Београдске новине

Broj 159. boljib, dobrih i sređnjih, njihove dnev« n e radnje iz cijele školske godinej. I onaj, koji se ikada u evome životu interesirao za. osnovne škole, za te temelje narodnoga vaspitanja, koji je imao prilike, 'da prati njihov rad i uspjeiie, koji su postizavani pod jednakim i boljim prilikama, moia da prizna s;un sebi, ono, š'.o smo već prije naglasili, da je osnovna škola topćiderskog sirotišta' prva medju prvima. Nema sumnje. da su srpska djeca darovita, talentirana, da lako i rado uče, ali što se tiče upravo škole u Topčideru, ne smjje se zaboraviti, da su sve to sirotna djeca, koja su većim dijelom za vrijeme ovog rata izgubila svoje roditelje, da su tužne uspomene kod njili još svježe, da se još nijesu duševno odrnorila od patnji, kojima su bili bez branioca, bez njege i roditeljske ljubavi. izložena do pred kratko vrijeme. Osini toga otežavala je rad učiteljima iedna neprijatna činjenica, koja inora da zabrinjuje svakog otadžbenika, a to je, da .velika većina ove djece b o 1 u j u o d ji a s 1 i j e d j e n i li b o 1 e s t i, koje predatavljaju rak-ranu srpskoga naroda, i što je uzrokom, da su ova nesretna djeca krivnjom svojih nesavjesnih roditclja, u stanovitoj mjeri uvijek apatična, rasirešena i nujna, bez čvrste voljc, pa učitelj treba, da snjima postupa vrlo obazriijivo i po stanovitoj nietodi, koja iziskuje dvostruki trud, ako se hoće postići kakav uspjeh. Jnače su djeca vrlo povjerljiva i nježnom ljubavi odana svojiin učiteljima, zašto imade mnogo vrlo dirljivih primjcra. Jzložba je srijedjena po razredima, pa sadržaje pismene i crtežne rađnje diece od cijele školske godine, sve onako, kako to propistije nastavna osnova. To su pisanke, crtanke po osnovi, diktati, slobodni sastavci, pisma roditeljima po volji, priznanice, porudžbine, svjedodžbe i čestitke. Slobodni sastavci iz prirodnih nauka, zemljopisa, poviiesti i praktične računske vježbe za ži.vot, računanje leamata, izračunavanje površina i drugo. Ima tu lijepa zbirka buba i leptira, jedan herbarij, zbirka Jedaca — sve sabrano i izradjcno od samih pitomaca. Posebnu skupinu sačinjavaju radnje djece iz zabavišta, radnje mališana ispod šest godina, koje u svemu otkrivaju njihove čiste duše, dječiju Ijubav prema živim bojama i pogleda ua život i prirodu, koja se tek počima oko pjih da probudjuje. Osobitu pažnju zavrijedjuju crteži učenika četvrtog i petog razreda, crteži po naravi, vlastite kombinacije, posve slobodne radnje, studije. Ove radnje moraju iznenaditi i otkrivaju kod nekoUciue njili r i j e d a k u m j e t u i čk i d a r, od kojili se osobito isitiče dvanaestgodišnji Konstantin J o v a n o v i ć, rođom iz Vranje, bez oca, majka mu stanuje u Beograđu, pa Miloš V a s i ć, sin obućara iz Lazarevca, koji je u ovom ranu poginuo, onda Sreten B a c et i ć, rodom iz Lazarevca, a bez roditelja i Dragutin Rajković, rodom iz Beograda, sin krojača srpske oficirske zadruge. Iiyena ovili dječaka iznašanvo, da svratimo na njili pozornost javnosti i svili otađžbenika, ne bili se koji našao, da se pobrine za ove sirotane, kojima izvan svake sumnjc predstoji lijepa umjetnička budućnost, kad bi mogli, da razviju i usavrše svoje rijetke i bogodane sposobnosti. Treba, da svaki otadžbenik, svaki roditelj, majkc i oci, seslrc, braća i drugovi posjete ovu izložbu, da vide ovaj lijepi uspjeh tihog i mirnog rada nekolicine nastavnika. koji su radili ne samo po svojoj dužnosti, nego i s ljubavi, koja im ne ćc ostati nenaplaćena. J. O S.

Grad i okoiica.

Cnevnl kalendsr. D fl n a s jc utorak 12.. juna ; po starom 30. maja. Rimokatollđ: lvan; pravosiavni: Isaklja. — Sunce sc radja u 4 03, a zatazi u 7 57 (po starom vrcmenu). Gostovanic bečkog „Raimtindthcatcr-a." ,.Drotar“. Početak u 8 30 n;t VEČC. Kinematografl: Vojni kino (Koloseum): U 4 i 6 sati postije podne prcdsiavcza gradiunstvo.— C. i kr. gradjanskl klno (Parls): U 6 sati poslljc podnc predstava za gradjanstvo. Uotanička b a š t a. Otvorcng utorkom, čctvrtkom, ncdeljama i prazuiciina. Ladja izmcdju. Zcmuna I Bcograda krcće Iz Bcograda za Zcmun od 6 antl u jutrn do 9 sati navcče svakoga sata o s i m u 1 sat poslijc podnc. Polazak iz Zemuna za Bcograd od 5-30 njutro do 8-30 navcčc svakoga sata o s I m u 12 30 postljc podnc.

Casnička I činovnlčka kasina otvorcna je do 12 sati u noći.

C. ! k. vo’jnički dom: Citaonica, soba za pisanje i igranjc, kantlna. Otvoreno od 7 sati ujntro do 9 sati na vcče. Stobodan prlstltp svakom vojttllut.

Plivajuće kupatilo na Savl: Privremeno otvpreno samo odjeienjc za časnlke. Do li satl prije podrte mogu sc kttpati samo gospođje; poslijc toga vremcrta gospoda.

,,G r a n d H o t e 1“: Dnevno koncen Pcčctak u 6 sati poslije podne. Posjeta bolesntka u bolnicama: r**h»e ! otf 2—4 »eta posllje podne.

Utorak BEO GRADS KE NOVINE 12. juna 1917. August Šenoa: B r a n k a, (Nastavak). 9

Parastos Obrenovlćima. Juče prije podne u 11 sati, kao na dan smrti Kneza Mihajla Obrenovića i kralja Aleksandra, održan je parastos na njihovim grobovima u crkvi sv. Marka- Svečani pomen izvršili su dvanajest beogradskih sveštenika, uz asistenciju gospodina arhiinandrita Platona. Crkva je bila dttpke puna svijeta još prije početka parastosa, tako, da poštovaoci dragih pokojnika, koji su u odredjcno vrijeme došli, morali su stajati na polju. Vrijeme je bilo prekrasno, i pripomoglo da ova tužna svečanost bude pitniia i svečanija. Pored mnogobrojnih danta, srodnika i poštovaoca visokih pokojuika, tu smo primijetili i nmoštvo gradjana od najviših do najnižih staleža. Palo je u oči i neobično jc gantilo tužne Srbe prisusvto vclikog broja car. i kralj. časnika ovdašnje vojne posade sa gospodjama. Pobožnost ie završena u 11 i po sati, jKislije koje je nastalo posluženje kojjivom. Poslije podne u 5 sati priredjen je posebati pomen kneztt Mihajht Obrenoviću u Košutiijakii, ita mjestu tragičnc pogibije. m. pSveto-Savska crkva za beogradsku sirotinju. S v e t o-S a v s k a crkva u Beogradu poslala je sirotinjskom odjelenju I opštinc grada Becgrada 9.40 krutta kao svoj prilog za sirotinju grada Beograda, kojtt je svotu skupila u iom cilju na tas za vrijeme vclikilt dubovskih praz- i nika. Jcdtto prstciiovanje. Beograd sad živi potpuno nor- ; malniin životom- Zimus srno iinali i svadbe i slave, sad imamo svađbe. Jttče je bilo prstenovanie simpatičnog herilitera beogradskog g. Miodraga Mišiča sa g-djicom Kovinčićem na Hadži Popovcu, tt kttći vjerenice. Bili smo prisutni jedno-m lijcpom manifestovanju punog i raskošnog izliva radosti uz pratnju tamburaša. Mladenci stt bili prema svima predusretIjivi, do ganuća i kao jedna prerezana jabuka krasiii ovit divnu svečanost svojom Ijubaznošću. Predaja pamučnog prediva. Sva količina patmtčnog prediva u području c. i kr. vojne generalne gttbernije u Srbiji i to jednožičnog i dvožičnog sirovog, bijeljenog i u boji zabranjuje sc pod današnjim danom. Prodaja i prerada zabranjuje se đo daljnjega. Vlaisnici takvog pamučnog prediva đužni su da prijave ro-bu, koju iniaju na stovarištu do 15. juna ove god., dotičnom sreskom zapovjedništvu, gdje čc dobiti lisfove za prijavu. Ti listovi moraju biti isptmjeni tt dva primjerka. Prijava ima da sc izvrši na osno•vu koiičine, koja se bttde nalazila na stovarištu 10. juna ove godine; a prijaviti treba pamučno predivo jednož'ično, sirovo, bijeljeno, jcdncžično u boji (Extraliards, Hardmule, Mule) i dvožično (konac) u vezatna na cevčicama (cops), na kalemima i vratilama bez obzira na količinu; daklc i najmanja količina, koja se bude nalazila na dau 10 juna ove godine tt vlas>titoj radionici, u kttći i!i kod trećih lica na čuvanju, odnosno na putu ili kod speditera. Spediteri i lica, koja tovare pa- i mučno predivo, isto tako morajti pri- j javiti svti količinu, koja se na dau 10. j juna ove god. kod njih bttde ualazila , na čuvanju, prostom pismeuoin do- j stavom dotičnoj sreskoj komandi. naznačivši ime vlasnika robcKo pamučno predivo nc prijavi ili hotimično neispravne podatke daje, tomc će sva količina da sc konliskuje, a može i koncesija za rad da mu se oduzima. Biče kažnjen novčano do 2000 kruna ili pak zatvorom do 6 mjcseci. Istu kazttu iskttsiće svaki, ko za takav prestup zna, a svojem srcskom zapovjcdništvu o tome ne javi. U slučaju prijave dobiće dotični za pronadjenu količinu pamuka u ime nagrade 2W/o od procijenjene vrijednosti. S v i v 1 a s n i c i p a m u č n o g p r e d i v a u Bcogradu i m a j u se odmah pa najdalje do 18. o v o g m j e s e c a prijaviti s ekretarijatu opštine grada Beograda radi upisa i prijav e p a m u č n o g p r e d i v a, k o j i o n i pridržavaju. Ko sc ne bnde prijavio u odredjeno vrijeme, iskusiće najstrožije zakonske posljediee. TražJ se dobar kantiner. Za zarobhenički logor u donjem gradu potreban je jedan ciobar kantiner ili kantinerka. Isti mora imati dozvoht za obavljanje ovakove radnje, kao i dovoljmt kollčinu novaca zu vodjenje Istc. Prljaviti se valja podpredsjedttiku opgtine grada Beograda o d m a h, radi bstalog potrebnog obavjeŠtenja. Dotumarali konji. 9. o- mj. oko 11 sati uoĆu uhvaćcna su U ulici Miloša Velikog tri dotumarala konja 1 predata su beogradskoj «anici vojnog vrhovnog zapovjedništva za prlkupljanje konja-

Zioupotreba voznih karata. Protiv konduktera beograđskog itramvaja, Radomira S t e 1 j 1 č a podni)eta je prijava, da je nagovarao sifazeće putnike, da mu vrate već upotrebljene vozne karte, kako bi ih mogao opet davati novo ulazećim putnicima. Do sad još nije utvrdjcna šteta, koja je pričinjena tom prevarom. Miadlani ziočinci. Jttče je stTaža c- i k. vojnog redarstva uhvatila dva mlada zločinca po imenu Obrada N e d jč a i Velju T o d orovića. Kod njih su nadjeni dijelovi bicikla, guina, dijamant za sječenje stakla i mnoštvo orudja za nasilno otvaranie stanova, kao što su: dleta, kalauzi i t. d. Mladići će po redarstvenom islijedjenjtt jamačno biti predati suđu. Izvještaj prijavnog ureda. 9. juna: prijavljeno 85, odjavljeno 25, seoba 45; u hoitelima prijavljeno 108, odjavljeno 124, ostalo 379- — 10. juna: prijavljeno 40, odjavljeno 26, seoba 13; u hotelima prijavljeno 93, odjavljeno 128, ostalo u hotelima 344 stranca.

Poslijednje brzojavne vijesti. izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 11. juna. Zapadno boi'šle: Lront priiestolonasljednika R u pprcchta bavarskog: U odsjeku kod N i e u p o r t a i istočno od Y p e r n a pojačala se znatno itopnička paljba jttčer s vremena na vrijente. I u borbenim odsjeciuia istočno od Wy t s ch a e te i Messinesa pojačala se pred večer paljba. U noći su engleske čete poslije jakog prepada vatrom preduzele napad na naše položaje zapadno od H u 11 e b e c k e-a i W a m b e ck e-a; neprijatelj je svagdje odbijen. Južno od Douve-a nijesti tt večer uspjeli engleski napadaji protiv ciglane znpadno od W a r n e t on a. Uz obe sWanć ll kanala La Baiss ć e na južnoj obtdl Scarpe spriječila je naša razarajuća vatra kod F e stuberta, Loosa i Moncb y-a spremljene engleske napadaje. Na druniu La Bassee—Bethune, sjcvero-istočno od V e r nt e 11 e s a i kod H tt 11 u c It a odbijena stt neprijafeljska izvidjačka odjelenja. Front njemačkog prijestolonasljednika: • ‘ (l -• ; 1 •! i:: • i Na C h e m i ]/. ,d e s Daines provalili stt poslije iznenadnog prepada istočno pruski i \vestfalski pukovi u francuske položaje, poklaše posadu u koliko ovoj nije pošlo za rukom, da uteče i povratiše se sa zarobljenicima. Vatra, koja jc ovdje otvorena proširila se i na druge položaje, ali nije bila živa. Front vojvođe Albrecbta vmrttembcrškog: Ništa novoga. Istočno bojište: Položaj nepromijenjcnMačedonsko bojište: Na obitti obalama V a r d a r a i ua dojranskom jezeru bilo je uspješnih bojeva kod bugarskih predstraža. Prvi zapovjeđnik giavaog stana pl. Luđcn;’.' 1 : " Propadanje ruske vojske — ali ipak rat. (Naročiti brzojav „Beograilskih Novina' 1 ) Stoekhoim, 1J. juua. Prema vijcstiuia iz Petrograda, zaključena jc na kongresu časnika rezolucija, u kojoj se otvoreno priznaje, da ruska vojska zbog dczorganizacije propađa. Ij>ak časnici tražc, da se rat nastavi do časnoga mira.

! Veliki knez Nikolaj Nikolajević biće prevezen u Petrograd. (Naročiti btrzojav „Beograd. Novina‘9. Stockholm, 11. juna. Veliki knez Nikolaj N i k o 1 a j ev i ć, koji je ovih dana uapšen u Tiflisu. biće ovih dana dopremljen u Petrograđ i stavljen Pred sud. Govori se, da je prigodom istrage protiv bivšeg ministra vojnog Suhomlinova otkrit velik materijal protiv velikog kneza.

Bivši njegovi diugovi, učiteji, bjcžali oa pjega, aii on tli navlaš poiraj, Hiavali u njibovo društvo, prilijepi im se kao čićak, tc so obično porugljivim krpicama rugao Injihovu zvanju a katkad bi im u znalc velike milosti platio m koliko boca finoga vina. Marić postade evo važna ličnost, s kojom su j veća gospoda općila i prijazno govorila, bilo je pače ljudi, koji su tražiii visoku zaštitu novorodj<-nog špijuna, i zbiIja ]>odje mu najedanput za nikont pokazati, da mu rijcč valja ua visoktt mjestu, kamo je bez zapreke i prijave vrlo često zalazio ■ gdje je dugo boravio. Svijet ga se i bojao. Marić jiije 9amo bilježio, što je čuo i vidio, ,već i primišljao, što mu se fitjelo čuti i vidjeti, a kad koji dan uopće ništa ni ,čuo ni vidio nije, smisli sam novice aia ovoga i onoga znanca koji mu baš nije po ćudi. Tom svojom revnosti stekao je veliku milcst i hvalu i po tom Širio je svoja krila sve više i više; sve. sve mu je išlo za rukom, samo jedno nije, to jest predobiti Branku, Često bi jihoda škripljući uzdahnuo: „Čekaj! Bit ćeš mekša!” Znao je točno, koje mjesto traži Branka, pa radio svom snagom, da joj se odbaci molba. Jednorrt prilikom otkri gospodi nečistu prošlost njezinc obitelji i za tu sramotu da zna đjeii svijet, pa bi bilo vike, da se namjesti. Drugi put prišapnu mogućnicima: „Znam ja od pčiteljevanja svoga. Usijana je to glava, mahnita Hrvatica, pttna prevratniji misli; Sve hvali opoziciju, grdi i najbolje nanijere vlade; j čita previše. Pošaljite ju samo ria selo, premamit će djecu k sebi, ucijepiti im prevratne misli, pokvariti nekoliko generacija, rovat će i medju starijim svijetom j kortešovati međju seljacima za .opoziciju. Samo pošljite takov izkvareni stvor medju nepokvareni nettld svijet.” Gospoda opet povjerovahu tako pouzđanoj osobi i Branka propade i optt. Čestiti Marić kopao je i drugo lagume proti sirontašnoj djevojđ. Svećenicima je napričao, da djevojka ne vjeruje u Boga, da joj je Danvin sveto pismo, premđa ga djevojka nije ni čitala. Raspitivao se tačno za svo ’izučene djevojkc, koje bi mogle tražiti mjesto učiteljice, izttjuškao, kakav bi smogao zagovornilc ovoj ili onoj naći, poticao djevojke, tteka mole za to mjesto. Zagovarao ih je sam kod gospode ističuči, da se za ovu zantnta vladin čovjek, o'tac one da je uvažen gradjanin. voljan pristati dušont i tijelom uz novi sistem, ako ntu kći postane učiteljicom. I ovaj put povjerovaše gospoda gospcdinu Mariću, i ovaj put propade Branka, ali neumekša jo potajtia bulja, ma da su joi tmste suze tekle sred besnene noći na uzglavlje. Svaki put prcvari se otrovni jtauk, ali svaki put skupi nova otrova, da ubije sirotti djevojku. Bilo je Jtiegdje U jeseni, a saborski izbori pred vratima. Marić je već bio s!avan korteš, pa je imao pune ruke posla, đa uredi četu svojih ’agenta. Taj posao ltosio je dakako lijepih novaca, zato mu se Marić posvetio š nekiin divljim bijesom i uhvatio drzovitim jezikom dosta kukamih tupih glava, koje već počeše snivati, kako će lijepo saditi duhan a neće plaćati poreza. No Marić trebao je, da osvjetla lice i van glavnoga grada. U kotant, gdje se Marić rodio, imao kod izbora planuti živ, Ijut boj. Tu bijaše kandidatom jodan od kolovodja opozicije. Valjalo ga je pošio po to smSiti i proturali čovjeka popustijiva, komu bijaše domorodna zadaća života preliranjivati so saborskim dnevnicama. Marića zapadnc Velcđična zadaća, da podjc za vremena u svoj rodni kraj, .da zaokupi svojtt rodbinu, kumove, znance i uojtće neuki svijet i sruši napokon nesretnog opozicijonalca, a dok toga neovrši, rekoše mu, nek se nevrati u Zagreb. Marič, zaslijepljen tolikom dikom, te intajući uza se punu listn'cu fzlx>rnog mita, skoči i pohiti sa dva vjerna pomagača u svoj zavičaj a uzato na sreću zaboravi Branku. | U to je vrijeine sjeđiia jcdno popodne ^irota djevojka ,u kolu Hertninine obitelji, koja je Branku osobito štovala. Bijaše blijeda, nevescla. t „Ali (vT'cite mi, gospođjice Bnutko,” prihvati Herntinina mati, ,,što ste od nckog vretnona tako turobni? Prije ste nam znaii toliko pričati, sipali ste dosjetke na sve strauc, al sad kao da ste zanijcmili.” „Istina,” potvrdi savjctnik, Hcrminin otac, ,,i problijedili ste nekako, a prije ste bili čiii, nttneni.” ,,Da, Da! Dosta je karam,” probrblja Hermina, „dosta je karam i tješini, ali sve to rišta nepomaže.” Branka jedan časak neodvrati ništa, samo joj suza skoči na oči, no napokon će nelcako kroz muku: „Oprostite, da vatn dosadjujsm, kao što dasađjujem i cijelotn svij••tu, ta i sama eebi sam dosadua. Al kako đa budem vesela, kad riemogtt ttza svu muku polučiti svoga cilja. Sve so penjem i penjem uz brdo, al pođ nogama izniičc rni se zem’tja, sve puzam riatrag nizbrJice, a nemogu liikako doći Jna vrh.” „Kako to?” ripita savjetnik. ,,Vi znate, gospodino savjetniče,” nastavi mladica, ,,da ž-litn postati učitcijicom; io nti je svrba života, zalo sam se i pripravila ljudski. Badava sva želja, sve noje naprezanjc. Đrugoj netreba nego mignut okom i eto joj mjosta; ja sam već desctak puta molila I svaki put me ođbiše. Neznam, što sam skrivila, ta svjetfodžbe moje >*« Izvrsne. Nemam doduše

Stran* 8 . protekdje, al Bože moj, zar se božja đul* bez protekaje nemože dočepati mj- stanc«, koje bi ju po pravid išlo? Ni najgor štv dje uisam dobiti mogla.” ,,Je li nioguće?” začudi se savjotnik. „Jest, tatice!” potvrdi Hermina srdito, ,,to je krivica do Boga, to je škandal!” „Evo,” produlji Branka, „raspisano je mjesto učiteljice u nijestu Jalševiu.” ,,U JaJševtt? 'Ta to je siromašna općina rnedju gorama.” „Jest. I plaća je dosta kukavna, pa bih morala poučavati i male dječake.” „Pa vi biste sc onamo htjeli zakopati, gospodjice?” upita savjetnik. ,,Bih od srca rađo, gospcdine!” ,,A jeste li molili?” „Jesam, što više izim me-ne nife nit’:0 molio.”

Pak?”

„Čekam, čekain nekoliko mjes ’ci i i >š ncma nikakove odluke.” „Ah!” „Čttia sam što \dše s daleka, da se taj posao fteće ni odlučiti, već da će 3e iznova raspisati natječaj.”

„Zašto?” „Jer sam samo ja rnolila.” „Je li moguće? Dakle vi ste tvrđO odlučili to kukavno mjesto primiti?” „Bih, tako mi duše!” „Dobro!” reče savjetnik, „dodjite stltra pred jx>dne u moj ure\J. Da vidimo, hoće li se drugi natječaj raspisati!”

* * * Herminin otac bijaše činovnik, ali no bijaše birokrat, već čovjek stare hn'atsk’e žice, koji so nije ni malo pUšio govoriti istiriU i prigovarati krlvici. Bio je svomu posltf osobito vješt. ktomu revan. pošten i Uepođmitljiv, tako da su i njegovi politički protivnici morali štovati staroga Ilirca. Gospodin savjetnik povcde zbilja Branku sa sobom i predstavi je onoj gospodi, : koja su imaia popuniti mjesto učit ljice u Jalšcvu. Sirota djevojka nebješe prije nikad pohodiia te gospođe. Mišb’aŠe. <la je to posvc suvišno, kad imaju pred sobom sva pisma, pa k tomu nehtjede bri đosadjivati. Bilo joj je i sad dosta teško, ali ju je savjetnik hrabrio i sokobo, neka nekione duhom. Gospo-diti školski izvjcstitelj pogloda djevojku kroz očale pobliže. jer mu *<• njezino ime po svoj prtlidi činilo poznatim. Zatim je namies'i kraj sebe ria đivan i započne razgovor baš cv škotskim posiovima, jer ruu i ’ savcfii'k 1atinski prfšapntfo bio, da je to vanredna; djevojka. Iz prvine plaha odgovorila bi samo u kpatko ali pametno, po malo ugriiala' ioi se dttša. razvezao se W>k, oči zasinnše, tepoče tako Ž.’vo. za ri o ifo covor'ti a ktomu nadoveza Lako razbo ilc i za n jezinu dob za čudonennđaue opaske, da.se je gosnodiu iz\’jestite!j počeo djevojd iz busijo điviti. ,,Pa vi biste htjeii pod u Jalševo, gos* podjicc?” upita je izvjestitelj. ..Bih od srca rado gospođine!” potvrdi djevojka'. „A poznajeto li vl to mjesto?” „Vidjela ga nlsam, gospodine, ali ml evo gospodin savjetnik reče, da je siromašno i da jstoji u zabiti medju gorama.” „Gospodin savjetnik (vam je posve pravo govorio,” pot\ T rdi školski izvjesti,telj; „siromašna je (iO i zapuštena općina, svijet rje na mnogo zaostao i ponešto divlji, a učiteij je čovjek stare škole iz ere v.orgnljaša,” koga nije ni malo volja mutiti svoj mir i postati reformatorom; vaš bi zanos mnogo ohladio u Jalševu, vjenijte ini, gospodjice!” ,,To joj fekoh i ja,” popuni savjetnik. „Nebi li bolje bi|o, da maiko pričekamo, dok se nadje zgodnije mjesto, gospotljice?” ,,Ta ja već čekam, čekam ” uzdahnu Branka, krenu glavom, da sakrije od školskog jzvjestitelja krupne t suze, koje su >joj rta oči bile skočiie. „Eh!” reče izvjestitelj napokon po običnoj činovničkoj formuli, „vidjet ćemo, kad stvar dodje do riješenja ja ću svakako gledati. No, ako bi vas tnožda zapala mjesto )U Jalšcvu, pa nebudete li poslijc zađovoljni, pckrivite ni niene, ni vlađe.” „Bilo, šta bilo, gospodine,” reče djcvojka, t ,ja to sad smatram najvećom milosti, koja jni se može udijeliti. Nebuđc li sve tako, kako želim, pregorjet ću rado sve .jađo, jer sam se napokon sama odvažila ,na to. No nevjerujte, velemožni gospodino, da se plašim zato, što jo nijesto zabitno, pak zapušteno. U tom nopoznajom straha; već u školi bila mi je najteža/ zadaća najmilija, jer tu može čovjek iskušati svoju snagu. A takva me zadaća, inislim, čeka u Jalševu, eto to me veseli. Srco i duša nukaju mo svont silotn, da nešto stvorim, i uzdatn se u Boga, da ću nešto stvorit, ako me sreća posluži! Oči su sijcvale, lica gorila djevojci kad je fo govorila, te izvjestifelj nije mogao skinuti točiju s lica te čudnc djevojke. Napokon pruži joj ruku, pokloni so i reče: 1 „Vjerujte, gospodjicc, što bude ntogućo — i— — đrago mi je, da sam s» s vama lično npoznao.” (Nastaviće se).