Београдске новине

Bro) 247. Vijesti iz unutrašnjosti. Ubijstvo. Javljaju nam iz Ki agujevca, <la je u Bađnjevcu ubijen tamošnji stanovnik Aleksanaar M i 1 j k o v i ć, ćnvajući svoj bostan, noću izmeđju 27. i 28. avgusta, u loVlbrani ranjen sjekirom tako opasno po 'glavi o'd zlikovaca, koji su došli da ga pokradu, da je od toga 2. septembra umro. Zandarmerija je već idućeg dar.a pohvatala zlikovce i pre'dala okružnom sudu jj Kragujevcu. Oni su iz Resnika i zovu se: Davi'd Milosavljević, Dragomir Pan« tić, Života Ilić i Sima Rajković. Poginuo na rađu kod vršalico. Javljaju nain iz Velike lvanče: 15godišnji Dragiša Stojković blo je 30. avgusta uposlen na rađu kod vršalice. Mladić je stajao gore na stroju i desnom nogoin gnjcčio žito u mašini. Kod roga nije nesrećnik bio dosta oprezan, pa mu vršalica zgrabi nogu i posvema inu je otkine. Nastade vrisak i jauk, i kao šro obično u takvim slučajeviina biva, ljudi izgubili glavu i zaustavili mašLnu tek onda kad je već bilo prekasno. Pa ni onda, kad su uesretnoga mladića izvadili iz vršalice, nijesu ljudi — nevješti, dabome, ne može im se upisati ii grijeh — znali da nesrećnonie pruže prvu pomoć onako kako treba i tako je nesrećni mladić na putu za bolnicu u Mladenovac, kuda ga Injedoše otpremiti, u m r o. Ovaj se uesrećni slučaj naroda duboko dojmio, a on neka ujedno posluži kao opomena svlma, koji rade kod vršalica, da u svom radu budu malo oprezniji. Požari u unutrašnjosti. U atant opštino stojničke izgoi'jala su 15. avgusta šcničue kamare je'daitaestoro porodica tt vrijednosti od 6400 kmna nepažnjom dvojice mladića, koji su u blizini pekli kukuruz. Mla'dići su predati sudu. — Nepažnjom mašiniste, koji je ntašinu primakao suviše biizu kamare, izgorjela je dalje 28. avgusta šenica osmoro poro'dica u vrijeđnosti od 5200 kruna. Uz šenicu izgorjela je i ntašina. Mašinista je predat sudu. — U parcauskoj 'državnoj šumi uništio jo požar 29. avgusta oko 50 hcktara šume. Požar jo naslao varnicom iz lokontolive jriđustrijske željeznice Ralja—Baba, a stanovništvo ga je ugasilo. — Seljak Aleksa ,Tovanović, pušeći na kolima natovareniiri slamorn, zapalio je ovu neliotice. Vatra bukne i 'dohvati odijelo seljakovo, koji je sutra'dan od teških bolova i umro. Požari. Iz U m k c javljaju, da sc 23. avgusta u opštini Draževac zapalilo sijeno, koje se nalazilo na otvoreuom polju. Sijcno je posveina izgorjelo, a pripadalo je seljrikinji Obreniji Prokić. Požar je nastao tako, što je kod sijena zapušio cigaretu 11-godišnji derau Jovan Sevanović, a onda jc, ue ngasivši jc, bacio na sijeno. — Iskrom od lokomotive zapalilo se u selu Rudovići nekoliko plastova slame. Slama je izgorjela. Steta ne prekoračuje svotu od 400 nrtina.

Književni prijegled. „Kralj. lirvatsko narodno kazaiište u Zagrebu“ započelo je s 1. o. mj. svoju novu sezonu. Po starom i hvale vrijednom običaju otvorila se sezona domaćom premijcrom, i to ovog puta premijerom jednoga od starijih lirvatskih pisaca, Janka Jurkovića. Premda je taj plodni hrvatski pisac prošlog vijeka radio više na naučnom polju, ipak i njegov beletristički rad ima svoju veliku vrijednost, naročito s jczične strane. Osobita je žica bila u tog pisca humoristična, pa su od njega ostale u Iirvatskoj književnosti mnogc uspjele društvene humoreske, bilo kao pripovijesti bilo kao pozorišne igrc. Ovc potonje dobro su dolazile pozorišnirn družinama po Hrvatskoj, jcr su pisane vedro i lako, onako otpriiike kao slični komadi Koste Trifkoviča. ,,Posljednja noć“ je još od njih po sadržin': najteža, a ima simpatičnu pozadinu iz života fratarskih drtižina, koje su ti lnvatskoj povijesti 18. i 19. vijeka imali važnu rodoljubiiu ulogu. Kad je car Josip li. vcćinu tih redova raspuslio, a inietak odrcdio državi, ncki su fratri, kao pravi narodni ljudi, još prije nego se odredba izvršila, raspoklanjali manastirski imetak puku ili su uništili ooveznice, kojima su dugovali manastiru. Takovu oproštajnu — „posljeinju noć“ dramatski i s mnogo toplinc iznosi Jurkovič u svojoj draini, koja jc eto dugo iza smrti piščeve čekala na svoju premijeru. Hrvatsko je kazalište dakle izvršilo čin picteta, kad je ovu dramu izliijelo na pozornicu. Ma da jc stvar starinska i ma da ne udovoljava mođernim zahtjevima pozornice, ipak je bio uspjeli prikazivanja vrlo lijep i publika je prlmila premijeru vrlo sr'dačno. • Subota Jenny Blicher-Ctausen: Sonla. „Zabavna biblioteka' 4 dra Andrića u Zagrebu pružila nam je kao evoju 78. knjigu roman čuveno danske spisateljice Jenny Blicber Clansenovu: Sonju. Sonja je psihološki roman najl’epše vrste, ljubav dviju sestara prcma jednom čovjeku, Sugtina mu je u glavnom ova: Stig Schytti je oženjen i ima malu ćcrćicu. Žena mu jo grriđobolna, nervozna, nc trpi nikoga pa ni svoje 'dijete, Ali ona ima u Italiji sestru, Sonju, koja je tako nježna i 'dobra i koja je svo bolesnike u njihovoj kući njegovala nježno i pre'dano. Sonju pozovu iz Italije i ona ‘dolazi s n'ntajerom đa se svom svojom 'dušom prcda Ixilesnoj sestri. AU se lcod toga dešava nešto neočekivano. Sonja so svom ‘dušom zaljubljuje u svoga zeta, koji joj ljubav vraća. Sad nastaje 'duševna borba: dužnost ili osje* ćaji. Borba ih i neholice sama prihližujo je'dno drugomc tjerajući ih da ]oj pevaju uz glasovir, koji je u 'drugoj sohi. I oni lcroz pjesmu očituju jeđno drugom svoju ljubav: ; „Ich niussto 'dich liebcu, ich lconnt’' cs nicht lassen Das Schickšal schrieb Runen, dic riimmer vergel/n, Ach, warum wir licben, warum wir hassen, Erst in 'der Ewiglceit wird man’s versteh’n. Du bist mir geworden des Lebens Licht Ich kann 'dich niclit lassen, ich kariu es nicht!. I bolesnici jednoga dana puca pred očima, ona vidi njihovu ijubav i osjeća so tako strašno, tako očajno sama ua svijetu. Još je'dino što joj ostaje čisto i samo njeno, to je ljubav njonoga ‘djetota. I oua u posljc'dnjini danima privija 'dijete sebi, i poznavajući karakter svoga muža, zaklinjo ga 11 a poslje'dnjem' času, 'da ćo dijete vaspitava’i lako da ono ne zna za 'drugu ijubav, nego li prcma svojoj majci. On joj to obećava i ora umire uvjerena 'da sc osvctila, Poslije njezine smrti Stig uzima Sonju, koju silno ljubi, kao i ona njega, Ali 'duša njegovo prvc žone, usadjona pomoću njegovom u 'đušu djeteta, smota ioj Ijubavi da bude savršena i potpuna.Mala nesmijc ijubili Sonju, jer jo se on na to zakleo njenoj majci, a nesmijc je ni mrziti, jer ju on Ijubi. A mala ne umije 'drugačije, ncgo Ijubiti ili mrzeli. Sa'd nastaju dušcvne muke, lcojo prijete 'da unište jeđnu veliku i lijcpu ljubav. Ali ili Sonja, jačinom svoje 'duše i karaktora preki'đa, odlazeći boz Sligova znanja ponovo u Italiju, 'da tamo usamijena, holom 1 čežnjom piaća srcćri, kojom je ogorčila poslje'dnje clane svoje mitve sestre; i 'da čeka dok oa svrši svoju oeinsku i vaspitačku 'dužnost, da bi ponovo mogao potpuno i cio 'da pripailne njoj. Knjiga je osobitom finoćom napisana, lica su joj vanrc'đno izradjena. Iz nje struji posehna toplina — tako đa čovjek, čitajući je, osjeća kalco poslajc holji i 'đušcvno jači, pa je mi s loga toplo preporačujemo pažnji inteligentnili čitalaca. II,

EKSPGZiTURIl PEŠTAHSKE-UGSRSH.E KOMERCIALNE BANKE U BEOORADU KNEZ MIHAJLOVA 50. GLAVNA UPRAVA C. i K. MONOPOLA PETROLEJA i ŠPiRITA Bavi se svima bankarskim poslovima, pošiljkama novaca iz AustroUgarske i za Austro-Vgarsku, savezničke i neutralne đržave. Spedfaino ogfijelenje za sžijaitie novaca ratnSm zarobljerticima i interniranima. Prima ulogc i obavlja mijenjanje novca po najkulantnijim dnevnim kursevima. Zasebno otfjelenje za robu za sve vrste trscv. »cslovc. n Osnovna glavnlca I nrlčuvc n | 232,000.000 Hruna. | ]

Pttdpomažs prdugu, 0 blii £ uieWxjim J .-4^XTONI^J\ (GIESSHUBLERJ \ČISTA PRiRODNA ALKALIČNA J Kefnrlch Hattonl d. d. Beč i Karlsbad. Glavno skladlšte za Srbiju: U vojnom prometu stojeća Ljekarna Protić, Beograd, Kralja Milana ullca 87.

BEOGRAPSKE NOVINB Kroz Albaniju do Krfa. PATNJE SRPSKIH IZBJEGLICA ZIMI GODINE 1915. (Iz knjlge Ljublše Vallća „Dožlvljajl narednika Miiadir.a".) (Nastavak). • — Miladine, Miladinel poče mo bri'diti kaplar Mirko. Čuješ Ii topove kako pucaju ? Još tl polusnu ouli nekoliko topovskih metalca. To me rasani, te oslušnuh bolje. Pucaju po baterijama, a metci padaju neg'đe u našoj blizini. Brzo se obukosmo i izadjosmo u 'dvorište. Tu nam gazđa Grk sa^pšti 'da jo neprijateljska Ilota došla i 'da bombarduje varoš. Mi se zgledasmo. Zar posle onih muka i gladi, ni ov'đe nema mira? Zar se još nijo završilo naše stradanje? Ali strah i mrzovolju za čas zameni ljubopitstvo, Kako izgleda ratna ladja, to je svaki ’od nas po sTik’ama, I opisima malo znao. Ali videti je u priro'dr, pa još u borbi, to je za nas bilo vređno vi'deii. Potrčasmo svi prema pristaništu. Uz put smo se sretali i sudaraJi sa Arnautima i ostalim stanovnicima Drača, koji su hegali prema polju. Stigosmo pod stari ziđ, koji ogradjuje Drač s moTa. Kroz puškamice na zidu posmalrasmo 'divnu sliku. Na daljini o'd dva do tri kilometra, porcdjali se ratni bro'đovi ti polukrag. Bokovo, sa kojili svakoga časa sene vatra i odjekne pucanj, okrenuli prema Draču, pa tuku ladjo u pristaništu. Je'đna po jedna la'ćlja u pristaništu poče da tone. U tome, sa brda ispo'cl same stare kule, odjeknri topovski pucanj. Mi svi gotovo nesvesno, viknusmo ,,Ura!“ jer poznadosmo našega „francuza". Kai sa brodova vi'deše da ih tuku sa brda, oni okrenušo topove onamo. Nastade pravi nrliljerislci dvoboj. Naš je'dan poljski top, a sa hrodova čihtve baterije. Na jcdan put, na je'dnom ]>rodu, pojavi se plamen, a za tim so ču strašna eksplozija. Brocl poče 'da gori i da tono. Počeše da spasavaju posa'du sa gorućeg hroda. Posle pola sata na morri &3 više no vide ni je'daa ratni brod, samo je ogroman stub dima, sa gorućeg bro'aa koji je tonuo, pokazivao mesto gde je stajala neprijateljska flota. Velike mase glachiog, izhcglog naroda, lcoji jo nedeijama išao kroz puste krševe albanske, počešo puniti maleni Drač. Već posle dva tri ilana, poče ncstajati živolnih iidniihiica. Ccne počeše da skaču neverovahfom brzinom. Lehac, koji je u oLičnim pmikama koštao pola dinara, cenjcn je na đeset petnajestdinara, i to srebrnih, jer se uovčanica vrlo teško primala, I vojne, i gradjanslce vlasti ćinilo su sve da se naroclu pomogne, ah srcstva su bila tako mala, a beda svakoga ’dana sve veća. Delilo se iz početka svakog dana po pola leba na glavu, za tim, za nekoliko dana, po četvrt, pa lia pos 1 e t k u i t o p r e s t.a'd e... Poređ gladi' počeše se javlja^I 1 i lioiesli: tifus, ma1 a r i j a i k o! ct n, ; jjočeše lcositi i vojniko, i izbeglicć.’jVIejto lekara, a lekova gotovo i ncma. Narod jede sve što mu clo rukri dodje, pa fei o bolesti šire kao požar... a pomoći nemal... Izgledalo je da su nas svi napustili, svi zaboravili« Još heše sreća sto su podržali lepi 'dam, tc se onaj narod har preko dana odmara na suncu, gledajući u daljinu, odalcle so nadao spasri i pomoći. Precl crkvicom na groblju, koja se nadnela na'd samo more, sede izbeglice, ženo i decai i tužnim, napregnutim pogledom gle'daju na pučinu. Govore o svojim jadima ili o kući. Dolc obalom, i pored samog gra'dslcog zida, puno naroda, sve u gomilama. Svi se'clo i čclcaju da 'clodje lađja, koja će ih preko mora prcneti u zemlje claJekc, nepoznale, ali gde će naći leha i o'dmora. Lica bleda i izmučena, naslonjena na ruku, okrenuta su moru, od koga čekaju spas« Iz tog mrtvila trže ih sve lupa propelera u vazduhu, a kroz svu masu prodje: ,,Dolazi aeroplan!" Svo se g'ave podigošo prema nebri. Pogle'di, koji su sa Čežnjom gledali u daleku morsku pučinu, poglcdaše sa strahom u plavo, hez ohlačka, nebo. Lupa propelera biva sve jača. Nad samim glavama poče kružiti velika tičurina, pa lcao da bira svoj plen, poče usporavati Iet. Na jeđanput, oštar pisak, a za tim strahovit tresak. Gomile naroda se uskomešašc, svo poče begali prema moru, nadajućr so spasni i zaklonu na samoj obali. Kroz vazduh zašišta i druga bomba. Trcsak i zagušljiv dim polcri put, koji vodi pored mora. Oclozdo ' se začu jauk f kuknjava. Druga bomba pala je u gomile naroda Ranjenikc odnesošo u jcdnu ocl bolniea, dvojicu poginulih skloniše u jeduu nedozidanu kuću kraj mora. Naše dušc namučene, gleclajući icroz Albaniju bedu i ncvolju, propast i smrt svojih najbližih, ne mogoše ni ovde naćr mira. Taj neprestani strah i nervoznost, toža nani je hila i ad samo Bmrti,«,

- 9 . septembra 1917, Sa brđašca kod crkve, opet gomila Željno gleda prema zapađu, gde sunce, kao neka velika, zlatna jabuka, do'dirujo kao ogledalo glatko more. •— Vidi se 'diml reče neko iz gomilo i pokaza rukom prema horizoniu. Svi upraviše poglede onamio i sa rađošća ritvrdišo, 'đa je zaista dim od ladje, koja se približava. Odmah se gomile nputiše prema pristaništu. Svako se je nadao, da ćo baš sa tom la'djom poći, ali ladja je mogla primiti samo nekoliko stotina, a ovde sri hilja'đe ćekale, Poredjani u re'd| i pažljivo slušajući, koga ćo činovnik pozvati i' uputiti u ladju, stajali su svi, držeći u rukama ono nešto stvari, kojo su im preostale. A kada so svrši ukrcavanje j; ka'da s<3 i poslednji čamac otisne, orida oni što ostaju, vraćaju so tužni na svoja stara mesta. Pa svakoga dana, čim zora zabeli, opet povorko idu prema crkvi na brđašcri. Iri glađni, i pod bombama neprijateljskih aeroplana, oni žu'dno g’.odaju ri ‘đaljinu, pa smotriv ladju, koja so približava, ožive nađom ‘đa će ovoga puta bili bolje sreće. Na klupi uz crkvu, seđela jo žena m a j o r a L j u b e. U naručju je držala svoju kćerkicu. Poglecl upravljeu na mcro' kao da je nešto tražio. Dete svo rumeno od vatro u groznici, u pola zatvorilo oči, pa šapćc: „Mama, kad će nam tata doći?... IToće li mi 'doneti makar jednri lutkicu?..." •—< „Iloće, zlato mojel'* odgovara ona zamišljeno, a pogle'đ ne odvraća o‘d daljine. Ja stojim iza ćoška crlcve, pa je posmatram. Njeno pravilno, lcpo licc dohilo je neki niučenički izraz, a crno joj oči još višo se crne prema hledom i ’ mršavom licu. Na ohronku hrcga, lazgovaraju dvojica. Ja ih ne viđim, ali po govoru vi'di sc da su vojnici. Pričaju: o borbi. Jedau počc 'da priča sasvim na glas: ■— Okupio, neprijatelj, pa ne da oka otvoriti. ili u svojim šančevima odgovaramo brzom paljbom. Oficiii nas uti« šavajul i upućuju da ne pucamo u vetar. iz đaljino začu so „Ural" To naši predjoše u napadl. I nas povedoše na juriš, ali neprijatelj udai'io lcao mrav, te nas vratišo u rovove. U lom đotrča major Ljuba, pa vikuu: „Vojnici, zar naš puk da odstupa? Smo li na nas padi ta sramola? i skočiv iz rova prvi vikntt svojim snažnim glasom: ,,Ura!“ Potckosmo za njim, ali već posle nelcoliko koračaji, on posrnu i pade. Kađ ga iznesosmo iz horbe beše mrtavl" Žena kad jo čula imo svoga jnuža, beše ustala, pa kada vojnik reče ‘da je mrtav, ona samo jaidcnu i pade onesvešćena na klupu. Jedva je povratismo i odvedosmo u njen stan, gde ostavih jcdnoga vojnika ’da joj hu'do na risluzi. (Swšićo sc.)

Poslijednje brzojavrie vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodsiva. I<b. BeiTin, 7. scptembra 1 . ZapBdno bojište: Front priicstoloiiasljeđuika R u pprechta bavarskog: Na f I a n d r i j s k o j o b’ a I I bilo je juče izmedju heutbeulsterske š u m e i H o 11 e b e c k a opet žestokih topničkih borbi. U jutro I uveče navalili su Englezi poslije jake bubujarske vatre na naše položaje sjeverno od žeIjeznicc Rou 1 c r s—Y p e r n u širini od četiri kilometra. Odbačeul sn s v a g d j e p o s 1 i j e k r a t k e a I i vrlo teške borbe. Pomoću zarobljenika je utvrdjeno, da su u ovoin napadaju sudjelovale tri neprijateljske divizije, kojc su intale velikih gubitaka. Na susjednim odsjecima napadala su poslije snažnih vatrenih prepada engleska izvidjačka odjelcnja, ali bez svakog uspjeha. Kod Lensa slomili su se sa gubitcima danas u jutro neprijateljski djelimični napadaji. Frout njemačkog prijcstolonasljednika: Na ninogitn dijeloviina fronta na Aisni i u Champagni bila je preko dana živahna topnička djelamost. U borbama ispred položaja zarobljeno je nekoliko neprijateljskih vojnika. Topnička bitka na istočnoj obali rijeke Maase produžena je sa kratkom stankom do u kasiiu noć. Naša uništavajuća vatra protiv skupljanja napadnih čcta sprijcčila je francuski napadaj kod šume Fosses. Južno od Beaumonta provalio je jedan \vurttemberški puk u ueprijaiteljske položaje i ručnim granatama protjerao posađu. Bavarske napadiie četc provalile su u šumu Courieres i povratile su se sa zarobljeničlma. U vazditšnoj borbi svaljeno jc devet neprijateljskih letilica, a uslijed odbranbeue vatre pct. ;

Strana 3, Istočno bojište: Front maršala princa Leopoldabavarskog: Sjoveroistočno ’o'đ Donje’ Dvlno trajalo je i juče o'dstripanje Rusa. Naša konjica borSla se uspješno sa ncprijatelj* skim zalaznicama jugozapadno od Mitavo i Novog Kajppna (7fl kilometara istočno od Rige.) Izme'dju lopskog jezera i Friedricb'stadtazapaliojeneprijatelj za vrijeme svogo'dstupanjasvasela. Plijen u Diinaman'de-u iznosi osim mnogo municije i ratnog materijala 40 topova, o'đ toga 22 topa sa ka'.ibrom: većim od 12 cm. Sve 'đo Cmog mora jiije bi!o većih' horhi« Maćedonsko boiišt^: Izmedju ohridskog iprespan* skog jezera traju horbe krstaških o'd'elenja. Istočno o‘d Varđara živahna to& nička 'djeiatnost. Pr\ r I zapovjednilt glavnog atana pl. Ludendorff. Niemački večernji izvještaj. Kb. Berlin, 7. septembra i\Volffov urcd javlja: Na z apadu jače topničke borbe samo pred Verdunom. U L i v la n d i j I stojl naša konjica u dodiru sa neprijateljem.

Engleski gubitci na moru. (Naročitl brzojav „Beogradslcili Novina") Rorterdam, 7. septembra^ Londonski „EconomisT* cijeni, 3a je Engleska u vremenu od 18. februara do 18. avgusta o. g. izgubila 677 brodova sa 2 milijuna 472.000 tor.a, Prema tim gubicima stojc novo izgradjeni brodovi sa zaprcminom od 721.000 tona. (Prema njcmačkom zvaničnom izvjcštaju engleski su gubic! na brodovima dvostruko veći 1 naravno je, da Engleska pred svojom javnosti vlastite gubitke krije. Mnogo značajnije kod ove vijes'i je čhijeuicaj da ova ugledna cngleska novina, koja je osobiito uvijek dobro informirana u trgovačkim i privrednim pitanjima, priznaje, da je Engieska u isto vrijeme mogla liadoknaditi jedva jednu trećinu Izgubljenih hrodova. Ovo priznanjo najbolje dokazuje veliki uspjeh podmorničkog rata. Op. ur.) Nova propaganda „boijših", (Naročiti brzojav „Beozradskih Noviua") Stockholm, 7, septembra. ,,R ri s k i I n v a I i d“ javija, da jo nova propagariđa „boljših" uzdrmaia južnj front, a sađa so širi i na svirri o. s t a 1 i m r u s k i m f r o n t o v i m a. Kornilov i zauzeće Rige. (Naročiti brzojav „Beograđsldh Novina") Stockholm, 7. septemhra;« „Golos Naroda" javlja razgovor svog dopisnika sa gcneralom Koruilovom! pre'd samo zauzeće Rigo. n kojem ja general rekao: Zauzeće Rige ne znači za’ uas vojnu katasfrofu, a 1 i m o r a 1 n o b i o bi to jeđan od najtežih udaraca. LJETNA P0Z0RNICA Hofel Takovo TERAZfJS BR. 29.

Danas prvi puf! Gostovanje beCkih pozorlšnih umjetnika u opereti PRISTOJNA ŽENA! koja Jc u Beču davata hOO pnta. PORED NJIH: Georg 1 Gusti Edier Grete Russ Braća Gerd Kttvesl Mancl Hugo Ettlinger sa novira repertoarom.

SUTRA NEDJELJA Zvelepredflave po podne 4 sata sa umjercnim cjenama sa potpunim večcrnjim projjramoni. Počefak u vefe 8'U safv.