Београдске новине

18. marta 1917.

V>-*- V v

Utorafc

A A * * *> ’

Bro] 70. UpozoravajM se lica, koja prunaju pomoć, da je kod prijmna priznanioe potrebno intati uza se radarstv-enu (^Sutu") legitimaciju, radi iistanovljenja indentičnosti. Ovu j« legitimadju podebno imati i prilikom prijema ?am« porooći na blagajni crt. 1 kralj. zapovjedniitN'a »nosne brane j grada Beograda. , Pomoć se prima na istoj Magajnici sutra đau prije potine }x> prijemu priznaftice. Nadjcuo. U irlizini jc etupiic poSte u Makedouskoj ulicl nadjena svota novca. Naiazi se kod zapovjedništv'a poiicije. — 7. marta nadjena je u hodniku c. i k. vojničkoK • kasina za vrijente jedtie časnlčke predstave jecina svota novca. I ta je svota poJožena kod redarstvenog zapovjedništva. IzgtiJdjeno. Saveta Jovauović izgubila je na putu od Ralarske ttlice do fiulbuldera jeonti bijdu platnenu torbicu sa devet kojnada ’banknota pa 2 krune; Iegitimacijanta, kojc glase na njeno Ime, te iaipouinia za Zlvežue namirnice. Marija S t e f a n o v i ć, sa stanom na Topčiderskoirj brđu, na Cvetnom trgu je Szgubila jcdati crni kožni novčanik, u kome je bila jedna novčanica od 10 kruna 1 25 novčanica od 2 krune. Cesiiti naiazač se moli, da novčanik preda policijskom zapovjcdniStvu. Kreianje stanovuistva. Izvjcšiaj prijavuog nreda od 12. marta: prijavljeno 66, odjavljcno 10, sclidaba 46; u hotelima prijavljeno 91, odjavljeno 78; ostaje u hotelima svega 202 prijavljena stranca. Izvjcštaj prijavnog ureda od 12. niarla: prijavjleno 48, odjavljeno 22. preseljcno 23; u gostionicama prijavdjeno 86, odjavljeno 94, ostalo t; gostionicania prijavijenlh stranaca svega 194. Prikaz karte Fritz Dbrge Bank d. dr. Današnjem broju našcg lista priloŽen je zanimljiv prikaz karse F r i t z Dfirge Bank đ?dr. Budimpešta, Kossuth Lajos ut. 4, na što obraćamo pažnju. lspravka. U objasl c. i k. elektrane, štampauoj u jučerašnjem našem podnevnom Jisiru, potkrala se jedna štamparska grješka. Dotični pasus treba tačno da glasi: I. za obe vrste svjetlosti (Oleich nnd Wechselnstrom): 120 volta, do zaklj. 5 amp. 6 HW . . . i t. d. (Pogrješno je bilo štampano KW.) ■ — ■ ■ i i Mns primtk Drianle žiflse u podrarnima. Jedau ‘poljoprivrcdnik piše p«od gornjim naslovom tt zagrebačkoin ,,J. L.“t Jedna od najvećih naših pogriješaka je ta, da do\ r oijno ne pazimo na prostorije, u kojirna držimo ili smo odlučili držati, stoku ili drugu živinu. Prazne podrumske prostorije česio su nam zavodnicL Ne misleći innogo, u brzo se odlučimo i priredimo na brztt ruku pednmt ili za priVrcmenu štalu ili smijestimo u njega £ivinu. Ja sam sam upao nekoliko puta u tu pogriješku, a i nekoji moji znanci. To žaJosno iskustvo iznašam danas, da iupozorint drugove na žtetne posljedice. Da tie pregradjujem štaiu, dao sam smjestiti u podrum dvije junice. Jednit startt šest tnjeseci, a drugu jedanaest mjeseci. Mislio sani prodati dva vola te kasnije jttnice smjestiii najrag u štalu. Pođrum je bio zračan, sa dosta velikim pro‘zorima. Nakon četiri sedmice opazio sam da su junice unatoč dobrog hranjcnja postale mršavije i iz dana u dan nianje jele. Oči su im postalc sluzave, cncne i nabrekle. Uzrok si nijesam mogao odmalt protumačiti. Posavjetovao sam se sa prijateIjem. Njegovo mnijcnje je bilo, da je možda smještenje u podrumu uzrokotn nazadku junica. Spremih junice tt štalu i pustio sam ih cijeli dan na zraku i suncu u dvorištu. Za čeirnaest dana oporavile se 'potpunoina mojc junice na ntoje vcliko veselje. Pretprošlc je godine bila silna vrućina. To kao da jc smetalo mojtt orpingtoiiku te nije htjela sjedeti na jajitota. Neko ’me savjetovao, da ju staviin u podrutn. Sjedela je, redovno, jela, ali je zlo izgledala. Nakon osam dana izgledala je tako ž!o, da sam ju morao premjiestiti u toplije prostorije. Bilo je prekasno, nakon nekoliko dana je ugimtla. Pripominjern, da jc podrum bio odvišo vlažan i fmao samo jctlan mali prozor, koji satn tlržao otvoren. Jedan nioj znanac premjestio je zbog jake zime kokoši tt podrum, misleći, da će u lagar.om kokošincu ozepsti. Nakon osatn dana Izgledale su kokoši zlo. Perje je izgubilo sjaj. Nakon daljih osain dana otekle im očb Nakon drugih osam dana bile irn. oći skoro sasma otečene I gnojne. Premjeruo satn ih natrag. Zima im nije natKodiia. Uz nieg'j spasio sam sve. Drugt susjed stavio je tt podrnm s^oje belgijskc kuniio'sa mladima. Zadizan drugim poslom niie četrnaest dana prigledao žlvotinje. Kada je dosao u podrum, začudio se, kunitf su zio izgledalk Boja im izguhila sjai; ilvahrtOst im nestala: jcli su fclabP. Kod pobližeg istra/ivama opaaio je, da su Jivoriniama oii potpuItioma otekle. Dm Ib je p.renijctt na

Beogradske Novlne

Strans 3,...

prvotnje mjesto i Ispirao im oči sa miaklm čajem od kamelica. Uz sva nastojanja poginulo mu osam mladlh kunića. Naše ktićne životinje opskrbljene su dobro od naravl, pa nije potrebno spremati Ih radi zime u podrume. Oblčnl kokošinjci i štale dovoljn! su, da ih zaštite od zlme, a ljeti tnože se štogod preudesiti, da im opet ne bude prevruće. Svim gospodarima savjetujem, da nikada ne stavljaju živoiinje u podrume. Rozne tljesti. Prenošenje fotografskih sllka telegrafom bez žlca. Po/nato je, da je vee srazntjerno đosta davno pronadjen način, kojim se fotografske slike tnogu prenositi telegrafskim putem. Još prvih godina našega stoljeća učinjeni su vrio uspješni pokušaji u tome pravcu, ali se ttov pronalazak još nije dovoljno popularizirao u žtampi it.d., pošto još nije dovoljno savršen. Sada pak javijaju neki njemaeki listovi, da je profesor dr. Arthur Korn pionašao način, koj'im se fotografije mogu prcnositi ne samo obićnim! kopneniin teiegrafom, već i pođmorskitn kabelom j čak šta vise telegrafom bez žica. 3 Aparat, koji je dr. Korn u tu Svrltu sagradio osniva se na svojstvu selensklh šlanica, koje jače iii slabije prenose struju prema tome, da li su| jače ili slabije csvjetljavane. Prema tome se slika, koja *e Ima dostaviti obavije u vidic providnoga filma oko jednog valjka, u kojemu sc nalazi selenska stanica. Svjetlost postepcno pada na svaku tačku slike, pa pretna tome, tia 1i je pojcdino mjesto na snimku providnije ili ntanje providno, dakle jasnije ili tamnije, sclenska stanica sprovodi laču ili slabiju stntju. Pošto su kod bezžičnog lelegrafa valovi struje slabiji nego 1t kod običnog telegrafa, to se oni u ovome slučaju pojačavaju spajanjem vrlo osjetljivih relais-nih stanica radi pojačavanja struje. Slaba struja prolazi kroz vrlo osvjetljivi galvanometar, te prema jačinl struje ’ntiče skazaljktt jače ili slabije. Kazaljka pri svome kretanju prelazi Iznad 'niza kontakaia, a da ih ne dotiče. Matene Iskre, izaz\’ane prelazom kazaljke iznad kontakta posredujtt kao sprovodnik za stniju jakoga napona, takozvanu Teslintt struju. Koliko parova kontakta ima, toUko (ma i Teslinih kntgova. Svaki Teslin knrg odgovara odredjenom paru kontakta i time izvjesnoj jačini Btruje. Teslinom se strujom otnogućava prolaženje obtčne stntje. Ta se struja sprovodi Siemcnsovim aparatom za telegrafisanje. Ovaj sprovođi Wifei-cncije struje pomoću jedne koinbinacije 'rupica, tako, da svaka rtipica odgovara izvjesnoj jačini struje. Svaka se rupa automatski pretvara u aparatu u izvjesno slovo. Ta 9e slova na drugoj, t. j. prijemnoj stranici opet pretvaraju u odgovarajuće stntje. Slika pritna tačku po tačku, te tionekle liči na aitfotipiju. Kir.einatografski snimci na morskcrn dttu. Williamsono v p r ona 1 azak. Kakosevrši sn i m a n j e. — B r o d ,,J u 1 e s V e r n e‘‘. — Borba iz m ed j u č o v j e k a i a j k u 1 e. Erust Williamson amerikanski ki-, nofotograf izmislio je način, kojim se omogućava snimanje filmova u monskim dubinama, čim se, osobito u naučne svrlie, proširujc djclokrug kinematografa. Taj pronalaz osniva se na tome, da se sa parobrodom spoji jedna cijev, koja treba da je dosta široka, da se može krelati; mora biti dosta jaka, da podnesc ppitisak vode i u samoj morskoj dubini, i pored toga mora biti tako elastična, da može slijedovati kretauju parobroda. ua kojemu je pričvršćena. Poslije nmogih pokušaja pošlo je za rukom sastaviti prikladmt cijea 7 , koja se sastoji od taaikih listića eelika, koji su na stotinu utisnuti medju vezove Iz kovanoga gvoždja. Taj je kostur okružen debelim slojein gumene tkanine, da ne propušta vodu. Prema tome bilo je moguće načiniti cijev, dugačkti 30 metara, koja se prema potrcbl može i skratiti. Pošto je grlo cijevi u istoj visini kao i krov na brodu, lako se može dovoditi vazdnh; u uniitrašnjost vode stepenice. Na suprotnoj strani pod vodom proširena jc cijev tako, da čini mali opservatorij iz tkanine od jute u prcčniku o<l dva metra. Tu se mogu udobno smjestiti dvije osobe, od kojili jedna snima slike. kroz posebno za to sastavljen prozor od dvije jače ploče, a druga daje posadi broda potrebne znakove i upravlja produživanje ili skraćivanje cijevi. Prvi su pokušaji učinjenl kod Norfolk-Harbour-a na otvorenoj pučini; ovdje je voda tako tamna, da se već u đubiri od dva metra ništa ne vidi. Za'o je l lla i potrebljona baterija od 2000 svijeća za osvjetljenje morske dubine. Ako se pusti uže sa mamkom, to dolazd čitava jata riba na vidik. Williamson je tu snlmio samo trenutne snimkc, koje su Izvrsno ispale, te na izložbi u New-Yorku ♦i'jhudUe toliko zanlmanje. da se neko društvo bogataša zainteresovalo novlm pronalaskom. Tako je došlo koncem godine 1914. do ekspedtcije na Bahamska ostrva, Nassanska draga (mali zaljev) pružila Jk najpovoljnije nslove ža prednzeče. Ta-

mo je danju svjedost tako jaka, a voda tako providna, da se može priličuo duboko vidjeti u okean. S toga je ovdje bilo moguće raditi bez svjetiljaka. U svrhu toga preduzeća sagradjen je zaseban brod, koji. nosi u počast pisca ..Hiljadu milja pod morem“ .ime Jules Verne. Dug je 13 metara, širok 4 metra, a ime ti sredini trupa nalik na kutiju otvor od 6 kvadratnih metara, u koji je učvršćejia cijev. Bajan je bio pogled, koji se fotografinia pružio u morskoj dubini. Vidjeli su alge morskih poljana, množlnu riba crvenih kao rubin, a plavih kao safir, džinovske spužve nalik na goleme gradove cjetnjača, koralja, dugih oko 3 metra, kako pružaju otvrdnute krvave ruke. WiIliamson je mogao sve te pojave snimiti u svojčm opservatoriju tako uđobho. kao u kakvoj raskošno urcdjcnoj sobi na brodu. Snirnci su bili tako bogati, da s.u pomoću njih otkrivene mnoge nove morskc životinjc i biljkc. Najveći jc trljumf pro* nalaska, kod snimanja filmova. tio snlmak borba izmedju čovjeka i ajkule (morskog psa). Spuštena je konjska stvvina, a cijev pomaknuta na licc mjesta. Već poslije četvrt sa!a opažene su inodrikaste sjenc sa bljelim trbuhom, kako kruže oko mjesta. Doskora nestanu, pa sc poslije pola sata vrate još u vcćem broju. Izgleđa, da Jc cijev zastrašila ajkule, jer su tek treći dan došli do užeta. Medjutim je stajao na palubi „Jules Verne“-a veliki crnac, držao je medju-bijelim zubima nož, te je pažljivo posmatrao vodtt. Bio je to jedatt od najboljih gnjurača u ceioj Amerid, koji se 6preiuaonaopasmi borbu sajkulama. Odjednom skoči n vodu. Posmatračl u cijevi očekivah su najvećim uzbudjenjem dogadjaje, koji će se zbiti. Ne potraja dugo i č'ovjek je stajao brk u brk prema ajkoll. Životinja je bila očito izncnadjetia, njezine perajc igrahu. njezin rep udaraše po vodi. Tada pckuša, da iznenadi rotiioca iznenadnim pokretom, all romoc je bio na oprezu. Rukama i nogama žestoko uzbutka vodu, propliva ispod trbulia svoga neprijatielja; munjevit udarac — i struja rumene krvi obojadisa vođtt, dok se pobjednik odmah uzdigao na površinu. Vidjelo se još, kako se ajkula grčeviio previia, zatim kako se trbuliom okrenutim gore, grči 1 izlazi na j površinu. Tako je snimljen prvi film j borbe izmedju čovjeka i ajkule, prizor j koji je sam po sebi vrlo rijedak I jczovit. Majćin glas. Neki mladi belgijski vojnik služio je na fronti kao bicikiista, pa je ranjen. Dovezoše ga u jednu vojnu bolnicu, gdje ga spopsde silna čežn^uza domovinom. Njegovo se stanje nije popravljaio, jer se nlje dao umiriti, dok ne vidi svoju majku ili ne čuje njezin glas. Pošto njegovu majku, glasovitu pjevačicu, nijesu mogli dovesti na frontu, Činilo se, da se ova želja neče moči ispuniti. T °dnog dana, kad se ranjenik probudio, cuo je gdje njegova majka pjeva jednu od najljepših svojih pjesaraa. Uprava bolnice dala si je na ime dobaviti jednu gramofonsku ploču, koja je u ovom čudnovatom slučpju dobro poslužila, jer 6e mladić počeo poslijc toga oporavijati. „0." Nasamareti tat-džepar* Nekom se džepokradici u B e č u desila vrlo neugodna neprilika. Bilo je to u tramvaju. Vagon dupkom pun. pa su mnogi stajali, mediu kojima i neka elegantna gospodja. Na jednom stajalištu napadno se u nju gurmio, re brzo sašao s vagom, Oospodja znajuči, da se izvođe mnoge kradje, posegne u džep i primjcti, da joj je ukradena novčarka s 20 kruna. Budući da je tramvaj već dalje krenuo nije mogla tata progoniti, pa je nervozno još jcđnotn posegnula u džep i gle! Napipala je nešto, izvadi i vidi krasan prsten s velildm briljantom. S prvog stajališta uputila se na redarstvo, gdje je vrijednost prstena nstanovljena sa 1600 kruna, te joj rekoše, da će njoj pripasti, ne javi li se vlasnik, a taj će bez sumnje radjc pregorjeti taj gubiilak, nego da ga zatvore kao džepokradicu. Pas koji *&zlikuje jezfite. „Tpgliche 'Rundschau" doitosi vijest iz 'sjeverne Franatske: Idu nedavno u Ouisu jednostavni tobdžije „barbari", koji uza svu svoju „nekulturu" govore dobro francuski k jednoj boljoj francuskoj obitelji, da si dadnu nešto ispeći. Iza ponovnih posjcta nastaje uvijek živahan razgovor. Kad god dolaze u kuću pred večer, pozrJravL ih bijesni čuvar kuće. Jednom zovne domačica Za razgovora psa u sobul i to imenom „Strick", a vojnici pitaju, kako to „C’ fest un cltien allemand. — to je njemački pas" rekne im gospodja, te ispriča, kako su ovog psa ostavili njemački vojnici pred dulje vremena. Na to tobdžije nagovore psa njemačkim jezikom, a on skoči k njima, stane se umiljavati i pokazdvatl, što umije. Domaćica zove psa, no on ne sluša, te na svu ailu hoće s vojnidma. Kad tu vojniđ došli slijedcće večeri, mjesto da lm pas brani ulaziti, pn ih pozđravi vesclim lajanjem. -s • Doživljaji grofa Zeppelitia. God. 1900. ooravio je grof Zeopotin u Ženevi Mnogi rnuto doba promatrali njegove pokuiaje sa skepsom, a našlo ae i takvih, lcoji tu pouzdano tvrdili, da ttaif gospodin nij* kod zdrav« pameti. Intere-

santan }e dogadjaj, što ga je grof ZeppeIni doživio u jednoj ženevskoj kavani. Jedan od gostiju interesirao se za grofa 'Zeppclina, te pozove konobara i upita, tko je taj stari gospodin. Konobar pogleda 'Zeppelina i šapne gostut ,,A *moIim vas, to vam je neki sutuđj Nijetnac". 1 pri tom napravi konobar oko čela poznatu alegorijtr. ,,A ito inu je? Zašto ga smatrate htdim, 'jer on baš tako ne izgleda". „Dabome. Vele za njega, da je vrio itčen. Ali što ćeto, luckasti starčić utuvio si je u glavu, da mora Ietiti po zraku!"

Poslijeđnla brzolauoe ullsstL Izvjestaj bugarskog glavnog stožera. Sofija, 12 niarta. Mačcdonsko bojište: Jaka su neprijateljska odjelcnja poslije duljc lopničke pripreme poku&ala da uznapredtiju u prostoru izmcdju ohridskog i prespanskog jezera, no bila su zadržana. Is^očiio od prespauskog jezera do C r n e R e k e živalma topuička djelalnost. U zavijutku Crjie Reke provalilo je jedno odjelenje njemačke pješadije u neprijatdjske rovove, otkuda se povratilo povevši sa sobom zarobljeuike. Na ostalim frontama slaba topnička vatra. a na S t r u m i izvidničke čarke. Funninisko bojište: Kodlsaccee pojedinačni topnlčki hltci. Istočno od T u 1 č e čarkanja prednjih straža. 0 : Povratak groia Bernstorffa. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina / Berliri, h2. marta. Njemačkl je poslanik u Washingfcouu, grof B e r n s t o r f f stigao u subotu u noći it Kristtijaniju, odakle je u nedjelju otputovao u Kopenhagen. Doček je u Kristijaniji bio fmpozantan. General pješadije Arz kod njemačkoga csra. Kb. Berlin, 12 . marja. Danas je prije podne primio car W i 1 h e 1 m u audijenciju novog načelnika austro-ugarskog glavnog stožera, generala pjeŠadije, A r z a Stra*usseriburškog. Revolucijonariii nemiri u Petrogradu. Kb. Berlin 12 tnarfa. Prema jeđnom izvješču stoekhclmskog dopisnika „V o s s i s c h e Z e 1 t u n g“-a, iznosi broj mrtvih, koji su poginuli za vrijeme revolucijonarmh nenrira zbog gladi, 300 do 400. Krvavi dogadjaji, koji sn sc odigrali prošlog ponedjeljka do srijede, ne zaostaju u svojim grozotama, za oktobarslrim dogadjajima 1905. Značajno je. da su za ovih nemira gladne mase čuli u Istoj mjeri poklici za mir, kao i oni. kojima se tražio hljeb. U pevrograćskim političkim krugovima vlađa bojazan, da su ovi revolucljonarni nemiri preteče većih dogadjaja, koii bi sc mogli proširitl i izvan Petrograda. Grey — teško obolio. (Naročiii brzoiav „Beograđskth Novina' 1 .) London. 12. marta. Kako ,,T i m e s“ javljaju, Sir Edward G r e y teško je obojio. Njegovo stanje izazivlje zabritiutost. Kriza ii francuskom kabiuetu TNaročiti brzojav »Beogradskiii Novina«;, Žeiieva, 12 . marta 1 . U francuskom je kabinet'u došlo do krize, koju je izazvalo prekjučeranje glasanje u komori, kod Kojega je vlada dobila većinu od samo 15 glasova. U subotu se održalo izvanredno minlstttrsko vijeće, a kasnijc se opet vijećalo u Elyse-u pod predsiedaniem Poincareoviin. Položaj je kabineta svakim danom sve slabiji. tako da se jednoga dćuia niože kabinet da nadje u manjini. Kabinet je zaključio. da svoju konačnu odluku učini ovisnom od nove komorske debate u cijeloj vladinoj politici. Listovi dovode ovaj položaj u vezu sa pogoršanjein privrednoga položaje zemlje kao I sa nemogućnošću, da Briand odsrrani pođmomičku opasnost. Sadania je većina Briandova kabineta najmanja od njegovog stitpanja na vlast, t. j. od noveirtbra 19)5. godine. jVieksiko. Kb. Ženeva, 12. marta’. „PetitfParisine" javlja iz Washingtona, da položaj u Meksiku postaje uznemirivajua. Potvrdjuje se vijest, da je u blizini grada Meksika uredjena postaja za brzojav bez žica, s kojom je Njemačka u direktnoj Veci. Isto se tako čini, da su istinite Vijesti, da njemačke podmom'oe imaju u meksičkim pristaništima svoje uporište. ’Njemačkim je podmomicama po svoj prilici zadaća, da onernoguće izvoz petroleja u Englesku. Za današhji je predsjednički izbor nominiran Carranza kao_ jedini lcandidat. Amerika se počinje pripravljati na svalu eventualnost. —

Zvanftne cbjave.

Gr. br, 271-6. 1917. O b j a v a. Starateljski sudija c. i kr. okružnog suda u Valjevu, odjelenje zagradjanske sporove, objavljuje, da je Milivoje TadiĆ] bivši stanovnik u Šarbanima, umro 24? avgusta 1915. bez zavještanja. Pa oošto se nezna mjesto prebivanja Živorada Ta* dića, kao zakonitog nasljednika, to se objavljuje, da mu je od strane staratelfc skog suda postavljen za kuratora Milutnj Avramović. Rečeni nasljednik se ovim ujedno poziva, da računajući od danas f ia za godinu dčna treba da izjavi, đa i želi ćiniti upotrebu od svoga prava nasljedstva. U protivnom slučaju pro-, vešće se bez njega rasprava o nasljedstvuj Valjevo, 2®. februara 1917 r • Sud c. i k. okružnog zapovjedništva, gradjansko odjeieuje. E. N. 47-4.—1917. ODLUKA. . ^ , U stvari sialno u Bacognano (osr trvo Korzika) odsutnih Radovana I Mf* lije Atanasijevića postavlja se za kura; tora njihovog zajedničkog imanja Rav ko Dželebdžić, sopstvenik kavane u* Požezi. Odsurni su bili stanovnici Beo.r grada, a Imanje im se nalazl u Pože/J (okruga užičkog). Razlozi: Radovan i; Milija Atanasijevići su kao bjegunci vcđ više od jedne godine u Bacognano (ostrvo Korzika) n Fiancuskoj, daklcm u neprijateljskoj zemlji odsuinl. Pa poć što nijesu nikoga opunomoćlll za VQ; djenje njihovih poslova i pošto kirajj džije i zakupnici tmanja vcć veće svote duguju, a koje treba utjerat!, to je bilo umjesno postaviti kuratora. Izbor je učinjen na osnovi predlcga opštinskog predsjedmka Iz Požege i Dobrile Spasojevićeve, nećakinje odsutnih. Požega, 19. februara 1917. Sud c. i k. okružnog zapovjedništva u Užicto gradjansko odjelenje; Poilo m Matu! Od 1 . martapočela je nova pretplata. Umoljavanio, da istu biagovremeno obnovite, da u dostavljanju naših novina ne bi nastalo preiddanje. Pri obnavljanju pretplate, upozoruje se na nove cene, koje su sledeče:

Mjesečna pretplata u Beograđu i u krajevima zaposjednutim od c. i kr. čeia za bojnu i etapnu

poštu K 2.u Beogradu sa dostavom u kuću ... , 2.50 u Hrvatskoj-Slavoniji, Bosni-Hercegovini i Dalmaciji 2.60 u ostaiim krajevima Austro-ugarske monarhije . 3.a inostraustvu , 4.50

Kod plaćanja imađe se tačna adresa čitko navesti. Kod preseiivanja a naročilo kod promjene poljne pošte, nužno je, da se osim tačne nove adrese takodje i predjašnja adresa navede. Administracija

„BEOGRADSKIH NOVINA*. Et pošta Beograd.

Mom đragom i dobrom bratu

bivem inspektoru ministarstva gradjevina davaću godišnji pomen 14. marta (u sredu) u 10 i po časova u crkvi sv. Marka. OžaloŠčena sestra » Anka. 29655

Izvcštavnmo srodnire I prijatelje, da ćemo davati svome milom i nikad ne zaboravljenom

trgovcu ovd. četrđeseto-dnevnl pomen, u pelak I6.J3. marta 1917 god. u 11 časova u Sabornoj crkvl. Beograd, Marta 1917. god. Ožaloščeni: Matl, Alcksandra; brača: Ljubomlr, D|ordje, Tanasije, Aieksandar 1 Siniia: aestre: Jelisaveta, Olga I Danlca 29642