Београдске новине
Strana ». .. . Književni prijegled MihovII NikoflCi Knjisa plesama. Povođom 25-godišnjice književnoa rada Mihovila Nikollda izdalo je dru5tvo hrvatskih književnika u ZagreJiu medju svojim izdanjima „Savremeni hrv. pisci“ (knjiga 42.) zbirku sabranih pjesama Nikoiićevih. Nikoiić, jedan od osnivača D. H. K. bio je ugledan predstavnik Mladih u borbi protiv Starih. Danas kad je ta borba prestala posvemašnjim zanijemjcnjem Starih, a konsolidiranjem sila Mladih, ima ta zbirka đvostruku vrijednost: estetsku 1 književno-istorijsku. Ova je knjiga cjeloviti prikaz potpunoga Nikolićevog rada u stihu i zato je ispaia opsežnija (186 str.). U nju su ušle i pjesme iz ranijih pjesnikovlh zbirka, a Ima u njoj i tridesetak novih, u zbirkama još neobjelodanjenih pjesama, a 1 'još nigdje ne štampanih. Tako ova knjiga nosi na sebi biljeg i iz nje struji dah čitavog pjesnikovog života i rada. a ne samo slotnaka. Knaiga je ukrašena dobrom slikom pjesnikovom. Pretplatnici ,,Savre.menika‘ dobivaju je za K 1.50, dok joj je knjižarska cijena K 2.50. Pretplatnici „Savremenika" upravljaju svoJe narudžbe na upravu D. H. K, Zagreb. Gunđulićeva ul. 7, I. Nova drama Petra Petrovića. Kako Javija „0 b z o r“, predao )e pozna'i naš drajnatičar Pecija P e t r ov i ć upravi hrvatskoga kazaiišta u Zagrebu komedijtt pod imenotn ,,P 1 j us a k 1 !, koja bi se itnala prikazivati još ovoga mjeseca. Premijera rečene kotnedije iščekuje se u itašitn literarntm I pozorišnim krugovhna s velikim interesom. Komeđiji je gradja uzeta iz seoskoga lićkoga života, u kojemu je eto pisac ,,Rkaća“ znao naći ne samo tužaih, nego i veselih i smiješnih strana. „Hrvatska Nj!va“. Primili smo 40. broj revijalnoga tjednika „Hrvatska Njiva* s ovirn sadržajem: Dr. Ljudevit Prohaska: Posjedovna politika u ratu. — Prof. Ljudevit D v o r n i k ović: Umjetnik i publika. — Juraj Demetrovlć: Za organizaciju narodnoga rada. — Dr. Ivan K r n I c: Jeđan naš radnik (Nikola Andrić). — U smotr! se osvrće N i k i a s na dobrotvornu akciju hrv. vlade te na anarhiju u našoj narodnoj prehrani, dr. J. Hadži osvjetljuje spolna poremećenja prema novijim naučnim rezultatima, Krešimir B e n i ć prikazuje koncerat gdje. Maje de Strozzi, Dr. D. P. ocjenjuje FonVizinovu komedlju „Nedorasli" i t. d. — Listak: P. Arambašin: Bijelac. — Godišnja pretplata „Hrv. Njive“ iznosi K 30.—, pojedtni broj 70 fil. Narudžbe prima uprava lista u Zagrebu, Nikolićeva uL 8. „Žettski Svljet“. Primili smo 4. 6roJ toga mjesečnika za kulturne. socijalne 1 političke Interese jugo-slovenskih žena, što ga izdaje I uredjuje gdja. Zofka Kveder-Demetrović, s ovim sadržajem : Z a g o r k a: Hrvatska izborma reforma i žene. — Ksaver Meško: Človek. — Božo Lovrić: Seljaci. — Dr. D. P r o h a s k a: VojnovtIćevi ženski likovi. — Mihovil N i k o Jić: Stišaše se . . . I. R. Gazvoda: Rat i selo. — Marija K m e t o v a: Naši otrocl — Zofka Kveder: Eliša Krasnohovska. — Darinka M. Odoyić: U noći. — Ave S. Vjerska: Žrtve. — A. R.: O učlteljlcama, Zofka Kveder: O Ruskinjama. Dječji Svijet: Božićna noć (Manica Komanova); Telemak (A. M. Sandučić). — Prosvjeta: Gajeva mati (dr. D. P.): Pismo iz Trsta (Marija Skrinjar); Naše tnane — naše rane (Z. R.). — Staleškt interesi žena: Žene I pravnička zvanja (Dip); Pokret za zaštltu ženskoga rada (M. T.). — Lisnica uredništva. Godišnja pretplata „Ženskog Svijeta" vznosi K 16.—, pojedini broj K 1.50.Narudžbe šalju se na izdavateljicu u Zagrebu, Pantovčak 1 b. M. Arcybažev: Sanjin. Nakladom „Humoristične kujižnice“ Izašao je ovaj čuveni roman u prijevodu D. P. Gjorgjevlća. Dok je u njemačkim, tt nas raširenim tedanjima, mnogo toga Ispuštano, hrvatski je prijevod potpun, preveden s ruskog originala, a dodana mu je i piščeva autobiografija. Kad je uapisan ,.Sanjln“. pobudio je u cijelotn svijetu slian Interes i izazvao goiem dojam, pogiavito zbog novog, modernog shvaćanja spolne Ijubavi. Osobito je glasovit vanredan opis prve ljubavne noći Sanjlna I Ijepotice Karsavine u čamcu na rijecl za tople ljetne noćl... Djclo je pisano neoblčno umjttničkom snagont i radi novih piščevih pogieda na život, Ijude I ljubav zanimivo. Cijena \t1o ukusnom izdanju K 5.—, elegantno vezano K 6.20. Narudžbe prima ..Humoristlčna knjlžnica" Zagreb, Vojnička ulica br. 13.
Razne vijesti. UmJetnost I Ijepota. Već je toliko puta pisano o HjepLn glutnicama, da se makar Jednom eto može čuti nešto I o ružnlm glumicama. Znamenita frankfurtska glutnica Karolina LI n d n e r. koja je đjelovala preko 40 godina u Frank(urtu i svojlm gostovanjima bila poznata po cijeloj Njemačkoj kao prava »uamenitoat svojega doba. dokazuje
Nedjeij*
BEOnRAPSKE NOVINE 16. decembra 191T.
Brol 344.
nam. kako Je prava umjetnost u ttanju nadvladatl. Kako jedan glumac. kojl je l Karollnom Lindner prijateljevao, prlča, nije priroda ovu veliku umjetnlcu obdarila sjajnotn vanjštinom. Blla je to naznatna osoba, crtama Hca manjkala je svaka ljupkoća. Pa kakve je uspjehe postila ružna ta umjetnica! Njezin prijatelj priča: Glas, koji se pronosio o nje®Inom talentu, omogućio joj je gostovanje na beriinskom dvorskom pozorištu. Tada je na istom pozorištn oduševIjavala opštinstvo Amalia H a i z i ng e r u cvatu svoje mladostl. U onaj istl dan, kad je Haizingerova slavila oprosnu svečanost od pozorišta 1 opštinstva, prijavila se Karolina Lindner kod berlinskoga intendanta, da nastupl svoje gostovanje. Grof Brdhl, tadanji intendant, očito još zbunjen od Ijepote gJumiee Haizinger, koja se netoin oprostila od sviju, gotovo da nije znao sakriti iznenadjenja, kad je proinatrao došljakinju, koja mu se predstavila Karolinom Lindner. Sav smeten uplta je intendant u kojoj ttlozi žcli debitiratl. Lindnerova reče tt Margareti u .,Hagesfolzen“, No Brfihl sve više I više u neprflicl držao je svojom dužnoščtt đa novu gošču odvratl od takva preduzeća I pošto bi biilo previše delikatno da spomene razliku u osobama obiju rivalica reče on samo da je gospođja Haizinger upravo u toj ulozl slavila pred nekoliko dana silan triumf i da bl gospodjica Lindner ntožda bolje učinila da izabere koju đrttgu ulog«, koja bl zahtijevafa manje sposobnosti. — Recite samo gospodine grofe ođvratila mu je na sve to glumica ja sam vam prerttžna u poredbi s Halzingerovom. — To ja nijesam kazao — odvratl Brfih! rezerviratto — naravski da se ponajprije gieđa na umjetničku siposobnost je-dtte glumlce. — Vidite, tako i ja mislitnl odVrati Linđnerova. — Nipošto iie sunmjam u vaš ta= lenat, ali bih se ipak usndio savjetovatl vam, đa se uloge Margarete okanite, jer bl to tnožda bilo preteško. — Pustite me, molim vas, da odtgram tu Margaretu u ime božje, jer na koncu konca ipak nosim samo ja svoju kožu na pazar. Orof siegne ramenima I odvraH: — Dakle na vašu vlastftu odgovomost. Bruhl je na Lx> poštto s njoruei osobl'ru i sav 'očahm isrvmovijedao čiiavu stvar, a na dan predstave koraČao je meminto sobom sve. u strahu, kako će stva^ ispasii. I kad je đoš'o doha za predstavq„ izjavio ie još: „No, danr.3 ćemo šta doživith‘1 i zapntio se u svoju ložu. I doista su nešto doživjedl Katvilma Lirtđner stupila jo na pozornicu i tiho mrmljanje pubiike, koje nije nlšta đobra obećavalo, pozdravi gošću. No onda se odazovu prve riječi sa njenih usta. MrmIjanje se pretvorilo u poviadjivanj'S < kađ je Lindnorova svrška čin s monologora, podigla se hura ođuševljenja. Kako je star slador? Već u najstarije doba uživao je čovjek u slatkoj hrani i npotrebljavao u ttt svrhu najprije med. No i naš je slador davnog postanka. Obično se navodi, da su vojnici Aleksandra Velikoga bili prvi Evropejci, kojj su ttpoznaii slador, i to u Istočno-j Indiji, domo\ini sladorne trske. Stari su Grci i Rirnljani dobro poznavali slador. Ki* nezi dapače tvrde, da su ga 2000 godina prije Evropejaca poznavali i pravili u velikitn količinama. U 1. stoljeću poslije Kr. pravili su slađor Iz sladorne trske osobito Saraceni i donijeli tu biljku u Egipat, Siciliju i šnaniju. U 9. I 10. stoijeću bijaše Aleksandrija giavno tržište za levantinski slador U to je vrijeme neki Miečanin izumio metodu za čišćenje slađora, od čega su Mletci imaii velik prihod. Od sada se u zapadnim krajevima šlri slador svs.više, osobito otkako su se samo tom hranotn spasili od giadl Križari za opsjeđanja Arche i Maashe. U poiovici 16. stoljeća kušali su Francuzi, da u svo-ju domovinu presad-e sladornu trsku. no rađi jakih zima nije pokus osobito uspio. Kroz cijeia-su još stoljeća innogi narodi Evroipe slijedeći stare običaje. zasladjivali jela jedino medom. OixL 1747. otkrio je kemičar Marggraf, da u sladomoj blitvl imade mnogo (14%) siadora. G. 1801. osnovana je prva tvomica u Achadu (Šieziiaf, koja iz Mitve vadi slador. — Dok je još nedavno u sladoru vidiio čovjek sair.o poslasticu, danas znade svatko z a veliku njegovu hranivost Snšenje drva elektrlcltctom. U velikim šumama, gdje se siječe drveće u velikim množinama, imadu znatnu vrijednost razne metode sušenja, jer omogućuju brzo upotrebu posječenog drveta. Na tom se poiju otkrilo. da električna struja, svojim prolazom kroz stabla, fli daske, vrlo pospješuje sušenje, pa su upotrebom ekktričnog sušenja sve ostale metode postale suvlšne, izuzev konačno sušenje na vazduhu. Uredba za ovu metodu sastoji od pile i lokomobiia s dinamostrojem. Odsječena svježa stabla Isplle se na mjestu u daske 1 poredjaju u hrDe, a u ove se, kroz kojih 10
satk šalje Iz dlnamostroja jaka izmjenična struja. Posllje jedne hrpe dolazl druga na red, a sad treba, da se drvo Još nekoliko nedjelja suši na vazduhu. KoIIku nam toplinu daje Sunce? Već nekoliko đeocnija nuštoje ?fzičart raznih naroda, da što točniie izm;ere toplntu, koju Snnce šalje na našu Zemlju. G. 1915. dovršena stt teška ta mjerenja u astrofizikalnom opservatoriju Smithsonian institucije u Washingtonu, pa ćemo ovdije izvijestiti o tim mjerenjima. Toplina, što je ptima od Suiica neka površina na Zetnljl, zavisi ponajpače o prilikama u uzduhu (zetnaljskoj atmosferi) i o položaju Sunca na nebeskom svodtt. Da se ti promjenljlvi utjecaji puste s vida, uzeta je za mjcru t. zv. sunčana (solama) konstanta, t. j. toplina, kojom bi Sutice ngrijalo u 1 mimtti površinu od 1 četvornog centlmetra na našoj Zemlji, kađ ona ne bi imala atmosfere. Kod tog treba, da laj četvorni centimetar stojl okomito na sunčanim zrakama, 1 da od prindjene topline ništa ne izgubi. Dok se ne uzima u račttn utjecaj atmosfere, izvode se tnjerenja — naravno za veđ'ra neba i mirnog vremena — pomoću već dugo poznatog aparata, koji se zove pdrheliometar. No utjecaj atmosfere je vrlo zarnršen 1 u njegovu odredjenju postoji glavna poteškoća. Tople sunčane zrake imadu vrlo različne đužine vaia. Prolazom kroz atmosferu ue gube one jednoliko od svoje jakosti (inteuzi'tcta), već se osobito I gttbe zrake s kratkim 'd-užlnatna vaia i to odmah u najvišitn zračnim vrstama. Amerićki fizičaj Langl«y -i;to je vaIjaiva metiođa, kako se ima određiti gubitak u atnnoeferi. Aparatom, koji se zove boloraetar, (u novije se vrijerne upotrebljava spektrobolograf), određjuje 30 napose toplina za svaku vrst sunćanih zraka uz razne položaje Sunca. Pokusi se prave £ na bregovima raznih visina i tako s9 ođredjuje gnbitak u stanovitoj zraćnoj vrsti. Iz mnogo takovih mjerenja rnožo se veiikom sigurnostl zakljućiti, koliki jo ukupni gubitak sve đo granica atmosfero. Ovom metođont — poslije smrti Langleyeve — ođredjivali su sunčanu konstantu cio decenij njegovi učenici Abbot, FowIe i dr. I našli, da za razđoblje 1902.—1913 njezina srednja vrijednost iznosl 1.933 gram-kalorije u minutl. Nesigiiruost iznosi 1% ove vrijednosti. Mjerenja su obavljena največlm dijelom u Ametricl: u astrofizikalnom zavodu u Washingtomi, na postaji MountAVilson (visir.a 1830 nt), te na više bregova s visinama đo 4500 m a napokon i u Africi, Pokazao se zanimljiv rezultat, da ova Iconstanta nema uvijek fstu vrijednost, dakle đa toplina, što dolazi k nama. ne zavisi samo 0 prilikama u atmosferi, nego i 0 prilikatna 11 a Suttcu. U isto vrijeme, kada je na postaji M.ount-Wilson izmjerena najveća Vfijednost ove konstante, dobivena je i u Alžiru najveća vrijednost. U mijenjanju ove konstante pokazaia se jasna pravilnost: promjena se ponavlja svakih 7—10 dana. Osim ovili ustanovljeiie su i dugotrajne promjene, koje bi imale bitt 11 savezu sa sunčanitn pjegama. S po'znatom sunčanom konstantom možemo izvesti više zanimljivih račttna, možemo na pr. izračunatl toplinu, koje Sunce šalje na našit Zetnlju. Uzmimo na čas, da sunčane ztrake padajn okomito na ravnu kružtiu površinu, veliktt kao zemaljski meridijan. Svakl četvortil centimetar te površina dobiva 2 gramkaiorije tt miuuti. Uzmetno li, da je ista toplina jednako razmještena po cijeloj površini zemaljske kugle, onda 11 a svakl četvorni centimetar njezine. površine đolazl četvrti dio, naime ‘/a gramkalorije u mmutL jer te površlna Zemlje četiri puta vcća od površine meriditana. U godini dana došlo bi tta 1 cm 5 60 X 24 X 365 X */» = 260.000 gramkalorija, a na cijelu Zemljit 1340 trilijoma kiloeratnkalorija. Ta bl topiina biia đovoljna, da rastopi 40 metara dcbeli sloj leđa oko cijele Zcmlie. Zanimljiv je i račun. kollku bl radnju mogla trajno vršiti sttnčana topll11 a. Dobivamo za njtt ogroman broj od 230 bilijona konjskih snaga. Santo mali dio ogromn-e ove radnje dostaiao bi za sva industrljska poduzeća na ZemljL
A. Grln: TAJANSTVENA OTMICA. (Nastavak). Za io VT.ijemo, bura se bila silno razbuktaia; s'ara se knća tol ko tresia, da je izgledalo, kao da će se svakog čas* srušiti. Grad je prš'ao o pr'aorska okna, a fjrom je neprekfdno odjokivao po planini, kao da pucaju topovf. Biia je to zbilja strašna noć, pa mi je bilo neobično mik), što sam b‘o našao ?krovišta, ma da mi vlasnik kuće nije uiivao naročiho« povjerenja. Pošto je p-ošio jedno poia sata. opet se pojavi ona mlada djevojka: „Spremi'a sam gospo. dirtu sobu“, rečo oaa tihim i Ijupkim glasom. Ja s mjesta ustadoh, jer me bio odjednora obuzeo toiiki umor, da sam rnkslio, da ću na, nogama zaspati. Ja, da-
kle odmah pokupih svojo stvari i podjoh, i'ne obraćajući pažnju na to, što mi je gazđa naglašavao, đa se ne dam luznemiravati treskom što ga je izazivala nopogoda. Vrata i prozori, rekao je još, do duše su vtIo labavi, ali 6e za to njegov stari krov ipai izdržaff dvu buru, kao tolike đruge. Djevojka uze svijeću i jx>rlje pivda me, da me odvede u sobu, za koju su vodili neko uske, trule drvene stepenice. Soba je bila prostrana, ali je ipak u njoj bilo nekako zagušljivo. Velki krevet, na kojemu su biie nar.iještene guste zavjese, jzaprernao ju je skoro do polovine. „Zar iza ovih zavjesa da spavam“? zapitah zlurado, ,,Pa tu ću se ja ugušiti“. Ona bez riječi ođgrau zavjesu, učtivo mi poželi laku noć i izadje iz sobe. Stadoh se radožnalo obazirati po pustoj sobi, u kojoj je bilo samo preko jpotrebnog namještaja, svaka bi se ćas mrzovoljno zagleđao u krevet, ko;i je inače bio vrlo udoban. Za đ'.vno čudo bio je izmnada iščezao moj rnaiočašnji urnor, pa se tek poslije podužeg vremena uajzad; odlučih, da jjgnem. No prije no što ću to učiniti, ja. za svaki slučaj zaključab vrata, a iz novčanika jzvadih svežanj^ .tiovčanica i sakrih ga u neki spoređni idžep svoga prsluka. U poia odjeven a ne ugasivši lampu legoh u krevet i najsad zaspah. No znam, koliko sarn vtomena hio spavao kad so iznenada trgoh, osjetivši, da me jo neko p'pnuo rukom po čelu. Na svoje najveće čudjenje opazih Lolu pređ sobom. U rukama je držala moj kaput, nudeći mi ga na oblačenje i reče tai prigušenim, drhćućirn glasom: „Brzo &e obuoile i podjite za mnom. Ne smijete ovdje ostati, jer ste u opasnosti. Ta slušajte sarno, kako se trese oijela kuća =— svaki čas se može arušiti". Ja sam se i suviše bio zaćudio, da bih sc odmah sjetio šta da joj odgovor'rm. „Ta, liajđete za Boga“l poatovi cma, očito nestrpljiva. ,,NI po koju cijenu ne smijete ostati ovdje. Ako biste ovdje poginul!, menl bi pao grijeh na dušn“! ,,Pre.tjenijete“! retkoh ja, ne pokazujući se ni tt najmanje voljan, đa je poslušam. ,,0ve su stare kuće nraogo čvršće no što izgledaju, a i ova će vaŠa kuća izdržati još mnogu buru, prije no što se jednoga dana srttši“. „Dakle, veb'te, da ja pretjerujem“? odgovori ona srdito. ,,Ta slušajte sam«“. Zbilja, oluja ja toiiko bjesnila, da je čovjek mogao vjerovati da će se kuća srušiti. „Užasno vrajem©“, rekoh ja. ,.Samo što je napolje još gore nego ovdje". ,,Da se ne plašite" ? dohaci ona. ,,Ja ću ići 3 varui". ,,U tome slučaju —odpočeh ja, ali me ona ubrzo prekide, ne iopustivši mi da budem galantan. „Evo vara šešira i torb©“, a ti'sku za pecanje morate osiaviti ovđje“. ,,A što, gospodjice" — zapitah ja. ,,Ne govori'o ništa“i prekide me ona, naginjući se preko ograde od stepenica i prisluškivajući. „Moj otac i moj brat“, prođuži ona zatjm, „našli bi, da je ludo, što klazito usrijeđ takve oluje, ali to ne treba ni najmanje đa vam smeta. Dok se gođ budete nalazili u ovoj kući, vami prijeti opasnost, a tek na drumu bićete u safiumosti'h No sačekavši moj odgovor, ona brzo sidje niz stopenice, i pošto viđe, da ja idem za njome, otvori vrata od gostrnsko sobe i uveđe me u nju. N&mogađoh sebi ohjasniti, šta me je to tištalo u ovoj sobi, ma da se ništa u njoj nije bilo promjenilo, od knda sam je dva sata ranije bio napuslio: vatra je u pećr i dalje tinjala, stari zidni sat mirno je kueao đaije, kao i prije na sfolu je člciijila stara lampia i sl:al o je os\jetljavala rdjetki namjestaj po njoj. Sve je dakle bilo kao prije. Ali su zato ona dvojica, otac i isiu, izazivali u meni vjorovanje, da ini prijcli neka neizvjesna opa.snost. U nefcom sumornom ćutanju, Bjedek su uza zid } gledali namršleno preda se. Oni su zbilja izgledaii kao da spremaju neko zlo, tako đa sam ja postepeno dolazio do uvjerenja, da je ipak pametnije, da so ja izmaknern nj hovom domašajn. Ja se uptitih vratima, ali me Lola zadrža. ,,Siditey-u“, reče ona bratu, koji je tnrzovoljno gledao preda se, otključaj vrata i pusti gospodina da izadjei On veli, da prl ovakovoj buri uije siguran u kući, koja se tnože svaki čas sruštti, pa bi za to htio otići, I to ođmah“, đodade ona odlučno, kada je primjeHla, da brat i ne misli, da se odazove njenom zahtjevu. „Putpuno je lud, ako pri takvom vremenu hoće da ode“, progundja njcn brat, mršteći se na djevojku. ,,A tl sl još ludja od njega, kada mu još poviadjuješ. U ostalom, k.ao što vidlm. hoćeš da ga ispratiš, a ja se I suviše bojim za tvote zdravlje, da bih to mogao dopustiti**, Ona kao đa i nije čula njegove riječi. „Hoćeš li otvorltl vrata?“ zaplta ona Još ieđnom. ,,Neću“I odcovori on nabus to. ,,7a ključao sam kapiju, pa ću je too i svakog dana tek u jutru olključati". Loia još većma preblijedi ali iz njenib garavih očiju sijevala je nepokoljehIjiva volja. Ona se sada obrati oeu: , Neko mora otkfjučati vrata“, reče o°a odlučno. „Gospodin hoće da ide, pa nemamo prava, da ga zađržavamo. Ako nećeš ti da mu otključ&š kapiju, ja ću sarna otvoriti“.
Starac planH t u najvećoj Ijutint po. dlgnuto ruke navali na kćer. No ova mu mimo i odlučno doviknu: ,,Ni koraka bliže, inače gleđaj, šta ću baciti a vatru, gledaj, uništiću ono, za šta bt ti Bto puta dušu đao“l - - ‘ IzgOvoriy§t te r?feći, 011 a izvuče iz hedđra svježanj barlknoita i učini pokret, kao da će ih baciti u vatru. „Nevaljalice" I uzviknu joj otac, ali ipak nelvotice stuknu i požurlnirn pogledom stade zvjerati u bantnote. „Znaž šta je, oče“, reče ona slo. ibodho i minio, „znaš, da nemam običaj* da mnofio pričam. Možeš me ubiti ili ina. će uraditi samnom, što god ti je volja, ait tek gospođin će večeras izaći iz kuće, inaćc ode ovaj m vac u vatru"! Staiac jo uriao od muke, ali se jpak ndje micao e mjesta. Ali u taj mah njegov sin polete na sestru, da joj otme banknote. No ja ga iiz sve snage udarim, tako đa se onesvijcsćen stnnoglavio na pod. Lola pak, kao da ništa nije ni bilo, bacn u vatru banknotu ođ ;»et funti sterlinga*), koja so za tili čas preivori a pepeo, Ovo je toiiko razdražilo starca. da je u pravom smislu te rijećl jjočeo bjcsniti. „Stoj!“ doviknu on kćeri i za tili čas otvori vrata. „Evo, sada idite s miliim Bogont, kad ste luđi“, ttrlao je u mahnitoj srdžbi. „Daj Bože, da vas prvi grom udari! Ali, prije no što vas pustim, daj mi prvo novac!“ Lola se nije ni najmanje obazira!a na njega, već je minto zapalila fenjer, govoreći rni poluglasno: „Izvollce vi samo naprijeđ, evo mene za vami“. ,,Nikako“, odgovorih ja. „Napustlču ovo mjesto samo s vami zajeđtio“, *) oko 129.— kruna (prev.) (Nastaviće se.)
Poslijednje brzojavne vijesti. NEUSPJESI KALEDJINOVL Kb. Petrograd, J5. decembra. Izvještaj petrogradske telegrafsko agenc’St: Revolucijonarne trupe zauzele suJ?ostov, NahičevlTag a n j e r 0 g. Kaledjin i>onuđio je predsjcdnicima opština u NovoČerkasku i Rostovu pregovore o o b ustavljanju borbe. SUDBINA ENGLESKIH PODANIKA U RUSIJI. Kb. London, 15. decentbra. Reuterov ured javlja iz Petrograda: Više od 150 engleskih podanika, uključivo d;ieca i žene, ovdje je zaustavljeno na daljem putovanju. S.ada inj je službeno saopšteno, da će dobiti putnice za nastavak putovanja. POJEDINOST! o potapljanju TRANSPORTA BRODOVA. Kb. Kiel. 15. decentbra. W 0 1 f f 0 v u r e d javija: Iskrcanl su zarobljenici iz borbi sa sprovodnim brodovima prilikom potapljanja poznatoga transporta 12. decembra. Od zarobljenika bila su 3 časnika i 21 mornar od ettgleskog razarača ,,P a t r i tg e“, 11 ljudi sa posade stražarskog broda „Livingstotie" i 1 časnik i 14 Ijudi sa đrugog jednog sprovoduog broda. Od ovih zarobljenika deseiorica su bili ranjent. Za đivno čudo Englezi još ni dan-danji ne javljaju ništa 0 potapIjaniu ovoga sprovoda. USTANOVL.IENO PODMORNlCKO ODJELENJE. Kb. Berlin, 13. decombra. Službeni list za nie^ačku nmrnari cu javlja: da je u carskoj pomorskoj npravi usfanovljeno naročito podmorničko odjeljcoije, koje ćo raditi sve do svršetka rata. KAZACKI zbor. Kb. Petiograđ, 15. decembiu. Izvještaj pe'i'ograd ke b zojavue agencije: U Smoljenskom institutu o<lržat je kazački zbor, na kojemu je učestvovao kazačka odbor, što su ga k;u zaci donskih i kubanskih pukova> i ba, terija, razmještenih 11 a sjevernom bojištu, bili uputili svoruskom kongresu sovjeta. Zbor je primio ovakvu rezoluciju: Cianovi sovjeta vojničke orran z'c j? vrše protiv revolucijonarnn nr pa''anrlu i pujdaju kazake na bra'oubtlački rat. Po, što želinto spriječiti miješan’e drucih organizacija u kaznčke s'vari, to nmedjujemo, da se svuda moraju po'pomagalt Lenjinove trnpe i da se odmah uapse članovi savjeta vojne organ : znc je. Zbor je zaključen u srijedu. pa su se neposredno poslije tosa njecovi učesnici nnoružani dali na apšenje člaaova savjela vojničkih organiza i;a.
Narodna privreda. Kalem-grančice treba seći samo sa zdravih i rodnih voćaka. Neki su vočari uob'čajili, da kalemerančice samo sa mladih voć'aVh seku, koje još ni rodile nisu. Imao sam pri’ike da vidim, da je jedan voćar u svome voćnjaku, krešući u mesecu de:embru Bvoje voćke, posečene jednog d šnje le, oraste brižljivo pribirao i za kalemio-