Београдске новине

Broj 201.

Utorak

BEOGRADSKE NOVINE

Strana 3.

podeljena. Da li jo djubre jeđmko iii' nejednako u sloju složeno, osjetićemo najbolje pod nogama pri gaženju; pa gdje osjelimo, da neko mjesto n je dobro popunjeno, treba tamo odnutli d,u'breta dodati i izjednačiti. Sve to Ireba da ide brzo, naročito ako je na polju jaka ziina. Kad budemo djubre na ovaj naein složili, onda ćemo ga malo prel.tl k ju Calom vodom,' i cdmah zatini, prcko sad već napunjene rupe, namfistili sanđuk s prozorima, pa ćenio ga svud u naokolo obložiti takodjer svježim djubrctom, da se toplota u leji bolje i duže održava. Obloženo 'djubre treba da bude ravno sa sandukom, a u šiiini ocl 50 -60 tanti-i melara svud u naokolo. Preko p o .ora treba prostrti asure, a preko asura metnuti drvene kapke. Ovako pokrivenu leju ostavićemo 2—3 dana na miru, a za to .vrijemo djubre će se zagrijati i početi ida puši. Sad treba, treći clart oko podne, kapke i asure skinuti, pa prozore, gomje st.rane podići, da se leja ispari, Tako olvorena leja neka postoji V*— 3 A sata; poslije toga vremena tieba ju opet jzatvoriti i asurama i kapcima pokriti. Tako pokrivenu treba ju ostavit.i opet 2—3 dana, za koje će se vrijeme sve djubre skroz zagrijati, upaliti, i sad treba prozore skinuti, djubie još jednom do bro ugaziti, naroeito po krajevima, pa onda nasuti na njega zemlju, koju treba za ranije spremili i negdjo pod krovoni 'do upotrebe čuvat.i. Kakva treba da bude zeinlja? Najsigumiji će nam biti uspjeb, ako i zemlja bude za naše ciljeve dobro sastavljena: i uležana. Ona treba di bude sastavljena iz: a) sasvim sagorjelog djubreta, b) dobre livadske ili utrinske crliice i c) pijeska. Pa zašto treba da bude zemlja tak > sastavljena? Zemlja za tople leje, ako lioćemo da postignemo željeni uspjeb, ako hoćemo da imamo koristi, mora da bude dovoljno rastresita, propuslljiva i blr.ga, a pored tih osobina, mora u sebi imati i dovoljno hrane. Obična njivska zemlja, može za zebiljoradnika biti i dobra, a!i nju baštovan ne može upotrijebiti za svoje ciljeve, onakvu kakva je. Ona je za njega surova \ krta, pa tu liijesu u stanju da što preinače, da što poprave, ni najbogat ji slojevi branećib sastojaka. Isto tako n : je Jii baštenska zemlja upotrebljiva za tople leje. Neka je oua inače vrlo dobra za povrće u bašti, ona je za tople leje ipak krta i surova. Njivska zemlj^ može za baštovana, odnosno za njegovo razno\rsno povrće, biti dobra i blaga tek poslije višegodišnjeg pažljivog udobravanja, poslije dobrog obradjivanja i doljerivanja, ali se ipak ne bi mogla upotrijebitl za tople leje, bez naročitog pripremanja. Svaki proslor n toptoj leji, koji sa'mo jedan prozor pokriva, treba da đonese 10—15 dinara prihoda preko go dine. Nepodesna vremena i lilacbioćo s polja, bez prislupa svježeg i blagotvoraog vazduba, mnogo otežavaju op bmak povrću u zatvorenoj toploj leji, a to se može samo na taj način ublažiti i popraviti, ako zemlja u leji bude takova, zoja će uspijevanje i napredovanje povrću olakšati. (Nastaviće se).

Književne vijesti. Književni naUecaj. Nakladom književnog zavoda izlazi u mjesecu novembru ove godine kniževno-umjetnički almanah ,,J u g“ za 1918. godinu. Želeći, da taj almanah bude ogledalo i predstavnik savrernenili našili književnib i umjetničkih, te opšte kuliurnih nastojanja, obraćanio se ovim putem na sv>e naše kulturne radnike, moleči ili za suradnju. U tu svrim raspisujemo slijedeče natječaje: 1. nagradu od K 200.— za najbolju uvrštenu uovelu (najveći opseg 10—15 slrana velikog dvostupačnog oktavformata); 2 . nagradu od K 200 . — za najbolji uvršteni esej (studiju), koji tretira savremeno kakvo pitanje, bilo poli'iičko, socijalno, knjižcvno ili dr.; 3. nagradu od K 50.— za najbolju uvrštenu pjesmu. Svc druge objelodanjene radnje biće honorirane sa 10 f. po retku (širina ,,Obzorovoili“ redaka). Neuvrštene radnje biće vračenc g.g. piscima. Zbog neprlstrasnosti u ocjenjivanju stiglih radnja molimo, da se po mogučnosti šalju pod šifrom ili pod pseudonimom na adresu: A. B a r a c, aps. phll., Orlžanc KStnenjak 77. „Hrvatsko Primorje 11 i to najkasnije do 20. septembra 1917. Naslovi prihvačcnili radnja blče objavljeni u dnevnim novinama, to će g.g. pisci moći tada javiii svoja imena i podiči lionorarc. Sve nioguće informacijc I razjašnjenja dajc Nakiadni zavod ,,J u g“, Zagreb, Prilaz broj 26.

Razne vijesti. čuvanje stauova protiv ljetnje žege. U opšte, a naročlto za naše prilikc po selima i manjim gradovima, najbolje su sredstvo za stanove protlv djetnje žege, debeil zidovi i lisnato Urveće oko njlh sa sunčanc strane. tidjc toga nema, tanio trcba stanove

rano u zoru što duže povjetravati, a obdan prozore štititi od sunčane pripeke kapcima ili debelim zavjesaina, a'li samo onda, ako je spoljnja temperatura veća od one u stanovima- Inače je bolje udisati i malo topliji čist vazduli s polja, nego zagušljivi u zatvorenim stanovima. Debeli zidovi su dobri i protiv ziine, jer ne propuštaju tako lako liladnoću s polja i toplotu iznutra; a još bolji su u tu svrini duvarc-vi, obložefii drvetoin (daskama). Glavno je praviio za čist vazduli ovo: držaii otvorene prozore što duže Ijeti kad je na polju najmanja toplota, a zimi kad je najmanja hladnoća. U velikim gradovima imaju ljudi elekričnc ventilatore za povjetrarvanjc stanova ili sprovodnike, koji iz centrale sprovode hladnoću, koja se tamo vještacki proizvodi. U nekim krajeviina, a naročito u Kini iftaju ijudi ijetnje stanove nad vodoni na splavovima ili na stu« bovima i ovi su se stanovi pokazali kao najzdraviji, jer je vazduli nad vodom uvijek svjež i čist od prašine. Ima i predjeia sa stanovima u zemlji sa jednakom ijetnom i ziniskom temperaturom od priiike kao što su kod nas podrumi; ali takvi stanovi nijesu za preporuku, jer su obično vlažni i jer neinaju đovoljno svjetlosti i čistog vazduha. Najčuduovatije proročaastvo sviju vremena.' Krajem 1792. i početkom 1793opijačkaii su francuski revolueijonari sve biblioteke, do kojili su rnogli doći, a u namjeri, da sve spale, što ide u 'prilog sveštenstvu, plemsitvu i kraijevstvu. Jedan odbor imao je sve spise da pregleda i on je na veliko iznenadjenje medju manastirskim spisinia naišao- i na takve, u kojima su se nalazile rasprave o astroogiji, alkeniiji, kronomaktiji i o vješteni proricanja u svima njezinim iblicima. Jedan od tili spisa datiran je iz godine 1542 . i ti njemu su biia zabilježena proročanstva Filipa Noela Olivariusa, doktora medicine, liirurga i astrologa. Taj je spis sačuvan i u mnogo prepisa umnožen. U njemu je na preko 260 godina u naprijed proreknuto sve, što se je imalo zbiti Napoleonu. Kad je ovaj stupio na prijcsto, on je sebi nabavio original toga proročanskog spisa i od tada niko ne zna, kud je došao taj spis, a kad ga je Napoleon proučio, on je rekao: „Nijesam nikad vjerovao u taikve stvari, a!i sad priznajem, da ima mnogo šta, što ijudi svojim ograničenim umoin ne ćc nikad moći da pronadju i slivatcUši i obrve kao znaci uuufe sposobnosti čovjeka. Pukovski liječnik dr. Siegfried S u c h y proveo je više godina kao iiječnik u jednom sanaiorijumu, gdje je imao prilike da čini posmatranja na ušima i obrvama bolesnika i da otud izvodi svoj sud o umnim sposobnostima dotičnib osoba; a povod za ta posinatranja dala mu jc upadljiva raznolikost ušiju i obrva kod raznili Ijudi. Tako je primjetio, da kod nekili ljudi veličina ušiju ne stoji u pvavilnoj siazmjeri s vcličinom glave, nego su ili oJveć velike ili odveč male, po negdje jedno uho veće a drugo man.ie, a po češče da nemaju normalan oblik sličan potkovici, več više dugačak i uzan i t. d. — Pošto je činio mnoga upoređjenja, on je došao do zaključka, da ijudi s nenormalnim ušima mogu doduše biti i vrlo umni, ali da često naginju ludilu. To isto važi po njegovcm mišljenju i za ijude s velikim gustim obrvaina, a naročito za ljude, koji se svojom umnom sposobnošću ističu nad ostalini Ijudima obične umne sposolmosti. Zuunične oblaue. OGLAS. 1. Svi trgovci. koji se bave sa prodajom raznili za kućanstvo neophodno potrcbnili stvari. imadu bez odvlačno cijene tih stvari u svojim trgovinama, tako izložiti, da su one svakom kupcu lako vidljivc. Prodavci takovili stvari na trgovima, kao i u drugim prodavaonicama, imadu te cijenc na ploči sa kredom ili drugim kojim prikladnim načinom označiti i neposredno na prodavaoniČkom stolu ili na drugom zgodnom nijestu. odnosno na samom dotičnom predmetu smjestiti. Na trgovima (pijaci) će cijene tržišnih predmeta, biti po organima tržišne kontrole službeno ustanovljene i na opštinS'tvu lahko pristupačnim mjestima vidljivo označcne. Neobdržavanjc ove odredbe kazniče se zatvorom od 20 dana i novčanom globom do 2000 kruna. 2. Sudionikcm pretjerivanja i prekoračenja službeno ustanovljenih cijena čini se krivim i onaj, koji svjesno za predinete, kojima je službeno ustanovljena najviša prodajna cijena plaća više, a isito tako i onaj, koji svaki takav njemu poznati slučaj propusti prijaviti. 3. Pretjerivanje i prekoračenje cijena počinjeno nakon objave ovog oglasa kazniće se najstrožim načinom. U smislu naredbe vrhovnog vojnog zapovjedništva od 11. avgusta 1916. kazniće se svaki i najmanji pre-

kršaj ove odredbe sa kaznom zatvora do 6 mjeseci, odnosno jedne godine, neodvisno o<l toga jo§ j sa novčanom globom do 2000 krnna, odnosno 20.000 kruna i zaplijenom dotične robe, a u ponovnom slučaju još i sa bezuvjetnini oduzećem koncesije. Tko pretjeravatelje i prekoračiteIje službeno ustanovljenih cijena prijavi, biti će nagradjen. Ova odredba stupa na snagu danom 22. jula 1917. C. i. k. okružno zapovjedništvo Beograd-grad. OBJAVA. Prema § 1. naredjenja vrhovnog ćojnog zapovjednika od 10. aprila 1916., Zbornik zakona i naredaba br. 10, stavijena je pod nadzor firma M a t i ć & F i 1 i p o v i ć, sa sjedištem n Beograđtt, Knežev Spomenik. Za nadzoriiika >'e postavljen Ludvig E i c h e n \v a 1 đ, Bogojavljenska ulica 10. Početak stupanja na snagti; 18. jtiia 1917. C. i k. okružno zapovjedništvo Beograd-graJ.

objava. Prema § 1. naredjenja vrliovnog vojnog zapovjednika od 10. apriia 1916., Zbornik zakona i naredaba br. 10, stavljena je pod prisilni nadzor firma Aca D i n i ć & Comp., sa sjedištem u Beogradu, Kneza Mihajla uiica br. 46. Za prisilnog upravitelja postavljen je Ludvig E i c h e n w a 1 d. Počeiak stupanja na snagu; 18. juia 1917. C. i k. okružno zapovjcdništvo Beograd-grad.

August Šenoa: B r a n k a, (Nastavak). 43 Hermina jc bila djevojka, isiinabog, nestašna, ali vrijedna. a u nje srce dobro, da ncmože bolje. Zli glasovi o Branki, kojih bješe bez sumnje prosuo Marić po gradu, toliko su uzrujali dušu djevojke, da nije imala mira ni danju ni noću, a u jutro bilo je na njezinu uzglavliu viđjeti tragova gorkili suza. Prošle noći nehtjede joj san ua oči. Razmišljala je dugo, te napokon smislila, da će sutradai), pisati Branki odrešito pismo, da ć^ ip pozvati na račun; ona želi znati, đ'a ii je Branka još vrijedna Herminina prijateljstva- Moglo je biti deset sati pred podne, Hermina bila je upravo stavila papir na pisaći stol i zatakla pero, kad netko na vrata pokucnu. Unidje listonoša, preda Hermini debelo pismo, te joj dade povratnicu, nek je potpiše. Herinina zadrhta, zažari, čim se dotaknu pisma. Bijaše Braukina ruka. Od nemira mal da nije brbIjavog listonošu gurnula na vrata. Cim ga nesta, zaključa djevojka za sobom vrata, razdera siioVfto zamot, baci se u naslonjač, pa da čiia-Bože, šapnu, ta ;o je čitava knjiga. Moiia da je nešta važna. Da vidimo. „Draga Hennino! Vazda sam rađo pisala, iako pisala. Ovaj put imam ti toliko toga javiti, a neznam, kako da ti pišem. Srce mi kuca silovilo, žile mi poskakuju jače, glava mi gori, misli plivaju mi u neiasnoj, aii zlatuoj magli. Hoću, da ti sve pišem, puno je toga, morala bili napisati ćitavu kujigu, a nemam kada. Tražim, da sve misli, sve osječaje stisnem u što manje riječi. Noć je sađa, po danu nebih ti mogla pisati, odviše sam smctena. Unaprijed veliin, neplaši se. Nešta ćeš neobična čuti, itli nije zlo. Cidje da počnem? Da zbilja! Otineniji Jalševoani bjehu pozvani od grofa Belizara k vcčornjoj zabavi, s njimfcj i ja. Za grad sam li već pisala, kakov je. Komad staro romantike s elegantnim novim pokućstvom, epizoda brvatske povijesti, prikazana slikama slavnih gospodara i gospodarica jalševačkili. Tu se stječe srednji s novini vijekom, ali opetneopažaš neskiadna nili oštra prelaza; spretna ruka znaJa je te dvije opreke Čudnovaio svezati u divnu harmoniju, gdje možeš uživati svo prijatnosli života, ali usto preuosi ti sto očilili uspomena živu maštu u prošla vremena. No milijt od samog grada svakako je engleski perivoj. A T emogo!i ga se sito nagledati, kako jo vješto i čarobiio zasadjen. Kroz bujnu zeien, obasutu brpicama najrjedjeg eksotičnog cvijeća, vijugaju so poput zmija bijeli puteljci, tu se dižu tamne omfllike, ondje se poredale u kolo starinsko lipe, ovdje drhće bijeia brcza uz javor, topola se izvila visoko, ali ima tu i aloja, paoma, đatulja, kaktusa, naranča, limuna i puno jnžnoga bilja; tu se miješaju kipovi od kamena, umjetni mostovi preko potočića, vođometi, slapići, golubinjaci, kineske kućicc, špiljo i šta ja znam. Ala sam brbljava, velim (i, trebalo bi cijeiu knjigu napisati. DrušLvo se bilo već popbdne skupilo k užini, medju ostaliniA i Sibćevi a i ,,vitez de birsa". Gospodja šilićka imala jo haljinu, da si joj mogla razabrati sve obrise njezina tijela, a na šeširu velikoin poput napršnjaka, perjanicu kao husar. Kava, čokolada i hladna užina za gospođu uz vino n ledti bude pooudjeno pođ nekom verandom, obraštenom gustim bršljanom. Načelnikovica je zastupala gospodaricu. Društvo bijaše oso’bito veselo, načelnik se zibao od zadovoijstva amo tamo, lupajući dlanom po koljenima, župnik jc sijevno poput sunca, kapelan popnt mjeseca, prvi bnbnjao je objema rukama po stolu, a dnigi se vaada na-

24. jula 1917. kašljivao, da očisti glas, jer je pred društvom svakako litio pjevati veliku ariju iz „Nabuka". „Vitez de birsa'* tako je malo mario za ostali svijet kao i ujegov susjed Silić. Ti mili susjedi bjeliu uhvutiii lijepu paštetu od guščih jeiara i bocu cberry-a, tc malo time osladjivahu dušu i tijelo. Gosjiodji Šilićki udvoravao se sin susjecbiog vlastelina, piavnik zagrcbački, kujući upravo drzovitim načinom njenu ijepotu u zvijezde, a ona luda, primajući ovu porugu mlađića za gotovu istinu, smiješila se upravo rajski. No dosta, ostale goste neću ti ni opisati, jer ili nepoznaješ ni po mojim pismnna, samo spominjem, da je grof bio najvcseliji. Punom čašoin pozdravi svoje goste. Razišli smo se na razgovor po kiasnom perivoju, ja sa načeln kovicom. Tu sino pobodili svaki kutak, pregledaii svako mjestance i svagdje naišli na nove krasote. Na jednom se mjestu zaustavismo. Na visokoj strmoj terasi nad strminr brijegom stajaia je sjenica nimenih ruža a u dnu sjenice kameni kip božice Flore. Ođavle puca divau vidik u dolinu i krajinu pod gradom. Spustisrno se na karnenu klupu pod zaštitnicom cvijeća. Pred očiina razvi nam se slika dotle nevidjcna. Kao orijaški zastor od grimiza spuštalo se rumeno nebo na zemlju, sav kraj, tlol i gora, šuma i livada, koiiba i ruševina, sve kanđa je Joilo protkano žcženim zlatom, živalmi žar i maven i modar, i zelen i žul, i rumeiii i rnrk prelijevao se Ijeskajući svakim bipom. U to se đizaše iz dubino prerna gradu miomiris cijcloga svijeta, a u daljini mrmoraše sto i sto tajnih, čarobuih glasova. Duša mi se prenese od milja u drugi svijet. Ali šta ti šaratn’, ta vidjećeš sama." Ilermini se smrknu lice: „Uvijek taj grof, ujegov grad! Pa veli, da ću sarna vidjeti. Cnia moja slutnja kanđa se ispunjuje". Zatim uze dalje Cita.tr. ,,Nisam govorila ni marila za ostali svijet. U jedan put dignu se načelnikovica, te mi reče, neka j i pr čekun, jer da iina mužu predati pismo, što ga je bila zaboravila u džepu. Sjediia sam saraa, mogla sam bolje promatrati onu ljepoiu, koja mi se sterala pod nogama, duša mi se zadubila posve u tu sliku. Iznenađa kanda me je dirnuo nečiji dali. Lesnub se, krcnuli glavorn, kraj mene sjedjaše grof Belizar. Smiješio se čudno, bio je smeten, uzrujan. „Najbolje ste mjesto pogodili, gospodjice!" propenta nekako đrbćući. „Jamaono, gospodine grofe, ovomu vidiku nema para. Ta čovjek bi mogao tu sjeđiti i žedaU i gladau bez kraja i konica promatrajući tu divotu i milotu". ,,Da, da, potvrdi grof, lu sjedili bez kraja i konca — zato i dodjoii amo". Nerazumjeb saveza njegovih itječi, pogledah ga, čovjek bijaše smeten, bilo mu je nešlo na duši. Neodgovorili mu ništa. „Gospodično Branko!“ nastavi nakon časka, „htio sam već prije više vremena s vama na samu govoriti. Eto sad se desila sretna prilika". Te riječi dirnuS© me čudno, nisain znala, što da ođgovorim, ali on s mjesta produži: „Govoriću ukralko, gospodjice Branko, čemu puno riječi, ja sam vam iskren čovjek. Ja ću ostati u Jalševu, tu ću gospođariti; ali samovati nemogu, mojoj kući treba duše. Proučio sain vas, vi mi se svidjate. Gospodjice Branko, budite mi gospođaricom, drugaricom životai" Krv mi se ustaJasa i skoči u glavu, srce mi se stisnu, nisani mogla disali, Belizarove riječi sunuše me u vis; on se dignu naglo, stajala sam kao ukopana, ali u žilama bjesnila krv, i s polja mi išli zoni. Neodgovorih ništa, no on ćo opeta štjpćući: „Branko, odgovorite!" — ali u to se ozva kriješteći glas Silićfce, koju je „vitez de birsa" pod rukotn vodio. Silićka, opazivši da sam sama s grofom, povuče svoga ’druga navlaš prama našemu mjestu, postavi se pokraj nas i zapodjene razgovor s grofom o ljcpoti njegova perivoja. Zmija učini to dakako, da nam smeta. Meni je medjutim ta prilika dobro đošla bila. Pokionivši se duboko odem no u đruštvo, ne u perivoj, ne u grad, već upravo svojoj kući nerekavši nikomu ništa. Znam, da je to bilo nepristojno, ali šta ćeš? Bijali u onaj čas luda: i malinjla, bijab ti živa vrućica i gjroznica. Misleći, da sam oboljcia, legnem odmab u jiostelju. Nadala sam se, da će me slirvati san, da ću zaboraviii, što so zbilo. Ali sna nebijašo ni blizu. Oivorenili očiju gledaia sam cijelu večer, cijelu noć u tavanice. Katkad mi so smračilo, katkacla sijevalo pred očlma. Siromašna baba moja skuhala mi odrnaii tri razne vrsti čaia, donijcia papir s gorušicom i bila bi više toga pripravila, da nisam odrešito odbila njezinu liječničku pomcć, na što sc jadnica stisla u knl; sobe, gdjo jc sjedeći na stolici probđila cijelu noć. Oćutila sam’ istom sad, da mojoj bolesti ncma lijeka. Smij so. smii se grohotom, Hermino, a]i ne mogu đrukčijo govorili. Belizarove riječi odgonenuše onu tajnu tjeslcobu, koja je od duže vremena davila moje srce. Ljubljab Belizara; bio mi je neki iđeal muževnosti, a ono ozbilje, ona sjeta, nčini mi ga još milijim. Ali tvrdo stisnem zube, da ni uzdaliom ' neodam svoga luđoga maštanja. Ne jed nom nasmijala sam se sama sebi od srca. Ludo! rekoh sama sebi, on je grof, ti građjanska kći i jedna pučka nčiteIjica, ti si Hrvatica. on je presfao feiti Hrvatom', moj jo zadatak borba za prosvjetn naroda, njegov uz nešta gospo’đarstva udobno uživanje liez sialne svrhe. Naši putovij naše pleme, n.asi karakteri toliko su različiti, đa tn ne-

može bili ni saslanka ni saveza do vječnosti. A sad banu Belizar iznenada preda in<o i zaprosi me navalice. Ponovih sebi’ nekoliko puta na glas njegove riječi, jer sam ležeći u postelji počela sumnjati, da mi je zbiija to govorio, jer sarn mislila, da je to samo san. Sirota baba, misleći, da buncam iz vrućice, krstilal se, prekrstila i molila Boga, neka me rijcši napasti nečastivog. Istom prema jutru usnim. Spavala sam tvrdo i dugo, (Nastaviće se).

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berliu, 23. jula. Zapadno bojište: Eront prijestolonasljednika R u 0prechta bavarskog: U Flandriji razvila se opet pcr« )nom snagom topnička bitka, koja je trajala i cijelu noć. Naši osmatrački baloni, koji su za vodjenje vatrene borJie neopliodno potrebni, bili su uzduž cijelog fronta ciljem bezuspješue neprijateijsko vatre. Istočno od Yperna biti su ti osmatrački baloni u isto vrijeme napadnuii i od mnogobrojmh neprijatelj.- kih letačkib eskadra. Osmatrački baloni ostali su nepovrijedjeni; (ri su neprijateljske: letilice oborene. Osujeeeni su izvidničfei! napadaji engleskih bataljuna. Do žestokih! je noćniii napadaja došio izmedju Aviena i Mericourta. Počeini su uspjesi protivnika izravnani. Front njeniačkog prijestolona* sljednika: Kod dobrog vidika oživjela je po svuđa vatrena djelatnost. Na sjevernont obronku Winterberga kod Craoane uspjelo je našim četama, da u snaž« nom napadaju, koji je bio dobro pripremljen, pomaknu svoj položaj za 1 kilometar naprijed. Brandenburške i gardijske čele izbacile su Francuze iz više rovovskih linija te privele preko 230'zarobljenika. Na brdu Cornilet, južuo ođ N a n r o y-a, bila su uspješna preduzećaj hessansko-nassauskib četa. Jedna je od naših letačkib eskadra izbaciia juče prije podne sa zapaženo dobrirn c^elovanjem bombe na Iiarwicli na engleskoj istočnoj obali. Letilice s u se u polpunom broju povratile natrag. Istočno bojište: Front maršala princa L c o p o I* d a b a v a r s k o g a. Vojna skupina general-pukovnikd pl. Ei ch o rna: Uzđuž Dvine, naročito kođ D v i n s k a i s obje strane n a r o e k o g j e z e r a znatno se pojačaja topnička djelatnost. Jugo-zapadno od D v i n s k a izjalovio se jedan ruski napadaj. Južno od Smorgona do uključivo mjeS'ta K r e v o prešli su Rusi u jutro poslije s velikim gubicima osujećenih napadaja prošle večeri, ponovno na napadaj. Poslije bubnjarske vatre prešii su Rusi na juriš, koji je doveo đo borbi s izmjeničnom srećoin u našem prednjem položaju, u koji su Rusl na pojedinim mjestima provalili. Uveče je ovaj položaj, hvaleći svježe povedenom protivnapadaju izuzevši dva mjesta bio opet u našim rukama. Danas u juiro zastali su novi široki ruski napadaji južno od S m o r g o n a u našoj zapornoj vafri. Vojna skupina general-pukovnika pl- B 6 h m-E r m o 11 i-a: Naš protivnapadaj južno od S e • reta urodio je novom operacijom: Rusi uzmieu sve do Karpata. Vrsno vodstvo i silovit napoti četa za napredovanjem oživotvoriii su očekfvani rezultat. Mi stojimo na visinama tik zapadno od Tarnopola, prekoračili smo željezničku prugu Bohati n—O s trow istočno od našeg starog položaja i započeli sa napredovanjem s o b i j u s t r a n ai D n j e s t r a. Neprijatelj se južno ođ spomenute željezničke pruge jako odupirao. Front gcMieral-pukovnika nađvojvođd J o s i p a: Uzduž k a r p a t s k i h brdina đft P ti t ii e vidno se pojačala, naroeito via južnom dijelu, ruska borbena djelatnosr. Od'oijeno je višo neprijateljskili napadaja. Front maršala pl. Mackensena: Prcma živabnoj vatri na donjeni S e r e t u može se zakijučrti da će doči do borbi. Maćedonsko bojišteNema ničeg novog. Prvi zapovjednik glavnog siana pl. Ludendorff.

Ratno stanje izmedju Siama i središnjih vlasti. Ivb. Lonđon, 23. jula. Rcuter javlja iz Dangkoka, da izftieđju Siama i Njemačke te Austro Ugarske postoji ratno stanje. Svi su Nrjemci, Austrijanci i Magjari poapšeni; a njihove trgovine zatvorene. Zaplijenjeni su i pami brodovi sa ukupno 18.900 bmtto tona. <