Београдске новине

Strana 2.

Srijeđa

BEOGKADSKE NOVINE

12. scplembra 1917.

Posle svega naaneće se pitanje: šta je trebalo da radi srpska vlada, tad saiveznici nisu pritekli u ponioć zemlji 1 kada se šta-više ceo Sporazum, na suvu štetu Srbije kao drža,ve, izjasnio u korist Italije i ujeuog feključivoga prava ua Jadramsko JVlore? Odgovor je prost: — Srbija nije trebala da ratuje više. Skinuvši u tom siučaju odgovornost sa sebe, pred Bogom I pred narodom, vlada je slobodno mogla da otvori sve kapije nadmočnijem protivniku i da mirno saeeka svršetak rata, polažući svoje nade u pra/vdoljublje i uvidjavnost pobedioca. Oua je, na posletku, još mogla i smela zagaziti u rat, pa čak i rizikovati da zemlja u prvo vreme bude pobedjena i pregažena, samo pod apsolutmm jemstvom, da će joj otad/bina posle rata dobiti s v o j e more. Srbiji su to osporili njeui saveznici, a s tim je otpao glavni i bitui razlog p.jemoni učešću u avropskoni ratu. Jer kad je u pitanju, ko će biti gospođar Uadrana: Italija iii Austro-Ugarska tu onda životni interesi Hrvata i Srba »alažu, da i s t o č n a o b a i a J ađranskoga M o r a o s t a n e i dalje, čija je do sad bila. Bez toga nema života ni nania ni Hrvatima... Srbi su odisia najtragieuiji narod na svetu. Ma koliko bolelo kad nas sažaljevaju, inoramo priznati, da smo dostojni žaljenja. U našem zlom ndesu ima i puno gorke ironije. Srpski narod se još uvek bori, pada i gine za tudj ćef. Boj se ne bije \ iše radi otadžbine. Ta plcmcnita i draga borba okoneaua je n veliko. Srbin je podlegao u njoj. On je izgubio rodnu gru'du, pa sc sad bori za tudja mora i daieke kolonije, za tudje zemije i gradove, za zvučne ali praznoslovne fraze o kulturi i civilizaciji, o jednakosti malili i veliklh, proiiv militarizina, protiv nepravde i nasiija ... A zar nije nepravda, r.ije ii nasiJje — izvoditi neprestano na kasapiiicu jedan mali, iznuren i desetkovnn narod, i goniti ga da svoiom smrćit zaipečatuje bolesvetske interese i sebične račiine . . . Ima li kraja tome? . . .

Mir još ove godine. Jzjava njemačkog državnog kanceiara dr. Michaelisa. INaročifi brzojav „Beograđskih Novina"J Stuttgart, 11. septcmbrn. Kako se sada doznaje, učinio je državni kancelar dr. M i c li a e 1 i s kod svoga odiaska iz Stuttgarla jedmi izjavu, koja je izazvala opštu radost. Kad je već voz stajao spreman na odiazak i kancelar stajao kod prozora na vagonu, doviknuo je ou kao za oproštaj masi, koja mu je priredila odtiševijen« ovacije: Nadanio se, da će do mira doći još ove godiue.

Poslije zauzeća Rige. Kako su Nijeuici zauzeli Rigu. Kb. Petrograd, 11. scptembra. Pelrogradski brzojavni ureJ javlja: Tedan član patriolskog odbora 12. vojske, koja je braniia Rigu, po'dnio je sre'dišnjem izvršnom otlboru ladniekili i \ ojničkili savjeta izvještaj o 'dogadjajuna na tom frontu. Taj izvještaj glasi ovako: Naročito izaslanstvo je Brusilova Inlo poodavna izvijestilo, da je ruski front 'đuž Dvine prema Rigi vrlo malo sposoban za otpor i !cla može biti vrlo lako probijen. Izaslanstvu jo ciđgovoreno, da i'c, čim glavni stan bu'đe obaviješten, ila Nijcmci Larrjo. sprernaju ofenzivu, taj

front biti koliko je potrebno pojačao. Me'đjutira se nisu nikakve mjere pređuzimale. Nijemci su u tom o'đsjeku, gdje je prodor izvršen, bili nmogobrojniji nego. ii ruske boračke snage. Pošlo su Nijemci bili koncentrisali velild broj baterija, napali su 'diviziju, koja je bi'a obrazovana iz dovoljno neizvježbanih pučkih ustaša. Nijemci su znali ne samo gdje su Rusi najslabiji, nego su tačno znali i poiožajo ruskih balerija, koje su o'dmali uzeli pod jaku vatru i onespo'sobile je za borbu. Njemačka vatra je bila neopisano žestoka. Otrovni plinovi, kojima su se Nijemci služili, bili su takvog kemijskog sastava, da maske protiv jijili nisu ništa vrijedilc. Vatra Nijemaca je posiije kratkog vi'emena uniŠti'a sve telefonske i ilelcgrafske veze i osmatračka injesta, tako da su ruske baterije ga'djalo bez odredjcnog pravca, pa s tcga nisu nrogle protivniku nanijeti skoro nikakve štete. Gencral BIauik(?) 'dobio je nare'dbu, da ponovo uspostavj s'.rategijski položaj. On je naredio jednoj diviziji, da maršira u prodorni odsjek, ali zapovjeđ'nik divizije nije izvršio tu zapovijest, Mjesto, veli se dalje, da su svc čete u masi upotrebJjenc i uvedeno u napad, slali su se pojedini pukovi u vatru; jijili su Nijemci jedan za drugim uništili. Vojnici i časnici su se junački borili. Mnogi dijelovi vojske, koji su bili dobili zapovijest da se povuku, msu litjeli slušati, jcr su pomišijali na izdaju viiiovnog zapovjedništva. — Pošto je gornji i/.vještaj gaslušan, riješio je radnički i vojnički siivjet, da se vlada pozove, da odmah preduzme istragu, da se radi toga ob.a zuje naročita komisija iz zastupuika demokratskiii vojničkin organizaciji, Posljcdice pada Rige, (Naroeiti brzojav „Bcosradskih Novina"! Haag, 11. septeinbra. Prema ninogim brzojavima, lcoji dolaze iz Londona, utisak pada Rige je bio u Londonit neobično jak. Svi politički nedjeljni listovi, čija su gledišta siinptomatičnija nego li dnevnih listova, govore o dogadjaju mi vrlo opširan ii'ačin. R a č u n a s e s m o g u ć u o š e u p a d a Petrograda, k a o i s p o tp u n i m s 1 o m o m r u s k e o t p o r n e s n a g c, i ističe se pitanje, ne bi li boije bilo, da se velike nabavke za Rusiju, kojc bi se, kao što se vidi, uzaiudno bacaie, upotrijebe za pojačanje ofenzivne snage sporazumnili sila na zapadnom frontu. Povlačenje Rusa na sjevernoni fiontu. (Narnčiii brzojav „Beograilskih Novina") Karlsruhe, 11. septembra. ,,M o r n i n g P o s t il javija iz Pefrograda: Pokrcti povlačenja Rusa na frontu Dvine dostigli su sad frontnu širinu od 80 kilometara, i t o o d R i g e do Jakobstadta. Borba se duž Dvine pojačala. NeprijateJj razv i j a s v o j c u s p j e ii e n c s a m o s j e v e r n o o d R i g e, n e g o i j u g ci s t o č n o i zagrožava p o 1 o ž aj e R u s i m a i z a 1 e d j a. R u s k a v o j s k a s e p o č i n j e d j c 1 im i č n o p o v 1 a č i t i u s i e v e r n o m p r a v c ii. Rusko samohvalisauje. Kh< PeLrogra'cI, 11. septembia. I je'đnoj brzojavnoj zapovjesti i-tiče generalisim Kornilov sjajuu ulo« gu, koju je odigralo rusko topništvo, u prkos moralne slabosti vojske. čvr.'tla je, veli generalisini, topništvo izvi'-iio svoj za'datak. Nije bila njegova pogriješka, žlo isho'di, koje je ono bilo posliglo, nisu iskorišćeni. Koruilov iskreno b!agodari topništvu i daje izraza nadi, da će ono vjerno svojim prcđanjima i <laJje branili slobodu i dostojanstvo Rusije. Opsadno stanje u Petrogradu. (Naročttl brzojav „Beogradskili Novlna") Stockholm, 11. septembra. Uslijed njemačkog nastupanja ti IJvlandiji, progiašeno je nad Petrogradom o p s a d n o s i a n j e s liavodom, da se glavni grad državei nalazi u o p a s n o s t i. Zabran.ieui skupovi u Petrogradu. (Naročiti brzojav „Bcograđskih Novina") Karlsrulie, 11. septcmbra. ,,Secolo“ javlja: Javne skupštine i svako priikupljanje više od četirl lica na ulici Petrograda je zabranjeno.

Iz današnje Rusije. Pad generala Korniiova. Kb. Petrograd, 11. seplembra. Petrogradski brzojavni ured javija: Listovi kratko govore o sukobu izmedju privremene vlade i generaiisima Koruilova. ,,[ z v j c s ti a“, organ ra'dničkog i vojničkog savjeta, piše: Sad je, više nego li sve đrugo, potrebno sjedinjen'e s\nh snaga revolueijouarne 'demokracije, ,,D j e n“ veli: Protiv siobo'de Rusijo je izvršeu tcžak nasriaj. List poziva sve i svakog da se viađa potpomogne i t:a zi od svakog gradjanina da bude na svome mjestu. — ,,Rječ“ iskazujc na'du, ’da će obc strane biti i ostati niudi'e i da no ćc dozvoiiti, da se dodje do gradjanskog rata. — ,,Novojc Vrcraja“ veli, da s iiogledom na ozbiljni zadalak, moraju prestati sve suprotnosti i zavade u Unularnjoj politici. Kb. Bern, 11. seplembra. Ruski dopisnik švajcarskog brzojavnog ureda piše u vezi s najnovijim dogadjajirua u Rusiji, da pobjeda Komilova na moskovskoj konferenciji nije ispala onako, kako sc unaprije'đ zamišljaio. Veliki istorijski momenat, kako ga ,,Novojo Vremja“ naziva, bio je, kad su zastupnici luske velike in'dusLrije i radnik Cereteli pružili je'dau drugomo ruku, jer ;je taj trenutak za Ceretelija bio koban. Cereteli, koji jc do sad uživao neograničeno povjerenje radnika i manji: e radničkog i vojničkog savjata, vi'di se sad ’da jc u veiikom broju stvari gunmt u manjinu. Na čelo savjeta sc sad sve više ističe Tnternacijonalni ,,menjšij“ Martov, čiji je predlog o ukidanju pouovo uve'dene smrtnc kazne primljen velikom većinom, i alco su tome bili o'dlučno protimi Cereleli i Cejdže, koji su se bojali sukoba s.vladom. {N n.čiil brzoiav- „Bčogradsklh Novina") Stockhoiin, 11. septembra. Povodom Hskogii poraza na sjever« nom fronlu u Petrogra'du prorica'.o sc odstupanje Komilova. Važno je, ‘da zva nčni komentari, koje donosi „Ruskij Iti,va]i'd“ pripisuju krivicu za por&z ncvještin'i glavne vcnine uprave, jer su se ovom prilikom vojnici juuački di'žali i 'đavali jak otpor, Radnički i vojnički savjeli napa'daju osirn loga ošlro oinrznutog glavnog zapovjednikn. Dobio obavjcšteni ,,Djen“ veli, da jo potrobno vrhovno zapovjćdnišivo, koje bi vojnicima ulilo použtSari}«, Komilov nije za to pogodna ličiiost. ui \ ijcsti s fronta, kako ,,Djen“ javI ja, povećavaju u unutrašnjosti II u si j c o č a j an:jo i d o p r i n o s e sve većem jačanju protiv revolucijonog pokreta. Sve više jačaju zalitjevi, da se vrati carski sis t e m. Nova ruska vojna uprava? (Naročiti brzojav „Beozrailskiii Novina") Žeueva, 11. saptembra. Kako ,,P e t i t J o u r n a 1“ javlja, ruska vojua uprava ćc biti povjerena jednom ratnom savjetu, u kome će biti Ruskij, Aleksejev, Brusilov i Diinitrijcv. Novi uspjesi njemačkih podmornica. Kb. Beriin, 11. geptembra. Wolffov Ure'd javlja: U zabralijeuom po'dručju oko Engieske ponovo je uništeno 'djelatnošću naših podmomica 27.000 bruto registai'skih tona hrodnrske zapremine. Mc'dju uništenim brodovima nalaziii su se: naoiužaui engleski pariu brod ,,Czymrien“ s tovarom uglja na putu iz Nicuporta za Dublin, koji ye bio pogo'đjon usred zaštitnc pratujc; dalje dva veiika đupkom krcata engieska broda, isto tako usred zašlitnc pratnje. Dvije mornai'ske 1 eti 1 icc potop i 1 e s u 9. a v g u s t a p o s I i j e p o 'd n e u u š ć u T h e m s e j e d a u e u g 1 c s k l

Kriza u francuskom ministarstvu. Kb. Ženeva, 11. septcmbra. Predsjeduik Poincare pozvao je k scbi dosadašnjeg ministra vojnog P a i n 1 e v e-a i p o v j e r i o m u s as t a v k a b i n e t a. Painleve je sebi pridržao rok za odgovor do uvcče, (Naročiti brzojav „Beograđsldh Noviaa") Budimpešta, 11. septembia. ,,A z Es t" javlja :z Ženeve: Ako bi P a i n 1 e v c otklonio sastav novog kabineta, istupiće na površinu Vivian i i B r i a n d. (Naročiti brzojav „BeograđsIđJi Novina") Budimpcšta, 11. septembra. ,,A z Est“ javlja iz Ženeve: Nakon što je pad Ribotov definitivan, mogu listovi da siobodno : zraze svoje mišljenje. Tako se može tek sada ojiaziti, kako je zaimršen i mutan položaj u francuskoj politiđ. Političke su se strasti rasplamsale, radikali i rcakcijonari bijesno uapadaju jediii na druge. Najviše je položaj zamršen zbog uastojanja nacijonalista i pristaša rata, da se skioni vlada na oštrije mjere protiv umjcrenijih elemenata i pristaša mira. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Budimpešta, 11. septcmbra. ,,Az Est“ javlja iz Beča: Povodom imenovanja. generala K ! e m b o vs k o g za generalisiina podsjećaju bečki listovi na govor, koji je taj general držao prijo četiri nedjelje u savjetu. U tom je govoru naime Klcmbovski rekao, d a j e z i m s k i r a t u p r a vo n emoguć i dodao, da se p i t a n j e m i r a n c d a d a 1 j c o d g a d j a t i.

Neograničeni podmornički rat. O gubitcinia na inorii. Kb. Berlin, 11. septembra. Po jćduom londonskom listu rokao jo englesld miuistar pre'dsje Inik Ll:oyd Georgc na je'dnom zboru u Birkenl ea'du ovo: Njemački državnici i njemačka štampa tru'dc sc ; da uvjere njemački na rckl o netačnosti mojih brojeva, koje sam iznio u 'doujem domu o našhu gubieima, nanijelib nam po njemnMrim podinornicama, i o nalprezanju 'da te gubilke nakna'dimo. Na sam fakat, sto se oni tako revnosno bave tim brojcvima, do\x)ljan jc 'dokaz, da se njhna nište njemačkc nade. Sinoć vidjeh brojeve spoljnjeg ure'da, Jeoja je objavila njemačka agentura. Oni su đaleko od istine. Gubici su zaista veliki i zadaju hrigu, ali brojcvi, koje sam iznio u 'donjem đomu, tačni su. — Na ovo izjavljuje 'državni lajnik njemačke mornavice pl. Capelle: Govor LJoy'da Georgea, kojiin se pokušava 'da se njeinački navodi hrojeva diekredilnju te da se lime i u njemački narod unese uzneimrenost i sunmja, je-

. Broj 25 0. ste, U kloliko s« Lavi našim ratom pomoću podmomica, izvještačcno opertsaRio brojevima. Kako inii ka’d Ireba za njcgovo dokazivanje, Lloyd George navoŠS gubitke, čas kao netto, čas kao bruttogubitke, a pri tom se služi u svom izvještačenom sračunavanju i brutto i netto regislrovanim tonama. Ovim se ponovo utvrdjuje, da jo objava njemačkog a’đmiralnog stožera potpunopotvrdjonapoluzvanič nfm izvještajima u ,,Ti mes“-u od 4, avgusta i od ongleske strane. Lloyd George mora dakle, ako se njegovim riječima pokloni i najmanje vjerovanje, doknzati, da zvanično, njemačkira mornarskim vlastima objavljem brojevi gubitaka, naveđeni uvijek u brutlo. registrovanim tonama, ne odgovaia' i faktima, uz (o se mora primjeliti, da su njemački brojevi minimalni. Ako George ne može da pobije te od njemačke strane .objavljene brojcvc*, onda se ne može vjerovati m svim ostaiim njegovim zaključcima, koje on otud izvodi. Kako Amerika štiti male na r ode. (Naročiti brzoiav „Beogradskih Novina“i Haag, 11. septembra, fz Washinglona se javlja: Oskudi' đ u brodskom prostoru će uskoro primora j Ameriku, da zaplijeni holandske i skandinavske brodove, koji se nalaze u ame ričkim pristaništinra. Oni će biti prisiljeni, da istovare životne namirnice, koje su već utovarili za Ilolanđiju, pa da iz Australije i Jave đoncsu pšenicu i pirinađž. — Ov r a vijest najboljo objašnjuje, kako Amerika štili rnaie narode.

Papinski prijedlog za mir. Njemački odgovor gotov. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina") Berlin, 11. septembra. Odgovor na papinsku notu, koji je sastavljen jače u juU'o, biće skorp prc'dan.

Pokret za mir. Med.iunaiodna raduička konierencija u Bernu. Kb. Bern, 11. septembra. Na poziv švajcarskog opšte radničkog udruženja na medjimarodnu konferenciju, koja će se održati 1. oktobra u Bernu, stigle su već umogobrojne prijavc. Ra'dnička u'druženja sporazumnih sila pregovaraju medjusobno, kakvo će stanovište da zauzmu prema toj konfereneiji. Odre'djeni rok 1. oktobra će se ođržati. Teškoće stockholmske konfereucije. lvb. Stockholm, 11. septembra. ,,S o c i a 1 d e m o k r a t e n“ javlja: Ovamo su se vratili ruski izaslanici ratničkog i vojničkog sa\-jeta Ehrlich. Rosenberg, Rosatiov i Smirnov sa. svoga puta u Loridon, Paris i Rim. Oni su izjavili, da su u sporazumnim zemljau a naišli na veliko interesovanje o stockJ holmskoj konferenciji pa su saznali, da j se smetnje mogu otkionili saino sislematskim ra'dom. I mutno stanje u Rusiji đoprinosi, da so teškoće konferencije povećavaju.

Austro-Ugarska. Sastanak delegacija. Kb. Beč, 11. septemljra. ,,N e u e L r e i c P r e s s e“ donosi razgovor s ugarskim ministrom prćdsjednikom- \\ r ekerleom, koji je mcdju ostalim izjavio, da će se delegacije, kako se predmnijeva, sastali drugom polovicom dccembra.

rujii. Ali odjediiom se trže. Kroz prozore više nje, igrajući se i dobivajući ružičastu boju od crvenih ćilimova, trnula je svetlost od suuca. koje zafazeči iza brdn, snopoviina je obasipalo varoš crveno, žarko, kao krv. Medjutim iz varoši sve je viSf. i više nestajao onaj žagor. U osvetlleuom vaszduhu iznad glavme čaršije, pazara, samo se dizao i lelujao oblaeak od prašbre. A dolc, iz kuće, iz kujne i one velike sobe, ništa sc nije čulo. Tairodje ni iz dvorišta, ni iz bašte ništa se nije čulo. Zato se snaja i trže, jer, uznemirena baš tom tišinom, mirnoćom, predvečerjeni, kroz rašireno nozdrve noče osećati kaivo se \i dvorišta pokrečc i poeinje da osvaja onaj svc/.i baštenski ćuv. Po bašti lišće šušti; iz trave i aleja cveća diže se onaj viažan I jak miris. \ /liala jc kako će se to sve više odvajali, snažiti i otuda kroz tu lišinu ovamo do nje prodirati. A ta će se tišnia sve više, sve jaee širiti. Sve, kao umorivši se od dnevna rada i svršivši što je trcbalo, počeće da se povlači, odmara i čeka veee, noč. Tek po koje, kao zadoenclo, čuće sc krcanje djerma na bunarima, tek po koji bat ulicom. Zureći sc, ako prodje tek po koji siuga, čirak, noscći iz čaršije što jc gazda za kuću nakupovao, a obično ua mašine navkičeuc i ispcglane fesove, ili gotovc haljinc, uzetc tek sada od krojača. Jedino što če se sa crkava. i varoške i safrauačke, lieprestano zvoniti. A sve če drugo postojati tiše, mirhije i tamnije. I kao uvek, i tada se ona najviše bojala i plašiia. Zato, ma da jč znala da je kapiju zatvoriia, ipak bacivši šamiju na kosn i na prsa, sidjo doie. Usto sa strahom, grabeči. dok je

još videla, udje u kujnu i zatvori vrata od one velike sobe. U samu sobu nije smela da udje, jer tamo, u kraju sobe, već jc bilo inraka. I kada i samu kujnu za soboni zatvori, oseti se slobodnija. Još jednom ode do kapije i, pošto se poiiova uveri da je zaista zatvorena, počc se vraćati malo umircnija i staloženija. i vraćajući se od kapije, prolazeći pored bunara, kao svakada pri takviin večerima, kada bi bila tako sama, zatvorena, poec osećati lieku draž, i to draž ii pokretima tela. Ali baš zato nilcako više nije smela da se vrati gorc, na gornji sprat i tamo u onoj sobi sama da ostane. 1 zato bi ona tobož poslom, počela jednako švrljati po dvorištu, a liajviše oko kapije, do koje je ipak dopirao žagor, koji ju je lirabrio. Ali medjuHm iz bašte poče tla bije svežina i to tako slatka i bujna. Sa groblja jednako je zvonilo, a nckako čudno, teško, odmereno. Ona uije mogla da ode u kujnu, još inanje da udjc u spavaču onu prizeimiu sobu, vclika, mračmi sa dolapinia i kujjatilom. Bojaia sc da se ko otuda iz onili otvora i rupa ne pojavi.^ Zato, jjored svega što lTijc htela, što se ustezala, ipak pobcže gorc, na gornji sprat. Ko zna dokle bi taico sedela, da se već jednom ođozdo, sa kaptje, ne eu tiho kucanje. Ne jako i silno, ncgo kao kad je čovek umoran, pa da ne bi privukao pažnjn prolaznika on ovlaš samo kucnc, tek da ga ovamo u kuči čuju i što pre mu otvore. Odmah za kucnjem ču se umoran svekrvin glas: — Otvorii Snalia za>radw'avši se podje. A 1 vreme ie biio đa se one vrate, jer sn

već zidovi oko kuće i kapije mirisali na naslaganu prašinu ocl današnjiee. Ali dok ona sidje i polalco poče ići ka kapiji, a ono Spasenija, koja je kao uvck biia ušla odozgo lcroz komšiiuk, da bi prelcim putem pre snaške došla i otvoriia joj kapiju, već stiže, i, ostavivši korpu u lcujnu, pretekla bi ona. — Neka, ja ću! — odbila bi je ona i žurno otvarajući lcapiju, na kojoj jc čekala hadžika, stojeći tromo, predišući ocl umora, a i od jela i jilača na groblju. — Dodjoste li? — upitala bi je snalia kratko, uzimajući od nje peškir u kome su bile pre, lcad su pošie od kuće, uvijene sveće, bosiljak i cvećo za groblje, a sada, kada sc vraćale, bilo lcolača i drugih ponuda. — Eto! odgovorila bi joj svekrvn. Snaiia osta, da ponovo zakljuća i zatvori kaipiju, slušajuči kako Spasenija trči isprecl matere, da tamo pre njc stigne i u kujni raspremi, upaii sveću i osvetli sobu, da joj se ne bi snaška, onako u poiumraktt, uiazeći spotakla o što. I zaista u kujni je već Spascnija radila. Palila je oganj na ognjištu i raspremaia oiiu veliku lcorpu, što je na glavi donela, sa puno ostataka od pite i jela, što sc nij'e moglo da razda, a još više od drugili pita i jela, što su nadobivale u zamenu lazdtiivajiići po okolnim susednim grobovitna. I svaki čas, kao svakada kada bi dolazila sa tih podušja, usied mnoge ispijene rakije, jeduako liateže testiju sa vodom. I, da je n© bi umrljala, tiasianja je o lakat ruke i njime izdiže i priuosi ustima, da bi joj pucaio grlo. Odahnjuje ne mogući da se pribere od žedji. I tobož nije joj tako siatka i prijatna

zbog zagorelosti od pića, već što nije iitela za sve vreme, dok je bila tamo po groblju, da pije drtige vode. iz drugiii bunara, jer sve onc nc valjaju, ne mogu ni da se princsu ovoj vodi njiliovoj, iz njiliovog bunara, fe odabnjnjući, govorila bi: — Oli, oli, što jc siatka ova naša voda! E, baš je nigde ncina! I da zabašuri sve to. počeia bi se okretati f^arasketvr i, po običaju svoin, pričati joj šta je bilo tamo, na groblju: koja je kakvu pitu uincsila, i šta donela za razdavanje; kad je došla, dockan ili rano; kako žalila i naricala; koga najviše od pokojniii spomilijala: da li muža, oca, da li sina, svoje dete jedinče, i koliko, do kog vremena plakala; lcako je bila obučena. Svekrva, pošto jc i sama biia umonia od svega, prckinu Spaseniju obraćajući se snahi: — Hajde da večeraš! Donesi Spasenija! Jer znaš da trcba i ti što u pokoj dušc da uzmeš. A snaha joj nije volcia ta jela što se donosiia otuda sa groblja. Uvek pored inirisa sauiili jela osečao bi se i drugi miris u njima, uiiris tamnjana, pokapanog voska od svcća i suvili, istrulclih, oko krstača izvešanili šimširovih venaca. Cak bi se osećao 1 miris onc zcmije grobijanske, sa samoga groba. Spasonija držeći široku siniju i nagauta nad njom a nogama jednako gurajnći isprcd sebc na što je nailaziia, da sc ne bi spotakla, stavi je ispred Paraskeve. A na, prvom mestu se isticalo jcdno veliko parče pite, koje se i belinom svoga brašna i irmožinom jaja i sira odlikovalo. . — Evo, na! — počela bi je Spasenija nuditi njim, pokazujuči giavom. — I

Ovo ti je posiala tetka Stoja i niolil.t me, Bog zna kako. da te pozdravim: da uzmeš i oktisiš od fe njene pite. Ođ nje nije ni razdavaia drugima. Samo je za tebe i mesila. Svekrva čisto surevnjiva na ttf ludost te Paraskeviue tetke, kao da ona ne bi iinala da uriiesi siiahi, što bi joj se jelo, već eto ona, koja toliku dectt ima, od imunia samo knćicti i vinograd, a muž joj gotovo nadniči poče Spaseniju grditi: — A što si joj uzimala? Što toliko parče, gotovo pola tepsije da ti dd? Ncma ui otta da jede, a kaino li drugome... — Pa nisam mogla, snaške, poče da se brani Spasenija. — Kada odoit kod nje, ona mc jcdva dočeka: „Sedi. Spascnija! Od kad se nismo videleD 1 onda daj rakiju, daj ovo, d3j ono, i odntah ovo parče mi itudi. Čak je biia odavna spremiia, odavna uvila u peškir. ,,Na, Spasenija! Ovo je za stiahu. Od čistog je, mutmcij brašna. Santo jaje i mlcko. Zna tetka šta mi snaba voli, pa je tetka za nju ovo spremila. I mitogo da itii je pozdraviš. Telka' od kada je nije videla. ! kroz dan dva. ako ugrabim priliku, gieđaču đa đodjem i da je vidim...“ Hadžika, znajući sve to, santo bi odmaltmtla rukoin, da bi ova prekinula. Snaha gledajući tu množinu jeia, jiita po tepsiji. uzitttala je od svačeg ovlaš, medj prstirna, i gotovo samo dodirivala tistinia. A uajviše je uziniaia od te tetkrne pite. Hadžika je jedva opet čekala da snalia svrši sa večcront. 1 zaista, čim se ova prekrsU i obrisavši sknt od mrva, ođmače od tepsije, i Spasenija