Београдске новине

Br. 181.

BEOGRAD, srijeda 4. jula 1917.

I z I a z e: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevl: U BMfrad. I u krajnlm. zapo<J«douUm od c. I kr. fala pa djonl od. . . . 8 Imlora U Hrvatskoj-Slavonijl, Bosnl - Hercv^ovlnl I DalmaaiJI pa cljani od'. . . . . . 10 helara Izvaa ovog podrulja pa cJJonl od. . . .12 holara =r= OfllBSl po

Mjeseina pretplata: U Beogradu I . krajavlma zapoiJednuUm ed

o. I kr. Ceta za bojna I etapaa paita. . 2'U Beogradu ta dostavora u ku6u .... 2'SO U HrvotskoJ-SlsvonlJI, Bosd - Hereegovlnl I Dalmacljl 260 U octallra krajevlma Auatro-ugaroke monartilje 3'U Inostranstru 450

cljeniku.

UradnlStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telofon broj 83. Uprava I prlmanjo protplata Topllčln venac broj 21. Telefon broj 25. Prlmanje oglasa Knezs Mlhajla ul. broj 33. Telefon br. 245.

Godina III.

S

Ruski napadaji kod Koniuchya krvavo suzbijeni. Grčka objavila Bugarskoj rat.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskoa glavnog stožera. Kb- Beč, 3. iula. Istočno bojlšte: Na Stochodu su odbijetii slabiji napadaji. Jugo-zapadno od Zborowa pošlo Je za rukotn neprijatelju, da pretežilim snagatna potisne jedan ograničeni dio našeg frcnta u druge pripravljene položaje. U teškiin borbama omogućile su ausiro-ugarske čete. odstupajući satno korak po korak pred pritiskom nadjnoci, da stujie rezerve u boi, i da se na taj način izjednači omjer snaga. Dalji napadaji nijesu ovdje uslijedili. Kod K o n i u c h y-a odbijeno Je krvavo više neprljateljskih napadaja. ,U prostoru oko Brzezany-a prisiljen! su Rusi, da zbog svojih dosadanjih neuspjefci i vrlo teških gubiiaka mlruju. Talijansko bojište: Odjelenja lionvedskili pukova broj 20 i 31 zauzeli su kod Kostanjevtc e jedan nebrijateljski prednji položaj, kod čega je zarobljeno 2 časnika i 270 vojnika, a zaplijenjene su dvije mašinske puškeJugo-istočno bojlštei Nema nikakovili dogadjaja. Načelnik glavnog stožera.

Lioyd Georgoul uvjeti. Lloyd Oeorge držao je u posljednje vrijeme dva govora — u 01asgowu i Dunđee-u — u kojima je raspravio glavne uvjete, pod kojima bt Engleska u opšte h'tjela da stupt u mirovne pregovore. LIoyd Oeorge i ovom je prilikom u Glasgowu govorio o potrebi uništenja pruskoga militarizma, ali kraj ovih starih i pocijepanih fraza, iznio još neke druge, nove. Svakako je intercsantniie. da čujemo nove ove uvjete, jer je svakome već dosadilo slušati istu svirku o militarizmu, kojega je na posljetku vrio rađo prigrlila i Engleska, ista ona Engleska, koja je uvijek i svakome prijetila svojim marinizmom. Jednako nije vrijedno da gubimo vrileme razmatrajući govornikovu :vrdnju, da bi najbolje jamstvo za opšti mir, bila đemokratizacija njemačke vladf. Koiiko Velika Britanija ozbiljno cijeni

demokraciju, proizlazi iz drugog jednog dijela Georgovog govora u Glasgowu, u kojem govornik spominje brigu, koja je patila irmoge kod pomisli — dok je Rusija bil'a još reakcijonarna — kako će mcći da kod budućih mirovnih pregovora sudjelovati i zastupnici najreakcijonarnije aut&kracije. Naravno, Llovd George dolazi na tu misao danas poslije dvije i po godine, pošto se Engleska cijelo ovo vrijeme bratimiia sa reakcijonarnom Rusijom i pjevala hvalospjeve ruskom caru. U tom je slučaju bila mnog'O iskrenija ona engleska novina, koja je pisala posve otvoreno pred neko vrijeme, da je Engleskoj posve sve jedno, da li u Rusiji vlada demokracija ili au'tokracija, mnoga važnija je stvar sporazuma. Po mišljenju L!oyda Georga može se samo u onom slučaju misliti na trajan i stalan mir, kada će središnje vlasti stanovite dijelove svoga zemljišta prepusiiti sporazuirmim silama. I ti tome se dakle sastoji sva jezgra prava i slobode malih naroda po mišLienju sporazuma. Prije svega inora Francuska da dobiie Elsas i Lotaringiju- A zašto? Jer su Nijemci godine 1871. ove pokrajine oduzeli silom Francuzima. Ali gospodin Lloyd George zaboravlja, da je to bila đaleko poštenija i otvorenija sila, nego li ona, kojom je francuski kralj Ljudevit XIV. oteo u svoje vvijeme ovo njemačko zemljište, a na kraju, da je rat g. 1870. bio samo posljedica nezasitnog i nasilnog izazivanja na Njemačku Ijubomorne Francuske. Jednako zaboravlja taj gospodin, da je samo deseti dio stanovnika u Elsasu i Lotaringiji francuski po narodnosti, pa 'da sva pređstavna tijela ovih pokrajina nikada nijesn željela, ili su prije željela sve. nego đa njihova uža otadžbitia bude prisajedinjena Francuskoj. Jednako se Engleska ne brine i ne mari za činjeliicu, da je godine 1871. posve normalnim 1 legalnim aktom Eisas i Lotaringija vraćena pod njemačku vlast, ne marT ona ista Engleska, koja je samo razbojništvom i pljačkom pos.ala veli'ca sila. Lloyd Georgovi uvjeti idu još daije. Odnošaj izmedju Njemačkc i Francuske pcsve je jednak onome. koli. vlada izmedju Austro-Ugarske i Italije. Za Laliju pretstavljaju južni Tirol, Trst i Dalmacija isto, što za Francusku Elsas i Lotaringija. Medjutim moramo se di-

viti historijskoni .znanju Lloyda Georgea- Kada je Italija morala da odstupi južni Tirol i Trst Austriji, ili kada je Austrija ove pokrajine osvojila od Italije oružanom sikrni? Svi arguineni sjiorazuninili sila odinah propadaju, kada ih se stavi na tezulju prava i historije. Ali time još nije završen u cijelosti Lloyd Georgeov jelovnik. Mezopotamija, ova nekada „svjetska žitnica“, ne smije da ostane turska. Pošto se ovaj zabtjev ne može opravdati frazoni o samoopredijelienju naroda, opravdava Engleska ovaj svoj pljačkaški prohtjev time, što je Mezopotamija pod turskom upravom navodno postala — pustoš. Engleska će ovu pokrajinu opet učinitl plodnom. Sigurno istom onom blagom rukom, koju Niiemci nijesu imali u svojim kolonijama, pa će radi toga kod zaključenja mira morati sami urodjenici da odluče o svojoj sudbini. U Mezopotamijj se niko ne brine za želje naroda. jedino afrički crnci — i to jedino u njemačkim kolonijajna — trebaće da glasaju, hoće ii ostaii pod blagom engleskom upravom, koja je cijelom svijetu poznata kao takova u Indiji, južnoj Africi i svagdje, gdie se pruža engleska vlast. Isto ovo vrijedi za Palesdnu. koja da je jamačno takodje nepravedno oduzeta Englezima. Ko bi 'trebao da tamo bude osiobodjen i stavlien tiod okrilje majčice Engieske? Zar Sirci, 'ArapI, ili na kraju krajeva Jevreji? Osobito što se tiče posljednjih, oni bi se na brzo zahvalili tia konkurenciji gospodujućeg engleskog trgovca. Ovo bi biltcjsglavni uvjeti“ gospodina Lloyd Georges. Koliko oni vrijede sami po sebi, vicfeise već otuda, što LIoyd George mora za njihovo opravdanje uvijek da mijenja svoja stanovišta, jer svagdje ne pristaje pravilo samoopredijeljenja malib naroda. Koliko je smiješno ovo skakanje i prebacivanje argumentima, najbolje dokaztije činjenica, da Lloyd George posve ozbiljnc> stavlja zabtjev, da crnačka plemena srednje Afrike moraju sama da odrede svoju budućnost. Što bi on odgovorio, kad bi ovi crnci, ovi najnovb'i štićenici sporazuma, po ruskom uzoru za sebe izabrali i proglasili republiku? Što bi onda rekla Engieska, kad bi izgttbila nadu, da se na iagan način domogne njemačkih kolonija? Gvako ne može da ide dalje. Od časa ruske revolucije trebala bi sporazumna gospoda,

da su mnogo opreznija u svojim lažima. Medjutim čini se, da su još malo naučili, a priie svega Engleska, za koju je nedavno rekao jedan uvaženi neutralni pisac, da ona imperijalizam prikazuje kao svoj humani zakon, prema kojem je rat povlastica sajno Engleske, a svi osiali moraju da se podvrgnu ovom zakonu. Dalja potapljanja. Kb. Berlin, 3. jula. VVolffov ured javlja: Na sjevernim morskim bojištima ponovno je potoplieno 25.700 brutto registrovanilt tona. Medju potopljenim brodoviina nalazili su se: jedan engleski naoružani parni brod od 5000 tona s tovarom uglja, praćen zaštitnim brodovima; jedan vrlo veliki zaštićeni naoružani engleski parnj brod, čiji ]e kapetan zarobljen, i jedan zaštićeni naoružani engieski parni brod po izgledu tipa ,,Dover Castle“ (8200 tona). Dva potopljena jedrenjaka bila su natovarena ribom i sitnom robom. Načelnik admiralskog stožera moruarice.

Ruski haos. Ruska ofenziva. Kb. Petrograd, 3- jula. Kerenski je kaezu Lvovu poslao brzojav, u kojem javlja, da je ruslca revolucijona vojska s velikin oduše.ljenjem započela ofenzivu. Ostavljajući sa prezirom malu skupinu zavedenih iza fronla, đokazali su napadači svoju ljubav za slobodu i domovinu. Pukovi, koji su učestvovali u bitci 1. jula, dobiće crvene zastave i biće prozvani pukovima 1. jola. — Lvov je povodom ofenzive pozdravio revolucijonu vojsku i rekao, da će cijela zemlja pripomoći na riješenju velikib problema revolucije. Kerensld je upravio vojsci i dnevnu zapovijed, u kojoj se veli: Rusija je razbila ropske lance. Ponuda zasebnoga mira zabtijev je da se počini izdaja. U ime domovine i časnoga mira zapovijedam vam: Naprijed! Agltacija sporazumnih sila za obaranje privremene vlade(Naročiti brzojav „Beogradskih Novbia*') Amsterđam, 3. jula. Odbor sporazumnih sila, koji se nalazi u Rusiji, radi na sporazumu izmedju svih onih stranaka, koje žele produženje rata, pa da se poslije pada privremene vlade obrazuje koalicioni kabinet, koji će četvornom sporazumu biti naklonjen. U tu svrhu je Hederson

otpntovao u Moskvu. da za to predobije tamošnji garnizon i radnički savjet. Londonski političari smatraju da je isključen odlazak engleskih i francuskih socijalista u Stockholm, jer su Engicska, Francuska i Amerika riješiii, da n< jednog rađikala ne puste iz zemlje. Pltanje narodnosti u Rusiji. Kb. Petrograd, 3. juoaPetrogradski brzojavni ured javlja: Sveruski kongres radničkog i vojničkog savjeta je primio odluku o ruskont narodnosnom pitanju, u kojoj se veli: Za riješenje tog pit'anja jedino je nadležna ustavotvorna skupština. Mediutim se privremena viada poziva, da odmah izdazakon, kojimse svima narodima koji u Rusij i ž i v e p r iz n a j e prtvo, d a s am i s e b i o d r e d e s v o j u p o 1 i t i čk ii b u d i! ć n o s t i da je po svojoj že!ji organizt ju, dalje, da se utvrdi ravncpravnost jezika, aii tako, da rtiski jezik bude zvaničan. Anarhija u Rusiji. (Naročiti brzojav „Beogradskih Noviua'). Stockholm, 3- jula. O anarhiji u Rusiji ima ovih vijesti: Baku se nalazi pod strahovladom vojnih bjegunaca, koji su se uđružili sa 600 oslobodjenih osudjenika. U gradu traju svakog dana ulične borbe i pljačke. U B i I s k u su anarliisfe opljačkalf rusko-azijsku banku, ukradeno je nekoliko milijuna. U Petrogradu prijeti milicija, da će napasti gradsku upravu. ako joj se ne ispuni zahitjev o povišenju dnevnice na 12 rubalja. U Saratovu, Kazanu i Samari prijeie lopovi, da će grad zapaliti i sve gradjane poubijati, ako ne prestanu prijeki sudovi. U Jekatarinoslavu, Jekaterinodaru i Rostovu je nestalo uglja. Umrtvljen je cio trgovački život. Sveislamski pokret u istočnoj Rusijf. [Naročili brzojav „Beogradskih Nov;na f 'L Malmd, 3. jula. ,,R u s k o j e S 1 o v o“ javlja o ojjasnom napredovanju mubamedanskog pokreta za nezavisnost u južnim obiaštima Rusije' Nema sumnje, da postoji veiiki sveislamski pokret, radi uspostavlianja samostalne, prostorno moćne isiamske države na istoku Rusije. Progias Roosevelta i Edisona ruskom narodu. (Naročiti brzojav „Beogradskih NoVina") Stockholin, 3. jula. Mnogi američki privatni liudi, niedju njima Roosevelt i Edison, uputili su ruskom narodu proglas, u kom razlažu američke ratne ciljeve. Njemačka se nalazi pred slomom. Ako bi njeni prija-

Podlistak. A r n o.* — Povllest jednog goluba listonoše- (Svršetak.) IV. Bi!!y ne bijaše mkada prijatelj •anom plavojku Budžaku. Prctr.da su r 3 i dalje vodili u klupskim zapisciina. tn jc tr« ipak bio uvfe-en. da ;aj golub nc vrijedi mnogo. Na parobrodu pokazao se kukavlcom, a j inače je uvijek bio avanica i napržica. Kad je Billy jednog jutra došao golubinjaku, vidio je, kako se dva goluba ljuto svadjaju i tuku. Jedan je bio veItk, a drugi malen. Držall se čvrsto, kljuvalhu jedan drugoga, uzvitlali su prašinii, a perje je vrcalo na sve strane- Odmali ih je rastavio, te opazi, da je to bio Budžak i Arno. Mališ se branio, koliko je samo mogao, ali nadmoćni protivnik bio je za polovicu teži i jači. Doskora je saznao uzrok toj svadji. Bijaše to mala krasna golubica, najčišće jaasmine. Veliki Budžak bio je uvijek na zloj nozl s Amom zbog svoje svadijive ćudi, a pogotovo Ih je ova maljušna gospodična natjerala u smrtonosni dvoboj. BiHy nije smio da zakrene Budžaku vnatom, ali je svog ljubimca uzeo u zaštitu, koliko je samo mogao. Goluban nadje sebi družicu vrlo j^đnostavno. OdabranJ par pusfi se da jtfko vrijeme zajedno živi, « sve ost^Jo dolazi satno po sebi. Tako ie sada

Billy zatvorio Arna i malu golubicu u posebnu škrinjicu, a da bude što sigurniji, učinio je to isto sa Budžakom, kojemu je dao drugu golubicu. Držao ih tako zatvorene tri nedjelje i sve je proteklo onako, kako je očekivao. Ova dva para složiše se, pa su sada i jedan i drugi stali da savijaju gnijezdo. Budžak je bio jako lifep i velik. Mogao je svoju gušu naduti i po suncu oholo koracati. Oko vrata prelijevalm mu se dugine boje tako ljupko, da bi i najtvrdje golubinje srce mogao da umekšaArno bijaše prema svojoj veličini takodjer jak, no malen, a osim vatrenih očiju nije imao nikakova pernata nakita. 'Zbog važnih posala morao je Arno češće odlaziti od kuće, dok se naprotiv Budžak samo oholo šetao i lijenim se krilima igrao na sunčanom ljesku. Kad propovjednici morala žele ljudima da pokažu uzor ljubavi i vjernosti, tada uzimaju redovno kao primjer životinje, a osobito golubove. To oni čine punim pravom, no žalibože svagdje ima izuzetaka. Arnova ženica već je isprva bila sklona velikom Budžaku, pa kad je Arno bio opet jednom od kuće, iznevjerila mu se. Kad se jednog dana vratio iz Bostona, vidio je na svoje oči, kako je njegov plarvi suparnik oteo njegovo gnijezdo. Radi toga razvio se bijesan boj. Jedini svjedoci boja bijahu obje ženki- 1 ce, koje su to hiadnokrvno i mirno promatrale. Arno se hrabro borio svojim sfavnim krilima, no ni ta nisu bila nakon dvadeset pobjeda jače oružje. Njegov

kljun i noge bijahu m a leni, kako i pristaje pravom golubu-Iistonoši, a njegovo lirabro maleno srce nije moglo nadjačati veću težinu svoga protivnika. Bojna je sreća ostavila Arna. Njegova se ženica nije ni maknula, kao da se to njc i ne tiče i Arno bi za cijelo svršio svoj žlvot, da nije baš u pravi čas došao Billy. Razgnjevijen luio je Budžaku zakrenuti vratom, ali taj se uekako spasio bijegom. Billy ie nekoliko dana brižno njegovao svoga l’ubimca. Za nedjelu dana već se Arno oporavio, a nakon deset dana bio je već na putovanju. Zacijelo je sve oprostio svojoj nevjernoj ženici, jer je i nađajje živio s njom u istom gnijezdu. Upravo taj mjesec ubrao je Arno još dvue lovorike. U osam minuta donio je pismo iz daljine od 15 kilometara, a put iz Bostona u New-York preletio je za četiri sata. Kod svih tih letova gonila ga je neka nadnaravna strastvena ijubav prema miloj domaji. A ono, šio je našao kod kuće, bilo je i opet samo žalost i briga, jer mu se ženica i opet iznevjerila, prevarila ga s onim Budžakom- Mada je bio umoran. navaii smjesta na svoga suparnika, iznova nasta dvoboj, koji bi.zlo prošao po Arna, da i opet nije nadošao u pravi čas Billv. Rastavio je borce. Budžaka je zatvorio u posebnu škrinju I tvrdo je odlučio, da 1 će ga prvom priiikom posvcma odavle maknuti. Primicao se dan velike utrke iz Chlcaga u New-Y r ork, to iest na daljinu od kojih 1500 Jtilometara. Već prije šest

mjeseci javljeno je, da će Arno biti u tom natjecanju i platili su za nj upisninu. Moi-ao se dakle natjecati usprkos obiteljskih jada i nevolja. Golubove su otpremili željeznicom u Chicago, a ondje ih pustili u razmaciina — već prema njihovim sposobnostima, da odlete, no tako, da je najprije odletio najlošiji, a za tim sve vrsniji i vrsniji- Amo je bio posljednji. Bez oklijevanja uzletlše svi i nedaleko Cliicaga sakupila se ova četa najboljih iistonoša na svijetu, da prelete isti nevidljivi putKad goluba-listonošu vodi njegov osjećaj smjera, tada on leti ravno prema cdredjenom cilju; uoči li gdje poznati kraj, tada se on rado drži tog poznatog kraja. Veći dio natjecatelja jioznavao je put iz Columba u New-York. On je odabrao potonji put. Kada ie preletio preko jezera Michigan, udari ravno na Detroit. Na taj si je način uŠtedio priličan broj kilometara i tako nadoktiadio ono vrijeme, koje je. izgubio, jer je zadnji pušten na utrku. Prele.io je Detroit, Buffalo, Rochester s poznatim tornjevima i dimnjacima i već je bio biizu Syracusi- Bilo je poslije podne; gotovo tisuću kilometara prevalio je u 12 sati, te je jamačno bio ispred svih ostalih. Mučila ga silna žedja, pa kako je letio preko grada, opazi jedan golubinjak. Zaokruživši nekoliko puta, spusti se i podje zajedno s drugim goiubovima u golubinjak, te sl je požudnim gutljajima tažio žedju. To je on već češće tako radlo I nijedan prijatelj golubova ne će tt> stranom golubu da uskrati. Vlasnik golubinjaka opazi slučajno ma*-

log stranca i prlbllži se polaga.no, da ga bolje promotri. Jedan od njegovih golubova okrene se prema Arna i litjede ga otjerati od zdielice. Arno se s>avio pokraj zavidnika i po golubinjem običaju raširio jedno krilo- Tako je rokazao dugačak niz svjedočanstva svojPh slavnih djela. Vlasnik golubiniaka bio je sfrastven uzgajač golubova, njegova so znatiželja uzbudi, on povučc za konopac, vratašca se zatvore t Arno je bio uhvaćen. Otimač je polagano raširio Arnova kriia, začudjen Je čitao o tolikim siavama, zatim je bacio pogled na srcbrti prsten na nozi, gdje je bilo ubilježeno ime i broj, te uskliknuo: „Arno! Arnoj Ali čuo sam o tcbi, ti mali biseru! Veoma mi ie milo, da sam te uhvatio.“ Tada je ođrezao svitak s repnog pera. odmotao ga i pročitao: „Arno je jutros u četiri sata pdLetio iz Chicaga. — Utrka Chicago—!>lew-York.“ „Tisuću kilometara u 12 sati! Bože mili, ta to je nečuveno!“ Kradljivac stavi oprezno i nekim poštovanjem nemirnog Arna u lijepi kavez. ,,Zaista,“ reče, ,.ja dobro znadem, da se ti nikad ne češ priučiti na moj golubinjak, ali odgojiti ću od tebe mladje golubove i moja će se pasmlna poboljšati.* 1 Tako je Amo bio sada zarobljen u jednom velikom, udobnom golubltijakO. gdje je bilo i drugih raznih goiubov*. Vlasnik je bio nepošten čovjek, ajl prijateli golubova, pa stoga našetn Arnu nlje nlšta nedostajajo. Trl ga ie injesec* držao zatvorena u goiubinjaku. iaitrva