Београдске новине

m Br. 343.

Izlazct dnevno u jutro, ponedjeljkom posllje podne«

Pojtdlnl brojovl: 11 kntMtau I tr. e«U M djttf 0

Ina «na prtrali* m cljtal li.,

.10 .13 taJara = Oglut po cljmlki.

loootno orotplotoi jnm m OmUmm o latm .... Mrr*t»toJ -Slansip, 0«d.Hans|nWl

U aclaUia krajarlaa 4nrtT»>i)sa n 1ia nmrrMJa 8'U loartraaatra 4'UO

Urotfnlltvo: BEOORAO, Vuko Koradžlćo uL bro| 10. Tolofoa bro| OS. Upravo I prhaon|o pratpfato TopllNn venao braj 21. Toiotoa brej 21 Prlatonla oglau Knuo Mtballa sL bra| 3& Totofoo br 240.

BEOGRAD, subota 151. decembra 1917.

Godlna III.

Nove stranačke borbe u Rusiji. — U Sredizemnom moru ponovo potopljeno 50.000 tona. Uništen čitav transport brodova. Clemenceau protiv Caillaux-a.

Ratni izvještaji. tzvjeStaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 14. decctnbra. lstoČno bojištc: Brekid borbi. Breuovori o primirjn traju. Talijansko bojišto: Izniedju Piave i Brcnte. poitovo je o/ivjela borbcna djelatnost. -t Načeinik clavnog stožeTa. Izvještaj niemackog vojnog vodstva. Kb. Beriin, 14. đccembra. Zapadno bojištc: Front priJesiolonasljcduika R u pp r e c b f a havarskoc: U Flaudriji jo samo u malo ođsjeka I>ila žirahna topnieka đjelafnost Istočno od Bullecourta pokliSali su SEnglezi, da povrale izgubljene rovove. .Ovdjo kao i kod je<biog vlaslitog napada južno od St. Quentina nanije!i smo neprijaiolju žestokim prepadima s mina. ma znafnu Stetu. Front njeniačkog prljestolouasjjednika: Koa jednog njemačkog izvidjačkog fifipada sjeveroistočno od Craonne zacobljcn je izviestan broj neprijateljskih vojnika. Front njemačkog prijestolonasijed«ika i vojvode Albrechta: Sjeverno od S t.. M i h i e 1 a, sj verno i istočno od Nancv-a, ka|o » na Hartrn a n s w e i 1 o r k o p f u pojačann francuska vatrena djelatnost. Istočuc bojište: 7 'Pregovori o primiiju traju. Maćcdonsko bojištc: • Nema m’šta naročitoga. Talljansko boiište: Na pojedinim mjestima ižmedju Prcntoi Piave došlo je u rezi sa imanjim borbama do žestokili topničkih Iiorbi. Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff. Noui svijet. Dok Evropa, ovako u oblacima disna od baruta, izgleda kao haos, u kojne još sve vrlje i ključa, a još ništa nije dobllo stalna oblika, dotle se u crnom dijeiu zemlje dešavaju značajni 'dogadjaji, koji očigledno odaju odredjcne plattove. Poslije besprimjerno velike i junačke borbe nijc vojska gcnerala pl. Lettow-Vorbecka doduše poražcna, ali Je pred više nego desctorostrukoin prcanoči Engleske I južnoafričke Utiije morala evakuisati i posfjednjl položaj u njemačkoj Istočnoj 'Afrfci, te se povući kroz portugalske linije u portugalsku Istočnu Afriku. iTitrte jc ispjevana velika junačka pjesma o njeinačkim istočnim Afrikancima

v najdirljivijoj tragici! Kad bi Englezi imali bar trunak osjećanja stida, oni bi morali ovaj dan ožaliti u pepelu kao največu mrlju sramote u svojoj krvavoj istoriji! • A oni se ne će ni radovati. Ne bi onl nikada osvmjili ni njemačku Jugozapadnu ni istočnu Afriku, da tiijesu hnal: veliku pomoč Bothlne JužnoAfričke Unije. A ako dodje igdje do ozbiljnog rješavanja težnja za ocjepljiv r anjem mnogobrojnih dominija od kraljevinc, to če biti svakojako u južnoafričkoj Utilji. Burskl ustanak pod Devvetom ođtnah u početku svjetskog rata ugušeoi je doduše. ali liarcdui pokret medju pravim Burima ojačao je prilično, tako da englcsko gositođstvo nije bogzna kako sigurno, i ako ga potpomaže Botlia, engieski plaćenik, koji je, budi uzgred rečeno, špatijolskog porijekla, a ne burskog. Buri nijesu ni do danas oprcstili Englczrma sramna djeia, koja ovi imaju na duši, te če ižvjesno upotrijebiti priliku, da objav r e sv'oju nezavisnost, jer je Albion sada u svjetslcom ratu mnogo oslabio. Da II če oni pristati da njemačku juvo-zapađnu i niemačku istočnu Afriku —• gdje oni sada gospodare — prilikom mirovnih pregovora vrate Njetnačkoj, — to je tek pitanje. Niemačko susjedstvo bilo bi im isto tako slabo po v r oIji, kao i englesko. Prelaskom posljeđnjeg njetnačkog istočnog Afrikanca tta portugalsko zemijište tnožda je udaren osnov za osnivanje velike samostalne afrikanske države. Medjutim se trudi Francuska, da ostvari svoi davnašnji jedatt pian, t. j. da francusku Sjevernu At'riku stopi u jednu oblast sa svojim e.kvatorskiin posieđom pod svoiom v r rhovnom vlašču. Ova oblast pružaia bi se od Sredozemnog mora do obale Slonove kosti. Nedavno jc slavila traticuska kolonijalna štatrma smieli tnarš komandanta iz Timbuktu, koji je besz nenrilike prošao Saharu od Altrrra do Tintbuktu preko In-Salah, dakle put ođ okruglo 2000 kflometara. S ounltn pra\'otn doduše hvali se ovo djelo ne satno sa sportskog i naučnog glcdišta, nego i kao djeio velike političke vrijednosti. Može se označiti kao preteča izvodjenja projekta trans-saharske pruge, koja b! u slučaju da se ostvari, v'ezaia Srednju Afriku sa Parfsotn pntovanlem <od šest dana. Ova pruga b! otvorila oblasti tteproračunljivih privredtiilt vriiednosti i skoro neiscrpnog cniog ijudskog materijala, koea „grande nation“ sada dvostruko više treba. Još u početku svjctskog rata dizali su se u francuskoj znatniji glasovl, koji su — kad počeše dnevui ogromni gubitci frattcuski — predlagali, da se galiiska rasa regenerlšc miješanjetn sa afričkotn krvlju. Ako Francuskoj podje za rukoin, da stvori ovu kolonijalnu državu, onda će ncizostavno, čim prije mogućc, izvršiti revanche za svoje poraze u ov r om svjetskom ratu, puštaojem ogromnc crnačke v'ojske protiv Njemačke. To več višo nijesu maštarije i prazne kombinacije, ne-go strogo iogički zaključcl za svakbga, ko timije čitati istoriju. Nesv'arljivim zalogajiina čovjeČanskih ideala, kc»je Englezi i Fraticuzi nose k neutraloima, oni sigurno neće ni jeđan zub izgubiti. Oni poznaju samo svoje želje za silom i gospodstvom. Da bi postigli svoje ciljevc. oni će mirne duše na oltaru svoga idola priklati cijelo ostalo čovječanstvo, bilo ono bijelo, cmo, žuto ili mrko.

Ruslii ! rumuitjski presoi/orl o miru. Sastanak ruskih izaslanika sa zastupniciuta središ.'tjiN vlasti. (NaroStU brzajav „Bcogradsliib Novina".) Petrograđ, 14. decembra. Petrogradski brzojavni tired javlja: Rusko izasianstvo zn pregovoro o prjmirju noćas je otputov-alo fi prorna učinjenoni sporazumu sastaće se sutra u pbdne sa zastupnieima središnjih v’asti. Osim zastupnika političkili gfranaka; koje su narodni povjeieniri radi pregovora ovlastili, nalazo se tt izaslanstvu još i stručina lica i Ezaslanici vojskri i lloie. Savjet narodniii povjeren.ka će još jednom pozvaii savezne zernijs, upravo predložiti im, da učcstvuju u pregovorirna za mir. Ako saveznici na taj pređlog ništa ne odvovoro, sva će odgovornost na njih pasti. Rusko izasianstvo će produžiti pregovoro o primirju. U tome ćo potpomoći moralna snaga ]x>bjedonosne revolucije radnika i seljaka. Iz'rianslvo jo svriia, <ia nćotka topovo i p'iiske, Jiilo na frontu, hilo na istočnomt i Cmom moru. Ono će pregovoio obončati sa z-ključenjom Jprimirja. Ono ee ili produžiti kako iii jo počelo, kao opunomoćem zas'.upnici {rcinije, na koje suimprti pogledi milijuoa radnika i vojnikali cije’og svijola. Jedita vijest pnrigklh listova. (Naročltl brzojav „Beograds'sib Novlna") Bem, 14. decembra. Pariski listovi donose oVu, očevidno iuspirisami vijest: Dosadanji pregovori izmedju lioijševika i Nijemaea nisu imali nikakvih va v n : jii» usp'e'ia. Bolj. ševiki namjeravaju, da u đ mom Irenutku prekinu pregovore s Nijemcamia i da sastave opšti mirovni prozram s pozivom na savezniko, da mu se pridmže. Ako b; se saveznici tomo i>rotiri'.i, holjieviki bi se tada smatrali kao opravdani i s’ohodnt đa stuj>e u pregovore za zaselian mir i da ga zaključe.

Oogodjaji u Rusiji. Boijševiki objavili rat Kalodjiuu. (Naroćitl brzoja-v „Beogradskih Novina".) Berlitt, 14. deceinbra. „Vossische Zeitung“ javlja ir Ženeve: Prema petrogradskim vijestinia vodje boijševika su objavile rat Kaledjinu.

Borbe I/medju Kaledjitta 1 boljševika. Kb. Amsterdam, 14. decetnbra. Jcdna rijest Reuterova iz Petrograda veli: Po jedttom bcžičnom. brzojavu obsijeda Kaledjin građ R o s t o v. Kod Rahličmana otpočela Je borba. Čete boljševika pomagane su topovltna crnomorske mornarice. Kcđ Bijelgrada traje žestoka borba. Obe stranke su pretrpile velike -gubitke. Kadjctska manitestaciia n Pctrogradtt(Naročitt brzojav „Beogradskih N’oviiia") Petrograd, 14. đecembra. Juče su pređ Tavrijskom palačom kadjetl održali nianifestaciju, u kojoj }e sudjelovalo nekoliko hiljada osoba. Otprilike 30 osoba prodrlo je u palaču i izjavilo, da su onl ustavotvorna skupštiua. Petrogradska brzojavna agencija označava ovaj dogadjaj kao neozbiljan i smiješan. Apšenja kadjetskili vodja. (Naročltl brzojav „BeosradsfcHi Novlna") Amsterdam, 14. decembra. Reuterov tiređ javlja: BoljševičVa vlada izdala je proklamaciju, u kojoj napada konstitucionaine demokrate 1 kadjetsku stranku kao buntovničke I proliv-revolucijonarne organizacije i smatra ih kao neprijaleije naroda. Mnogi vodje kadjeta tiapšeni sit. Zvanično ttiišl.ienje. (Naročiti brzojav „Bcozradskih Noviua".) Petrograd, 14. decembra. Jučerašuje demonstracije kadjeta znače niihovu nemoć za prikupljanje ma i tnaniih masa za aktivnu borbu. Njihova manifestacija prikupila je po nlicama sattio nekoliko Iii’ljada ijudi. Demonstracije u Tavrijskoj palači ])okazale su, kako su njihovi pokušaji neozbiljni. Socijallste i konstitiiauta. (NaročiU brzojav „Beogradskib Novlna") Petrograd, 14. deccmbra. Revolucljonanii socijalisti sa Ijevice izložili su svoje stanovište za konstituantu na svom kongrcsu. Vodja K a r e 1 j i n izjavio je, da će narod biti za konstituantu. Ako bi se ona opirala, da prizna vlast naroda, postaviče se on iznad konstituante. Jedan drugi vodja ' rij: Auih revoliicijonara izjavio je: Ako konstituanta primi dnevni red sa raspravljenjem o p i t a n j u m i r a i zemljišnog posjedit, onda če se izbječi konflikti. Ako li bi počcla raspravljanjem o organizaciji viasti savjeta, onda bi sukpb izmcdju savjeta i koustituante postao neizbježan. Govomik je zaključio izjavom, da bi tt trenulku najoštrije klasne borbe, u trenutku. kada Kornjilov i Kaledjin napreduje protiv Moskvc i Harkova, ako se ne ostavi vlast u rukama savjcta, ovo bi značilo samoubijstvo sociialne poHtikc. Pomorska borba izmedju Nijemaca i Engieza. Prve glasliie. Kh. Hangesund, 14. decetnbra. Juče se čtila više sati kanonada zapadno od Utsire, a najjače "od 1 do 3 sata poslije podne. U Bronđasund je izmedjit Hangesunda i Bergena stigao> jedan jako ošteeen cngieski torpedui brođ. ža pojedinosti se neztta.

Njemački pomorski napad na englesku obalu. Bez njeuiačkih gubitaka. Kb. Berlin, 14. decembra. Wo!ffov ured javlja: Jednovremcno s napadom na trgovinski saobraćaj na cngleskoj istočnoj obaii napale su 12. o. mj. lake borbene sile pod vodi stvom itomorskog kapetana K o 1 b a ponovo sprovodni vlak iztnedju Bergena i Šotlanda. Jedan sprovodni viak bio je sastavljeti iz 6 parnih bro.do\ r a sa ukupno 8000 brutto registrovanlh torra, niedju kojima su biii jedan oružani engleski parni brod i engleski brodolomnik ,,P a t r i d g e“ i četiri artnlrana broda uništena su za vri'emc borbe. Engleski brudolomnik „Bcllam“ pobjegao je oštećen. Naše borbetie snage povratile su se bez štete. sa povećitn brojem zarobljenika, tneđju kojima su i 4 časnika.

OfcnzKm protlu Itnšile. Francaski pomoćni zbor. Kb. Paris, 14. decembra. Vojni odbor sctiala naložio je šenatofima Le Herissen, Berangeru, Michelu, Cornellu, Cassetiveu i Canveinu, da poliode frattcuski ekspedicijoni zbor na talijanskorn frontu.

Pooštreni podmornički rat Potapijauja u Sredozeninoui ntoru. P o t o p 1J e n o 50.000 b r u t o t o n a. Kb. Berlin, 14. decembra. Wolffov ured javlja: Našc pođmornice su ponovo u Srcdozemnonr moru potopiie 12 parnih brodova i (> jedrenjaka s višc od 50.000 b r tt t o tona. Većinu parobroda, uprkos najjačem osiguranju, naše su podmoruice i razorači svojim pogodcima izbacili iz sprovodničkih povorki. Živahna djelatnost sprovodtiih brod'ova bila je u svim slučajima bezuspješna. Transportni saobraćaj za Italiju i ratna prištaništa u Sredozemnom moTit znatno jc otežan. Naročito je zapaženo, da se tnedju potonulim transportnim parnim brodovima nalazio jedan veHki parobrod na putu za Italiju. Medju jiotopijcnim brođovittia nalazili su se dalje: naoružani engleskl parnf !)rod ,,Careina“, 5685 tona, „Coi-

Podlistak. Mtlica S. Vlatkovlćeva (Donjl Lapac): 0 napjevima iz Krajine. Ovdje ću, da ubilježim ttekoiike Llčke narodne pjcsme Iz t. zv. Krajine, nekadanje Turske, dijela naše Hr.vatske, koje pjevaju dotttaće sdjanke, djevojke. Svaka pojedina pjestna ve- i ćinom sastoji od dva reda ili po više njili u stiliu. Djevojke svoje pjesme pjevaju u kolu (a kolo itn je isto, kao I pjesma dva po dva) ill nedjeljom I praznikom na prčlu (sastanku). U prkos ratnom vremeuu 1 bijedi, sa kojom se borl naš narod i u normalno, mimo doba, takovl su sastanci vrlo česti! Ličkl pojedinac naučen na borbu, naučen, da mu je suđbina maćeha, mnogo lakše snosi terete današnje, nego ostali, koje je priroda raznježila i koji su navikli na obilje 1 bogatstvo svoga kraja. Ličkoj ženi nikada ne ćeš vidjeti suzu na oku; ona znade svoje srcc da stegue, i pred svijetom Joj sc činl ogromna sramota pokazati ju. Oh, kolike li muke golemo' i snažno srce stegnutll Drugi put ću o tome, a sada fivo djevojačklh napjcva, kojih je tekst 1 arfja originalt •' *’ '

Drago moje, tl tte roni suza, Kad ti sliši 1 ta vojuička bluža. Bojno polje do sad sa-m te klela. Sad ću više, diika mi ne piše. Ja ću plsat* pisnto na majora, Da mi moje drago vratit’ tnora. Kažu meni četiri vojnika, Da je moja zarobljena dika. Caruj care, Bog Tl dao zdravlje! Pusti momke — ostašc dje\ r ojke. Moj draganc I jesi i nisi, Oženi se, da viditn čiji sR Brcna mi se kosa od prkosa, L’jeVa strana, brcna mi se sama. Koji mbmak nije za vojnika. Neinoj curo, da'ti bude d&a. Ja sirota, dika mi sirota, Nije nam se ljubitl sramota. Dodji dragi i sinoć si rek3, Jabuka te na pendžeru čeka! Diku dfčl kosa do pd čela, Mene moja maramlca bjela.

1 Sliši — doltkuje.

Misliš gade, da tiisani čeljađe, Što na sebi ne nosim hiljade. Ne kititn se traŽeć Scbi para, Pravoj curi tte trcba gjcndara!’-

Vojislav J. Kulundžić: Sreća, OI spi . . . <>! sp: . . ,.o! spi . . . Tiho je. Mi ćutiino mukom i slušamo. Sve sneva pretvorene u ćutnju. tiliost . . . Jcdan . '. . dva . . . Jcdan . . . dva . . . Veče pada. Okolo nas jc tnrak. Lica nam se sijaju kraj ognjišta, naspram vatre. Senke drhte . . . Cutnja . i . San . . . Mrak . . . Mi sncvanto . . , Uspomena ide tiho, lagano; Pre mnogo godhta . . . Vatra plamti, naše oči gledaju u sjajni plamen. Oko tias se sliva ritam 1 iiarmonija. Duša počinje da se budi. Kao san! . . . kao sanl . . . Mi držimo rnke na kolena kao pokajnicl mislimo o prošlosti što je mlnula. Osećamo kako Ikroz naša srca

a Ojendar — široki i dugački komad baršutia (somota) u obliku pačetvorine, Isprišivan dukatima 1 krunama, koje su do sad naše djevojke no•ile oko vrata, a siže do koljentu

prolazc vctri negđašnjcg prolcća i usite naše šapćtt: Jesen . . . Jescn . . . Jesctt . . . I u toj noči, u ćutnji dubokoj sa tugom, tražimo uju, srećtt. Vaj . . . gde jc? . . . gdc jc? . . . A sve okolo nas tt mraku kao da nam šapće, kao da nain veii iz sviju stvari što čute. O! . . . spi; . . . o! sp!... o! spl... 1 dalje liuji vetar i, vatra plamti a časovnik bije: Jcdan . . . dva . . . jcdatt . . . dva . . .

Bora Siankovlć: Balkanski Tipovi, Paraputa. Za njcga se u varoši ne bi znalo. niti bi ga tako sa pažnjom gledall kada sa on, kao svakada obično subotom pred mrak, pojavi u čaršiji i na tilici. Sav naguntan, debco, sa po desct I više pari starih košulja ! gača uvijenih oko sebe i pun drugfh krpa koje on jednako kupi i halapljivo trpa u svoje pazuhe, nedra i nogavice. Drugi, od tlh silnih krpa ne bi mogao ni da kroči a kamo li da kao on još I poskakuje pređ svetom i gomilom dece, koja bi se nakupila oko njega derući se iz svega grla pokazujući na sebe:

— Paraputa! Paraputa! - A još manje bi se ozbiljnijl, starijt trgovci i hadžije osvrtali na nj da nls« znali, da njega još jednako kod sebe drži, hranf, čak 1 sada, već ostarela itadžika, Tašana. Ona evo dvadeset godina kako tie izlazi iz svoje kućo niti sc pojavljuje u svet. Pa i sada tna da od starosti vcć obnevidela i jeđva ide poštapajući, pored nekoliko snalta i tolikili slugu i siuškinja što ih ima tt kući ipak ona ne da da je ko zaitteol u tom njenom dvorehju i služetiju oko Parapute. Jednako, kao u prva vremctia, kada je još bila mlada i zdrava ona i sada satna ćlsti ono njegovo scpče u konie on noćiva, sama ga nadgleda, hrani i gotovo jedino oua što sa ttjlme 1 razgovara. Tako, zna se, da kada b! Paraputu tta ulici opkolila deca bacajući na ltj već upotrebljene žižice vlčući mu? „Ziža, žiža!“ I kada bi on od toga. prestrašen. da se ne bi možda upallo I sa njlme izgorele na njetnu one krpc. koje on godinama na sebe skuplja, počeo natrag kući da beži i da pomamno, bacajući se kamenjem oko sebe da juri po dvorištu, da će onda tako pobesneloga i obczumljenoga moćl samo ona, Tašana da umiri. Tada će ona onako stara stenjući početi da silaz! hiz stepenice svoje dvospratne kuće I početl JoŠ odozgo da ga umlrava: