje snošljlvim „fiks Idejama“ bneato obdareni. a izmcdjn kc»jih su od na pametnijih 1 najuspješmjih mnogi c."eli svcj život provuđili kar. takozvani ..cranks“. obrvani zlim duhov.ma. Netna sumnje. da ćc n sporazumnim silama ovu adresu primiti dosta prijatno. jcr če se ondje nvatati za onih nckoliko lijepih riječi, koje je Wilson, kako se čini. nastojao da nadje za sporazumne namjere pri zakljućivanju mira. Manje ćc tom adresom biti oduševIjetii englcski svjetski vta'todršci, jcr se njihovom mcnopolu svjetskoga gospodstva stavlja na stipro* prerogativa američkog predsjednika. koja za američlcu Uniju traž.i vodeću pcli'iku na zemaijskoj kruglji. dok im u isto vrijeme oduzima iz rukn i sredsivo. kojim su podržavaii tu moć. floru. koja bi se proglašavaniem slctode mora imala osiidhi na nernoć. 'ntonac'ji. noblesi mišljenja i nivou ideja neće se ni Engleska moć! da otme i nastojače. da u njima vidi samo prijem sopstvenih želja. sa engleskim se osnovama o evropskoj i svjetskoj hudućnosti neda sravniri \\ilsonov projckat. jer profzlazi i mora pro.ziaziti iz jednog nesravujivo čovječijeg 1 sveopštiijeg gledišta. nego li engleski. No baš to mš'.e glcdište ove adrese. šoo joj daje njeziru čcvječnu ljepotu. takc* da njanom uticaju ne može izmaći nl jedna ljudska duša. jednovremeno joj oduzima i sav p ihtički I stvarnl /.načaj Adresa se mncgo »rud1 da bude pravedna. Ona traži podjednako odricanje od pobjede kod obiju zaraćenih strana. No jc li zhilja pruvedno. samo za to iskorjcniti riječ „pohjeda", da se ne bi zamjcrilo sa izvjesne strane? Velikani pravde. mučcnici. stvaraoci novii. vjer-i. svi su oni bili bezobzirno slrogi. Pravda treba da ;c odlučna. a ne da izravnjava. Mudri Soiomon pri svojoj čuvencj picsudi bio je pristrasan. doduše pristrasan u interesu strane. koja jo Imala pravo Je ii predsjedmk W:lson zbilja uvjeren da se njegov zanosni idil svjetske organizacije moŽe s:vor'ti samo na ovom putu opšteg napuštanja imeresa?(»vakav bi zahtjev

a on bude sa svojim mladjim bratom odveden u sužanjstvo, odakle su se oboJica vratili o s 1 e p 1 j e n i svojem sedomu ocu. KpJa je g. 1459. Mohamed II. pokorio skoro celu Srbiju. pripadne i Smederevo konačno Turcima. U XVIII. veku otimaii su ga od njih veiiki anstrijski generali princ Evgenije Savojski 1 Laudon. U srpskim ustancima pod Karagjorgjem i Milošem igralo je Smederevo neprekidno ulogu, menjajući gospodare, dok nije g. 1S67. prešlo sasvim u srpske ruke. Tada je idealni, besmrtni Knez Mihailo dobio od sulrana, bez kapi krvi. sve gradove u Srbiji. a s njima i Smederevo. Smederevski grad je ozfdan na obali dunavskoj, više utoka Jezave u Dunav, tamo gdje se završuje slavno I tužno polje Godomin. Orad ima oblik nepravilnog trougla, a na njegovim platnima podignuto je 24 kula. Na kuli. koja razdvaja mali (istočni) grad od velikoga, ima natpis, da ga je zidao Despot OjuragJ Branković g. 1430. Despat Gjuragj seo je na uzdrmani presto posle ujaka svoga. Despota Stevana Visokog, godine 1427., a preminuo u oči Božića, g. 1456. Njegova vladavina obuhvata vreme, kada je I z d i s a I a stara sloboda srpska. Mnogo je tuge i bola bllo u toj novoj stolici državnoga ostatika. u Smederevu, 1 to ciglo za nekoliko desetina godina. Najmučniji dani 1 prilike pralile su gradnju tvrdjave smederevske. U narodu živi još jednako bolna uspomena

bio nemoguć 7a sve drtave. jer kad bi se svaka dr/.ava moiala odreći svojili interesa. ona bi prosto odricala samu sebe. I slijed toga sve će lijepe Wilsonove riieči na žal ist fciti uzaludne. One ncmaju > vantosti i ispunjene su samo teorljoni; one ne pružaju nikakvu podirgu za j rakričnu diskusiju Jeduoga će ćana možda nastati ono stanie, koje nam Wilson ocr'ava u svojoj adresi. premda za to in.ade malo vjerova.nosti. jer život znači borhu. Kao Što d?nas država asi'tiiiuj-: I podredjuje sebi pojedinca. tako muž.e jcoaoga dana velika urganfzacija Ji.-ava, otšte svjetsko društvo orirriti u svoj nkvir pojedine drž.ave I I"rav njavati r,j : l« v razvitak. Ovaj rat. knji je u n alcmc jiokazao vaIjanr.st iedne lakve k. mj.likovane organizacije —Austro-l garske, predstavijaće j: inu eta; u na tcme putu. Ali baš WiIsonovcJ aJres' liech staje stvarnosti, da bi ona r-rioM.itfgla da se dodje do toga cil’a t.neko lizo. kao š'o se to u nj.ij žell. K'i' fcude rcMignuta opšte s\’jct<ka, Ir.'e'-nacijonalna drž.ava. pokazivače se novo gtuj'isanje snaga I moči, pojavićs se novi problemi. A medjuilni mi smo sada tek stigli na pndnožje neprohodne planine, na čijcm sc vrhu raiazi ta meta. a do s iđa j' š n' c tti ma'o 7300061 kružn« otit. sero v.it‘n.i l.oja ima da vodi ka vrliu planine. obilazeči najteže napone. VVilsonova bi adiesa pored svega. Što smo đo sad o r.jo.' rckli, htjela biti I rvl i-oče'ak jeJne tt.kve serpentine. Jcr i/a njegovog t'a>.ri;i ceg čovjekoIjubija. iza njegove dtciuše iskrene namjere da ova 1 rat rt:vgde kraju na način jovo! an I za /V.ienku. osjeća se nešto kao di» 'omacija. svjesna blagost i pravcdnost- dakle ntšto od duha onoga. koji grad: one kružnc puteve. koji uz blagi napon. vješro iskorišćujući zemljišne prilrke vi.de ka vrhu planine. To se rrrkazuie naročito u iiočetku. gdje Irna jedan staV. kcjim se zadužuje sporaztim. Taj čc stav u Farisu i Londonu sigurno tumačit ! tako. kao da je predsjednik \Vilscn sagiasan sa programom, što ga je spctazum iznec u noti. upućennj njetnu- a kcju je pcslije još podrobnije nrnti.mačlo I’.al'our. Jer naime prcdsjednik traži odr'canje od pobjecie- a.i trcba imati na umu. da bi se u Siučaiu ostvareuja sporazumnog prijedloga poiaviia siuiacija. u kojoj središnje v'asti ne samo da bi izgiedale pobjedjene, nego u opšte zbrisane. Po želji soorazuma raziabavljeno tijeio Aiistro-Ugarsl c. na primjer. poslužilo bi prema tom prijcd!cgu popunjavanju tudjih država U cpšte se ne može zamisliti. kako predsjećnil: V.'ilson može

na to doba, a narodna je mašta isplela o njemu mnoge bajke i skaske. koje nam pružaju sliku teškog poliričkog stanja i pronadanja državnog. Narod smatra. da Je smederevski grad zidala omrznuta J e r i n a. žena Despota Gjurgja, koju narodna pestna stalno pominje kao „prokletu". Srbi su u opšte ni r ziH OrKinje ra prestolu. a Jerinu su morali mrziti još više, jer narod je morao da kuluči i da vuče iz daleka drvlje i kamenje za ..njenu" tvrdjavu. Narodno pređanje veli. da su u okolini sva jaja dvanaes-t godina upotrebljavana na čvršćanje maltera. a svaka je kuća morala priložiti Izvesnu količinu zlata. da se na ku'ama pozlate vrata i pendžeri. Zbog tih nameta i zuluma mnogi su napuštali ognjišta i odmetali se u goru. Beše se sasvim razdanilo. kada se ukazahu kule smederevskog grada. Izgledalo je kao da su izkrsle iz mutne pučine i podrhtavaju u stuđenoj izmaglici, koja se cedila nad valovitim Dunavom. Desno su se protezali čuveni, sada mahom uparloženl smederevski vinogiadi. 0 kojima se veli. da ih je sadio još Aujeiije Vaier.je Ptol-, kada je vinovu lozu preneo iz Azije u Evropu. Zimnju sumomost pojačavali su opusteli i prilikom bombardova/ija porušeni k njikovci. putanje u k crov obrasle i bia'ovit, razriven drum. nad kojim su vrane graktaie. Orad se sada ceo vjdeo. Kao uvek, kad god sam imao j rilike da ga posinairam, tako saiu i ovoga puia žalio, što

mu nije do sad obraćena ozbiljna i stručna pažnja. Smederevskl grad predstavlja uzor-tip srpskoga sieonjevekovnog ..burga“. Vcoma je kar&kteristična činjenica, da tada beše u Srbiji razvijeno podizanje zamkova 1 ivrJjava. Svi naši važniji „burgovi" sagradjen’ su nekako u to doba (tvrdjava kod Manasije, Maglič. Kulič, Stalać i dr.). O tome su i narodne pesme sačuvale speinena, a ni u živopis'i i miniaturnom slikarsrvu nisu retke slike gradova. što 'akodje svedoći 0 njihovcj onovremskoi rasprostranjenosti. Ovoj pojavi valja tražitl razloga 11 ondašniim mučniin političkim prilikama. a ncsutrnjivo Jc na nju utlcao i Zapad sa svojim ritersivom. Bio je veoma zahvaian posao. kad b : se preduzelo ispitivanje u totn pravcu i pokušalo, da se bar najvažniii sjiomenici srpske profine arliitekture prouče. Time bisri.o dob'li ne samo rotpuniju siiku našega starog neimarstva u opšte, no bi i mnogo što-šta drugo zasijalo u tačnijoj svellosti a i da ne govorimo 0 eventualnim dragocenim iskopinama, koje bi tom prilikom izašle na videio. Naš brod obeleži jedan veliki luk preko Dunava I stadc da stremi pravo pristaništu. a meni od nekud padoše na pamet stihovi dirljive rarodne pesme ..Starina Novak i knez Bogosav": Vino piju Novak I Ićadivoj A kou Bosne kod vode studene Kod nekoga kneza Bogosava, A kad su se vina podnapili. Knez Bogosav stade besjediti:

..Pobrari'r'C. Starina Novače! Kaži pravo. tako bio zdravo! Sa šta. brate. ode u liajduke? Kakva tebe oćera nevolia Vrat lomiti, po gori hoditi, Po hajduci, po lošu zanatu, A ood s arost, I ari ri nije vrijemo 3 " Veii njemu Starina NovaČe: „Pobratime. kuež.e Bogosave! Kari me pitaš. pravo ria ti kažem: Jest mi bilo za nevolju Ijutu: Ako nioreš znati i pamtiti, Kad Jerina Smederevo gradi Pa naredi mene u argaiuk, Argatovah tri godine dana, 1 ja vukoh drvlje i kan enje Sve uz moja kola i voicve. I za pune do tri godinice Ja ne steknh pare ni dirara. Ne zaslužih na noge opankel I to bih Uj. hiaie. oj>rostio: Kad sagradi Sniedereva grada. Onda stade, pa i kule zida, Pozlaćuje vrata i pcndžere, Pa name nu namet na vilajet. Sve na kuću po tri litre zlata. To le orate, po niMa dukata* Ko Imade. i predade biago; Ko predade, onaj i ostade: Ja sam bio čovick siromašan, Ne imadoh da imedadem biago, L'zen i»udak. s čim sarn argatov'o, Pa s budakorn odoh u hajduke. Pa se nidje zadr/at ne mogah U državi Jerine proklete. Već pobjegoh do slndene Drine, Pa se maših Bosne kamenite".