Београдске новине

Btrana 2.

4. lebruara 1917.

Beogradske Noviae

Nedjelja

Broj 33.

Glasovi anieriike Slampe. , (Narofiti br/ojav iBeogradskih Novina ; frankfuri, 3. februara. ,.Frankfurtcr Zeitung“ javJjaju iz Nevv-Vorka: Stsmpa je skoro potpuno sagiasna u nepovoljnoj ocijeni novog njetnaokog podinc.rskog rata. ,t)na izjavijuje, da Amerika mora svo}a prava štititi. A'lnogi u javnosti ugledni Ijudi opominju tta obazrivost. a u krugoviitia kougresa sc još uzdržavaju od svakc ocjene. Mnogi listovi, a naročiio ,,W o rl d“, izjavijnju, da će američka vlada poslati poslaniku Đernstortfu n j e g o v u p ii t n i c u i o d ta a ii p r e k i n u t i o d n o s e. Daijiin će se mjeraitia tek pristupiti, kad vlada bude na to prinudjena namjernim ubijstvom i razora.vanjetn. Predsjednik je dužan da izvrši svoje vlastile usiove svoga u svoje .vrijeme Njemačkoj iipućeiiog ultimatuma- i to tako brzo, da Njemačka ne bi mogia dobili vremeua za izvinjavanje, đa je politiku američke vlade pogrješno razumjeia. Ako đoista tnora doći do rata sa Njemačkom, onda neka ga bude. LHisak na ncutrafnlm burzanta. (Naročiti brzojav sBeogradskih Novina«; Amsterdam. 3. februara. Na amsterdamskoj je burzi, pošto se saznalo o nagcvještaju za neograničeni podntorski rat, izbila prava panika. Brodarske su dionice pale sa 31 po sto. Svršetak burzc nije bio nikakav.

0 borbnma itn rijeci An. Kb. Berlin, 3. febniara. O borbama na rijeci Aa javlja \V o 1 ffov ured: Posljednjili dana mjeseca jajiuara, 28. i 29. januara, maglovito je vrijeme spriječavalo obostranu borbenu djelatnost. Noću, 30. januara se razvedrilo, ali je jednovremeno nastupio mraz od 15 do 20 stepeni hladnoće. Već u samu zoru otpočelo je naše topništvo svoje luništavajuće cIj:'o, rili. na polpomognuta mnog br. jnim spravama za bacanje nnna, koje su u rovovima neprijatelja počinile prava pustošenja. 'Ali i Rusi iiijesu mirovali, nego su pustili u akciju svoje topništvo, djelimično s brođova najvećega kalibra. Neobzimći se na to, naši su oprobani istoćno-pruski pukovi stupali napred svojim neobuzdaniml nasrtajem. Naše je topništvo utrlo put kroz neprijateljske žične preprijeke. Udar je izvršen tolikom silinom i iznenađno, da su naše jurišne čete u kratkom vremenu, osvojivši neprijateljske aovove, doprie do pukovslcih štabova. Zarobljena su dva zapoivjednika puka. Svega je zarobljeno 14 časliilca, 903 vojnika, a zaplijenjeno 15 inašinskih pušaka, I ako su ovu pobjedu izvoje.vale stare, u borbi oprobane eete, ipak im pripada velika pohvaia. Kad čovjek ne poznaje prilike, onda ne možc sebi da predstavi, kakvim su naporima i oskudici izloženi naši Ijudi. U moearnom tlu zaglibljivali su sc pojecVnci do guše. Po gdje koji smatrao bi prije tu močvam za neprohodnu, koju su sada naše Čete u potpunoj borbenoj spnemi i pod najjačoin neprijateljskom vatrom na juriš prelazili. A kad je žilavi protivnik izbačen iz svojih položaja, tada je pobjedilac naišao na metež od rasturenih balvana, nečistoće, izrivene zemlje j mrtvaca, proizveden paljbom naše artjljerije, metež, koji je trcbao da predstavlja mskc položajc. Sad je trebalo te ,,položaje“ što brže postaviti u stanje za odbranu, a to je vrlo zamorno, jer su svi predmeti bili smrznUti. Samo je nekolicini uspjelo, da podigne sebi krov nad glavom.

za siiabdjcvanje Engleske iznosi okruglo 10 i tri četvrfine lnilijuna tona. Sve i da u sievero-američkitn Sjedinjenim Državama ne nastupi zabrana izvoza, ipak je dosia vjerovatno, da ćc taj izvoz sam po scbi već u februaru ozbilj'to da opaane i da će Engleska biti primorana, da glavni dio svoje potrebe u 114.300 tona sedmićno s druge strane dovlači. To jc donekle ntoraia i do sad činiti. pošto uvoz iz Amerike nije ijjo dovoljau. Bez žita iz Australije neće dakle Engleska moći da podmiriije svoju potrebu. Ali svaki u K’O.OOO tona registrovani prostcr, koji bi izostao ili na putu uništeu bio, znači manjak od 240.000 tona žita, «io predstavlja engiesku ishranu od 12 danaJoš gorc stoji s ttgljenom. Potreb’a u ugljenu raste u Engleskoj mjesečno za 1 i jednu četvninu milijuna tonn, doćint je prenos ugijeua skoeio mjesečno samo za jedan rnijijun tona u sravnjenju prema prenosu iz prošle godine, i dok je Engleska izvozila ugijena 1913. gođine 72 i po milijuna tona, ona je 1916. godine izvezla samo 40 milijuna tona. Razumije se. da uslijed toga trpe najviše I rancuska i ltalija zbog oskudiee u ugljena. Izvoz ugijena nije važan samo s finaneijske strane, već i kao sredstvo, da se neutralci zadobiju za engleske želje, zato i zadaje Engleskoj veliicu brigu pitaujc ugljena. Kad se uzme u obzir potreba Engleske i pooštreuo njemačko ratovanjc podmornicama, onda se za ovo ne inože poželjeti povoljnija prilika za uspjeh. Svugdje vlada cskudica i skupoća. Engleska bi morala raspolagati još jedan put tolikom tonažom, kolikom faktično raspolaže, pa da tek može da podmiri svoju potrebu; s toga je opravdana sumnja, da li če ona i njeni saveznici moći da istraju do kraja žetve onom lirnnom, koju će stvarno moći da unesu sa strane, Aktija za mlr. Car Wilhelm kandidat za Nobelovu nagradu za mir. (Naročiti brzojav „Beogradskili Novina"). Carigrad, 3. februara. Sada je prvi put pozvan i carigradski univerzitet, da imenuje svoga kandiđata za Nobclovu nagradu za mir. Fakulteti su za literaturu j^đr^avno pravo zaključili, da za tu nagraiki., kandiduju u j e mačkog c a r a l lje 1 m a, I to s toga što je od strane srcdišnjih vlasti potekao prvi prijedlog za mir.

savezničkih vlada ne će na sebe preuzeti straliovitu odgovornost za umanjivanje uspjdia američkih predloga, koje je narod pozdravio radosnom nadont, Predlog najzad zahtjeva od koniore, da ona usvoji Jedan dio V/ilsonovih zahtjeva 1 da svu svoju snagu uioži kod savezničkilt vlada, kako bi se Wilteonovi predlozi što bržd ostvarili. Sot u Eamunjskcj. Borbe za Galac. (Naročiti brzojav sBeograđskih Novina«;. I.ugano, 3. februara. , SeccoIo“ javlja iz Pctrograda: Neprijatelju je pošlo za r u k o m, d a p r o d r e u tvrđjavno područje grada Galca.

..Separatni inir nije iskijučen“. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Stockliolm. 3. februara. Pod naslovom „Zasebni mir nijc isključeti“, teakcioiiariia ..Zemščina" donosi članak, u kojemu se okreće protivu onih engleskih političara, koji nalaze, da nl jedan od saveznika ne smije zaključiti zaseban mir bez pristanka Engleske. List r.aglašnje, da je odluka o pitanju. kad će i pod kojiin uslovima Rusija zaključiti mir, isključivo p r a v o R u s i j c. Moraju se najenergičnije odbiti pokušaji svili nepozvanih elemenata, da se miješaju u imutarnje ruske prilike. Odjeljenje za austro-ugarske posiove. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Stockholm, 3. februara. Kak’o javlja .-Novoje Vrernja“ osnovano je pri ruskom ministarstvu unutrašnjih cljela naročito „ođjeljenje za austro-ugarskc roslove", čiji je načelnik u rangu pomoćnika ministrovog. Zadatalc je ovog novog odjeljenja da prati unutarnje političke dogadjaje u Austro-Ugarskoj. Poljoprivredne t^škoće. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina“). StockhoJm. 3. februara. ,,Zemščiua“ napominje u jednom članku. da ove godine jedna petina do sada obradjivanog tla u Rusiji nije zasađjena. pa u vezi s lime navodi da nije iskljucena glad. Traži da se preduzmu sve mjere, da se rat što prije završi.

Posmatrati protivnika pri jakoj zimi od 25 do 30 stepeni haldnoće, bio je za naše čete zadatak, koji it ratu do sad nije bio poznat i koji se u opšte držao nentogućan. Naše su hrabrc fetc tamo gore pOkazale junaštvo, koje ne može dovoliito da se predstavi otadžbini.

Grtka i sponmimne slie. Povratak sporaziiitmili posiauika u Ateltu. — Razoružauje prituvnika. — I dalje podržavanje blckade. — Nova uota sporazuinnili sila. ,,Sccolo“ javlja iz Atenc: Srpski i rumunjski poslanici povratili su se u Atemi. Engleski poslanik E11 i o t, rtislci poslanik D c m i d o v i francuski poslanik Guillenni oslaju još privrenteno u K e r a z t n i. od kuda se svakoga dana svraćaju u Atemi. Danas je otišao iz Atene jedan dio grčkili mornara, ćiji jc odlazak sporr-.zum zahtjevao. Novinc ofcjelodanjuju notu sporazuma, ti kojoj sc zahtjeva, da se iz pojedinih mjesta odstrani i onaj ratni materijal, koji je proglašen neuporabivitn. Zadnji se razgovor izmedju ministarskog pređsjednika L. a tn b r o s a i engleskog poslanika E 11 i o t a kretao oko toga, da se pričuvnici posvema razortižaju. Prema Eliictovoj tvrdnji, treba da se povrati još 50.000 pušaka. Pornanjkanje se živomih namirnica osjeća sve to više. E11 i c t je izjavio. da će sporazum preduzeti rnjerc, kako bi se stanovništvo opslcrbilo potrebnim živežom. No blokada sc ipak ne će ukinuti, jer se ona drži najboljim sredstvom, da se grčka vlacla „privede pameti“. Poljsha kraljetilna. Zahtjev za opštom \ oj'uout obavezotu u Poijskoj. "(Naročiti brzojav »Bcogratfskih Nov'ina«; Ljubljin. 3. februara. Ljubljinska jc mjesna organizacija „Lige za ostvarenje poljske države“ priredila prije nekoliko dana jedan demonstrativni slcup. Glavni je govornik bio izdavaČ ..Zienice I.ubelske“. Prihvaćen je zaključak. kojirn se traži postepeno predavanje poljske uprave državnom savjetu i što skorije osnivanje jedne poljslcc uprave po mogućstvu n a temelju opšte vojne obavez e. Odbijaju se svi pokušaji, cla se umanji važnost državnoga savjeta. Umro pomoćnik ijubijlnskog guvernera. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"). 1 iubijtn, 3. fefcruara. Zastupnik vojnog glavnog guvernera u Ljubljinti, generalmajor Grzes i c lc i umro je od zapaljenja piuća.

Zonimijiiii račnnl. Berlinski .,1. o k a 1 a n z e i g e r“ donnsi pod gornjim naslovom članak, u kojem veli: Trenutno postojeća tonaža Engleske računa se na nekih 20 milijuna tona. ()d ovih su najruanje 8.6 mtiijima tona rekvirirani za vojne ciljeve, pola milijunr zauzeto je obalskim saobraćtijem a najmanje 1 milljim nalrzi se na opracvi. Oi:o dva milijuna slttže hueresiina saveznika, tako. da za suabdjevanje Engieskc ostaje najviša tcnaža od 8 milijuna. Kad se ovome doda tonaža stranih fcrodcva, Koji dolaze j Englesku, onda cjelokupna tonaža

Zahvalnost new-yorških Poljaka predsjeđniktt Wilsonu. Kb. Ncv= Vork. 3. februara. VVoiffovom uređu javljaju bezžičnitn brzojavom iz Ne\v-Yorka: Ovdaštiji je poljski odbor uputio predsjedniku W i 1 s o n ti spomenicu, u kojoj mu izriče svoiu zahvalnost, ^ojijc ti svojoj poslanicl američkom senatu.^a^sio potrebu poljslce nezavis Francuska socijalistička manjina za tnir. Kb. Bern, 3. februara. Opozicijona je grupa francuskih socijalista predala predsjedniku komore svoj prcdlog za mir, koji će biti pročitan u jednoj od narednih sjednica koinore. U tom se predlogu traži, da francuska kornora konstatira, kako VVGlsonova poslanica američkom senatu počiva na principima, k o j i s e m o r a j u o d o b r i t i, jer se njihovim ostvarivanjem onemogućuju ratovi u budućnosti. Koinora s toga imade izreći svoje uvjerenjc, kako ni jedna od

En$!sska I hoionlje. Atentat naLloyd Georgeai Hendersona. (Naročiti br/ojav »Bcogradskih Novtna«; Kopenhagen, 3. februara. ,,P o 1 i t i k e n u“ javljaju iz Londona, da su u Derbyu uapšena četiri lica, koja su spremala atentat na Lloyd Georgea i Henđersona. U aferu je upleten vrlo velik broj lica. Pojedinosti se taje. Grad Cardifi u plametiii. (Naročltl brzojav „BeogTadskih Novlna a .i Beč, 3. februara. Iz Rotterdama brzojavljaju: Grad je C a r d i f f. središte \valeske ugljarske irgovine, pcstao žrtvom požara. Srednji je dio grada potpuno u n i š t e n. Postoji bojazan, da bi uslijed toga mogao stradati izvoz uglja u Francusku i ltajiju. 1

■■ •’ i j Borbe na sjeueru. Prevoz ruskih ćeta iz Flnske na rlškl front. •„ (Naročiti brzojav „Beogradskih' Novina“) Koitephagen, 3. februara. ,.B e r 1 i u g s k e T i d e n d e“ javIja iz Haparande: Iz pouzdana sc izvo ra potvrdjuje vijest. da su Rusi svoje četc, lcoje sti stajale u Fhiskoj, prevezli na riški front. gdje su te čete već i učestvovale u borbama. Ovaj ie transport prouzrokovao silnu nestašicu u željezničkim vagonima, tako da je teretni promet u Finskoj ograničen na minimum.

ItcjiKJVije Hrzojevne vUesti. Savlstovanja sporazumnih sila u Petrogradir. P r e d m e t i v i j e ć a n j a. Kh. I.ondon, 3. februara. *.T i tn e s u“ brzoiavljaju iz P etrograda: Viječanja će se u Petrogradu razdijeliti u tri odjeljka: Prva će grupa vijećati o r a t n i m o p c r acijama; druga će se baviti pitanjeni z a 1 i h a, a treća će gmpa raspravljati o f i n a n c i j a m a. Japan I holaudske kolonlie. (NaročiU brzojav „Beogradsktb Novlna' 1 .) Haag, 3. februara. Kako ovamo javliaju, objelodanjuje istočnc-azijska Štampa neprestano vijesti o namjeraitia Japana. da anektira h o 1 a n d s k t kolonijalni posjed. Kineski listovi saopštavaju, da je Japan u itolandske kolonije otposlao mnogobrojne ageme, koji Imaju zadaću. da izazovu irnzrju prema Evropejcinta i da stanovništvo pridobiju za Japan. Politički su japanski krugovi medjutim protivni diigoirainim pripremama. Prema njihovom je mnijenju potreban brzi rad, kako Engleska na kraju ne bi Japance u njihovim namjerama pretekla. t Lansing — poslanik u Londonu. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«/ Ženeva, 3. februara. ,,P e t i t P a r i s i e n“ drži. da će poznati anterički državni tainik L a nsing biti za kratko vtijerne imenovan anieričkitn poslanikom u Londonu.

Crod I oKoilcs. Koncerat Zlatka Baiokovića. Sjajan uspjeh, što ga je poznati hrvatski virtuoz Zlatko B a 1 o k o v i ć postigao na svom juče/anjem koncertu u Zemunu, povećao je još više opšti interes, kojim se očekuje gostovanje simpatičnog umjetnika u Beogradu. Ođličan uspjeh je postigla i bečka opema pjevačica Vilma pl. Thierry. Današnji koncerat počinje tačno u 8 i po sati u veče u novo uredjenoj pozorišnoj dvorani c. i kr. mjesne etapne menage (prije „Kasina") na Terazijama, preko puta od hotela „Moskve“. Pretprodaja karata vršt se još danas cijelo prije podne i poslije podne od 2 do 6 sati u upravnoj pisarni spomenute menaže, kao i u veče na blagajni. Priziianicc za ponioć. Priznanice za pomoč za mjesec rebruar izdavaće od sada ured za potj.)is činovnika, umirovljenika i umirocrljenica (penzionera i penzionerki) sa-

sam mlin i. popeo se na tavau, odakic smo itiogli da pogledamo nesmetano svu okolicu. Odavde sam poslao kapetanu drugu vij'est i označio skiconi tačno mjesto, gdje stojirn sa svojom izvidnicom. Cijeli dan nijesu Rnsi više izlazili iz sela. Sigurno su misJili, da je žcljeznička pruga zaposjednuta od naše pješadije, pa su čekali na pojačanja, prije nego što če Štogođ preduzeti. Posiije podne poslao sam kapetanu i treću vijcst, da se neprijatelj zadržaje niirtro u Tarnogori, a ujedno sam molio za daljnja narcdjenja, pošto sam bio ujutro dobio zapovjcst, da sc u večtr vratim eskadronu. Kad se glasnik vratio prcd veČer doveo je sa sobom četiri jahača kao pojačanje i ,za|x>vjcst, da ostanem sa izviđnieom cijelu noč na svom mjcstu. Vtjesti tnoratn slati svakako Još prijc oonoći, a đrugit najkasnije do četiri sata ujutro. Posijcdnjt glasnik donijeće mt daljnja naređjenja. Dok sn tnoji momci pričali pridošlim svojim drugovima naše doživljaje tcčajem dana, a osobito lijepo i prirodno ocrtali poraz neprijateljskc izvidnice kod stražarske kućc na pruzi, sjeo sain uz inlin i raztnišliao Što j kako da radim ove «oći. Na kraj’tt odlučim ostati kod mlina, saopčhn to momcima i naredim, da se ■ spreme što bolie za noć. Svi odložc sablje t povjcšaju ih na konje, uzmu k sebi svu municiju i svaki pojede po jeđnn konzervu. Ja sam u blizini pregledao svo zemIjište i prije nego što će se smračiti postavfo sam na sva zgodna i važna mjesta straže, koje će mOrati bez izmjene da svn noć ostanu na svom mjestu. Kod kotija sam ostavio samo dva momka, isto su i kod mette ostala dvojica, koji su uz mene sačittjavaK svu «aš« glavmi borbenu snagtt za slučaj nnžde ili kakove nevolje. Iz sela se čulo pjevanjc 1 cilik nckog glazbala, koje je od prilike naličilo našoj

tamburi ili balalajci. Poslije 9 sati pošaIjem giasnika kapetanu, koji jc morao tamo da stigne prije ponoći. Javio sam, da se ncprijatelj još nikako ne kreće, zabavlja pjesmom i sigurno spreina na počiiiak. Ponzđano iz toga zaključujem, da tcčajem dana nijesu stigla nikakova daljnja pojaČanja. Glasniku naredim, da se vrati njutro sa naredjenjima za dan. Do ponoći pregledao sam ncprestano straže, a svaki sam čas prigledao konjiina, da budu za slučaj nevolje spremui. Pametiie životinje stajale su mirno jedua uz drugu, ne obaziruć sc i ako nijesu dobile ništa za hranu. Svako po sata odšuljao sam se sa onom dvojicom ulana, koji su bili ostali uz mene, koje pel stotina koračaja oranicom ispred mlina i tamo smo čaja oranicom ispođ mhn i tamo snto iežeći na zemlji pažiiivo siušali, što se radi u selu i na dramu. Ncprijatelj kao da je bio nestao bez traga. Svtida je vladala grobna tišina. Kada smo pošli i treći puta pred miin, da služamo, nijesmo više puzali napred, nego smo rastrojeni na trj do četiri koraka jedan uz dntgoga stupali.uspravno sve dalje i dalje napred tt gttslu noć, dok nijesmo izišK na sam dnitn. Đili smo udaljeni od sela Jcdva kojc sto i pedeset koračaja. Četvoronoške, da sn nam rnke zapađale do lakata tt blatu prirntcali smo se jarkom selu. Ni jeđan od nas nije ni disao. Sami nijesmo znali Što ćemo i da li u opće imade sve to smisla i kakovc s\ube. Nepromišljeno, ludo, ncsvjesno gonjetii više strahom nego K kakovim j'itnaštvom dovukli smo se potpuno izntoreni od uzntjanosti do prve kuće tt sclu. Prisionjeni uz đuvar, držeći u rukama grčcvito spremnc karabmke, obadjosmo jedan za drttgim ćošak knće. Kroz malo Čadjavo okancc zavirismo n sobu. Uz peć na klnpi spavale sn dvije male djevojčice, žena je Črstila krumpir, a Čov ek je do nje sjcdio na niskoj klupici i podbočiv giavu rukama sigurno drijemao.

Za čas smo bili u sobi. Ovi Ijudi naučni već na sve strahote i Iznenadjenja, koja đotiosi sa sobom rat, nrirno su nas primili, jednako valjda i naše neprijatelje. Covjek skoči i jednom velikom niaramom zakrije jedino ono malo okance. Zcna se digne i izadje iz šobe na polje, a djevojčice stt i nadalje mirno spavale na klupi uz peć. On je morao primjetiti, da mi nije bilo najprijatnije što je žena izašla iz sobe. pa mi rcčc, da žena mora da čuv« stražu, pošto imade kod njega u avliji ruskih vojnika, koji zajeđno sa konjima spavaju ti štaglju — žitnici. Svcga je kod njega ukonačeno šest konja i jahača, a osim toga još koje dvadeset pješaka. Doznao sant, da na druniu, koje tri stotine koralca isprcd sela stoji ruska poljska straža, a jedna imade i u polju prema tnlinu. Pričao je još nmogo što govore Rttsi i što Spremaju, koliko ih hna u selu, koliko na grofovskom zantku. PriČao je kao kakovit pripovijost, kojtt dobro zna i kojtt je već pričao više puta nama i Rnsima. Morao sam, da ga žalim. Na kraju nas ponudi svježim kravi im sirom i svakom odsječe poveliko parče hljeba. Kad smo izašli, vrati se žena, koja je đoista svo vrijetne stajala na vratima na straži. Pred nama se crnio đn’eni štagalj. Pridjemo bliŽe. Prisloniv glavu uz đrveni duvar slušali smo rkanje spavajućih neprijateljskih vojnika i lijeno žvakanje konja. Obuzme me neka želja, đa ncšto učinim, naškodim onima, koji sn bez brige spavali i mogućc baš prijatno sanjaK. Pridjem Iagano do vratiju od štaglja, al‘ u to počcše ntoji ulani da bježe pravo preko polja. ..... u noć. Poletim za njiina. Nijesmo ,više misliK na stražtt oi na đrutnu, a ni na onu u poljn prema mlinu, nego smo letili kao ludi u noć, mrkn noć. Nešto me je bik> steglo u grlu, kao da će me svaki čas ngušiti, tijelom mi je prolazila jeza. tieDriiatna drhtavica. a noge, mo-

jc noge su bile kao od teškog, vrlo teškog olova. A!i sam ipak trčao i jcdino na što sam još mogao da misiiin i na što sam ntislio, bili su naši konji i ntlin oh, naši konji i mlin! Dva puta sam bio pao, pružio se u blatu, da je bila prava milina. Aii tjeran panikom, koja nas je bila sve obuzela i ako bi bio volio, da za uvijek ostanem ležati onako lijepo i mekano, pridizao sam se i opet, pa sam trčao, Bože, bez prestanka. Noge su se same kretale napred i mislim kad bi htio, ne bi bio mogao da stanem. Kac žabe, sretni i presretni skočili smo sa visoke obale u rijeka. Al’ gdje je mlin, gdje naši konji? I jedino, jer uam je bilo laglje ići onako umoniim niz vodu, krenemo na dobru sreću, sami od sebe bez dogovora i razmišljanja. I dobri nas je Bog vodio — čas kasnije bili smo kod naših konja. Nad Tarnagorom zttžarilo se ncbo! Moji su momci, dok sam ja bio išao do vratiju štaglja, zapaliii žižicom kroz tnali jedan ot\ r or slamu u štaglju, pa se onda pustiii u bijeg. Ja sve do časa, dok nijesatu vidio požar u selu, nijesain imao ni pojma o svemu, ipak sam trčao jeduako kao i oni. Junak je u ratu, koji radi ncpromišljeno, prema onom zvjerskoiu instiktu u čovjeku, da nekome nuškodi i da ga uništi. Sve ono čemu sc svijet kastiije divi i što naziva junaštvom, nije nego posve slnčajno, posve nesvjesno djeJo više ljudi ili jednog čovjeka, koji se poslijc najvišc čndi saraom scbi i sftm sebe pita: što tne je nagnalo, da tako raditn Sve što je nradio bilo je protiv njegove vlastite A'oljc, proizvod velike uzrujanosti, u kojoj se nalazio onaj ćas. Jtmak ne shvaća svoje junnštvo, on ga. ne cijeni onako visoko, kako to drtigi čiite. on se ne hvali, ni nc ponosi. Onaj, koji se hvali, kako je sa znanjem i promišljeno učinio evo ili ono, naredio svojim liudima, a sam pošap Drvi naDred. vjerujtc da sizurno niie ni-

kada ništa preduzeo, nikada ništa izveo, pa priča ono, što je ih sam izmislio ili sličuo čuo pripovijedati od drugilt. To vrijedi za borca. Drugo je vodja, taj radi i mora da radi promišljeno i po jednoj stanovitoj osnovi, ali on je daleko i nesmetan od ono uzrujanosti, onog pukog slučaja, koji svc odlučuje u borbi. Bez dozivanja i zapovjesti pritekoše svi moji ulani do svojih konja. Za čas su bili svi na konjima i tek što smo se kremili, ttaravno opet prema mostu i željezničkom nasipu, a ono je ruska straža, koja je stajala u polju ispred mlina otvorila vatru iz pušaka. Istom sada su nas čuli i primijetili. Računajuć prema njiltovoj vatri anorali smo bježeć iz sela proćl pokraj njih. JeT su nas čuli, ntorali su nas ćuti, ali oni su se jcdnako plašiĐ i bojali nas, kao i mi njih. Oni su sigurno bili sretni i zađovoljni, đa su dobro prošli, da nijesmo naišli na njih, a mi smo blagodarili Bogu, da se nijesmo sastali s njinia, našli mlin i naše konje. Nad našim sn glavama zviždala taneta, a požar se u selu širio od štaglja na kiiću, od kuće na šteglje, staje i ostale domove sve daljc i dalje. Naši su se drugovi čudiit i hvaiili paše junašh’o, ali nsi, kojii smo to izveli, koji smo bifc tamo, mt smo ovaj čas misliii na naše mlle kod domova ti dalekoj otadžbiui femo na jngu i ntisao na njihov plač i žalost, da se sve dorodilo prctivno, stegla nam naša srca i svalri br bio najvoEo da zaplače. Hoće li poći za nama a potjern? , JabaH smo jedan za drugim kraj žeIjezničkog nasipa, pa dalje ivicom šanie pravo šnmarskoj knći. Naše izvidnice mjesu višc stajaic ovdje. U Letnwniji niiesino našli naš cskadron. pa podjemo daije prcma Kotbuszowi. • Još isti dan smo stigli ltod iiašeg puka, gdje su mislili. da smo vtč izgnbljeni .