Београдске новине

Broj 328. r- ~ ~ Dobrotvornl koncerat Angellne Arany. U nedjelju 2. decembra priredjuje Operska pjevačica gdjica Angelina Arany, dobro poznata u Njemačkoj I Austro-Ugarskoj u pozorišnoj dvoranl >tapne menaže („Kasine") koncerat, čija je čista dobit velikim dijelom namijenjena dobrotvornim ciljevima. Odlična umjetnica, koja se muzičkl školovala na budimpeštanskoj muzičkoj akademiji i u Berlinu kod Čuvenih umjeinika, pjevaće na njemačkom i magjarskora jeziku. Gostovanje jeduog niemačko-magjarskog umjetničkog društva po Srbiji. V & g 6 Geza, poznati budimpeštanski gluraac i dramatičar već je potpuno spreman sa svojora njemačkomagjarskom umjetaičkom družinom za putovanje po Srbiji, koje pređuzima po dozvoli vojne glavne gubernije. Predstave služe dobrotvornim svrhama. I program tih predstava več je utvrdjen. Isti ne će služiti samo zabavi, već će imati i bolji literarni nivo. Direktor društva, Gćza Vago, držaće na svoj poznati način magjarska predavanja o aktuelnim prilikama. Zatira će se prlkazati još La z a r o vi ć i Ruer, đva poznata njemačka operska pjevača. Jelena Vajda pjevaćc kratke vesele pjesme; a da bl svaki u dugom nizt; tih pređstava našao zadovoljstva, prlkazivaće Robin svoje čaroiijske vještine. Gradovi, koje će društvo pohoditi, ovako su utvrdjeni: 2. i 3. decembra u Valjevu, 4. decem. u Mladenovcu, 5. decem. Palanka, 6. 1 7. decem. Kragujevac, 8. decem. Jagodina, 9. 1 10. đecem. Kruševac, 11. decem. Kraljevo, 12. i 13. decem. Čačak. a 14. I 15. dccembra Užice. Predstavc mogu pohatijati ne samo vojnici, već i gradjani. Dnevna temperatura u Bcogradu. \' 28. novembra: maksimum u sijeuci 8.9 (prema jučerašnjem •—4.5), na suncu 12.0 (—5.0). Temperatura zeinIjine površine 7.2 (1.6) stepena Celsljevih. Sedmi ratni zajam. Ni jcdan ođ predjašnjih ratnih zajmova rije pri potpisivanju bio u tako povoljnim priiikama, kao sedmi zajam, Pod utiskom djela, koja su naše i njemačke vojske izvršile u Italiji, kao i zbog izvanrcdnili prilika u Rusiji, stvari su uzele takav preokret, da je nastalo vjerovatno, da ćc ovaj zajam blti m i r o v n i z a j a m. Aii čak i u ovom slučaju moramo sve učiniti, kako bi dokazali našim neprijateljima, da nas iinansijski nc mogu pobijediti. Takodje sa sianovišta linansijsko-poiitičkog sedmi je ratni zajam povoIjau, pošto nijesmo morali uzeti sve nepovoljnije uslove, kao većina neprijateljskih država, nego emo se u glavnom mogli dižati istog tipa. Veći prihodi u industriji i poijoprivredi, vcče plate namještenika i radnika, — to su izvori, odakle se može crpsti potpis za ratni zajam. Stainost kursa naših vrijednosnih papira, koje daju odredjene kamate, naročito državne obveznice, uvjerili su sve skeptike, da je državni kredit neiscrpan, i da se prištednje bez rizika mogu ulagati u ratne zajmove. Oni, koji su suviše oprezni, mogu se upozoriti na izjavu guvernera Austro-Ugarske Banke, d-ra pl. Popovića, po kojoj će se preduzeti mjere, da se zaštiti ratni zajam poslije rala od padanja vrijednosti. Vraćanje naše narodne priviede na mlrovni rad biće u .vezi sa potrebom kapitala, koji će preduzimači djelomice pokriti novcem, investiranim u ratnim zajmovima, tj. mobllizovanjem zajmovnih obveznica. Dok se sada sve zalihe pretvaraju u novac, ima da u buduće nastupi razvoj u obratnom pravcu. Preduzimljivost duha će se opet pokazati, tako da ulozi u ratni zajam neče biti potrebni. O ovom se vodilo računa emisljom obveznica sa kratkim rokom. U Njemačkoj se raširilo mišljenje, da će se otpriiike 5 milijardi maraka njemačkog ratnog zajma prodali, kad nadodju mirovni radovi. Kod nas imaju takodje da se provedu organizacije, koje bi uplivisale na to, da ratni zajam dospije na pijacu i da mu se reguliše kurs. Ovaj izgled na stabilizovanje ratnog zajma za buduće vrijeme poslije rata bez sumnje će povoljno uplivisati na potpis. Pošto je isključeno, da će u takvim oltolnostima viasnik ratnog zajma lošije proći od onoga, ko ima druge efekte, onda je sva* kojako u svačijem interesti, da po najboljoj mogučnosti sudjeluje pri potpisu ratnog zajma, koji danas predstavlja najbolji način za ulpg novca. Manjem se upisivaču daje prilika, da potpiše zajam putem o s i g u r anjaratnogzajma na način, koji smo ovdje opširno opisali. Upisl sc primaju, kao i do sada, kod svih beogradskih ekspozitura austrijskih i ugarskih banaka, kođ fcnda za udovice i siroćad, Kralja Milana ul. br. 5, i kod centrale c. i kr. V. G. Gubernije za upis ratnog zajma, telefon ratne centrale br. 65.

EKSPOZITORA PESTANSKE-OGARSKE KOMERCIALNE BANKE u Bčosrađu — Knez Hlhoilovn Ur. 50. Specijalno odjeiesie ga žlljanje novaca ratnlm garobljanlcl« ma i internirantma. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna. mi

Cetvrtak Narodna privreda. Kemija u službi poljoprivrede. (Nas'avak). Svjetlost utičo i na olilik biljlce'. I u torri, dakle, šlo je biljkama potrebna svjetlost u Izobilju, leži razlika izmedju potjoprivi-ednika i trgovca ili zana;I je. Dok zanatlija i trgovac bježe u gradove, te nekako sve, što mu je potrebno, od alata, pa do mrišterije, skuplja oko sebo, na što manji prostor, dotli je ratar upućen, da, kao i njegove biljkc, živi jrašireno, po seMina i pustarama, i da što više uhvati svjetlosti. v Sunčana svjeflost djelujc na bšće trojako. Jedni zraci prosto obasjaju lišće i biljku, te ih zato.vidimo; drugi se zraci pretvore u toplotu, pa griju biljku, a tek so treća vrsta zrakova zaustavi u h!orofilu, pa s njim u .družtvu istjeruje kisik iz ugljen-dvooksida i vodc, .asimilira. Prema tome nemaju svi simčani zraci jednaku vrijednost kod asimilacije, te nastaje pitanje: možemo !i doznati, koja svjetlost potpomažc asimilaciju? Ne bi čovjek vjerovao, a ipak je istina, da je gunčana svjetlost pomiješana od različno bojadisanih zrakova. O tome se možemo lako uvjeriti, alco sunčane zrake propustimo kroz proslran, skikleni klin, staklenu prizmu, i iza pfizme metnemo bijelu artiju. Bijela sunčana svjetlost raslaviće se, prolazeći kroz prizmu, u svc dugine boje, i na papiru ćemo vidjeti cn'Cuu, neraiidžasfo-Žutu, žiltu, zelenu, plam, mddru i Ijubičaslu boju. Dfl, dakle, odredimo:. koj u, odnosno koje od ovih zrakova upija blorofil, treba samo da metnerno prcđ prizmu raslvor hlorofila, pa ćemo na zutom i plavom pdlju na arfiji opazili sjehku. Hloro’fil jc, dakle, ujno gamo žute x plavo zrake, a cirvene, noritndžaste, zelene i ljubičaste je propustio. Ako je to lstina, oncla crvena i zelena. olcna, što propuštaju samo cn'ene i zc'icne zrake, moraju smetati asimilaciji, dok joj žuto i plavo stalclo ne žkodi. Istraživarijem jo dokazano, da je ovo zbilja istina, te zato 1 no meću na staklene bašte orvena i zelena stakla ncgo snmo bezbojna, žula i plava. Kad, dakle, znamo, da svjetlost podižava rastcnje bilja, i kakvo obaejonjc baš potpornaže asimilaciju, oritla naslaje pitanje: ne bisrno li mogli vješlačkim svjctIjenjem prisiliti biljku da i noću asimiura, te da tako brže donese ploda? Riješenje ovog pitanja bilo bi možda od velike vrijednosti za sjeverne kra.jeve gdje mnoge biljke nemaju svjetlosti koliko im treba. Ogiedr sa električnom svjeilošću odgovorili su na ovo pitanje ga „da“, te smo mogh prisiliti biljku, da za dvije sednrice ranije donese plod, nego njezine noću neobasjavane drugarice. A što nije postignut i bolji uspjeti, krivo je samo naše vještačko osvjetljenje, kojc se ni blizu ne može mjeriti sa sunčevom gvjetlošću. Kalco se, kao što smo spomenub, dieanjem troši organska tvar, a asimilaeijom opet pravi, to se sanio od sebe razumije, da biijka, kad napređuje, mora Vjše asimilirati nego što izdiše. Asimilacija ide samo za dana, a tnora naknaditi i za disanje noću i zbrimrii se za napreclovanje bilja, za hranu gljivama i životinjama, kao i za ogrijev. Ogledi su dokazalr, da asimilacija trava 4 —o puta nadmaša disanje, a kod nekih đrugih biljaka nadmaša disanje čak i 30 jputa. Ulogu svjetlosti kod asitniiacije protiunačićemo ovako: Mi zamišljanro, da svaki hemijski elemcnat kao i svako jedinjenje, ima u seln neke-pritajene sile, energije, i kad se s drugim elementom spaja ili rastavIja, onda se množina te energije mijonja. Kod većine elemenata pretvara ao jedan dio pritajene, hemijske silo Jrod ppajanja u toplotu, koja se u atrnosl'eri izgubi, tc dobijemo hemijskom cnergijonr siromašniji spoj. Pomiješajmo npr. 4 grama sumpora sa 7 grama finih gvožđjauih pilotina, pa ih zagrijmo u staklenoj cijevi; oni će se početi spajati i kod spajanja tek razvili veliku mjiožmu toplote, Kad se jedinjenje od gvoždj’a i sumpora ohiadi, jamačrio je onoliko siromašniji cnergijom, koliko jc jcdinjei.ju lophite oiišlo u vazduh. Zato se jedinjenjo i prikatzuje sasvinr drukčije nego sumpor ili gvoždje. I kad bi sađa hemičar htio iz ovog jedinjonja natrag dolnti sumpor i gvoždje, znate It šta bi morao uraditi? Morao bi ovom jedinjenju sa strane dovesli ojict Lar onolilco toplote ili diuge koje sile, koliko su gvoždje i sutnpor otpustili toplole, kad su se spajali, đa opet pumpor bude sumpor sa onoliko prilajeno sile, koliko je i prvobilrto imao. Ka:l s fcog gledišla sudimo o asimilaciji, izlaži, da su žuti i plavi sun'čani zraci zato potrebni, da rastave kisik od ugljika, naknadivši im onu energiju, šlo su kao toplotu iggubili, kad su se spajali kod gorenja Sli disairja. I tako ugljik i kisik sad opet ifcnaju hemijske piilajene sile, to se mogu nanoc'O spajati i oslohadjati toplote, koliko su dobili od žute i plavo svjetlosti. Na taj se način i mi grtjemo, kađ ložimo peći ugljenoin, pritajeuira sunčaninr zraciina, što su možda prijo toliko i toliko sfcoljeća ozaravali bilje; i vozeći so Eeljeziucom nodi nas ona sila, koju prvF zemljini naraštaji nQesu umjeli' upotri jebiti u svoju koristl (Nastavlće se.)

BEOGRADSKE NOVINE A. Grin: TAJANSTVENA OTMIGA. (Nastavak). Po tom je detektiv prišao prozoru, i pomno ga je ispitivao, kao i sve pređmete, što su se oko njega nalazih. 'Saua je Hill vidio, da se od prvoga sprata od kuće odvajalo neko spoređno krilo, koje je pvakako docnije dogradjeno. Sa prozo ra mogh gte lako dospjeti na krov toga krila a sa krova opet na jedrru teraBny sa koje su se mogli spustili u baštu. Pre-' matome put, kojiin je odvedena djevojka, ni najmanje nijo bio vratolomair. Hill je već počeo pomišljati da je cjela stvar bila vrlo nevina, kao što se sVrikog dana dogodja(ju. „Otmica'^ koju je valjda izveo kakav đjevojčin Ijubacmik. No na jedanput mladi policajac. stuknu. Ko je na prozoru, koje na lestvicama, što su do njega dfOpirale, bio je na nekoliko mjesta opazio kiv. Možda je dakle jpak izvršcn kakav zločin. Hill stade sada sa mnogo većim interesovanjem nego do sađa razgledatr ćilim, kojim je biia zastrta soba, na kojemu je poslije krafkoga .vremena na najvećo zaprepašćenje gdje. Daniels takodje pronašao na nckoliko mjesta mrIje od krvi. „0 Bože moj!" zakuka domaćicai J(j ubiše je zlikovci! Ubiše, kuku, šta da radimo?“ ^PosIaću po g. Vćiisena", odgovOli Hill, koji 8c ipak nijc jisudjivao da primi na se oidgovomost za ovaj slučaj, kojr je ! )o svima znacima izgledao vrlo ozbijan. On stoga sidje, pošalje Jlarrisa, koji je čekao u hodniku, sa izvještajem u policijsku upravu, pa se zatim vratio u sobu, iz koje je izveđena otmlca, na> dajući se da će pronaći još kakve znake, koji bi mogli poslužiti objašnjenju stvari. No l pored najmarljivijeg traženja nije baš ništa više mogao pronaćl. Uskoro zatim stiže g. \Vilsen. Oštrim okom staroga policajca brzo je sa sviju strana ćutkc razgledao sobu. pa jc zatim izašao u veliko predsobije, sa kojega su se spuštale stepcnice a gdje ga je čekala gdja. Danieis. „Umijetc li mi reći, kako je izgledala gospodjica?“ rcče on domaćicl. „Opišitc mi je... kakva joj jo bila kosa, kakve su joj bile oči, lik i t. d. „Boga mi, pravo da vam kažem gospodine, ne uniijem, „zbunjeno promuca domaćica-. „Najbolje, ako budete pitali koju od siužavki!... Čekajte, zvaću Jiašu Famiv ona je najviše imaIa posla sa njome.“ Gdja Danijels otrča i poslije. nekoliko minutl dovede Ijepuškastu mladu slttžavktt nešto djavolastog izgleda. koja Je vrlo živalmo odgovarala na Wi!senova pitanja. „Boga mi, gdjica Ellen bila jc lijepa djevojka,“ reče ona, vragolasto odmahujuć! glavom. „Bila je bijela k*o snijeg, cmih očiju i vranc kose. Ono znate, što se stasa tiče...“ Fanny zadovoljno pogleda svoje oblo, punačko tjelo. — „Biia Je cjosta mršava.“ ,,Je li tako izgledala gospodjica?" zapita Wilsen gdju. Danijels. „Jeste, jeste, baš tako“ ođgovor! ova i dade služavki znak da se udalji. ,,U kući smo dakle svršili posao,“ reče Wilsen, „sada valja pregledali baštu. Hajdemo g. Hilll" No taman su bili sišli u donjc predsoblje 1 htjedoše poći, kađa kroz neka pohočna vrata udje u predsoblje visok, i suv čcvjek, otmjeno odjeven, sa: š»eširom u ruci. To je bio gospodar kuće g. Biack. Policajci, ugledavši ga nehotice stuknuše. a domaćica sva pocrvene. G. Biack, na čijem $e gordom i sumornoni licu opažao izvjestan izra z melauholije, kao da i nije bio ni priinjetio njih troje lli pak namjerno nije htio đa sc obazire na njih. Na ime, kada se Wilseu pokioni i poče da mu govorl, g. Btack kao da se trgao iz dubokih misli i nekim začudjenim pogledom odmjeri detektiva. „Dopustite, da vam se pređsta vini,“ započe ovaj. ,,Ja sam Robert Wiisen, činovnik osme oblasne policijske uprave. Jutros smo izvješteni, da je nočas na neobičan način iz vaše kuće nestalo jedue djevojke, koja je hila kod vas u službi. S toga smo došli, da vidimo, u čemu je stvar i nije li kakav zločia po srijedi. Oprostite đakle, što sam bez vašega znanja đošao u vaštt kuću, a što se daljega rada tlče, stojim vam iia raspoloženju." Black je namršten i očito ljut slušao policajoa; u mjesto da odgovori ovoine, on sc okrete domaćici riječima: ,,Ta zar stc zbilja tako ozbiljno primili cijeiu ovu stvar?“ Gdja. Datiijels samo klimnu giavorn. Bila je svakako još jednako toliko zbunjena, da nije mogla ni riječl izgovoriti. „Nikako ne mogu zaniislili," nastavi g. Blaclc ,,da je sve to zbilja biio potrebno. Djevojlca će se svakako sama vratlti, a ako se ne vrati “ On prekide govor slegnuvši ravnodušno ramenima i stade oblačiti rukavice. „Dopustite gospodine," umješa se Wilsen, ,,Ni mupi ne izgleda važna sama činjenica, što je djevojke nestalo, aii nam izgleda sumnjiva okolnost, što je ona otišla u društvu ljuđi, koji moraju da su predhodno na nedopušten način ušll u vašu kuću.“ „Zbilja saimnjiva stvar,“ dobaci g. Black, nepokazivajući medju tlm ni najmanjeg interesa za ovo pitanje. „Ako je zbilja tako kao što vi velite,

29. novembra 1917.

ondia imate pravo što ste se dali na izvidjanje ovog dogadjaja", ja ne želim da ometam vlast u radu ali . . Opet prekide govor slegnuvši ramenima. Wilsen ga oštro pogleda. „Ako bi ste imali dobrotu,“ reče on sa naročitim naglaskom, ,,da na nekollko časaka podjete sa ranom u djevojčinu sobu, ja bih viam podnio dokaze o tačnosti svoga mišljcnja." „O, molim, rnolim. ja priznajem tačnost vašega mišljenja i bez dokaza,“ hladno odgovori g. Biack. „Ako ste zbilja pronašli što naročito u sobi, onda je najbolje, ako sc budem pokorio vašoj želji. „Koja je u opšte bila njena soba, gdjo. Danijels?“ zapita on domaćicu. ,,Ja... Dala sam joj sobu na drugom spratu“, zbunjeno promuca đomaćica. „Znate, gospodiuo, soba je velika i svijetla, zgodna za rad,... pa onda, ona je, znate, bila tako krasna djcvojka... “ G. Black nestrpijivim pokretom ruke dade ženi na znanje, da ne govori mnogo, već da ih odvede u sobu. Umjesto toga gdja Daniels Iiitno pridje Wi!senu i šanu mu na uvo: „Nebiste trebaii truditi g. Blacka, da se penjc uz stepenice. Bilo bi potpuno dovoijno, da ste mu rekli, kako ste našli otvoren prozor i otkinutu zavjesu.“ No Wilsen kao da i nije čuo njenc riječi, potrča za g. Btackom, koji se sa Hiliom već penjao uz stepenice. ,,0, Bože moj, ko se nadao, da će ovo ovako ispasti!“ progundja žcna, sva blijeda. Nekoiiko trenutaka riješavala se kuda će, zalini se trže i brzo podic za gospodom. II. Sa izrazom čovjeka, koji se nerado odaziva neprijalnoj dužnosti bio je g. Black stupio u sobu nestalc djevojke. Više iz učtivosti nego iz interesovanja za stvar slušao je tumačenja g. Wilsena, koji se trudio da nni dokaže, da je po sredi nasrlna otmica. „Kao što vidite,“ reče policajac, „djevojka nije imala vremena ni da ponesc najnužnije odijelo." Da bi ovo potvrđio Wilsen htjede otvoriii fijoku jeđtiog; ormana, no toga časa mu pridje gdja. Daniels, koja inu ne đađe da dira ma šta od stvari njene štićenice. Detektlv odmah odustane od svoje namjere. „Imate pravo,“ rečc on, Izvinjavajući se, ,,za sađa još nemamo potrcbe, da do sitnica pretresamo sobii!" „Onđa vam ni mojc prisustvo nije više potrebno," reče g. Black. „Ako smatrate, da je sltieaj zbilja toliko ozbiljan, da bi bila potrebna istraga, izvolite učiniti sv'oju dužnost. Ja vani' u tome neću ni u kcliko smetati." On se jedva primjetno pokloni i izadje iz sobe, na osobito zađovoljstvo gdje. Daniels, koja se sađa, pošto joj je gospodar izišao, ni najmanje više nije protiviia, kada je Wilseii opet pošao djevojčinom ormauu, pa stao otvarati jednu za drugom fijoke i razgledati njihovu sadržinu. U jednoj fijoci detektiv nadje, brižljivo zastrtu bijelim platnom haljinu od plave svile, fin okovratnilc od čipaka, dragocjen ,,broš“ i uvclu kitu crvenih ruža. Policajci začudjeito pogledaše jedan drugoga. ,,A čije je to?“ zapita Wi!sen gđju. Daniels, koja sada ni najinanje više nije bila uzbudjena, već mu sasvlm mirno odgovori na pitanje. ,,To vam ne umijem tzbliže objasniti," reče otia. „Znam samo toliko, aa je gdjica. Eilen ove stvari donijela sa sobom.“ Po tim se slvanma može vidjeti da ona nije bila obična švalja, već da je ranije svakako bolje živila.“ \Vilsen je samo pogleda, pa zatlm sidje opet u donje' predsoblje, dok je Hill čekao gdju. Daniels, koja je rcdom zaključavala sve prostorije. Kada i njilt dvojc stigošc dolje, Wilsen izjavi želju. da u kratko sasluša cijelu poslugu. Cim je domaćica bila otišla da sakupi svu služinčad, stari pollcajac reee svome kolegi: „Slušajte g. Hili, ja sam maločas razgledao g. Blackovu sobti za rad. Da znate. kako je otmjeno namještena! Baš ml je žao, što jc i vi ne možete vidjeti." Izgovorivši te riječi, WiIseJi namigiiu okom, što je za Hilla, kojl ]e dobro poznavao narav svoga predpostavljcnog, bio znak, da je iskusn! policajac ti toj sobl našao kakav važan znak za dalju istragu. Razumije se, da je Wi!sen time još većma izazvao radoznalost svoga pomoćnika, koji je uz to. kao što rekosmo, bio neobieno častoljubiv. Hill ugrabi priliku, kad je Wilsen saslušavao poslugu, pa neprimjećen i sam ode u g. Blackovu sobu za rad. Stupivši u nju, mladi policajac na svoje najveće čudjenje opazi, da ona ne samo nije bila raskošno namještena, već naprotiv vrlo skromno, pošto nije čak ni ćilimom bila zastrta. Jedino što je u njoj padalo u oči, b!la je sllka u krasnom zlatnoin okviru, koja je predstavljala mladu 1 lijepu Žensku oholog izraza lica, čije su garave i vatrene oči ukazivale na veoma bujan tempcramenat. „Ovo mu jc vjerovatno sestra,“ pomisli Hill, našavši da dama na slici dosta liči na g. Blacka. ,,Odveć je moderno odjevena, da bl mu mogla biti majka." (Nastavlće se.)

Strana bPoslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj niemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 28. novembra. Zapadno bojište: Front priiestolonasljednika R u pprechta bavarskog: Od podne je u FI a n d r i JI artfljerijska vatra izmedju h o u t h o u Is t e r s k e šume i Zandvoorde bila živalina, a kod Paschendaele dosligla je ona pred veče najveću žestinu. S obiju strana rijeke Scarpe vlada pojačana borbena djelatnost. Na cambrai-skom bojištu u zoru je žestokom vatrenom borbom otvoren napad, što su ga Englezi svježim divizijama poveli protiv Bourlona, F o n t a i n c-a i naših položaja, koji s« oslanjaju na ta mjesta. Zapadno od B o u r 1 o n a njiliovi napadački redovi I oklopni automobili, koji su išli ispred njih. s k r h a n i su našom vatrom. Izmcdju Bourlona iFontaine-a protivnik je poslije nekoliko uzaludnifi naleta prodro u našu odbranbenti zonu. Privrcmcno smo bili izgubili Bourlon i Fontaine. Na engleske odredc, koji su ogorčenom borbom po kućama tih mjesta bili jako proredjeni, naišao jc protivnapad naše pješadije. Ova jc, napađajući obulivatom i sjajno vodjena, u herojskom naletu povratila pomenuta dva sela i odbacila protivnika do bourlonske šunte. Palo nam je šaka preko 200 zarobljenika i mnogo mašinskih pušaka. U prvi mrak popustila je žestoka vatra. dok su mjestimice pješačke borbe trajale do duboko u noč. Front njemačkog prijcsfolonasljednika: Sjevero-zapadno od T a h u r e-a Francuzi su u toku jednog svog neuspješnog preduzeća ostavili nekohko zarobljenika u našim rovovima. Na istočnoj obali M a a s e artiijerijska je vatra prije podue znatno zadobila u žestini, dok je od podne spala na stepen osrednje uznemiravajuće vatre. Front vojvode Albrcciita wurt’emberškog: Sjcvero-istočno od N o m c n y-a krenuše jaka francuska odjelenja protiv našili redova. Odbijena su u borbi prsa u prsa. Istečno i uiaćedonsko bojište: Nije bilo zainašuije borbette djđlatnosti. Taiijansko boiište: Nema ničeg novog. , Prvi zapovjeđnik glavnog stana pl. Luđcndorfl.

PROTEST SPORAZUMNIH SILA PROTIV RUSKE PONUDE ZA PRIMIRJE. Ženeva, 28. novembra. Sporazunme.vlade riješiie su, da ruskom narodu objave svoj protest protiv ponude za primirjem, koja predstavlja povrijedu loudonskog ugovora. a Francuska napose protestvovaće još i protiv povrijede francusko-ruskog ugovora o savezu.

PETROGRADSKIM BANKAMA ZABRANJENA PLAĆANJA U INOSTRANSTVO. Mjera protiv sporazutna. Rotterdam, 28. novembra. ,,M o r n i n g p o s t“ javlja iz Petrograda, da je ruska vlada zabranila petrogradskim bankama, da izvrše plaćanja u inostranstvo. List veli. da Je ta mjera upućena protiv sporazutna i đa će đoći još do sasvim drugih stvari.

SASTANAK SKANDINAVSKIH KRALJEVA. Stockiiolm. 28. novembra. U vezi sa predstoječim sastankom trojice skandinavskih kraljeva u Gltristianiji, saznaje jedan ovdašttji Hst, da taj sastanak ne će donijeti sklapanje naročitog skandinavskog trojnog saveza, več santo čvrstu odluku, da se I dalje nastavi politika stroge neutralnosti,

NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 28. novembra. W o 1! f o v ured iavlja, da je u engleskom kanalu djelatnošču njemačkih podmornica i opet potopljeno 12.500 tona neprijateljske brođarske zapremine.

ODLOŽENI IZBORI U FRANCUSKOJ. (NaročiU brzojav „Beogradsklh Nov!na“) Bern, 28. novembra. Kako javljaju iz Parisa, o d I o ž e nl su izborl za komoru. koji su se trebali izvršiti 1918. god. s obzirom na to, što u glasanju ne bl mogli učestvovati stanovnici zaposjednutih kraJeva i zarobljenicL Zaikonodavnl perijod sadašnje komore produž e n j e d o 1920. g o d.