Београдске новине

iziazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojodini brojovi: U Bcagr.il. I u krijerlma z.goiJ«lniiii'ii sd o. I kr. 6eta po clj.nl od . . , , I helera U Hrrolakol'Slavonijl, Ba.nl - Hofoogorinl I Dalmocijl po clj.nl odIII holora liraa orog podrotjo po cljonl od. , , . 12 holora ===== Ofllasl po

MJesečna pretplats: U Bsogrado I u krajortmi zapcijcdnutlm od o. I kr. M. u bojnu I sbpn.psltu. . K rU Beogr.du aa doit.ro« u kudu , , , , | t S# U Hrratsfco J -Sl.ronlJI, Bornl-Horcogorl.l I DalmsdJI K 2 00 UoitallrakraJsrlmaAuolro-ugankomonarhlJa K *•; U Inootranstvu K 4 SB cljBnlku. — — :

UreriniSh'o: BEOGRAD, Vuka Karadžlćo ul. broj 10. Tolefon broj 83. Uprava I primanjo pretplate Topllćin venac bro] 21. Telefon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mihajla ul. bro] 38.

Br. 101. BEOGRAD, subota 14. aprila 1817. Gođina 111.

Rfltnl Izvještfljl. izvleitaj austro-u$arskos Slavnos stožera. Kb. Reč, 13. aprila, Istoćno I jugo-lstočno bojište : Ništa spomena vrljeđao. Talijansko bojište: Topovska je borba na vlsoravn l K r a s a i u doliui V i p a v c pri povolJnom vremenu živahna J trajna. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, pođmaršal.

Izvlotfaj njemathos vojno} vodsiva. Kb. Berliu, 13, aprila. Zapadno bojište: Front prijestolonasljednika Rup»rechtabavarskog? Na sjevernom krilu bojnoga polja kod A r r a s a i z j e d na č o n i su početnl uspjesi Jakih engleskih napadaja na Angras iGIvenchyenCohelle našim protivnapadlma. Na dn'umu Arras-Gavrelle, pa »ve do S c a r p e o d b i j e n I su napadaii neprljatieljskili divizija, kojorn ja prilikom neprijatell pretrpio vrlo vellke gnbitke. Jugo-lstočno od Arrasa odbijeul su mnogl napadaji konjice- Na druinoviina, kojj vode od P e r o n n e-a ta Cambraf i Le Catolet došio je do manjih borbl kod Oothecourta I Harglcourta. Topnička paljba na S t. 0 u e u 11 n 1 na južne položaje traje Još i dalje. To je bila priprcma za francuske napadaje, koji su danas u Jutro preduzetl na obim obalama S o m m e, a 1 i n i j e s u u s p j e 11. Front njemačkog prijestolonasljednika: Žestoka topnička b'orba traje još I ’dal.le duž A i s n e i u zapadnoj C h a mp a g n i. Odbijejia su Izvidjačka odjclenja, koja su se pokušala približiti našlm pcjožajima. Kod toga je z a r o b 1Jeno 100 Francuza. FrotU vojvođo Albrecli.a vvurttemberškog: PoložaJ nepromljenienNalstočnomboJIŠtuIuMa- 3 e d o n J J1 nema osobb.ih dogadjaja. PnM zapovjednik glavnog stans pl. Ludendorff.

Podlistak.

Stjepko llljičl Hrvotska književna sodlnl 19

produktlja 16.

u

Intor arma — u bojnoj bucl <—■ fpalc nije posvema zadrijcmala hrvatska Kjcpa književnost, ona se 1 ovako postepemo razvtja pod utjecajem jakog impulsa, kojega je poprimila od prijašnjlh godina. Naravno da su abnormalne prilike, u kojlma živimo, dcuekle uljccale na naše književne produkcije uopćc, tc da su mnoge naše knjtžcvnlke spriječile da se ozbiljno lato tlterarnoga rada; — al s drugre strane pak 1 ovo kiitično vrljome, n'će bllo bez korlstl za našu knjlževnost uopče, Jcr je urodiio novim ideJama I pobu'đama, novim podvizima 1 poduzećhna, koje u normalno doba nisu bile snoguće. Karakterističiia nota koja se posvud opaža u ovo đoba, je jedna gotovo bezgianlćua pohiepa publike za lektirorn. Ne biraiu se sad, kao nckad prije, knjige sprara ukusa i intolektualne potrebe pojediiuca, vcć se čita i guta aiekom karakterisUčnom poliiepom sve, što đo ruku dodjo. Možda sc ova značajua pojava može tumačiti s time, što je novo doba uzbudiio u publici innogo latentne energijo, koje su do sada u njoj drijemale i ištu neku moralnu satisfakclju, ili pak nervozna uzbudjenost traži da se umjctnim načinom pomoću lektire rekako smiri, Ui bar momentano svrne na drugu stranu..

Njemačke podmornice potopile u mjesecu martu preko 861.000 tona. — Nijemci odbili sve engleske napade u arraskom kraju.

Američke rotne brise. Sad dolazc i za Aineriku ozhiljni časovi. Odnosi su sa Njeinačkom vcć davno prekinutl, rait kouačno objavUen, a na mjesto riječi treba da dodju djela. Wilsonu ostaje samo jo§ jedno: rat 0 kojem je toliko go\’orio. SaJ treba da ga uistuTiu ! vodi. Sve čeka na to, a najnestrpljivijc od sviju sporazum, koji nisu mogle usrećiti samo Wilsonove fraze o Jedino spasonosnoj demokracijl. Velika Britanija dala je amerlčkoj Unlji prekrasan prfmjer: Uniia treba samo da se za njim povede. I za Veliku Britaniju bio je rat ua cvropskom kontinentu nešta novo, našto ona nije bila spremna, a vojske, koje su hlle preko kanala poslane na ratište, imale su kod kuće kao uslov svoga postanka prcvrat, koji je duboko zađro u običaje i slobodu udobn’h Engieza. I Amerika ima sad da stupi na tu s'tlazu. Isto kao 1 Englcska ri'ije rata, poznaje 1 Amerika samo dobrovoijno iiiiovačivanje u vojsktt. Za jedan rat od onakovlh dlmenzlja, lcakove je zauzco sadašnji rat, t<o dalcako ni iz daleka nije dosta, pa problem opšte vojne' dužnostl — na kojl se Engleska na veliku žaiost svojih sugradjana moraia odlučit'l bo-Ino zaokuplja već i cljeiu Ameriku, prije nego Ii je izmijcnjen i jedan jedinl liitac s Njemačkoni- Dok nije trebalo djela nego samo riječL Imao je Wilson pomoćnika u svojo] nuždl: za rat je s nekoliko Junačkih gesta mogao predobiti i kongres i reprezentativnu kuću. No čiin je WiIson htio poći samo korak dajje — našao je snažan o tpor: Amerioanu se nipošte ne svidja vojna obavcza 1 on se danas s pravom pita, da li je potrcbno da on zadje u borbu protiv njemačkog militarizma samo zato; kako bl taj militarizam uveo 1 u svojoj vlastitoj kućl. Predlog je o uvodjenju opšte vojne obaveze u reprezentativnoj kuć! pozdravljen v r 1 o n e p r I j a z n o, a u kongresu prcvladava uvjerenje, da bi so privremeno moglo pokušati satno sa — d o b r ov o 1 j li i m unovačivanjem. Još Je Jedno pjtanje, oko kojega se u ovaj čas u Americl vodl borba: imade li Unija da sa sporazumitim silarna sklopi fonnalni savez iii ne? I ovdje bl se moralo najprije preklmiti s tradicijama, koje su dosad Američanima bile Naravno đa našl knjižcvnlci 1 naše kulturne institucije u današnjlm prilikama, nisu rnogle ndovoijiti posvema prekomjernim zahtjevima publike ! podati joj u orlginaiu toliko literarnih produkcija, koiilco ona zahtjeva. Zato su se još prije rata stalo losnivati raztične literalne „biblioteke“ kofe su se s \ remenom tako ojačale 1 umnožiie, da sađa brojimo do desetak takovih izdavačklh tidruženja s Iijcpliii brojem knjiga. Ta pojava hna 1 svoju đobru 1 lošu stranu. Dobra straua sastoil se u tomu što tako raste u publici želja za napređkom ! kulturom, što se razvija ukus upoznavanjem tudjih mlsli 1 osjcćaja, a !oše, što takova prijevođna llteratura u žurbi često ne bira ono što Je najbolje, a ono što Je dobra i pokvari kadkad lošim prijevodom. Ncki *pak misle, da publika zanosećl se za tudjtm ukusom zanemaruJe 8voju domaću Uteraturu. Jcdua od najboljiii književnih institucija prijcvodne literature, koja nam je đo sada daia najveći i najbiraniji broj knjiga je svakako tako zvana „Zabavna blb1 i o t c k a“, koju jc zasnovao i neumoniim radom i truđcni podigao agilni i obrazovani profesor Dr. Nilcola Andrić. Ta je biblioteka dosad objelodanila preko šezdeset djela iz područja svjetske književnosti. Tu su zastupana ponajboija djela svjetskili pisaca. Dostojcvskoga, Loti-a, Kuprina, Dickensa, Zeromskoga, Haggarda, Wilde-a, Prevosta, Hamsuna, Bourgeta, Matilde Scrao, Sienkio\viicza, Gcierstama, Banga J t. d. Izdatiia su miesečna; cijena je običuomu svesku 1 knuia, a dvostrukorn 2 krune.

svete. Rrije svega ušproiivio bi se takav savez još više Monrnevoj doktrini nego Ii sam navještaj rai'a. Savezom sa jeduom od evropskih grupa siia uplele bi se Sjedinjene Države u tolikoj nijeri u evropska pitanja, da bi se time za budućnost stvoirio vrlo opasni ,,praecedens“. Jcr ako se Atnerika, kraj toga oružanom silom, umljcša n cvropski konflikat, onda bi to moglo urođiti tiine, da se u zgodnoj prilici isto tako Evropa umiješa u američka pitanja još i jače, nego li je to dosad bilo milo gospodi onkraj oceana. Već danas mora svakoga ozbiljnijega Američanina, lcoji vidi dalje od nosa, napuuiti bojaznošću mogućnost, da će prije sviju baš Engleska sadaiiiiu povredu Monroeve dokiflrine izrabiti i sa svoje strane sve učiniti, kako bl došla do rijeČi u unutarnjim američkim prilikama. Put, kojim je — davno prije svoga navještaja rata — g. Wilsoa pošao onoga dana, kad je u svojo] poslanici za mir evropskim silaina htio odiredltl način. kojim bi one morale bitt upravijane ako žeie, da sa iijime ostauu u trajnom mirii, pokazuje se na svakom daljetn koraku sve to sudboniosuijim. Danas sc još dodušc Američani žacaju, da stupe u savez sa sporazumom, no u vrlo kratkom vremenu ne će više ovisitl od Wllsona, hoee II ili ne će skiopitl takav sav't- f Francuska, Rusija te Italija radovaie su se u vrijeme, kad su na sebe preuzele riziko ra'a, svojoj nezavisnosti, a danas? Danas su one v a z a 1 i. JE n g t e z a, koji se u Francuskoj vladaju kao pravi pravcati gospodari, a sađroveđ f u satnoj Rusiji hoće da ugrabe čvTsta tla. Budc li jednom američka Unija u savezu sa sporazumom, prekinttvši time sa svojom prošlošću, te uzme 11 u Ist'um efektivnog udjela u evropskora ratu, onda će ona istupini iz svoje izolifanosli, koja je dosad sačinjavala njeziuu najjaču spagti. Kraj toga će vezanje američke sudbine sa sudbinom sporazuniiiiii sila u velike oteščati ponovno odr/.anie Monroeve doktrine. Tu apasnost za budućnost, bar kako izgleda, znadu dobro u Americi, pa se zaito i tako teško rješavaju na one korake, koji su potrebni, da se rat, koji Je tako lnko objavljen, faktički i p r o v e d e.

„Moderna knjižnica" pod uretlništvom poduzetnog J. Demetrovića izdala je do konca 1916 g. preko trldeset svezaka. Izmedju ostaiili zastupani su Jenscn, Knut Hainsun (Glad), Natarl (Trl lopova), Zola (Slom, Lurd), Dostojćvskl („Braća Karaniazovl"), Pavastaljern (Tajne finskoga zalijeva) i ninosd drugi U izdanjima ,,H um o r is tičk e b ibI i o t e k e“ izašio je više svezaka euvcuijih svjetskih liamorista. (0 njoj je bilo nedavno govora u našem listu. Op. ur.) Knjlževnik Iza Veiikanović preveo je ,,ZIoČinstvo i kaznu' 1 l po prvi put na lirvatskl jezik poznato Cervantesovo remelc djclo „Dou Ouijote". ,,M e r k u r o v a b t b 11 o t c k a“ izđaia je dosad više knjiga, izmcdju kojih spominjeino Manpassantovu dražesnu pripovjotku ,,YveIte“, Ronetibachov „Mrtvi grad“, „Noć LjuLavi“ od Emila Zole, Andrejevljevri pri]>ovijost ,,U inagli“ i senzacijonalnu Ispovjed jedne uzbudjenc žene od Notaria, pod naslovom ,,0ne gospodje 1 '. Dnevnicl pak ,,Novostl“, ,,Novine“ izdavaju s voje posebne biblioteke. ■— „Novosti“ su do sada izdale djcla Prevosta, c'e Amicisa, Dmr.asa sina, Balzaca, Dostojevskoga, Tolstoja i Zoie. ,,Novine“ pak, pod općim iiuenom ,,S\ietska knjižnica“ objelodaniie su ao sada čctiri prijevoda od Bourgota, Sienkiewicza, Coloraa i Beiir scna. Pošto izglcda, da taj sitnl prijevodnl matorijal, koji se mjesečno obje’odanjuje najvlše u Zagrebu, ne dostaja zahtjevima nezasitne publike, spremaju se nova književna poduzcća istoga smjera.

lloul austro-a$ar$ki mlnlstar rata Kb. Beć, 12. apiila. Njegovo Veiičrmstvo je imenovalo generala pješadije pl. R StbgerSteincr S t a i n s t a 11 c n s k o g za zajedničkog tninistra rata. General pješadije pi. S t b g e r-3 t e iner Steinstattenski rodjen ie g. 1861. u Bernecku (Staierska), svršlo je pješačku kade’tsku školu u Liebenau, te je god. 1880- postao poručnikom u poljskom lovačkom bataijunu br. 9. — Pošto je s odličnim uspjehom svršio ratnu školu 1884.—85. gocl., stupio je u službu glavnog stožera I godine 1890- nšao kao kapeitan u glavni stožerski zbor. Već kao kapetan imeuovan je ovaj vrsni stožerni časnik za učitelja ratne škole. 1896. gotL unaprijedjen je za majoiia u glavnom stozent, te je do 1899. ostao na ratnoj škoii, kada jo pozvati na službovanje k 12. pješadijskom puku. Od 1901. đo 1907. bio ie kao podpukovnik i pukovnik predsjednik komisije za ocjemt stožernlh časničkili aspiranata. 1903- unaprijedjen je za pukovnika u glavnom stožerskcm zboru, a 1907. god. imenovan je za zapovjcdnika 74. pješačkog pulca. 1909. god. imcnovan je pl. S t b g o r za zapovjednika 56. pješačke brigade a ujedno unaprijedjen za general-majora. 1910- god. iincniovan je zapovjednilcom vojničke streljačke škole. Ovdjc je u plodonosnom radu upoirijebio sva svoja boga'tia iskustva na polju streljačke tehnike. Njemu se imade zahvaliti izgradjenje vojuičke strcljačke škole u prlznato i upravo prirnjerno olrazovalište pješačkih i lovačkih četa. 1912. g, pozvan je za aapoviednika 4. pješačko četne divizijo, ie je na tom mjestu unaprijedjen za podmaršala. Već je u vrijeme mira naivišl ralni gospodar priznao velike zasiuga i plodonosan rad ovoga vrijeduoga marnoga časnika, uodijelivši mu ntz visokih odlikovania, kao krst za vojne zasiuge. rcb željezne krune i viteški krst Leopohlova reda. Na početku rata pošao je podmaršal pi. S v b i e r-S t e f n e r S t e i nstdttenski sa 4. piešačkom četnom divizijom na bojno poljo. Kod pobjedonosnog prodi-anja u južnn Poijsfcu imao je oii znajtnog udjcla u postignutim uspjeskna. Svada, gdje su se »>orile nVgove iirabre Če:?, bio mu je dosuJ.en itspjeh. Brzo nak m tal'.anskog navještaja rata, pošio je pl. S 1 6 g a r-S t e In e r na čelu jedaoga zbora na frontu Soče. U mnogim bitkama iskrvarili su se Talijani uzaludno nasrčući na položaje, koje je on branio, Velike zasltige, koje je sfekao. tokom rata, opetovauo su prizuate od najvišcga ratnoga gospodara. Već u junu 1916. godine podijeiio mtt je blagopokojni car i kraij Franjo Josip I- dosfcojanstvo tajuoga sa-

Originalna književna djda „Matice Hn'atsko“ ogiašena su nedavno. Posebna je biblioteka za školsku mladcž, koju urodjujc Dr. Branko Voduik i koja je do sada izdala lcrasni rontatUički ep u 5 pjevanja od Vladintira Nazora: „Utva zlatokrila“ 1 „Medvjed Bitiiido“, fautastieui cp u duhu Homerove Batralcomakije, od istoga auktora. Ista je bibliotcka objeiodanila u drugom lzdanju Šimunovlćeve krasne pripovljetkc pođ općim imeiiom ,,Mrkodol“, te Kurelčcvo poznato djclo „Runjo i paimljice“. Namjera jc te nove bibiioteke, da svrati pažnju naše miadje gcncracije na doirmće produkcijo starijc dobre škole i da Je svrati na stazu nacijonalne Iiterature, od koje so je bila ponešto odstraniia. „Društvo hrvatskili knjižcvnika**, koje Je inače u nonnalnim vremenima izdalo lijep broj odabranlh knjiga većirtom iz koia svojih Članova, objclodaniio je lanjske gotline samo dvije ienjige. U prvoj knjizi sabrane su čctirl komediie mladoga đramskoga plsca Petra Pctrovića-Pecije. Petrović je pokušao, da u ovim komedijama iznose u tiašem narodnoin duliu narodnl humor i šahi. Kao diugu knjigu svojili perijodičnih Jzdanja „Društvo lirv. književnilka“ objektdanllo je „Lišće“ od Fr. Mažuranića, nećaka velikog pjesnika „Smrt Smail-age Čengića* 1 , (o čem je bilo govora u našem llstu, op. ur.) Od književnih radova, koja su samostalno izđana u god. 1916. spomcnut naiu je u prvom redu zbirku pripovijesti od Ivana Kernića: ,,Jedrina“, slike iz var ; U toj knjizi poznati naš pripovjedač siika nam živim bojama život

vjetnika. Osim toga podaren rnu ie u ratu red željezne krune I. i II. razređa te vojni krst za zasluge 11- razreda. General pjeŠ. pl. S t ii g e r-S t e i n c r Steinstatflenski donosi soboni u svojo novo mjesto službovanja vanredno vojno ziranje, bogato praktlćko iskustvo, oprobani organ'zatorski talenat t prostrano poznavanje osoba. On dolazi direktno sa fronta, kao vojskovodja u odgovornim položajima koristio se svojim znanjem te upoznao prak'Pične potrebe četa na frontu. Njcgov oprobanl organizatorskt talenat došao jo u rat.it na frontu opetovano do izražaja. Teoretsko znanje 1 praktično iskustvo u jedttakoj su mjeri ttjedinjeni u osobi novoga ratnoga ministra, tako te mu pružaju najsjajitiju svjsdodžfcu za njegovo novo mjesto. puno odgoyornos;fli. Borhs na zapndu. Treći dau bitke kod Arrasa. Kb. Berlin, 13. aprlla. W o 1 f i o v u r e d javlja: I treći dan bitke kod Arrasa nije Englezuna uspio liamieiavani proboj. Njihovi su gubici naročito kod Vimy-a i _ Fantpoux-a osobito veliki. Engleski ok’opljeni automobili, koji su ušli u borbu, bili stt vcćirn dijelom vrlo brzo svladani. Tri četvrtine svilt tih „kopnettih oklopnjača” leži uništen djelimice u ltjeinačkim linijama, a djelimice ueposrcdno prcd njinta. Engiesko-irancusko napadunie *adržana. (Naroćiti brzojav „Bcograd. Novina,“). Lugatto, 13. aprlla. ..Corriero dolla Sera“ javlja iz Parisa: Englesko-francusko napadaire zađržano ie na svima dijelovima fronta, Odlučni otpor Nijemaca je op5 t! n a dostignutoj 11 ni j L CNaročitl brzojav „Beogrsdskib Novina“.)' Kdln, 13. aprila. Povodom druge bitke kod Anasa pođsjeća „Kdlnische Zeitung 11 na to, da su Francuzi još u strahovitLin borbama god. 1915. htjcil da izvrše prodor na tom odsjeku fronta, ali su taj pokušaj platili sa gubitkoin 80.000 Ijudi Sad su En.glezi ua njihovom mjestu, oni udaraju jakim sitagatna. Svakako se napad ntože smatrari kao jedan dio nove velike ofenzive. All je prođor propao, jer postiguuti napredak prostire sc samo na pet kiloimctra dubitte. Besuntnje su Englezl pretrpjeli velikc gubitke a nisu postigii svoj cilj. Naš je front istina ugnut, ali ttije probijen. -Možeino fciti uvjereni, da će vojna uprava uouuti što trcba, da udarac prilivati, alko bi se s njitne još jednom poknšalo.

tiašega naroda iz sela i varošl i pri lom pokazuje svu dubljinu svoga promalračkog duiia, tako da nam slike izbijaju žlve ltred očiuta, „Odiseja jcđnoga hrvatekoga vojnika“, koju je napisao naš mladi knjižovnifc Mirko Llvadić (naklada L. Hartmanna-Kugli, Zagreb, cijena 2.60 fil.) vjerna i dra« stična je slika ovog krvavog doba i ujcdna apologija junaštvu 1 ustrajnosti hn atskoga votnika. Dr. Miroslav pl. Čačković objeiodanio je jeđnu vrlo humanu knjigu pod nasiovom „Kako da pomogncmo našim rat« nim invalidiina“, ilustrovana sa 34 siike, kojoj je predgovor napisao g. MirosLiV 1 grof Kulmer. Kosta Strajnić zasogao je u umjetničko polje, te je napisao lijepu studiju H našem poznatom slikaru Tomislavu Krizmanu. U knjizi, koja je itustrovana sa 33 reprodukcije, opisuje život Krizmana i njegovo djclovanje na našem umjetniekom polju. Dr Artur Schneider napisao je jodno vrio originalno i za naše prilike novo djelo pod inaslovom „Oprema opere“, s osam izvornih litografija Ljube Babića i šesnaest autotipija. V. Cvetišić pokupio jo svoje pripovjetke rasijane po raznim beletrističniin časopisima i i/dao u jednu zbirku. Tako sabrane pripovijosti rado se ćitaju i crlavaju pisca koji dosta obećaje na beletristiietnotn polju. — „Inter arnia silent Musae“ i za to smo imali u prošloj godini veoma malo zbirki originalnih pjc* sama. Sipomenut main je medjutim ostalint zbirka Veij.lca Tomića (Zagreb 1916. Komisicmatna naklada M. Breyera). Jedan kritičar ovako karaktcriše njegovu poeziju: „Osnovna Jo nota Tomićevih pjesama pzna-