Београдске новине
Nedjelja
Beogradske Novine
8. »prila 191'/.
Strana 3.
Boj 96. !z danaSnJe SrbUe. KEOGRADSKA KLAONICA. Još je u mirno doba bilo u svima velikim gradovima vrlo važno privreclno pitanje o dovoljnom snabdijevanju stanovništva mesom. Danas inia več u svima većim gradovima Evrope zvaničnih kasapnica, koje su cijcne pra.vilno u red dovele. Naroćiti su značaj u posliednje vrijeme dobile klanice: dokle im je prije bi!a iedinn svrha, da gradskiin kasapima i kobasičarima pruxi cijelishodno uredjeno mjesto za higijensko i praktično klanje svoje stoke, danas im je zadatak daleko veći: one nabavljaju stokn i staraju se, da stoke imaju ttvijek u dovoljnoj količini (vlastite majureve i S. d.), najzad i same one izradjuju razne mesne proizvode niašinskim puteni. Kako su te klanice u većini slučajeva gradske ustanove i u njima malioin opštine rade n viastiitoj režiji, utiču te ustanove razumije se u redovnim priiikarna vrio povoljno na cijene mesa. Beogradska klanica je osnovana priie dvije desetine godina, 1895., i iz njenog se postrojenja vidi, da se vođilo računa o svima savremenim zalitjevijna, kao šlo su i osnove, kojima su se osnivači rukovodili, bili na veliko izvedeni. Ali što se tiče zađataka savremejic klanice, koji sa gore navedeni, beogradska se klanica ti tom pogledu ne ntože uzeti u obzir, jer s obzirom na to, što je u Srbiji bilo uvijek stoke u izobilju, pa je i cijena mesa bi!a raznijerno neznatna, to u Beogradu i nije bilo onog važnog pitanja, koj'tm su se drugi veliici gradovi bavili u snabdijevanju mesom. A!i okolnost, što je beogradska klauica ipak s taico velikim planovima podignuta, te je u mogučnosti, da odgovori svuna zahtjevima savremenih klanica, ima svog naročitog uzroka. S gledišta grada i stanovniStva, teogradska klanica je doisla imala samo onaj zadatak, koji još i danas Imaju klanice u manjim gradovima monarhije, naime, da kasapima pruži cijelishodiio uredjeno mjeslo z u klanje svojc stoke. Taj se rad za potrete grada doista kretao u vrlo uskim granicama, dokle je druge ogromne zgrade I postroienja zauzela jedno poduzećc, koje se može smatrati kao pravi osnivalac ove ustanove. To je bilo jedno fran.cirsrko-srpsko dioničko dništvo, koje se bavilo fabrlčkim preradjivanjcm mesa kasapske stoke. Ovo je poduzeće postavilo rad na vrlo mocie-aoj osnovi, tako da je i proizvodni rad bio vrlo obilan. Veliki značaj dostiglc je ’o po’duzeće poslije carinskog rata, ier se poslije tog vremena stoka mogla samo u zaklauom stanju izvoziti na sje,\ erne trgove. Većl dio lzvozuog kontingentta, koji je trgovinskim ng jvnrom bio predvidjen, klao se tu. a blagodareči žeijeziiičkoj prugi, koja vodi do same klanice, mogao se odrnah i toyariti. Po sebi se razumije, đa je fabrički rad pod takvim okolnostima, mogao jednovremeno odgovoriti i svima drugim zadacima. Raakii dogadjaji nijesu nntogo oštetiii kianične zgrade i njenu unutrašnjost, tako da je za opravke trebalo malo vreniena, pa je I rad u klanici mogao nbrzo otpočeti. Dairas jc rad uzeo tolilci obim, da u njoi zaposieni broj radnika •— razumije se da su to attstro-ugarski vojuici i dijeloni ruski zarobljenici — iznosi prelco 1-200 Ijudi. Baš s toga, što je đanašuji zadatak klanice mnogo veći, nego li satno kiauje polrebnc količine stoke, obraća se nurocitto pažuja odgajivaniu stoke, koja
pa onđa svakome još šareno jaje, a otac im Ua novaca. Eto, iz takvili ga uspoinena prckide to na svojint rečima, te se trže i zagušenirn glasorn, kojirn govort onaj, što se uaidržava da ne zaplaće i glasno zajeca, jedva »zgovori: f- jVfogu!... Ižete je sve teže i teže disalo. Pera se opet prekrsti, pridje iduvaru gde je vešao tamburu, uze je u ruke i nietnu pod pazuho, pa ćutke otvorl vrata i iz&dje »/ sobe. Suza se skotrlja niz njegove obraze. Svež dah proietnjeg juira zadahnu ga i on se pribra, utre suzc i u sebi fpronirinlja: •— Pa to nti ja posaa, a i morani *atiiti za svoju porodicu — — — Kad se pojavio u kavani, vesela momčadija dočeka ga usklidma. Za stolom je sedelo 'nekoliko niladića. Ručali stt, pa piju vino, kucaju se čašama i pevuše tiho. Namestiše i Peru medju se, priinakoše iza nj vina, mesa, jaja i kolača, ,,da se najpre potkrepi, pa da vikne jcdnu svojski“. Pera uze jedan kotnad mesa, inettiu ga u usta, ali ga na niOgaše progutati. Ncšto *nu stcglo grlo, pa nm s\e zalogaj vraea natrag. -- Zar ja jedem ovako izobiino svcga, a oni tamo ni hleba nemaju kod kuće! kresnu tnu misao kroz glavu i pred očima mu se ukaza bedna slika njegove porodice, ’7 J°di, more; pij to vino!.. Hoćeš Ji rakije /.. Kelner, daj rmi šta hoće, .—• viču raspoloženi bećari. Zatim opet ukrstiše čaše. •— U njeno zdravlje! — viknu jedan tiirajući svog dmga ?a nf*u njogovu gamt.
je odredjena za klanje, i to prema zahfjevima moderne poljoprivredne nauke. U klanici itna već priličan broj stoke za priplod razne vrste. I to na prvom mjestu svinja, zatim govedi, ovaca i koza. Dokle je prošle godine da bi se napredak rada primjerom objasnto — broj svjnja iznosio jedva 1000 grla. danas on broji preko 5000, i ako se dnevno kolje nekoliko stotitia koin ada. Nadležnim organitna okružnih zapovjedništava spada u dužnost, da klanično stauje stoke dopunjuju. Oni stoku kupuju i šaliu je u Beograđ, gdje se ona tačuo podvaja prema rasi i kakvoći. Stoka, koja je za priplod sposobna, u tu se svrlut i upotrebljava, krave se šalju u majure, a samo se koIje ona stoka, koja za priplođ nije spo-' sobna, i to ne odmah, nego tek pošto se tovijcniem i njcgom /natuo pobojjša. Sto se njegovanja stoke tiče, mora se primfjctiti, da ono odgovara potpm:o zahtjevima jedn »g modeino& nglednog gazdinstva. BivSi vlasnik, francusko-srpsko diouičko društvo, podiglo je, u intcresu intenzivnog njegjovanja stoke, ogromne .šiale, koje zadovoljavaju u svakom pogiedu sve zahtjeve higijene I cijelishodnosti. Mi nalazimo tamo štale popločene betonom, ii kojima ima mjesta za po stotinu govedf. To su sve svjeile i dobro provjetrenc prostorije. Pod }e od keramide, na konie ie, s doista vojničkom tačnošću u ograničetiom prostoru za svako grlo, položena slama. Jasla su od cementa. Prema svenm rečenom izlišno je u opšte naročito naglasiti, da svuda vlada vanredna čistoča. Kao š:o rekosmo, svttda $e dobija utisak jednog uglednog gazdinstva. U cemeinnim štaiama nalazi se odabrana stoka za priplod, dokle se ostatak stoke nalazi dijelom u podigmitim štalama u obližnjoj cigljani, dijelom u Topčideru. Rad kLanicc raspolaže u svenm s preko šesdeset štala, što tako istto objašnjava veličinu ove ustanove. Vanrcdno je veliki broj sittie sloke, koja je ovdje smješteua. Pri izboru ove stoke rtikovodilo se strogo načelima nauke u priplodu. Inia ovdje vrlo lijepih i skupih priinjeraka. Od svinjskih štala postoje čitave ulice. što s obzirom na već pomenuli broj od 5000 komada nije ni.šta čudnovato. Bitni dio rada nalazi se u gajenju stoke, drugi pak, osim samog klanja, u preradjivanju dobijenog mesa. Na prvom je mjestu svinjsko meso. Kako kiamje svinja tako i prerađa svinjskog mesa uzelo je toliki obim, da se pri posmatranju ove vriiednoće mora i nehotlce pomisliti na amerieke ogromne preradjevinske radionice. Način, kojim se ovdjc stoka preradjuje, podsjeća nas na Tayiorov sistem. Postupak pri ovome odlikuje se strogim radiiim poslom. jer svaki radnik čini uvijek jedan i is'ta pokret. Time, što svaki pojedini radnllc ne radi ništa drugo, nego samo onaj dio posla, koji mu je tačno odredjem a koji mtt je već i u krv ušao. znatno skače uspjeh proizvoduje, jer je potrošnja vremena svedena na najnižu mjeru. Skoro je nevjerovatan uspjeh, koji se tim načiiiom postizava, a koji mi obilježavamo ovim tvi'djenjem, da se u beogradskoj klanici zakolie i urcdi svinjče za nekoliko mimita. Neposredno preei samo klanje dovodi se svako živinče u za to naročito odredjeni prostor, gdje se ponovo preTnjeri- Poslije ovoga se živinče ugoni stepenastom drvenom putanjom u prostor za klanje. Tu se stražnje noge živinčeta vežu za valjak. ko.ii se nalazi na prugama. Svinjče se brzo zakolje, a
, iRazleže se glasan sineh. Ispiše čaše na iskan. •— Vikni onu: ,,Od sevdahagoreg jada ncriia!" ... viče jedan — Ne, ne, negoonu: „Avaj, tiragi, što ini voć nc dotiješ!". i— Ostavi njega, neka peva šta hoće, jer tada jiajbolje pcva, — pređlažo treći, Peri tioneše rakiju. Tražio je, i ako je nikad nije pio. Ispi tri četiri Čašice. na dušak, đa bi se potkrepio za pesmu. Mora »e Zitraditi. Ij’tiari u žiee, zvuci tiho ^abrnjaše, •— Nemoj to, nemoj to!.,. Deđc veselo nešto, ili nešto sevdalijski!.. Počeše se pogadjati šta đa sc peva i složiše se da zapeva: „N’ešto mi se Travnik zamagiio ....“ Opet jeknu tambura. Čaše se ukrstiše, gromki usklici prolomišo mehanu i svak s nestrpljcnjeni očckivaše pesniu. Pera je udarao u tamburu, ali glas’a ne mogaše pustiti. Grio mu suvo i kao zađavljeno. md<om loptom, koja ga guši. •— Pevaj vazdan!.,. Peeevaa:^!. *— Mora so zarađiti!... pomisli Pera « feebi, a pred očinia mu se opet ukaza »lik'a bedne porodice njegove, a pri tom mu živci teađrhtaše od ncstrpljenja, kada će j« tobradovati zasluženim novceni. To mu dade knage, napreže se i pusti glas, koji bejaše tup, zagusljiv, piačan, jeđva se čuo. —- A, 'Pero, zar tako ?!.. Ne valjaaa../. Boljeee... Pokvario se Pera... Ne ume tia peva, — počeše praviti primedbu jeđni. —• JVložda već umire siroeej a ja pevam! ! kresnu mu misao kroz glavu., — Drugo nešto, brzo, veselo!. .. viču dntgi. Modjutim, Perin glas postajaše sve tuplji, zagušljiviji, ličaše pre na stenjanje nego na pesmu. Svi ga pogledaše, a on u licu bledomodar, usne mu dritte, oči zasuzile, a pod grkmr mu igra, Svi zaćutaše. N’astade čuidjin i tiŠina, koja na Peru još goro uticaše.
krv njegova sliva se u naročite oluke. Odniah zatim svinjče se spušta sređstvom pomenutih valjaka, o kojiina s stražnjim nogama visi, niz prugu, koja je u čovječijoj visini naniještena na tavanici, i prolazi kroz razna odjelenja kianice- Na toj pruzi zaklano sivinjče prelazi radi prerade iz jedne etape u drugu: prvo dolazi u kazan. koji je pun ključale vode. gdje nni se skinu čckinje, poslije dolazi u drugi ’cotao, gđje se očisti, a zatim pod vjeste ruke kasapa i kobasičara, koji ga za trenut oka raspore, izvade utirobu i vještački razude. Dokle se salo pretapa u mast. dotle su mnoge ruke zaposlenc s preradom unmrašnjosti dijelova. Sve iskoristiti, ništa ne baciti, to važno načclo ratne privrede sfci'ogo se primjenjtija i u beogradskoj klanici. U znatnoj količini izradjujc se ovdje razne vrste kobasica. Količina dncvno iscijedjenih čvaraka iznosi na više metarskih centi. Stmke se suše, mast se spušta putem strojeva tt podzemne prostorije, gdje se njonie pune naroČita burad. Ostali dijelovi mesa se preradjuju, meću se u salamuru ili se u smrznutom stanju razašilju. Kao i ranije tovarenje se vrši u samoj klanio!. u krjit ulazi voz s pruge, koja vodi pored Dtmava. Zanimljiva ie sporedna grana rada, iskorišćavanje govedjc krvi. koja je, kao što je poznato, odiična stočna lira* na. U odjelenju za iskorišćavanje krvi pretvara se ona tt tako zvano krvno brašmo. Ovo se ntiješa sa ltranom, kojom se svhiie goje; do sad postigmiti uspjeh je vrlo dobar, Tako isto je važan dio rada i z r ad a 1 e d a. Osim potrebe u samoj kianici, ovotn se izradonr podmiruje veliki dio potreba leda za cio Beograd. Daleko bi nas odvelo, kad bi pokušali da opširnije opišemo cio slclop rada, koji obuhvata naziv ,,klanicit“. Ali se već iz ovih, u giavnotn okviru navedenih podataka može viditi, da mi ovdje imamo poslova sa jednom prvoklasnoni, u veliicoj razmjeri izvedenom I upravijanom ustanovom. E. pl. 1.
m ! OKOilCO. Radi kalolič’dlt Uskršnjih praznika fzaćiće narecJiti bro.i našeg listsi u u t orak 10. ov. niieseća. UpraVil iUtredtr.šlv’O ..Beogradskih Novina“.
Ređieila m udovlca f slroCuđ. Ćist prihod 869G’84 kruna. Pozorišne pretistave u Beograidu, đavane u tolju dobrotvome nedjelje od 26. marta đo 1, aprila, Iniale *u u pravom nnisltr riječi potpun uspjeli i ođgovorile su potpunom eiliti plemenitog preduzeća, na čijern čefu stoje kao protektori Njiliova V'eličanstva car i kraij Karlo i carica I kraljica Zita. Skoro tievet hiija.ia Itruna tionijele su dobrotvorne pr«dsta\e, koje tnogu dostojno stati u red dobrot\ornih pređstava, piirefdjeniii za vrijeme rata svugdje u Monarhiji. Sto je ovo djelo ovako lijepo u spjelo, nije samo zasluga požrtvovanosti pripađnika gubernije, već i onih, koji su ga uputili na pravi put. A ovaj težak posao uzeli su na sebe nalpomčnik pl. Ocskay, kapcin.ik Pizo i natporučnik Lackner, uz koje vaija još pomenuti narednika Gruna, pješaica Gayera i pionira Reisera. Koiika je bila izdašnost, vidi se iz anonimnih priioga. Samo prilikom prodaje uiaznica paio ja dobrovoijitil! priloga
na biagajnl 1846.20 kmtia, dok je predstava priredjena od stožernog odjelenja c. ] 'k. Vojne glavne gubentije donšjeta 2295.26 kmna, a prodaja od ^jrilskng' broja „Belgrader Nachrichten“ 200 kmna. Osim toga đarovali su: vojni glavni guvemer general pješadije barun Rhemen 300 K; N. N. (nepoznat) 200 K; kapetan Friedel 150 K; natpomčnik Lalosevich 100 K; Franc A- Ludwig, posjednik liotela „Balkan“ 100 K; Davijd Deutsch (rezultat jedno kolekte) 100 K; N. N. 100 K; gradjanski komesar Huszar 68.80 K; pukovnik A1 u 11 e r 50 K; prot3 Jungić 50 K; Arndd Frieđmann 50 K; gradjanski komesar dr. Jungerth 50 K; narednik Griin 50 K; pježak Gaver 50 K; pionir May Reiser 50 K; Karfo Hedrich 50 K; N. N. 48 K; finansijski direktor jdr. P a v 1 i n o v i ć 44.80 K; Paul V/ottitz 30 K; natporučnik Eckstein 20 K; poručnik Orlić 20 K; pivarski direktor Tu n e k 20 K; Gustav Eisenkolb 20 K; J. Pav. lić 20 K; poljski kurat šttmonja 10 K i nmoštvo daijih darova ispod 10 kruna.
llskrsnuće n ketoličkoi žttpnoj crkvl. Jučer posiije podno jo obredima katoličke crkve obavljena u župskoj crkvi u Poslaničkoj uliđ proslava uskrsnuća Kristova. Kbog kišovifog vrerne.na izostao je običajni svečani ophod ulicama, pa se cijefa svečanost ograničila na samu crkvu. Pošto su vojui sveštenici poslije pročitanih psalama zapjevali svečani „A11 e I u j a h“ uz presveto Otajstvo, koje je iz ukusno uredjenog božijeg groha proneseno na giavrii žrivenik, da se njiine blagoslove svi prisutnl. Pjesma zaiivalnica ,,Te Deum lauđarnus" j „Paugc lingna“ završile su obred. Itobožnosti Je prisustvovao gfttvni vojni guverner Proitzvi&eni gospodin gejmral pješadije banm Rhemen, sa sVojim zamjenikom i glavarom giavnog vojnog stožera, glavnim gradjanskim povjerenlkom kod gtavne vojne guberiu'je, zapovjednikom mosuc brane I grada Bcograrfa, ejstupnicjrria svih vojniii zapovjcdništva 1 odjelenja, kao i mnogobrojnog svijeta, koje je tiošio tia vidi i prisustvuje ovoj lijepoj i pobožnoj svečanosti. Poslije samo sVečanosti defilovala je počasna žeta pred giavniin vojnim guvernerom I time je svečanost bifa završena. Riniokatollčka sfužb.i Božja u Vejikoi sedmlci I na Uskrs. Danas ja a p r v ! d a n U s k r s a i (8. aprila): A) U konakui a) U 8 sati n jutro sv. misa za vcji ntžtvo; b) U 10 satl pjevans. sv. misa i propovijed (,,Pa>: vobis, e?o siini, Halj leJiija!“). B) U ž u p n o j c r k v i > ai U 8 sati tiba sv. misa: b) LJ 9 satl tlha sv. misa; c) U 10 sati njemačka propovijed I svečana sv. misa: d) U 3 sata posiije podne večernja. Na drttgi dan Uskrss 19. apriia): A) U konak u: U S sati sv. rnisa zn vojništvo. B) U ž u p n o j c r k v i: a) U 8 sati sv. misa; b) U 10 sati srpsko-hrvatska piopovijed i svečana sv. misa; c) U 3 sa’a poslije podne večernja. | Proiietnia klša. Prošle noči i>ala jc ti Beogradti t okolini lijepa proljetnja kiša. koja će imati biagotvoniog nticaja na skoro zasadiena polja i njive.
Ruka mu klonu, posiednji akor.di izgubišo se u čudnoj tišini, glava mu parie na gntdi, knipne suze linuše niz obraze. Pcra «e zaguši od plača i tcško zajeca.
KfiLl POBLISTAR. Bie \\ ahi Ferdiuaiids I. von Oesterreich zum Kbnig von Kroatlen. f. (Izfoor Ferdinanda I. austrijskog za kralja Hrvatskog) Von Ferdinanri v, šišić, Profesojr an tier Universitat Zagreb. Naklada Tav. Hrtmana (St. Ktigli) Ziigreb 1917, .Cijena 1 K 60 helera. Hartinanova kajižara (St. Kugli) fztiaia je ti vrijeme svjetskoga rata zanimIjivu historičku raspravu Iirvatskog povjcstničara, prof. Fcrđe pl. Sišića o izboru Ferđinanda austrijskoga za kralja hrvatskoga. Ova njemački napisana knjiga jiamijenjena je vanjskom svijetu. Zadaća joj je, da saJa u ovim sudboitosiiim vremeninia upozori vanjski svijet i na kraljcvinu Hrvatsku, koja je slobodnom voljom svojom postavila na hrvatsko prijestoije ,nadvojvodu austrijskoga i kralja ćeskoga Ferdinanda I., pošto se obvozao, da će potvrtiiti sva štara prava i pn'vilegije kraljcvst\ a hrv’atskoga. , Madjarska rasprava o Slovcnciina. Sveučilišni kiijižar ti Budimpešti d r Robert B r a u n imao je prilike pobližo se upoznati sa »lovensitim prilikama, pa je ne šamo naučio hrvatski i elovenski jezik, nego te upravo dobro npoznao sa »lovenačkora kulturnom i poitnćkofn po-
vjesnom literaturom. Sad je itapisao u uglednoj madjarskoj neviji „Huszadik Szazad’ - ' opšinm »turiiju o Slovenrirna. „Ketijeija", noviiie ratnili zarobljenlka. Oti juna 1916. izlaze Svake setdmice jx> naiogii «. j k. ministarstva vojnog no| vine m rnske ratne zaroblj«ni] ke pod imenom „Neidj«lja“ na ruskom jeziku, Llstu je tom zađatak, tia jzbliže upozna niske zarobljenike sa imeđbama monarhije i da ra/bijo predrasude, * kojirna su nekad ruski vojnici polaziij u rat protiv Austro-Ugarske. Informativni ćfanri o prilikaina u Austro-Ugarskoj obavještavaju stotine hiljada ruskili ratnih Zarobljenika o hašem životu i n;išoj po!itici. Porod ovoga doitosi „Nedjelja“ najvažnije vijesti iz Rusije, a naročito izrještava po mskim listo\ima o dogaJjaJitna, koji su izazvali sadašnji preokret u Rusiji. Poučni i zabavni podiisci iinaju za rili, da gaje i unapređjuju duii ratnih zarobijenika. U interesu jo Mouarhije i sviju tonili, koji zanimaju poslom niske ratne zarobljenike, da !m pntžaju na čitanje ,,Nedjelju“. Uredništvo i uprava ovog tiobro uredjivanog lista nalaze ee u Beču (Wien, I. Oeorgf Cocliplatz No. 3.). Cijena je listu ha oet\r godine 3 K, na polaft godine 6 K. Pretplata se šalje ujiaprijpi na g'omju adresu poštanskom iputnicom, ua čijem rubu Valja kratlco i jasno ispisatš porudžbinu. Treba Jzbjegavati pontđžbine kartom ili pismom.
Priznanice za pornoć. U U uredti za potpis č'novnika, tintlrovljenika i umirovljenica izradjene su priznanice za poraoć za mjesec a p r i 1 do broia 2200. Pomoć se izdajc svakoga dana samo prije podr.e od 8 do 12 satl na blagajni car. I kr. zapovjedništva mosne brane i grada Beograda. Kako prilikom prijema priznanice. tako i prilikom prijema samc pomoći na blagajni c i k. zapovjcdništva mosne branc i grada Beogr.uia, potrebno je imati uza se redarstvenu ( w žu:u“) iegidmaciju, radi usfanovljenja iiidentičnosti. Prodaja soli. f ; Prodavnice životnih namrnica opš:inc grada Beograda prodavaće pored brašna i šećera i sol, tako da će se u isto vrijemc gradjansrvo sna'odijevati svima trinia artiklima u jedan mali. Soi će se prodavati odmah posiije ka'ttoličkih uskršnjih praznika. Da se jave radi prijema mvčanih uputnica. Radi prijcma novčanih upiitnica, potrebno je da se iavc g. dr. Vojf V e I jk o v i ć u, prcdsjednikn opštiue grada Beograda ova lica: 1. Steva Cutmilo, profcsor; 2. Naka Alič, iz I cskovca; 3. Porodica Aćima Sekulića, s\ eštenika iz Belog Potoka; 4. Zorka Zlatanović, poštanski Činovnik: 5. Porodica Aleksandra i’ržića, učitcija iz Leskovca; b. Paiaskeva Dinić, Iz Deligradaj 7. Kosta Matić, iz Po/arevca; 8. Petar Spasojcvić, sudiia; 9. Janko Aksenrijević, iz Po/a-, revca; 10. Petar Živković, !z Soko Banjej 11. Umici Mihajla Jevtića; 12. Zarije Popović, pošiar.ski šlu'žitelj; 13. Miiiko Aleksijević (šaiie mu \’asa Đimitrijević), i 14. Sava Spasojević. U slučaju, da se ne nalaze n Beogradu, potrebiio je, da pošaiju svoje tačne adrese. Izgublieiia ručna toibiea27. o. rnj. Izgubijena je na puiii oi! Kalemegdana do Rrjićove uiice jedua ritčna torbica veiičine cd prilike 12X18 cm. Torbica je ukrašcna zlatožutim perlama, Ima zlatcžm okov i iste takve iančiće za nošenje. U njoj je bio novćanJii o, 1 jelenove ko/e sa đvije novčauice od po deset kruna i više no\ r Čanica od go dvije i jedne k’ruj ne, kao i neš’.o nikloaog novca, ukupi ixo oko 28 do 30 kruna, dalje jedna !.ij jeja čaura s olovkama i jedna Ženska ; džepna maramica sa vezenim uglovtma. ZJatožuti me'.ai čitii tttisak pravog zi?:a, alt ima vrijednosti samo za Jjubiteije tiakvih stvari. Nadjcna torbica neka se pređa c. i k. ređarstvenom zapovjedništvu, jcr vlasnica ne redektuje na ; novac. Ovaj može sebi nalazač da za; drži kao uagradu. I j Beogradski Orfettni. j Danas, u nedielju, priiedjuje se u i „Beogradskom Orfeumu“ p r e d s t av a z a g r a d j a n s t v o, u tri sata pesiije podne, a isto tako I u ponedjeljak kao na drugi d;.n kafoličkcg uskrsa. Beogradjani će naći lijeps zabave u probranoni uskršnjem programu. Naročitio obraćamo pažnju na glavr.u tačku rasporeda. proslavljcnu igračicu i Hiidegardu. Ovom prilikom obračamo pažnju i na to, da se iz pitanja, koja nam se upućuju vidi, đa mnogi gradjani smatraju, da se gradjanske predstave priredjuju samo za ovd- austro-ug'tfsku • koloniju, što pak nije tačno, poš:o tu gradjanske predstave za sve beogradskogradjanstvo b e z r a z ! i k e. — N a v e č e r n j e p r e d s t a v e, kojc počiniu u 8*/ a sati, im<ajtt takodje prist’upa svi oni gradjani, koji hnaju propusnice („Passierschein“-e) za krefanie na nlici posiije 9 sati. Javua prodaja. Po odlu;: Staraieljskog Suda, i/!ožiće se javnoj prodaji zaosiavš’ina pok. Donlce RuzJcadović, na dan 20. a p r il a, u stauu u ulici E r u š k og o r s k o i b r o j 5. Prođaja će početi u 9 s a 11 n f • i e p o d n e. Pozivajii se kupd, 'da :ia cvu rrrdaju dodin. fevještaj prijavnog ifroda6. aprila prijavljtuo 117, odjaviicno 34, sclidaba 51; u hotelima prijavljeno 113, odjavijeuo 142, ostalo u hotclima prijavijenih 265 stranaca.
Hgrođna prlvreda. Glavna skupštlna hrvatske poliodjelske banke #. 0. u Zajreba. Pod predsijedanjem ptcdsjednika bi•kupa dra Dotniiu'ka Prentuša oilržaua je na 31. niarta t. g. u Zagrebu XV.redovna »kupština Hrvatske poljotdjelske banke u društvenim prostorijama u 4 sata fKKlije podne. Skupštini je prisust\T>valo 46 dioničara sa 9606 dionica. Prodsjeđnik poSdravlja kratkitn govorom prisutn« dtoničare.