Београдске новине

Strana 3.

Broj 164. •*" — ■ !■■■■ IP «P ‘ "'■ « Dnevni dogadjaji. Dr. Mihajlo PolK-Dcsančić. Juče, 16. juna je pi'oslavio svoj oa&mde set četvrti dan rodjenja dr. Mihajlo Pol i t-D esanč ić. Još u pu. noj tjelesnoj snazi i, pr$ma svojoj sta rosti, rijetke duševne svježine, gleda Po lit na svoju đugogodišnju političku i parlamenlamu djelalnost, kao vodj sipske narodne liberalne stranke u Ugarskoj i član niadjarskog sabora, kome je pripadao od 1873. pa sve do 1912. godine. U n arodno-crkvenoin saboru Polit je bio mjerodavan, a činjenica za sva narodnocrkvena uredjenja, a u madjarskom saboru, kao odličan govornik, )>io je vodj narodnosnc stranke, le je u parlamentarnom životu Ugarske igrao vrlo važnu ulogu, koja je često puta ixa v .ivala žestoku buru protivu njega. Polit je bio olvoren protiynik u madjarskom saboru, ali je njegovo inoderno obrazovanje i go.vornička vjoština, koja mu je dozvoljavala da u debati važnili i najzamršenijih pitanja učestvujc sa punom spremoin', ulivalo je poštovanjc i prizuanje i kod njegovih poliličkih protivnika. Dr. PolitDcsančić je nesfor parla aentaraca i najglavniji borae prošlih vremcna u onim poznatim žestokim namdnosnim borhamau Ugarskoj. Od kako je buknuo svjelski rat. živi Polit u punoj povučenosli u B u d i m p e š I i, u p o l' o d i č n o m k r ugu svoje kecri i zcta, koji se lamo nalazi na vojničkoj službi. Zvsnlčne o&jnve. C. i k. oknižno zapovjedništvo za grad Beograd. JBr. 11 , 1917 . OBJAVA. U mjesecu jauuam g. 1917. ob.'a,ljen jc )»io cijeli poslupak oko poiezivanja poreznili objeka'a, koji pod'ež'j pore i te prava i đnžnosti poreskih obaveznika. Ovim se objavnuje, da sti u svrbu porezovanja poreskib objckata koji podleže porezi i razrezivanjn svešteničkog bira za god. 1916. i 1917. i evcutnalno povratno za četvrto troinjesečjc goditie »191.5, u gradu Beogradu odiedjoue tri koinisije, koie će sc sastojali s a’ta od 9 građjana grada Beograda. Ove kotaisije će svoje djelovanje započeti 19. juna ov. god. i lo u Knez Mibojlovoj ul. br. 19. 1. spral/ Porezi se podvrgavaju sva i'inanja ti zemljištu, zgrade, kamata na glavnicu i renfcni doboci, kao i sva zaiimanja ko•ja donose koiisti ma koje vrsti bilo, da'je evaka lična zarada i svaki prihođ, ma iz kog izvora poticao. Svaki poreski obveznik dolazi u otooj ulici pođ oporezovanje u kojoj sianuje, jeđino trgovci u uiici Kneza Mibajla će j»iti oporezovam u svojirn ra’dnjama, i firme kojc irnaju dva ili više ortaka (korupanjona) biće oporezovane u ulicama, gdje su im iadt\e, a neu sti\no vima. Svaki poreski obveznik ima p avo, da pri pretresu o njegovoj porezi dodje pred komisiju. Dotični, koji su poslije 1. februara 1917. dobili koncesiju za vršenje kakve radnje i nijesu svoju čistu zaradu prijavili poreskom oiljelenju okražnog zapovjedništva za gra«l Beograd, imaju bezuvjctuo doći pred komisiju z;i razrez porezo đa iskažu svoju zaradu, jer će im u protivnom slučaju komisija ia'.reza : i porezu bez njihovog sudjelovanja. Žalba prolivu iznosa poreze, koju bude razrezala komisija za razrez poreze, đopuštena jc u slijeđe'iin s'učnjsvima: 1. Kada riješenje o lazic/.u poreza.

Nedjelja nije bilo jednoglasno i kađa je komisijski ntvrdjeni čisti dohodak veći od prijav* Ijenog. Protivu jednoglasnib donesenjb rije šenja nema mjesta žalbi. 2. Kad je primijenjena nelačna poreska stopa ili kada se pri obračunu poreskog iznosa podkia'a grješka. Žalbe se imaju pođnositi V. G. G. preko okmžnog zapovjeđnišlva za grad Beograd najđalje u roku od 8 dana i to ako je poreski obveznik bio prisutau pre-> tresu, račimajući otl časa razrezivanja, inače od dana predaje poreske kujižice. Pođnosenje žalbe ne zađržava jnaplatu poreza. llasprave komisija trajaće svaki đan od 8—12 sati prijc podne. Pojedinc ulice dolaze na slijedeći način na red: K o m i s i j a b r. 1. 18. juni: Mlatišumina, Tmska 19. juni: Ilađži Gjerina, Hađži Pr.jpanova, Kopaonička, Sinitjani'a. 20. jtini: Resavska, Kočina 21. jiuii: Beograđska. 22. juni: Vrtljaska. . 23. juni: Avakumova, Nema ijina. Komisija br. 2. 18. juni: Milelićeva, Višačka Rađe* nička. 19. jiiiii: Makedonska, Ko a čeva. 20. juni: Princ Evgen, Jakšić, Buj dimska. 21. juna: Skender Begova, \isoki : Stevao. 22. jnui: Bačvansla, Paučićeva, KniI ćaniu, Avrainova, Solunska, Bistrička. 23. juni: Despot Gjurgja, Močvarska, Jcvvejska, Ritoljska do l\ T o. 25. K o m i s i j a b r. 3. 18. juni: Gračaniča'ska, Trn, Ilađži j Rufimova, Vinogradarska, Dečija. 19. juni: Hadži Milentijeva, Rudnička, Gjevgjelijska, Nebojša, Reonska. 20. juni: Laudanova. 21. juni: Petroljiuska, Milišić, Novoškolska, Slavnjska 1, 2, 3, 4, Veljkova, Vojvode Žike. 22. juni: Budiinska, Sveti Prohor, Gjuričić, Novo Pazarska Slijepa prava i sokače. 23. juni: Poljska i poljska produžcnje, Nova, Gospodaiski puf, Poagorička Sloboda, Starine Novaka, Poljska, Ivina, Kriva, Slražnja, Pošhuska. Daljni red će u pravo vrijeme biti objavljen u „Beograđskim Noviaama".

August Šenoa: a B r a n k a. (Nastavak). 14 „Hin! Da!“ sčliak će, grizuć svoj kamiš, „cesta istina nije taracana kao crkva i čovjek se mora zbiija na nju naučiti da si neslomi vrat. U općini se dosta vikalo o tom i u sesiji malo je falilo, da si nisu razbili gla : ve. Deset puta zaključeno, da se naveze i prekrpa put i čujem, županija prijcti se strašno, jer je jednom na ovoj cesti gospcdin podžupan vrcnuo iz svoje kočije. Ali šta? Kad nema kod poglavarstva našega sloge, ta naša oiićinska gospoda živu kao psi i mačke. Načelnik vuče amo, bilježnik tantO', blagajnik negleda ni jednoga ni drugoga a bogtnc i općinski pandur bubnja po svojcm. Kađ načelnik veli: Pravitno cestu, odmali će na to bilježnik: Ne, pokrijmo školu, kad pak bilježnik veli: Vrijcmc je, da sc ccs'ta pokrpa, ođmah će ga ošinuti načelnik: A ja, na potoku falc tri mosta-, to je preči posao. Pa aka bi se i složili načehiik i bilježnik, odgovorio bi im bez dvojbe biagajnik: Netna novaca! i kad bi se dao još i blagajnik ukrotiti, reko ln pandur:

beooradske novine Nisam našao Ijudi za posao. To vtam je naše poglavarstvo; po tom vidite, da nemože biti božjeg blagoslova." Nemogoh dakako svoga lica vidjeti, draga Hermino, mislim, da je rumeno bilo od lju*te zime; nu čuvši za lijepu slogu, videći i primjer i lijepog rada jalševačkoga poglavarstva, morala sam bez sttmnje problijediti, kako mi je srce zeblo. Skakuć, teturajuć, glavinjajuć, zapinjuč primicasmo se ciiju našega putovanja, ja s vana santa od leda, a s nutra palio je glad moju utrobu upravo paklenom vatrom. Proljećem, ijeti, jeseni mora da je ia krajina divna, romantička; sada drijema sva Ijepota pod visokim snijegom, koga nerasvjetljava ni zlatno sunce na ncbu. Crno stabalje šuma provlači se vrho-vljem gora, gdjegd.ic viri pusto kolje vinograda iz snijega, seoske kuće stojc pod bijelom kapom, putevi zamotani, tu i tamo diže se do rijeke mlin, a na kolu vise mit duge leđenc svijeće. Mislila bi, da je sve živo obamrlo, da te gdicgdje .dtm izvijajuči se iznad krova nesjeća ijudi. U jedanput otvori se gora, a kola izadjoše na Iijepu visoku ravan, neveliku doduše, koja je okriižena brežuljci, Iiunici i brdinama poput amfitcatra. Nai kraju pod gorom stoji mjesto rasijano medju vrtovi, a u srijedi diže se starinska župn.a> crkva. Dessio nad mjestom na visoku brdu bani se drevni grad s tornjevi, strijelnicama sred velika, kako mi se čini, perivoja. Ta lijepa panorama izmiri me nekaiko i kad mii moj kočijaš pokaza bičaiom mjesto, izmrmljal) ,,Jalševo“, uzdahnuh: „Hvala Bogu!“ „Kamo čemo, irajlice ?“ upita kočijaš. „Do škole valjda; ta ondje mi je stan.“ „Jesu li sve za vas priredili?“ „Nadam se, ta ja sam pisala 1 načelniku i učitelju, da ću ko danas doći.“ ,,E dobro! Pa ćemo do Skole!“ ponovi seljak. Romantieka tnoja nada uminu brzo, kad sam skakutala u Icoliii preko drvlja i kamenja jalševačkih ulica, jer me čuduo pozdravljahu koci, snietnjaci, kuće niskc i nečiste. Za jedan hip uvjerih se, da su mi u Zagrebu pravo govorili za Jalševo. Na dušu mi pade čudna sjeta. Kakva če tu škola biti? uzeh plaho razudšljati. Na skoro spazih pred sobom taj liram pučke prosvjete- Zavrnuh nizbrdice medju nekoliko vrtova, spustiše se kola na nekakov mali trg, sred kojega stajaše prost zdenac medju dva jablana. Na tom trgu bijelila se jedina kuća — škola. Prvom prilikom poslat ću ti, dragice moja, nacrt te zgrade. Vrijedno je, da ju vidiš i bilo bi mi još draže, da dodje pred oči onoj gospodi, koja su vrhovni glavari naših škola. Bar bi imali prilike prekrstiti se dva i tri puta. Za sada, ]dozvoli mi, da tii to svjetsko čuđo opišem. Znam unaprijed, da će to samo- slaba crfa biti, da ne ću uspjeti, jer se tornu hoće osobite fantazije, a moji ste živci, draga Hermiflo, još neoporaviše od teškog puta i prvih dojmova u ovoni biaženom injestu. Pomisli si ogromno povećanu bijeht škatulju vrlo v dugačku ali neširoku, nevisoku. škatulja na svih je uglovih prilično raspucana. Na njoj sjedi orijaški krov od stare, hrdjave siaine ili ,,šopa“, kako puk veli. Krov je dva i po puta viši nego li školske zidiiie. U krovu se gdjcgdje vide i škulje, koje su svakako udoban put kiši i snijegu. U zidinama urezana su malena okna, tako situa valjda zato,

17. jnna 1917. da ne dodje suviše svježa vazduha do dječice. Celo cijele škole prema trgu vuče se na drveniin stupićima nekakav trijcm pod strehom, a pred glavnim vratima stoji nekakov zidani ulaz sa stubama. Stupići trijema stranom su nagnjili, stranom od crvi rastočeni, te ti se mogu svaki čas i streha i stupovi sruš-ti na glavu. Na improviziranom balkonu stoji na božjoj milosti jedna opeka do druge, jer pravoga saveza nemaju, i pravo je čudo, da se taj tires jalševačke škole još drži u zraku osobito kraj školske dječurlije. Hermino! Barometar inojega srca padao je sve niže, mislim, da su mi oči bile pune suza. Ali imala sam vidjeti i Ijepših stvari. (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 16. jima. Zapaduo bojištc: Front priicstolonasljednika R u pprechta bavarskog: I opet se pojačala borbena djela'tnost na f I a n d r i j s k o j o b a 1 i tek poslije podne. Jaka je vatra bila u okolišu Hollebecke i zapadno od W a r n c t o ti a, gdje se nije mogao da razvije jedan engleski napadaj zbog konccntričnog djclovanja našega topniš'tva. Na više je mjesta artoiskog f r o n t a došlo do žestokih borbi. Poslije osujećenili napadaja 14- juna na veče prešli su Englezi juče u jutro ponovno na napad istočno od Loosa. Anhaltski i altenburški pukovi suzbili su neprijatelja. a iz onih mjesta, u koja je provalio, izbacili su ga opet borbom prsa u prsa. Tako su isto sjeverozapadno od Bullecourta Englezi, koji su rano u jutro uznapredovali do našili drugih rovova, snažnim protivnapadom opet izbačeni. Jutros su se ovdje i istočno od M o n c h y-a razvile nove borbe. Pront njemačkog prijestolonasljednika: Uzduž A 1 s n e i u zapadnom dijelu Champagne znatno se pojačala na veče topnička djelatnost; ona je ostala i u noći na mnogim mjestima živahna. Front vojvodc Albrechta wfirt:e»iberškog: Izviduičkim napadima priveden je u lotaringijskoj nizini izvjestan broj zarobljenika. Istoćno bojištc: Nikakve proinjene položaj«. Na M a ć e d o n s k o m frontu pođržavala se borbena djelatnost u umjercnim granicama. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Njemački večernji izvještaj. Kb. Berlin, 16. juua. U pojedinita odsjecima flandrijekog i artoiskog fronta kao i na Aisni i uCJiampagni živahna topnićka borba. Prijepodnevni su engleski Uapadaji kod Monchy-a i istočno od Croisillesa odbijeni. Oni nisti đo veli do promjene položaja. • Dogadjaji na uioru. Kb. Berlin, 16- juna. Woifiov ured javlja: Jedna naša poniorska letiliea je 14. o. mj. poslije

podne napala na utoku T h e m s e veći paTobrod i potopila ga. — Od 14. o. jnj. nestao je pomorski vazdušni brod ,,L. 43". Prema engleskim izvještajima vazdušni brod oborile su u sjevcrnon; moru cngleske pomorskc silc. Načelnik adiniralskog stoifera mornarice. Dogadjaji na moru. Kb. Beč, 16. juna. Jedna od naših podmomica potopila je 11. o- mj. u Sredozemnom mo* ru jedan engleski torpedni razorač razreda ,,L“ od po prilici 1000 tona za* premine. Načelnik niornaričkog stožera. Podanici središnjih vlasti izagnam iz Grčke. Kb. Bem, 16- juna. ,,P e t i t J o u r n a 1“ javlja iz Atene: Podanici će središnjih vlasti ođ nadkomesara J o n n a r t a biti izagnani iz Orčkc. Ministarski jc savjet nad Atenom i Pjrejom proglasio opsadno stanje, da zapriječi političkc demonstrac;* je. — Prema pariškiin vijestima zabranile su sporazumne sile kralju Konstantinu, da sc do konca rata uaslan; u zeniljama, koje !eže izvau suverenitcia sporazuinnih sila. Amerika u službi Engleske. (Naročiti brzojav „Beograđ. Novina‘0. If' ! Rotterdam, 16. juna. Kako iz Washingtoiia javljaju, primio je kongres zakonsku osnovu, kojom se zabranjuje svaki izvož u ncutralne države. Izninike neće biti učinjene nikakove. Da se ovaj zakon može provesti u cijelosti, p o* zvače se englesko p o s1a n < s t v o, d a s a s a v j e t o m p o d u p i« r e a m e r i č k u v I a d ti.

Pedpomaže probai’u,^^^es»BG»a^_ ■blažuje follmi/^MFTONI-E^ (GIESSHUBLERj \ClSTA PRIRODNA ALKAUČNA J Keinrich Msitoni d. đ. Beč i Karisbnfi. Glavno skladište za Srbiju: U vojnom promeiu stojeća Ljekarna Protić, Beo* grad, Kraija Milana ulica 87.

EHspozlturn peštansKc-u$orsHe :: Ksmercialne Banke :: w Beogiadu — Knez Mihajlova 50.

GLHVNfl (JPRfiV/l CES. I KR. MONOPOLfl PETROLEJfl I ŠPiRITfl.

Bbv! s* svima bankarskim poslcvima, poilljkama novaca iz Austro-Ugarske I za AustroUgarsšu, saveznlEka I neutralna države. Spadjalne odjeljenjc sa Slljanja novaca ratnlm sarobljenicima I Intorniranima. Prfm* uloga I obavija mljanjanjo novca po najkulantnljim dnevnlm kursovima. Zasebno odjoljenje sa robu sa sve vrste frgov. poslova. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna.

komšiiiicu do druge-.. Nijediia ni da mc prdvo sashišati htjela... Otišla sam najzad ti Ijekamu i umclila za milost... Izgrdišc me i ondie ... Najposlijc nii panetc na misao vi, dobri prijatclju... A evo... ni vi-.. — Dao bili vam i dušu svoju EIso ... vjernjtc ini... ali novaca danas iicmam... — Vjerujem vam... hvala vani... S Bogoni!... — Vi već idetc? Kuda?... •— Kući. •. K majci... S Bogom ... Nc zamjeritc mi... Otišla je... BUo mi je kao d.i mi ko kida živo meso sa tijela, onako parče po parčc. •. Ncrvozan i ljut satu na sebe Što to nisam predvidio i za vrenicna joj priskrbio novaca, šetao sam, š;a šetao — jurio sam iz jcđnoga kraja ulicc na drugi... Kad su mi noge iznemogle, naslonih se na zid jedne kuće, podjediiakii gledajući u kapiju, u koju jc malo prijc zamakla moja ma]a modiskinja. Odjcdnom sc iz nje pomoli jediia ljudska prikaza, štono sc unuuana u crni ,,šal“ počela da ogledava i lijevo i dcsno- Mene nije opazita. Kad jc vidjeia da nikoga nema, poliitila jc prema glavnoj ulici četvrti . . , Ja isam instinktivno pošao za njcm . . . Bio sam priličuo udaljen od njc pa nije mogla primljetiti da je slijeđim i ako se podjcdnako ogledavala . . . Na ćošku naše zabitne ulicc a na zaokretaju u glavnu prikaza je zastala. Zastao sam i ja... Za čas-đva prldje ona jednom elegantnom gospodinu , . • Uzbudjcna srca privučem se bliže do ujih da čtijem šta govore. Bilo mi )e k«o da me ošinula munja, kad po glasu te prikaze upoznam, da je fo glavoni »noja maia inodlskinja . . .

Treba mi 20 inaraka . . . govorila ona onom elcgaiitnom gospodinu drlitavim glasom • . . — Gledaj, gledaj ... 20 maraka . . . Pa nijc baš ni malo . . . A zašto ti to trcba lijepa mlađa golubicc? •— Za iijclc majci . . . — Da . . . da . . . znamo mi to... razinnijemo mi to . . . Nego ... nc inože li biti jevtiuije? — Gospodine . . . treba mi ravno 20 maraka . . . jeste ii etili, ravno 20 inaraka . . . Ne mučite me • . . GIeda.i, glcdaj . . . Kako takva gohibiea znade da bude arogantna . . . Nti to nti se baš svidja . . . Takva šta sc ne dogadja svaki dan . . . Dobro, dobro • . . daću ja tebi tib 20 maraka, ali moraš najprije da zaradiš . . . He . . . hc . . • da zaradiš . . . Znadeš . . . naprijed ja iz principa ništa ne plačain . . . Tako ... a sađ . . . l>odjimo lnlada golubicc ... Evo u ono prvo svratište . . . Tamo sam nepoznat . . . He — he . . . potpuno nepoznat . . . Kad nisani onoga časa poludio, ne ću više nikada . . . Upravo sam htk>. da potrčim da onom lopovu razbijeni nos zbog njegovc drzovitostf. kad on nhvati moju malu ntodiskinju pod ruku i zakoraca s njome u smjeru onoga svratišta . . , Moja se mala modiskinja nije branila . . . Pošla je s njime kao osudjenik kad polazi na vješaia . . , Sad mi je bilo jasno šta je po srtjedi. Ona je da spasi život svojoj majci bila spremna da žrtvuje I svoju vlastitu čast . • . Možete li da pojmite veličinu fce žrtve; pkmenitost duše, koja ju je kadra da podnese? ... Stajoo aam bespomoćan, kao lud...

I neznatn-više šta se onoga časa s menom dešavalo . • . Sječatn se još samo to, đa me u času kad je ona s njime btjela da zadjc u hotteisku kapiju, uhvatila silna vručica i tla sam i nchotice zakriknuo iz svega glasa da me gotovo cijcla ulica mogla đa čuje: — Elso! . . . Što radiš? Na moj je krik slijcdio drugi krik — od nje . . . Ogledala se i opazivši me ostavila onoga gospodina i pobiegla ko vjetar u prvu pokrajnu nlicu . • . Drugoga sam dana čuo, da je lijczina majka unirla . . . S Elsom se nisam mogao nigdjc da sastanem . . . Dala jc svoju mrtvu majku otpremiti u mrtvačnicu i nije ostavljala odra . • . Propitao sam se, kad ćc biti ukop i uinolio za odrcdjeni sat odsustvo iz fabrike. Na ukopu osim njc i mene nije nikog bilo... Kada se svršio žalobni akt, prišao sain k njoj . . . — Elso • . L Smijetn ]i da vam izrečein svoje sančešće? ... Nijc me pogledala, ali mi ipak pru^ila ruku. — Hvala vam . . . *- Možete 11 da mi oprostite? — Ja nema'm šta da vam praštam . • • Ubili $te mi doduše majkn... — EIso!! Za Boga . . . Ja đa sam vam uNo majku? . . , — Da . . . vi . . . Da sfce mc pustili možda bih fe bila mogla spasiti... — Ali EIso . . , Imajte srca . • . VI niste prisebni . . , •— Možda... Oprostrte mi . . . Bog je valjda tako brto . . . — Slušajte, Elso... ko Boga vas molim... Priberite se i utješite ..

Smrt je vaše niajke jednom svakako morala da dodje ... prije iii kasnije... — Ah... Tješiti je, prijatelju, lako, ali utješiti, toga nezna niko... — Pokušajte bareni da se utješite sami... Pa onda... ovaj... vidite... Ja ni sani ne znam kako je do toga došlo da sam u onaj kritični čas nskriknuo ... Uhvatila mc vrućica, Šta Ji, ne mogu da se sjetim ni sam višc svega toga... Doduše, ovaj... da se nije tako svršilo, ne znain šta bi s menom bilo... Promisiite samo ouii grižnju savjesti, koja bi me morila za cijeloga života, da sam mogao a nisam spasio jednu od najpleinenitijili bića što sam ili upoznao- na tom svijetu ... EIso... oprostite mi d-aklc i utješite sc... Molim vas ko Boga... Dozvolite da i opet poiazimo zajcđnički na rad i odlazimo sa rada kuči... Elso... ovaj... vi plačete... niolim vas... molim vas, prestanite... I nama će jcdiiom da svanu bolji, Ijepši dani... Aii oua nije prestajala plakati... Drlitala jc kao slamka na vodi... Priiivatih joj ruku... Nije se otimala... čas kasnije bila je na mojim grudima... — Ah... kako jc to lijcpo... ovako se isplakati na grudima poštena, dobra prijateija... po posljednji put... — Po posljednji put, EIso? Zašto po posljednji put?... — Zato, jei- se mi više ne ćenio vidjeti... — Ali EIso!... •— Ne... mi se nc ćemo više vidjeti... Ja odlazim... već sutra .. daleko odavle... daleko od vas t .. — Zašto Elso moia?

•— Jer vas suviše voliin... Zna>( deiii, osjcćam, da biste me vi tizeli za ženu... a onda... ne... ne... Život mojih roditelja... ne... ne... — EIso, ja vas ne slivačam, iz* jasnite se. Sta to imade posla sa životom vašiii roditelja? •— Zar vi to ne shvaćate? ... Ja sam htjela da se žrtvujem iz zaiivalnosti prema svojoj majci za njene patnje, koje je zbog menc prepatila... da joj spasim život... Vi znatc za' to... Vidite danas-sutra- vi biste tn meni mogli da predbacite ... — A!i Elso, kunem vam sc... — Ne kunite sc... Zaboravite me radjc i nadjitc drugu srcću ... Znajte da sam se zaklcia još prijc licgo )i sain po.šla na izvršcnje one moje' odlukc o žrtvovanju same sebe, da nc ču nikada ni misliti na brak... Za ineiie srcće na tom svijetu više nema..* Uzaludne su biie sve dalje moje riječi. Nije se dala odvratiti od stvorene odluke, a nije mi htjela da kaže ni kuda ide... Iščezla je samo kao da’ ju je progutala zemlja... Njenim odlaskotn za mene je I sam Berlin izgubio svoj čar... Nisata u njem ni ja više mogao da izdržim . •, Za njome sam otišao i ja... 1 premda je višc nikada nisam sreo, zaboravio je, još i danas nisam. Kad sc sjetim ta'e i oniii naših lijepih dana, dodjc nii da zaplačem... Ne znam zašto, ali eto» čini mi se još uvijek, da je ona sa soi bom odnijela u nepoviat i dio dus<* moje, dio srca moga...