Београдске новине

(ziaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevi: •

MJeteCm pretptate:

U Bofradu I o kr>)<r)mi oi e. I kr, lala n o!]aal o4. . . .8 halara U Hr»at• ko]-Staroni] 1 , Basa! • Harcegarln! I ĐalmaaiJI pa ctjanl arf', 10 hafera Uraa arog podruSJa pa ci]oa! od. • . ,12 helira

u Baaarada I ■ bajatlma laaaaJadaaHm M *. I c<- leta n Oojnu I etapa« poltu. , U BaogrMU aa daitavom u kud« .... U Hrratakoj-Slaianltt, Boanl-lleraagarlat I OalniMlJI Ueitalhn krajairlina Aiilra-vgariks maaarhlla U fnoatranstru , ,

== Oglasl po cljenlku. -

**2 60 260 3 4 60

UrednlStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj I0. Telefon broj 83. Uprava I primanjt pratplato TopliCln venac broj 2I. Telefon broj 25. Prlmanla oglasa Kneza Mlhajla ul. bro] 36. Telefon br. 245.

Br. 258.

BEOGRAD, četvrtak 20. septembra 1917.

Godina 111.

Suzbijeni jaki rumunjski napadaji u oitozskoj dolini. Nemiri u Italiji. — Svršetak velike opšte ofenzive. Ruski haos.

Ratni izvještaji. IzvjeŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeC, 19. septembra. Isfočno bojlšfe: S obje strr.nc oifoszkc dolin e s u z b i 1 i s ni o j a k e r u m u n js k e n a p a d a j e. Brzirn iirotivnapadfljem izbačcn je neprijatelj iz jednog dijeta položaja, u koji je bio provalio. Njcgovi gubitci su znatnl. Talljansko bojlštc: Kod vojne skupine lnaršala, baruna Conrada potpuno j e u s pi o p r o t i v n a p a d, kojemu je bila zadaća, da zauzme ua vrijeme izgubljeni položaj kod Carzana. Zarobljena su 6 časnika i 300 vojnika. Jugo-jstočuo bojjšte: Ncpromijenjeno. Načelnik glavuog stožd'a.

Spsroiumne nepriliKe. Kod velikili promjena u Rusiji, koje su započele sa svrgnućem cara Nikole, a završile u jednom dijelu od iprilike pobjedom Kerenskoga nad Kor’nilovom, sudjelovale su sporaziftnnc siie više nego u čednoj mjeri. Veliki rdcmokratski val, koji je trcbao da sa Izapada donese slobodn, prelio se pre[ko oiekadanje caristlčkc države tako )teincljrto, da od nje nije preostalo ništa losim liaosa stranačkih struja i bujica, koje su razorile državnc tcmelje i zemIju dovele na iviču propasti. Na čelu pnih, koji su pomagali uništiti sve ono, što je stoljećima gradieno, stupao je tmtanski poslanik u Petrogradu Bucliauan, kao eksponent savcznika, koji su se nadali, da će rz temeija od ozdo prodrmana Rusija, bolje odgovarati uiihovim račuuima. Buchanan jc bio onaj čovjek, koji jc imao za zadaću, da pod krinkom laži spremi revoluciju < zbaci cara, kojl je bio sklon posebnom iniru. Njegov intenzivm rad protezao sc od prijestonice sve do Crnog mora | Urala, on se nijc plašio najpodlijih ni najniskijih sredstava, pa nije popvistio ni onda, kada su navoduc niase uzele u svoje šake svu vlast, ali naravno k'cnule u izvanjskoj politicl putem, koji nije bio prijatan gospodi u Londonu. Činilo se jcdan čas, da će liovi kurs poći glatko svojim krvavim puitem mimo Buchananovog imena i javlio mnijenje ustajalo jc sve oštrije pjoHv plaćenilca engleskih iinperijalista, koji je donio toliko zla i lievolje lia 'Rusiju. Ali Buchanan je lia vrijema primjetio opasnost, koja je prijetila njeinu i cijelom sistenni. I njega je nesta|o u pravo vrijeme sa političke pozoruice. Kada jc poslije sve krcnulo poprijeko i u nakrst, promijenio je on iz svog sigurtj^g zakloništa svoju taktiku. £>ada, kada irevolucija nije donijela

očekivano plodove, ograničio sc on da prema prilikama lovi riba n m.utnom i da iz promijenjenog položaja izbije sve koliko i što je bilo liioguče. Poslije velikog i neočekivanog djela oslobodjenja Oaiicije, bio je do duse nešto neraspoložen, pa je po nalogu svojili gospodara izmišljao nove praktil>e, koje bi iznjurenom savezniku imale da dadu novu vojnu snagu. IJ to je vrijeme izbila rečenica o protivrevoluciji i cijelog ga osvojila. Bticlianan, demokr-atski oslobodiiac cnglcskom miiošću, jednim je udarcem zaboravio sve one lijepe irazc o slobodi naroda i njihovom pravti samoopredijeljenja, zaboravio ie svc onc lijepe riječi, koje je mjesecima Irubio u uši zavedenim niasama, pa je grozničavo i sa svim snagaiiiia radio na protivrevoluciji. Sve više izbijali su likovi onili muževa, koji su trebali da budu orudje nove struje, i tako rekuć preko noći izbilo je ime Kornilovljevo, spasiteija po uzoru zapadnili vlasti. U Parisu i Londomi slušali su bez đalia kad se počeo razvijati prvi akt gradjanskoga rata, a Buchanan je it taj čas potpuno završio svoju drugu metamorfozu i od zaštitnika dcmokratizina postao odvjetnikom krajnjeg apsolutizma. Ali zbilja prebacila je sve ove nađe. Protivrevolucija jc za sada i sigurlto još za neko vrijemc propaia, a Kornilovljev poraz bio je u isto vrijeme poraz i njegovilt zaštitnika. U prvi čas pokazalo se tt logortt saveznika neprijatno iznctiadjenje i depresija, ali se onda i opet pokušalo s:i Kfrenskijem. Proklamacija rusk« repubiikc najbolji je dokaz, da se tjm htjelo sakriti sva iznenadjenja i nesiguriiost, a ojačanje zemlje u znaku ove nove vladajuće formc lijepo pristaje u program sporazumnilt siia. Naravno, da se neće tako brzo zaboraviti ova promjena u niišIjenju sporazumniiii sila, ier Kornilov jc još uvijek ovdje i s ujlm sc još mora po nešto računati. Protivrječnc glasinc o sudbini ovoga generala, koje po mnijonju jednilt trcbao da lutde sudjcn na smrt, po mnijenju driigih ostavljen u svim svojim častima zbog svojih velikih vojničkilt zasluga, karaktcrizira najbolje neprijatan položaj, u kojem se nalaze neprijatelji srcdišnjili vlasti. Uvijek je neprijatna stvar kad ostaju u životu svjedoci prljavili dogadjaja. a koje pozna cijeli svijcfc. U ovom slučaju to je još neprijatnijc'. Kornijova sc može moguće potplatj'fi da šuti, ali svjetsku povijesnicu nikada.

Sastanak ustavotvorne skupštiiie. (Naročitl brzoiav „Beogradsldii Novina"/ Žencva, 19. seplembraE. ,,11 atin" Tavlja iz- Petrogra'da: Pre< rna odluci privt'cmene vlade zulconodavna skupština ćo so saslali prv>e nedjelje mjeseca novembra, da se izjavi z.a ratnu' ili mii'ovmt polililcu privromene vla'de. Bijeg ii masaina iz Peuograđa. (Narooit! brzojav „Bepzra'dskia Novina , ‘) Stoekkolm. 19. seplembra. Kako' se iz Ffetrograda javlja, tamo lod pct dana na ovamo traje opSti bij og. Jćako su željcžničke karle easvim raspro'date, a kola u opšte nema, to mnoge porodiee napnštajn grad pjegice, neznajući ni sami ku'đa ćo i na koju fitranu i o'd čoga npmvo bježe. l' opšte vlada mišljcnjo, da ćo n' prijestonici poslijo nokoliko 'dana izbiti glad. Javno mišljenje ne inlcrosujo se nmogo o pitanju političke moći. Najobičnija životua pitanja nalaze se na prvom mjcstu'. U takvom raspoložorgu postoji šimo :edna jedina čežnja: mirl Obrt ii cnglesko] štainpi. (Naročiti brzojav „Bcogvadskih Novina") Ilaag, 19. aeptembia. Po'd ntišk’om vijesti da je Korniiov uapšen, londonska štampa je, kako ,.IV i'eUtves Burcait 1 * iz I.oudona saznajc, promijenila svojo mišljonje. Nije višo 'ivoriiilov, k'oji je ilo prije nekoliko dana: slavljen, ncgo' jc' šad Keretiškij poiutvo voliki čovjek. Svi lisbovi ve’o, 'da je osnivanjo republike veliki dobitak. Vceina tislova smatraju saslav malog kabineta kao znak, koji obećava vclik'u' nadu i nčpkujis, da će ruska vojska brzo rcougtrniaati i da ćc U njoj ponovo oživiti staca snaga. „Morning Post“ i „DaiLv Exprcss“ slažu se it mišljonju, da se R'osija može sad računati kao narod. Lislovi iskazuju puno pouzdanje, da je poslijc poraza ekstrcmnili elemenata nestalo svakog izgleda za povralak carizma, Ruska zagonetka. (Maročiti brzojav „Beognlsiđit Novina") Stockliolin, 19. septenibra. Kornilovljev neuspjeli još jc više pobrkao prilike u Rusiji nego što ili je prečistio. Mora pasii n očl, što jc Kornilov svojo preduzeće prosto uapustio, i ako je on. kao što se tt opšte priznaje, intao znatne borbene snage tia raspoloženju. S toga je tcško razunijeti čitav niz daljih činjettica.

Kornilov je radio van svake suinnjc, ako i lie po neposrednorn iiaredjenju, a oiio po prećutnom odobrenju liberalnc buržoazijo. Po tome jc njen vodj Miijukov prije apšeuja Korr.ilova postavio Kerenskom usiovc, da se Kornilov preda na sudjenje rcdovnoin sudu, sa isključenjem svake samovolje ili slrauačke pravičnosti, što je Kercnskij i prihvatio. Daljc je Kcrcnskij, ko.i.i svojn pobjedu ima da blagodari jediuo držanju sovjeta, imciiovao gcnetala Aleksejeva za načcluika giavnog stožera, kog jo sovjct prijc nckoliko nedjeija oborio, jcr jc u njega posumnjao da je protivrevolucijonarac. Zu ministra mornarice je Kcrenskij odrcdio admiraia Verderevskog, koji zai vrijeme nemira tt mjesecit juntt liije poslušao zapovijest Kcrenskog, da istočnu fiotn pošije u Petrogracl radi ugušcnja ustanka ,,boljših“, pa je s toga sovjet zahtije'vao, da se on svrgnc i istavi pod ratui sttci. General Ruskij, kog socijaiiste nazivajtt „glava kadjeta", koji se, šta viš«, it muogim krugovitna smatra kao oličetii monarliista, imenovan je po Kerenskovom prijedlogu za glavnog zapovjednika opasnog sjeveruog fronta. Nekrasov, do sad ne samo desna ruka Kerenskog, nego i posrednik izmedju socijaliznia i gradjanstva tt ministarstvu, otpušta se iz službe, a ne navode ni zvanično ni u štampi uzroci te mjere. Optužba protiv Koruilova. (Naročili brzojav „Beogradskih Novina") Stockliolm, 19. scptembra. Vlada žurno radi na optužbi protiv Korniiova. Kornilov neće biti opUtžen samo zbog pobune. nego i kao krivac poraza kod Rigc. On je čete, koje su bile odredjene za odbranu Rige, poveo protiv Petrograda. Sudbiiia Korniiova. (Nuročiti brzojav „Bcogradskih Novina") Rotferdain, 19. scptembra. „Daily News“ javija iz Petrograda: Očekuje se. da će kako Kornilov tako i Kaledjin bHi zbog pobtme strijeljani. Pjimjećuje se, da je sain Kornilov uvco jxniovo smrtnu kazmi za svakog koji izazove pobumi u vc.jsci. Vijesti o samoiibijstvii geuerala Aleksejeva. (Naročili brzojav „Beograđskih Novina“) Kopeiilutgen, 19. septembra. Ovje kruži vijest, da jo gcnerat Aleksejev izvršio sainoubijstvo it prostorijama petrogradskog mi-nistarstva vojnog.

Kcrcnski — jedini zalog ritskc saveznićke vjernosti. Kl>. Stockholm, 19. septombra. ,,Vjed^imosti“ izvješćuju, da bi za sporazitmnei sile socijaiistička vlada' bez Kerenskog značiia korak u neizvjesnost, jer sc Kcrenski sraatra jetlinim zalogom za rusku savezničku vjernost. Kerenski istupio iz sociialiio-jevolncijouarne stranke. Ra'ilniŠtvo pridržajc oružje, ila bu'čle spremno za svaki slučaj, Kb'. Stockholm, 19. scplenilna. Sporazumne sile žele sačla prbnili američkd obor'anje zajma Rusiji n iznosu otl 5 rnilijardi. — .Tnčc se proširio glas. Ua jo Kcrenski i s t it p i o i ■/. s o e i j a 1 no revolucijonar ne sI r a nk e, joi n’jc o'dohrio zaključak radničkog i vojnickog savjeta, koji se Izjavio protiv ulaza ka djcta u kabinet. Voliku je nzrujanost kod. „boijšijilt" i u socijalisličkim kiugovirna izazvala suspenzija Gorkijeva lista „N ovojc 2iznj“. reirogra'dski glavni guvcrner Palčinski obnsiavio je izlažeuje i „Raiiočaju". -„Rjoč“ javlja, . da jir rcvolucijonarna organizaeija protiv logu pre'duzela potrebne mjore, n protiv logu čina glavnog gnvernera jiroteslirao je i src'dišnji odbm' radničkog savjela. Palčinski jc stoga morao o'dstupiti. Radnici su pozvalri, 'd a ne predadn svoje oružje, čla tako budu spremmzasakn eventua 1 nosI. Francuski reccpt za rehahilitacijii Rusijc. Kb. Beriin, 19. septembra. Bivši h'ftucnski ministar ldokVJe podtajnik Gbcliim je ob'nnrodfovao u „Petit Pa'risionu" člahak, kojim oštro napa'da Rusiju. On u člaiikn izjavljujc, 8a p'ostoji sarno jedan cilj, kojitn bi se Rusija roogla reliabilitirali, a taj je, da Nijemco isfjera iz Rig'e i K'uvlandije. Ime lia Iverenski j Korailov su postajikom iz Creuzota, i u Rusiji lii jeduom trebali da th ispale proliv spojjnjeg neprijatelja. Lloyd George mijenja mišljenje o miru. ,.M i r s e v i š e n e n a l a z i n n c d cg 1 e d n o tn v r e m s u u“. (NaročitL bvzoiav „Beosradskih Novina“) Haag, 19. scp'tembra. „Manchester Qiiardian“ javlja: U jednoj tzjavi L!oyda Ocorgea zastupiiicima cngleskog Union vcli se, da će sc glavnc izjavc u odgovoru Eugleskc na papintt notu saopštiti javnosii radi ziiauja. Mišljenje je Llovda Oeorgea, d a s e m i r v i š c n e n a 1 a z i u n e d o g 1 e d n o m v r e m e n u.

Podlistak.

Bora Siankovlć: Balkanski tipovi. Kara Jovan. (Nastavak). ., Kroz prozore toga sopčeta mlada ]e S^jdela kako na buuaru poje konje 5 ijihnl svatovi, scljaci. 1 kao ova Miie[nija kođ nje, tako i oni tamo, svi su ibili u grubim i novim koiijama, čije su lim uzdigmite krute jake, a opšivene iniodritn širitima, dopirale čak do vrlia Fušiju 1 čiuile da im se jače vide ujihove jbštre glave, a sad za svadbu navlaš ikratko, čisto ošišanc, i to ne glatko, jpodjednako, nego kako gde, kao na ibasaniakc. 1 svi sa velikim, zimskim jšubarama, u kratkim čakširama, siguruo krojenim i šlvenim lcada su se oni iženili, i zato su im jedva do kukova kloplrale. Ali zato opet od luikova do jpazuha svi u kožnim, bogatim, izrecfkanim 1 okićenim silavima, sa jatagajnima, raznim kratkiin puškama, nožejvima, i oko sebe obešenim kamdžijaina. I svi, ne tnnogo razvijcni, većinom imaJi, kratki. A ko je opct od njih bio ■razvijen, taj je hio i suviše, suviše duIgačak l krupan. Takvi su im bili i koinji, koje su pojili ispred bunara. Zdejiasti, ali tankih liogu i, za čudo, čisto Jjprio- čovečijili tako okrugliii, painelnili r 1ju a suviše dugačkih i gustih griva repova. Oiga je videla kako iit onl E e poje kao drugi. Dovodeći ih do kajenog korita bunarskog oni, kao da to Sl&u konji yeć ljudi, pokazujttći im na

korito, govorili bi svakome: — Pij bre! I pošto ovaj, dtigo pijući i roneći u korito, podigne glavu mljeskajući masnini brnjicama, iz kojih s obe strane cure mlazcvi vodo, i počne gledatl gazdtt svojim zasićenitn očima, ovaj bi mu zabacujući nzdu više glavc o unkaš, govorio: — E, sad idi! — I zaista konj bi na jediiu stranu odlazio dole, u štalu, a on gore, iza kuće, pod venjake ltfedj ostale goste. I ako je vrelina, sunce iek što lte prži, svi oni, tako stegnuti, prctrpani (iin kolijama, sa tiin silavima, čizmanta, ipak se ne raskomoćuju, jer to je svc za njilt znak gospodstva. Mlada posle vide, kako za njima počeše da promičti sltige sa velikim novitn bakračima pića, i <to putiiin do vrha, a bez čaša, stakleta, nego sa velikim zemljanim buklijaina, kojiina će tamo zahvatati i služiti ih. Otuda ispod iiladnjaka, počelo da dopire siian žagor, ne razgovor, sineh, zdravice, ncgo kao neko ratničko halakanje, nadvikivanjei — A dedo! Nazdravi, dedo! Zdrav si mi! — Živ si tnl! — Aha. A sa tjm halakanjem, usklicima, nastalo je sve veći šum, kretauje, zved^ kanje mamuza, jatagana, krckanjc novih silava, tako da se jnlad! ne iičini tek. I oni, i ova kuća, i ovc njlhove žene, onako u svojint krutim futama, Još krućlm i čak do peta dugačkim novim košuljama, a opet svaka sa oko pasa obešenim nožićima, laucima, pa onda one njihove ispred kuće 1 po motkatna prebačene bisage, uzde, uzengije, a dole onaj veliki oganj, oko koga su se okretala i cvrčala čitava teh'd —

sve joj sc to učini kao neki logor, kao ncko odmorište. gde sc oni sacl svi sa njom, svojim plenom zaustavili, da se odmore, pa opet nektid, daleko, neznano lcud krenu se i podjti. 1 ceo dau je otuda, iz hladnjaka, što god je dan više odlazio, svet sc sa okolnih zidova sklanjao a oni svc više ostajali sami, sve bešnje počiiijtt da preovladjuju samo njilme seljačke svirke i pesme. Sve bešnji bat nogu od njiltnih teških, jakilt igara, jednoliko, u širokim skokovima cupkanjc i silno udaranje pete o petu spekimtih čizama sa maniuzama; onda zveckanjc na ženskinjania od teških i dugačkih do ispo.d pojasa niza od posrebljcnog starinskog novca; jak šiun od lomljenja u okretanju ltjihnih krutih i jakih sukauja. A iznad svegatoga ono njihno natpevanjc izmedju muškiii i ženskih, naizmcnce. 1 to ponavljanjc istoga stiha sa zapušenini jedtiim uvom, da bi iin glasovi biii što silniji, jaoi, kao da su u selu, u planini, gde treba čak preko brda glas da dopre i razgovetno se čuje. 1 što je noć bivala: jača, oni su postajali sve slobodniji, silniji. Siguimo, sasvitn opivšl se i oslobodivši se, počeli su 1 kod same mlade da dolaze ne pitajući da li je to slobodno. I to prvo starci, dede, koji zbog svogia starcšiustva kao uajvišc prava imaju, pa onda mladji, Isprva su đolazili pojediuce, kao da joj se prcdstave, rukuju sei i dtaruju je, a posle u grupama jednako jeđan za drugim, da uskoro vrata od’ sopčeta, ostađoše sasvim otvorcna. Ali svl joj ipak prilaze sa nekkn strahom znajući da joj tlrae dosadjuju. All, videlo se, da uajvlše strepe od Jovana, svoga ,,bate“. Jer do-

lazeći jedu'ako su se uplašeno obziraii. | da ili on možda otuda iz dvorišta, ispod | hladnjaka, ne vidi. Na njihovu sreću on se beše u početku tamo zaneo, pijući i zdraveći za trpezom. Ali, kada ovi kocl mlad'e počeše u grupama da dolaze i zbog toga tamo trpeza ostadc gotovo prazna, on se tek tada doseti. i Olga zalsta ču kako on iz straha, da se ovi nisu sasviiu kod nje obezobrazili i obrukali ga, viknu zausfcavljajući: — A bre, ner taoio! Na to svi ovamo isprcu Olge pobegošc uplašeno prošaptavši: — Bata se ljuti! Ali tada se liilada di/.o i sama učini ono, što je os'ećala da treba da učini. Sama podje k njima. Već je bio prvi mrak. Uza stranu kuće o nislcoj streji i direcima bilc su obešcue i porcdjune lampe, da bi se vklielo ići tamo, njima, pod hla'dnjak. Tamo opet, okačeni o liladnjak, lelujali su se dttgački gvozdcni fenjeri, sa svojim teškim, masivjiim, crnim i zardjalim dnom, koje, kada bi fenjeri odozgo pali, čisto bi probilo trpezu. Ispod hladnjaka ležali su izvaljeni na jastucima ill sedlima. Dole u kraj žida bili su prekrštenih nogu i u red poredjani svirači, zurlaši, bubnjari; a sproću njih, ovamo do kućtijeg zlda, klečale su žene, već zaslćene Jelom i plćejn. Kada mladu uglcdašo gde k njima ’dolazi, svi, 1 liajpijaniji, kao zastidlvši se, zadržaše čaše u ruci, a žcne poustajaše uplašene. Ali mlada vide kako se Kara Jovan brzo dižo i. đa bi je sjirečio da ovamo, k njima, pod hladnjak ne ula'zi, potrča k njoj. Videlo sc kako mu se od straiia kolena u čizmama klatfi.

kako mu sc pojasi usled sedenja zbrčkali, 'te mu cela prsa, Irbith izišao. 1 zaprepašćeno i nplašcno, da niko nc čujo, čisto poče da je potiskuje uzdignuthn rukama: — Ne, kćeri', ne Olge. Ne ovamo. Prosti S.U, pijaui stt. — Ako, ako, tato! — Ne, ne... šta ćeš ti?. Nemoj t! ovlamo. Nisi ti za ovamo., < Ali mlada nedade. — Hočtt, ltoću tamo... Zašto?, Hoću ja! — 1 sva srećna, jer zna koliko ga tjtne iznenadjujo, smešeći se, poča da mu se unosl u lice. — Hoćeš i voliš? — počefo da se nadttosi nađ njtt i da razvogačaje očf, upinjući se, da iz Olgina lica tioztia, uveri se, da li je to u istini, da ona njega, njcgove, voli i zato sada ltoće i ona da je sa njima, a da to nije tek roda radi. Mlada Videla to i da bt odjcdtioin presekla, sasvitn razuveriia, kao uvredjena tom njegovom sumnjom, počeki čisto plačno đaj ga kori: — Zašto, tato, za kakovu mc ti držiš? Zar cla lie volitn, zar bih ja ovamo i dolaziia i udavala sc u vašn kuću. ~ Ne, kčeri! — I sasvim uveren, đa ih zaista otia voli, od neizmerne ra* dosti, Kara Jovau se okrenu njinu' tamo, za trpeizom, svtma, a najvišef najsitarijem u čelu sofre, starom i goto< vo slijepom deda-Mitrjt: — Deda-Mitre, l vi svi, bro, spre* majte dar, jer evo snaška „vašegs bate“ ide, da vas dvori! Svi oni na to, što eto ona, Olga, kao svaka seljanka, dolazi da ih dvorj,