Београдске новине

BEOGRAD, petak 1. juna 1917.

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadlnl krojevli H toegrafa I i ba|»IiM zipeijadnitin ti o. I tr. e«t« ft djMl oi, . . . 8 Mki ■ HnratekoJ-SlavonlJI, Boanl-HnrMgnlnl I DalfnndJI go cl|«nl 10 hnlnrn Irran orog podfutjo po djMl od. . . , 1B Moft r i Oglitl po eljenlku.

MjotoiNi protplotai U SoogrMu^o ba^ov^mi zogoijIđinje od

U Hrooinkoj

m tSžr m - . -tNvtBlJl, NwHwAjUi 1

Uredniltvo: BEOGRAD, Vuka Keradlića uU broj 10. TeJefcn^ Uprave I prlmanje pretplete TopllHin venae brej 21. Telafeo brej H. Prlmanje oglua Kneza Mlhajia uL brej 8&

u »•

Oodfna m.

Na Soči samo topničke borbe. — Od početka rata do sada uništeno 1,090.765 tona neprijateljskih ratnih brodova.

Ratni izvještaji. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 31. tnaja. Isiočno 1 jugo-lstočno bojlšte: Nepromijenjeno. Taliiansko bollšta: Na Soči se juče lireko đaira vodlla samo topnička borba, a noću su kod S v. I v a n a jugoaapadno od T r ž i ć a odbijena dva talijanska napad a. Načelnik Klavttog stožera.

Rsska svirHo. Nove prlllke, koje su nastale revolucljotr u Rusljl, pokopale su za uvlJek Jcdrui rlječ — rtječ S rbIJa. Od oncg 5asa. kad je u Rusijl buknula revolucija, niko se ulje vlše brinuo za sudblnn svog južnog saveznika, za koga je zapravo biia caristička Rusija ušla u rat. Svi zvatilčtiici Rusije, koji tamo nlču kao gljlve posllje klše Imadu pune ruke posia, da razriješe čvor, koJega Je nJJma spicla Engleska, tako da đo sada nikc nije imao vremena, da i čas sanio pomisli na svog nesrećnog saveznika tia Baikanu. Iznenada kao da se Rusija sjetila svoje moralne dužnosti prema siromašnom i zavedenom sprskom narodu. Ako smijento vjerovatt jednoj vljestl, Inače vrdo dobto informiranog neutralnog novinstva, objavio Je vojni zapovjednlk u Odesi na 15. maja zapovljest, koja jasnim bojama crta metodu, koJom izrazuju sadanjt gospodari u RustJt svoje prijate’jstvo. Ovom se vojnom zapovlješću saopštuje čudtiovatom hladnočom, da je vojno vijeće poapsiio fiitav štab Jedne srpske dlvizlje, koja kako se čini Imade sjedlšte u Odcsl. Savezno sa ovom viješču konstatuie ruski gencral, da Srbi u koliko su borci potpadaju u svakotn a osobito u operatfvnom pogledu neposredno pod ruskit vlast. Istl t«J general veii, da je apšenjc vlšlh časnika savezničke voj»ke »ažaljenja vrijedan i nedozvoljen čin, kojt vrijedja medjunarodno pravo. Na ovaj se način izvukao rusid general vrlo značajno iz afere i govori o ovom dogadjaju mudrom popustJjivošću. All baš 3ve to vlše nego potrebno ocrtava uačtn, kako se postupa sa nesrećnim muževima, koji moraju da siuže stranoj stvari. Ništa nije preo®talo od onih ru-

žičastih snova, kojinta Je crtala Rusija već nekoiiko godina Srbiji sjajnu budućnost. Što je od svega toga preostalo u trećoj godlnl rata, zvijerstva su 1 nasllja, koja moraju da podnašaju srpski časnici od seldateske nekadanjcg ruskog carstva. Liepše tek dolazi. Vojni zapovjednlk u Odesi dodao je svojoj zapovijestl dodatak, koji počlma sa riječju ,,u o»t a 1 o m“, a znamo kollko su važne izreke, koje počitnaju ovom riječjuObičito su to sltnlce, o kojlma se onako govori, pa ne intadu nlšta zajedničkoga sa pravim stanjem stvari. Medjutim se ruski general dodirnuo ovom rijcčju predmeta, koji je više nego važan. On saopštuje svojim vojntcima, da Ja provizo-rna ruska vlada ,,u ostalom 11 već pozvala srpsku vladu, d a j e d n a k o kao što je reformirana ruska voiska, reformlra 1 »rpsku. Ovhn pozivom traži se, da se osnuje srpski vojni savjet po ruskom uzorti. Svojitn saopštenjem vojni zapovjednlk u Odesi iznenadjuje više onitn što nije rekao, .ier reformacija jedne vojske po princlpitna Kerenskoga i drttgova značl isto što — pad dinastije i p r o nt j e n u • v i lt d r ž a v n 1 h f o r rn i. Dakle vojna o\ r a zapovllest zagovara l tražl nlšte manje nego revoluciju. I opet jte ovo ntska svlrka, prcma kojoj treba da igraju njeui balkanski saveznici- Prevratnici u Petrogradu »a djavolskitn bljesotn uništa^ju l uništill su sve što god je sagradlla politika zbačenoga cara — a!I jedno prenose oni 1 u svoje erveno doba: to jest spoznaju, da pravi Rus treba da vlada I gospodar ri kandžijotn t nagajkom nad onima. koji ga smatraju 1 nazivajtt svojim prljateliem i đobročiniteJjem. Otvorenje carevinskoga vijeća. PRTJESTONA BESJEDA NJEGOVOG VELIČANSTVA. Kb- Beč, 31. maja. Prijcstona besjeda, koju je Njegovo Veiičanstvo car t kralj K a r 1 o pročltao u dvoru pred carevinskim vijećem, spominje ponajprija blagodetnu vladavintt cara i kralja Franje Josipa i

obriće, da 6e pv njegovom uzoru nastaviti vladavhiu, zašto osjeća u scbi dovoljno snage. Njegovo Velioanstvo izrlčc ž-elju, dA bolja uvidjavnost ueprijatelja omogući skorl savrletak k r v o p r o 1!ća. Neprljatelji ćenaći kod n a s - p o t p u lt o razuinijevauje ispremunainir. Budelipotreb a, m o li a r k i j a ć e l o r u ž J e nt tt r u c f i z v o j e v a t! č a s t a n m i r. Njegovo Ve'ičanstvo spominje sa iskrenom blagodurnošću velike žnve stanovništva i prct>oruča, da se rusprave I pritne nekolfko važnlh zakonskllt ositova, medju ltjima I nagodba sa Ugarskom. Na kraju prepontčuje Njegovo Veličanstvo, da >e podržavaju dobri odnosi prema zemljama sv. krune ugarske, koje su se ponovno pokazale kao temelj veiedržavnog pofožaja monarkije. Pomen na bitku kod Skagsrraka. (Naroćitl brzojav »Beograđskili Novina>J. f-’ o Beriln, 31. maja. Njemačka šumpa bavl se kao na dan obljetnice pomorske bltke kod Skagerraka položajetn na morit, koji je nastao iza te bitke. ,,L o k a 1 a n z e i g e r“ upozoruje, da ova bitka imade veliko značenj® i za neutrale, poš’o Je od dana ove ltistorljske bitke engieska mornarica deflnltivno prhnoram«. oa dcfeuzlv u- Vlše sc nikada ne može ponovitl, da bi engleska mornariea mogla napastl bllo na kojl grad tt Evropi, kao što je tio učlnlla godine 1807. napadom na Kopenhagen. Nemočna Grčkta auora doduše, da Još uvljek podno i sit<englesku nepnavdu, all su za-to Hotandija 1 Skandinavske države ostalc poštedjene od jednake sudbine, a to samo zato, jer je engleska inornarlca ovamo do bitke kod Skagerraka izgttbila definitivno svoju prevlast na ntoru. Drugi lijeinačk! listovi upozoruju nato, da su Englezi još prošie godine bili u trostrukoj nadmoći, all da su njlhovi materijalni gubitcl i njihove žrtve u Ijudima tri puta veće od njemačkih gubitaka. Njemačka štampa stoga držl, da engleska mornarica ne će vlše nikada moćl, da se usmjeli na jednu veću ofenzivu protlv njemačke borbene flote, i ako su mogućni eventualnl napadajl na fiandrijsku obalu.

Rusija protiv velike Srbije. (Naročiti brzojav „Bcograd. NovinA“), Stockliolm, 31, maja. ,,N o v o j e V r e irf j a“ donosi u V o d n 1 k o S r b i j i, pridržavajući se u njemu obavještenja, koja svakako potiču iz pelrogradskog srpskog poslan8t!\ f a. U uvoduiku se izinedju ostalog veli: Srpski poalanik je upltao niova rusku vladu, k a k v 0 j e tv j e n o g 1 e d tšte tr pltainju velike Srhije. VTa'da je oćlgovorila: Ttusija će, isfina, u interesu juspostavljanja Srbije uložiti s«v svoj upliv, ali se nikako neće zauzimati za ostvarenje velike Srbi je. Poslije mira Rusija će voditi sa (dvitn hovft spoljnu politikit, u kojoj Balkan i pored prijafeljstva, koje će mit iRusJja I u buduće ukadvaM, noće ig rati »llkakvtf ulogn. Istotako ]e rnska vlada fzjatd’a. da nc6e jiikako potpomagati zah’ljeve R’Utnunjske jia Bukovinu i Erdelj.

Gublci neprijateljske ratne mornarice. Kb. Berlin, 81. filaja. W o ] f f o v u r e d jav]ja povodom godišnjice bitke kod Skagerraka: Od poćetka rata do 31« Tnaja 1917. Uništeno je ratniii brodova sporazuumiii sila. ne računajući ovatno pomoćn8 krstarice, ukupno 252 broda sa 890.7G2 toua. Medju ovuna j« eauio eugles'kib' 153 brodova sa ukupno G32.700 tona. Po vrsti bilo je međju uništenim brodovinia: 12 Lnijslub brodova, 27 borbenili i oklopljonili krstaiica, .80 zaštićenih kislaiica, G7 torpednjača, 28 pođmornica te 13 ostaliir rafnih lirodova, kao na pr. po'dVnomičkih lovaca fipa „Arabia“» Osim ovih spomenutih gubitaka na ratnirn brodovima, izgubile eii sporazumne sile ratnim ptipre* mama sredtšnjih vlasti još 200.000 tona na pomočnim krstaricama. koje takodje u nadmoćnoj većini pripadaju eugleskoj ratnoj jnornarici, Ruski haos. Rusija 1 njeni saveznicl. Zna6a jnS neutraiae vi je»tf. Kb. Berlin, 81. maja. Skandinavski listovi biljože po ra* nirn' petrogradskim listovima zebnju, 5to su nekoliko ćlanova privremcne vlade protivni, da se po zahtjevu radničkog i

vojničkog savjeta objelodaue tajui savc* nički ugovori. Po tiin iuformacijsmu. Miijufcov nepostvJuo piije sroga od3!n;>ah nja jzjavio, da bi objavljivanje titi vora bilo sudbuuosuo, a s&ilašnji min.iv star Plclt.inov rebno jc n dumi, da bi ob(« javljivanje ta.jnih ugfovoia izazvalo r r >tpun preokret javnog mnijenja, pa moždfc i nove politlčke konsfelacije. Iz togNi se izvodi, da se ti tajni ugovori ne o tnoi.. se toliko na faktične iuterese Rltsije. ko< liko na inlerese drugih siln, a nsnočit* Engleske i da se članovi vlade zato odifc piru objavljivanju LajuiJi ugovo.a, š -0 M' Itrne mogao đoći u opnsnost. medjus'ob >i sa.veznički sistem. S ovim u vezi ic o da, stoje vijesti, a koje se neprestano po« javljuju u švedskim lislovima, da su I jiglezi i l iancuzi posfefi nek • ra.-ke sjep vcrne lu'Jce. I u kuli'm su te v'jesli sami po seL>i dosta ncvjcrovat'ie, u to'iko j t>i mogu se smatrati kao izraz fakta, da gleska hoće svoju novčanu potnoć Bitslji da obezbijedi materijalnim ustupci« ma. A šfa Francifska i Italija od rala' očekuju, ,to zna cio svijot. Da Rusija uenta jnteresa da sloveasko slauovnišlvo na Jadranskom’ moru pvcda Talijanima, izv]esno ]o. Ali i Fraucueka hoće am ksije. Zbog tih prilika teško da će se izmedju Rusije i njezinih savezidka s. ešiti pregovori odnosno izrnjene rfllnih ciljeva bez ozbiljnih razlika u medjusol.*j nom mišljenju. Rastrojstvo ruske vojske. (Naročiti brzo/.iv .Bcogniu kiti N'oviua*; Budimpešta, 31. in 'ja, ,,Az F,st“ javlja iz Stockholina: R uSki Ćasničlci kongr'es, koji sr>d z;>ejcdava u Pefrogiadn. Tzjavio je s?. 2 ,: 5 protiv 256 glasora, dakle s vrio nezratnom yećinom, svoje povjorenje prive'menoj vladi. Na kongresu sn se pojavi’s dvijfe sa svim protivne struje. Jedna se prothd, da iko iz radničkog savjeta pro stane član vlade, Jer bi isti svojim u’alskoiu u kabinet primio odgovornost poiitiku, koja njti je polilika mira n'ti politika jtaroda, v e ć p o 1 i t i k a u s 1 u /.« 1)1 engleskog iraperija1 izm >. Predstavnici one druge stmje opct misle, da će anarhije brže uestali, ako građjau« skJ i socijalistički elementi budu zajcd* rdčki radili. Protiv sve većeg uticaja prorstih vojnika proteslvovali su i najdemokratičnijt časnici, tvrdeći, da se tib.a ičasnički 'zbor predaje u ruke oi'ičninj Vojnicinm; a jedan zasiupnik prosiili vuj* uika, koji je za ove tražio veća prava, i* hialo šlo nije linčovan. Casuici su izjaf* vili, da ]e sadašnjo slanje vojske potpuno rastrojeno, uaročito vojSke na Rnisilovom fronlu.

Podlistak. F. X, Kappas: Bubnjarska vatra. Ratna uovela iz knjiga „Krv I ž e IJ ez o“.*> NI Jedan od njih dvanajstorlce nlje govorio Jedne riječl. Svakl j® gleđao tupo u sumračje podzemlja. S kamenitlh stijena, koje nisu dana vL djcle, kapale su viažne 1 zelene kapi na zgnječenu siamu. Naokolo su lefaie razb«acane stvari, u kojtma je b!o sav žlvot tih vojntka: sanducl s municijom, ručne granate, kutlje s konzervom. Ni ,,kapral“ u kutu nlje govorio. Držao Je u ruci sat I zurio u brojčano kazaio. Vlše puia, kad bi uljanica na stropu zatreptila, prešao je svojlm crvehim kažiprstoni preko stakia. Od vrcmena do vreinena rekao 'bl: „Drugii“ A oaia bi se odjickale podigao čovjek, zgrabio pušku i pognut polao do ot\ r ora u rovu, kroz koii se preko surovih, beskonačnih stepenica dolaeilo na slobodni vazduii- Ni:ko se uije nikad obzlrao, a nitl bi tko od drugova za njim pogledao. Ali svima bi za jedan čas stao dah. Nakoti petnaest časaka dolazio bl sa siraže onaj, kojl je bio smijenjeu. Ako bi trajalo dulje, skočio bi podčasnik

. u « uakladl JL Hofimanna u Stuttgartu (,,B I u t u n d E l * e n", Krleg*novellen von F. X. Kappus). Dobrotom plsca, ovdjesnjeg satnika, prenoslnio ovn osobltu novelu, jednu od najboljih u zbircJ. 0 samol knjizl progovorit ćemo doskora opSlrnlle,

jeduim mahom na noge 1 nc'sfao u kosom rovu. Danas je išlo sve u redu. .ledan pučki ustaša tivrao ie svoja široka ledja kroz tdaz. Sve su se glave okrenule prema njemu. Sve oči, sve usnice, sve ruke — sve je to nijemo pitalo. Došljak zastade u sredini. Iz usta izvadi lultt, zaokruži licem u i>olukrugti i progovori polako, u pola glasa: „Bubnjarska vatra“. Drugovl nl ne trenuše okom, Ni ,,kapral“ se ntje ganuo. Znalt su oni već od četlrl »ata Izjutra, da je bubnjarska vatra. Polovica se već njihova roja izredlla ttapodju, svakt je stražio svojih proplsanih pedeset časaka. Jedan Je za druglm odlazlo i vraćao se: najprlje ttsklm zavijenlm jarkom, a onda strmo gore u najprvl postav. Tamo Je blo pakao. Tamo je udaralo sa svih strana, kao da bl grdnl mlatovi mlatllt zemljuTamo su vijorllo vazduhom treskoline željeza I kamenja. Taino su IzbiJall plameni snopovi iz svake stope tia. U udubinl )e blio mirno. Samo bi se kad tad odruniia po koja šaka pijeska sa stljene, koja se mrvila. Uza to bi nešto zazujalo daleko, duboko. Ustaša je tražlo žlglce. Redom Je prevrtao svaki svoj džep, Jednom, dvaput, trlput. Vazda JednaJco, pomno, «utomatski- Ostali su ga gledall; ni jedan se ne sjetl, da mu dobaci kutilu. Jer svl su promatrali tek njegovo llce. Ono je bilo drugačije no obično:' slvo i brazdama razrovano. Tanka mu je bradica zalazila u krajeve od ustlju, all on toga nlje opažao. Pod očlma mu se sjaia koža ko žuta llovača. Dvije su se vellke zjenice svjetlucajući micale amo tamo. Iz tih se crta nije mogk) pročitat!

ništa novo. U svakoga, kojl bi došao s polja, hilo je takovo lice- To je znao svaki od njih. Napokon se sjetl jedan: ,,Evo“. Covjek zapall Iulu i bacl se na slamu. Skuči koljena u visinu 1 u Isti čas zaklopi očl. Gust ohlak dlma buknu mu iz nosa, zatim — već je spavao. Iz mračne je uduhltie govorlo Jedau glas: „Talijanl . , • Nočas će nava!!:l“« NRko nijo odgovorio. Iz pro-tivnog su ktvta Šaputaia dvojica medjusohtio. „Tri nedjeije ni Jednog pisma“. ,.Kapral“ podigno očl sa sata- Obrve su mu bile namrčene, kao da Je ne*što mučno premišljao. A lpak on ttije ništa drugo radio, nego što je uvilek gledao na onaj satni broj, kod kojega je morao da kafe: ,,Drugi!“ TeŠko mu se sad bllo okrenuti k oaialima. Jer đ, ostali — da I! su blll tu? I šta je znao prvl o dragomu a ovaj o onomu? Njihova su tjelesa sjedila I ležala stiješujena Jedno uz dnigo. Ta su tieleisa već davno postala — Jedno. Dužnost 1 opasnost umijesiie su ih u jedan stroj. Ali kucaji srca otkucavall su u svakom tljelu drugačije. Rijetko je.kad pogodiia koja riječ put od duše k duši. Iza bolno srisnutih u®nica žamorili su čitavl svjetovt. Burne su misii UJetal© gore doi|e, žarka su čuvstva prodirala na svijetlo. Ali nitko nije otvarao ustfi. Svakl bi glas bio beskorlstan. I ni Jedan ne bl mogao da postavi most izmedju fiovjeka i fiovjeka. Opet Je bilo sasvim tiho. Vojnlcl su prisluškivail. kako itn ’drug spavajući diše. U pravilttom je

taktu bio mlr i pokoj. T ';o su mogii da na časove zaborave svoj nemir. A moli su pri tom 1 da mlsle na doinovinu, ao na nešto, što se nenadano medju njima pojavilo. A onda je opet od ulaza zazujalo, zatutnjilo, pa umuklo, a onda opet zatutnjilo. I neka se nevidljiva šaka grči!a opet u svim srcima: bubnjarska vatra. Vrijeme je proticalo. Negdje Je ustao neko. Pristupio ]e s\ T j&tiljci I navio stljenj naviše. ,,Tako“. Onda je upitao: ,,S!ja 11 napolju sunce?“ Dvojica slegoše ramenima, Drugi nl to. Nakon nekog vremeua reći će crni, vreli 1 miadi Magjar: ,,Slja“. Pri tont je ležao nepomično skrstivšl ruke na prslma, kao >da moH. Ponovi još jednom: „Sija tako krasno I toplo“. I opet nitko da bl išta na to primetnuo- Onda je uzdahtiuo. A iz tog je uzdaha piaho i oprezno zazvučio jedau zvuk, Jedan dragl domaći glas kao iz sasvim daleke daljine. Taj j.e prelazio preko drugova i uvijao Ih kao nekim ogrtačem od bijeloga cvijeća. Mladi Je Magjar pjevao. To Je bila mala, tiha, drhtava pjesma lz daljiue. Možda to 1 nlje bila pjesma, rnožda je bio tek dah neke pjesme od drugud. Zvuk kroz u«ko podzemlje I nije naUčio ijudskoinu gla-su- Ali u niem Je plakala tisuće duša sreća I vaj. U njem su žuboiila vrela I kliktale ševe, u njem ]e čežnja širila ruke 1 tniade majke ljubiie svoju djecu. Vojnlcl su spustill glavu sasvim duboko na bluze, koje su so od zemlje yeć skorile- Nisu razumjelt ni riječi, što

ss pjevalo, a tiisti ni nastojali, da razitmiju. Ali je svaki osjećao, da je nešto govoriio samo njemtt. I svakont se činilo, kano da su se vjerno ruke spustile tta njegovu glavu. Napjev. koji nije mogao ni jedau od njih pogoditi, ali koJC je svaki sltvaćao, išao je od jednog do drugoga- Pred svako je lice podizao svctu posttdu i blagosivijao svako čelo. Podčasnik se trže i osovl. Nlje se usudio, da progovori. Tek je s crveniut kažiprstom upro na jednoga, koji je skutren sjedio na nekakvoj škriii.ii. Al} taj to nije opazio. Njentu je giava bila izmed.iu obiju ruku a očl su mu bile zatvorene. Onda se „kapral" na petama došuljao do njega i đoKikao se njegovth rametia. Istom se tad osvi« Jestio čovjek i pošao po pušku. Prije nego II Je izišao. obazro se Još jednom. PogJ&dl ga drugova sreloše, svl pogledl. Tad je kao prvi I prvi put spoznao, da bi ntnogo izgublo, kad bi napoiju ntedju kamenjem ostao mr« tav. Mladi je Magjar ležao opot, spružea na slami I ruke na prsima prekrstioji nije više pjevao. Ali je njegova pjestna bila kao čovjek, koji nije mogao da izh dje iz tlh surih pećina. Njegova je pjesma ostala. Ona Je iepršala oko čula’ jedanaestorice Uudi I Igrala u svakotu njihovom tljelu sve do vrška prstijtt. Cijeli je prostor napunjala kao miris očinske zemlje. kao zamamna riječ ijubljene žene. Pučki se ustaša probudio jakiin kašh'em. Desno I lljevo pogladi bradu« „Lijepo sam sanjao . . Onda Je iz* vadio svoj hljebac i snao jesti. Ostali su još uvijek sanjali. Preveo O.