Београдске новине

OCUUKADSKE INOVINE 28. decembra 1917.

Broj 855. VrJjcme na Balkanu. 27. decembra izjutra: U zapadnoj Albaniji, sjevernoj Srbiji i sjevernoj iVlaŠkoJ mtitno i jako sniježno, u Makedoniji djelimično sniUžno vrijeme. U cstalim krajevima oblačno. Književni prijegied Hrvatska Njlva“. Primili smo 42. broj revijalnoga tjcdnika „Hrvalska Njiva' 1 s ovim sadržajem: Dr. Lj. A.: Nešto o ličnoj slobodi. — Dr. Marijan Stojković: Prosvjetno-knjiŽevne struje i težnjc Slavena u prvoj polovici XIX. vijcka. — Prof. Kulišić: Nazori o ratu sa stajališta etike. — F.: Za budućnost grada Karlovca. — U smotri raspravIja J. Demetrović o našem političkoni životu, N i k i a s o lošim posliedicama gospodarske politike u Hrvatskoj, dr. M. Mctikoš o paroor.;.1aistvu lcod nas, dr. E. Kuče r a o osnovnim filr.zoiskim problemima u iirv. vuhu, dr. L. Thailer o medicinskom fakultetu, dr. Ivo Po 1 i t c o o papiniatoj Hrvatskoj i t. d. — Listak: Jos. K.: Božiči. — Godišnja pretplata „Hrv. Njive“ stoji K 30, pojodini broj 70 fil. Narudžbe prima uprava lista u ZagreIni, Nikolićeva ul. 8. „Kniiževni Jug“. Primili smo prvi broj ovc nove književn© i urnjelničke revijo sa o obibim sadržajem i nrnjetničkim doda.kom. Naslonii list i inicijale izradio j© prof. 'T. Krizman. List i/Jazi dvaput m'esečno latinicom, črtilicom i flovein kim prilozima. Godišnja prelplata iznosi 32 K, polugođišnja 10 I\, a čtetvrtgođ'šnja 8 K. — Pojedini broj 2.50 K. — Rukopisi. pisirui i novac šaljo se na ađresu: ,,Knjiievni Jug“ — Zagreb, Gundidićcva ul. br. 29. Prctplata so šalje unaprijcd. ,,Priroda“. Primili smo 10. broj „Prirode", jKipularno-naučnoga časopBa, što ga izflaje Hrvatsko prirodosIo\Tio drušlvo u ZagreLu, za. mjesec decembar. Sto dalje, što ustrajnije, to je ovaj list vhc bo'ji i bolji. Krcat sadržajem, ©prem'jen Ijctpim slikarna, što sadvžaj upo'punjuju, možc da zadovolji svakoga prijate’ja ne eamo prii'odnib nauka, nego nopće svakoga prijatelja lijepo knj’ge. Članak dra S f j. Gjurašina o jesen'kom padanju lišća pisan je vješlinom iskusna bolaSaičara i dobra popularizatora. Lijeno jo tu razjašnjeno mnogo fiziološ' o p’tanje, a najvdše pitanje, zašto neke biljke odbacuju pod jesen svoje lišće, a neke ga zadržavaju. Ova naoko neka rasipnost |vrirodo lijepo je rastumačena i istaknnta sva svrsishođnost prircd oga djelovanja. — Davorin Trstenjak, uvaženi naš pedagoški pisae, poznat je u nas i kao vanredan popularizator pritodnih nauka. To je nesumnjivo dokazao svojini ^ticama", što ih je u nekoliko svezaka izdalo đruštvo sv. Jerolima. Malo je u nas djela takove vrsti, pa je šieta, da je Trstenjak napustio to tako potrebito popuiariziranje prirodnih nauka. Sad kao da ga je ,,Praroda“ povukJa natrag »a njegovo pravo po'.je, jer evo i u ovorr hroju od njega sjajnoga članka 0 pjevici ptici trsteujaku. Kako li je samo vješto opisao svoga pernatoga imenjakal Ona lijepa riječ narodna, koja je tako Trstenjaku poznata, prelijeva se u pjajnim bojama u tom člauku. Pa onaj tirirodjeni njegov hurnor. Zaista poseI>an nafin populamoga pisanja, pa vječna štcta, što se nije bacio svom snagom 1 na druga polja prirodnih nauka, da >mm ih na ovaj način dofara. — U ovom je broju' a jedan članak pisan slovenštinom. Napisala ga Slovenka Mar.ja

Žcljcznička stanica Alto da Scra naliči ponješto gornje Štajcrskom mjestanca Miirzzuschlag-u pod Semeringorn. I tu je vanredtio svjež vazđuli, a dažd pada u tim krajcvima u svako doba dana. Brijegovi koji obrubljuju željezničku stanicu leže svojim vrhuncima u vjeČnoj magli. Na brijcgovima u šumama vidjaju se krasui zaselci u švajcarskom slogu. U mjeseciina julu i augustu vlada u tiin krajevima, koji ležc na 23 stupnju ptxl ckvatorom prilična zima, pa već pogledom na visinu od 1200 metara nad morcm. U božićno viijeme i u mjesecima januaru i februaru ima tu ista temperatura kano u Evrorpi junu, julu i!i augustu. U maglovitoj daijini u srijed prašuma vidi se neka naselbina u kojoj su se naselili Svajcari i Tirolci. Bližnji .vrhunci S e r r a d o M a r pokriti su snljegom. Put iz Alto da Serra u Santos spada medju najkrasnije svjetskc •gorskc željcznice. Prarovi, viadukti, ponori gdje čovjeka hvaća strava, kad yoz kraj njih projuri, prašuine, vodopadi i »eoipteivo veličanstven i neizjnjeran vidik prema jugu na pučinu oceana prati nas sve do stanice Piss a g n e r a, gdjc nas najednoć obuhvaća vlažan, truli i vruć vazduh, taj zuačajiii biljeg podneblja grada Santosa. Kuće željeznlčklh stražarnica leže »akrivetic u raikoši tropskog bilja. Mrkc prašume omorlkc 1 Jelovinc isčezavaju postepeno u visinam S e r r a d o M a r, slijede gajevi subtropskc flore, a napokon paomc, narandže, smokve i banane, koje se već utapljaju u kaljužinam zloglasne rljeke Cubatan, legla Žute groznlce. Ta obo-

Petak Skrinjar iz Trsta pričajući umiljato o svojoj neobično zahva’noj kozi i ističnči, kako „žival ima lxilj razvite naravne čuti nego človek, ki jJi popolnoma zanemarja. Prdroda je istinita in islinit je pri živali vsaki čut, dočim se človek, lunino bitje, oddaljuje od istinitosli narave, ki je gola resnica, brez pre'va-anja, zato pa neskončno lepa in večna“. Zanimljiv je članak prof. đra. Frana B ubanovića o počelu heliju. Naš mladi kemik razlaže nam o tom počeJu iznoseći neke moderne rezultate kemijske nauke, koji su vezani uz osobu znamenitoga engleskoga kemika Ramsay a, komu je uspjelo ft-okazato, đa nastojanje alkeniista- nije bio nikakav san, nego kruta zbilja, jer njemu je eto uspjelo da pretvori jedno počelo o drugo, da ^reivon radjj u helij, a riij je uspjeh rodio elektronsku teoriju o gradji i sastavu svijeta. — U „Pabireima“ ima pomanjih članaka o golubu listonoši, o dobivanju. rasvjetnoga pb’na, o težini zemJje, tlaku svijella, o jednoj najbližcj zvTjezdi, o J^rziui i di’. U rubrici „Razgovori“, koja je u ovom broju neobično žarolika, izbija sav inlei’es naše javnosti za taj popularni časopis. ,,Priroda“ je s ovim brojem navršila svoju scdmu gorlinu, pa joj želimo u novoj godini još više uspjena. Neka ee oko nje okup-i svc, što hoće da se iupozna s prirodnim naukama, koje su tako važne po kulturni razvoj svako c a inaroda. Njena ukusna oprema, biriuio štivo, lijepe i obilate iliistracije jamačno će pnvući k sebi mnogo čitača. A to i zaslužujo. Preponičamo jo najloplije. Cjjena joj je na godinu Iv 8 za djake -i učitelja K 5. Naručuje se kod uredništva „l'rirode", Zag.eti, Demetioi&a ulica 1. Novac treba napred poslati. ,,Sv. Cecilija“ za g. 1918. Ovih dana izaće 1. broj crkvenoglazbene smotre s ovim sadržajem: P. II. Satner: Hivatskim Cecilijancima u spomenar; I. Barle: Dvanaesta godina života, četvrla ►ata; B. Sirola: Zajćev „Ban I.egct“; Fr. Dugan: -A. Weil: „Der Rirchliche Orgnnist“; Pop V. Preniuda: Stare božićne pjesme iz Istre; O. K. Odak: Uspomene na pok. dr. P. Hartmanna; V. Novak: Koncertna zagrebačka resija; I. B a r 1 e: Upotreba orguljskih cijevi u ratn© svrhe; dr. Br. Vodnik: Dva pisma Vatroslava Lisinskoga; I. Barlć: St. Vraz, sabirač narodnih napjeva. Dopisi, Glazbena li eratura. Razne vijesti. „Sv. Ceci.ija" izlazi svaki drugi mjesee, a stoji na godinu 8 K, za djako i škole 5 K. Pretplatai Šalje se na urednika I. B a r 1 ć Zagreb. Narodna privreda. Kratka uputa za ratara, (Nastavak). Kada je repica kasuo posijana ili je posl-ije sijanja, zbog suše, dockan nikla, rn,ože da strada s jeseni od slane ili mrazeva preko zime, ako zemlja nije pokrivena snijegom. Strada i kad je u cvijetu uhvati jaka Jeiša, jer ne može da zametne mehune. U povoijnim goidinarna dobro rodi i odlićno se ispiaćuje, pored toga što zemljoradniku donosi prvu paru. Po hektaru đaje prinosa ozima 2 do 3 hiljade kg., a jara 1500 kg. zrna. Slama se može upotrijebiti za gorivo, ali najbolje je kada se spali na njivi. 2. Mak. Alak se gaji radi proizvodnje sjemcna, az koga se cijedi dobro ulje, ili radi glavica, iz kojih se vadi opijum ili afion, koji je u Ijekarstvu vrlo oijenjen,

lica i grad Santos brojio se pred nekoliko godina medju najnezdravije prcdjele na svijetu. Gnjusna Mangrovc stabla sa blijediin izvan vode stršeć korjenjcm bizarnili forraa, sdikovite agave sa tvrdim lišćem poput dasaka od tri do četiri metara visiroe, a posrijed sveg toga gusti oblaci mosciuiia — komaraca. Ugodni i svjcž vazduli promijenio sc u sparnu atmosferu, kano da sc nalazimo u parnoj banji ili u klijalištu tropskih biljki. Brdine S e r r a d o M a r isčezavajti u rnaglovitoj visini i mi jurimo nizinom, koja se utaplja mjestimice inočvarama rijeke C u b a t a o. Crne kaljužine i gnjusni niiris traleži močvaniili biijaka, neostavlja nas sve do Santosa. Na stalria zatvorenih prozora našeg vagona navaljuju čopori komaraca, pa je zbog opasnosti priljepčive žute groznice, koja potiče od ujeda Jiii komarica strogo zabranjeno otvarati prozore sve dok voz ne stigne u stanicu Santosa. Promatramo uekiin zgražanjcm tu strašnu prirodu, koja na zemlji, u vodi i u vazduhu ugrožava čovjeku smrću. i&eljeznička prug.'t prolazi sad posrijed ogromnih močvarina u kojlm se sunčaju aligatori i najgadnijc amfibij©. Vaziduhom zvrču hiljade komarica, kraj žeIjeznićko pruge vire iz sparnih kaljužina čegrtuše, gušteri, plazavri i šarolike žabe. Cim se približi naš voz survaju so aligatori strmenice u crni kal močvara. Usrijod to doline smrli leži na jednom maiom ostrvu željezn.čka po6taja Cubatao. Roja je lica činovnika i poslužnika željeznice žuta poput »•zrc 1 i narandža, djeca su zelena i kržijava sve imade boju trulih lješina.

a narodi na istoku upotrebljavaju ga za opijanje. Irna ga dvije vrste: sa zatvorenom i sa otvorenom čaurom. Za gajeuje u veliko podesniji je mak sa zalvorenom čaurona, jer ne puca i ne istresa ejeme. Zalitijeva zemlju dobro uradjenu i jaku. Na teškim zemljama i u vlažnim godinama daje nepouzdan prihod. Treba da se sije poslife usjeva, koji ostavljaju čistu zemlju za sobom, najbolje poslijo pićnih l>i 1 jaka ili na razoranim đjetelišLima. Skorašnje djuhrenjo ne podnosi, a nezrelo djubre otežava razredjivanje i okopavanje. Najtioljc ja da so sije druge gorline po djubrenju. Odmah, kako se zendja s proljeća prosuši i prestanu slane i mrazevi, pa svedo prve polovine aprila mjeseca možo se sijati. Mak s bijelirn sjemenom, koji se gajl za proizvođnju opijuma, može se sijafel i s jescui, i tađa daje najkrupm’je čaure. Sjje so u redovirna kao i stočna repa, a u takvom rastojanju treba da se i razredi, jer se onda bolje grana i daje krupnije čaure b više sjemena. Po hektaru je potrebno do 10 kg. sjemena. Kada bo mak gaji za proizvođnju opijuma, moraju sđ čaure, prije nego što so zazrne, naročitiin nožem zasjeć* na donjoj’ strana. Zasjecanj© čaura vrŠi sc od podne do večera. Tečnest, keja iz čauraka izlazi, na vazdijhu se stvrdne £ posmedji; ovako sakupljena. i otvrdla Binola mora se i\jutra, dok još traje roea, noževima skidati i mećati u plehane ili drvene sudovo. 'J'o ie ooihun. kofi jo na visokoj cijem. Radi zma rnak se kosi kad sazii i čaura potpuno stvrdne i pri drmanju sjeme u njoj lupeta. Košenje treba višiti lupim kosama ilt srnom rano iz jutra, za vrijeme rose. Od biljnih iiolesti na mak često nailazi plamenjača, stoga treba u vlažnim godinanm, prijo evijeta, izvršiti jedno prskanje plavim kamenom i krečom. Od insekata velika je štetočina makova lisna vaš i proliv nje je lijek prskanje. Prinos ©d maka iuožo bit.i od 1000 do 1500 kg. sjemena sa 20 đo 30°/b ulja. Stabljika mti shiži kao đobro gorivo. 3. Suncokrct. Suncokret so gaji nuli sjemena, iz koga se cajedi odiično ulje, a dobra je i hrana za pilež. lz cvijeta pčele pribiraju med, koji se mnogo cijeni. Uspijeva dobro u loplim i umjereno vlažnim predjelima, svuda gdje so gaji knknmz. Zemlja t.ieba da je plodna £ đosta vlažna. Kada «e sije na lošoj zemlji, treba jo prethodno nađjubrili, cijelu iii samo kućico, gdje ćo se sjeme posijati. Kod nas se rjedje sije za sebe, već lobično medju krujupirom ili oko kukutuza. Ako so sije sam za sebe, treba »emljište još s jescni spremili, kako se oranjem s proljeća ne ba zemlja sušila. U hladnijim predjelima sije sc u aprilu mjesecu, a u toplijim već u martu. Sijanje se vrši isto onako, kao i kukuruza, samo ; što lau se sjeme mora pli. će pokriti zemljoin. Njega usjeva slaže se pot]>uno s njegom kukuruza. Krajem septembra „sirci“ uzru, i tada ih treba sjeći, osušiti i trljanjem j->dan od drugi sjeme povaditi. Ako se iz zma n© cijedi odmah ulje, treba ga prosušiti i na suvo mjesto osLariti. Od štetočina srmcokretu su najveći neprijatelji ptice, kad počno zmo da zri. Iz izgnječenog zma suncokreta dobiva so lijepo, žuto i masno ulje, ko,e so možo upotrijebjti za. začin jela, za gorivo mjesto gasa, a najriše za. podmazb vanje mašinerija. (Nastaviće se.)

Iz daleka rido se predgradja Santosa. Taćno u pet sati stižemo na stanicu koja rairi po usijanom kamenju, vrućom opebom i traleži. Taj isti nepođnošljivi miris vlada i na ulicama grada, kojim prolaze sude<:i po zelenkasto-žutof boji lica živih lješeva. Mnogobrojni cmci i mulati nose na ledjima džakove kave i krevelje usta otl vrućino i znoja. Tom mirisu truleži pridružuje se i mi-is kave, jer Santes žiri samo od cgromnog Šzvoza kavo iz gornjih krajeva države Sao Paula. Na stranca, koji jo stigao parobrodom iz Evrope u Santos djeluje utisak grada Santosa baš porazno, pa onda još i taj put preko močvarina u Santos. Hotcl ruzeiro do Sul“ najbolja jo gostionica u Saulo.su, to se nalazi pred glavuom pošfom. Ul cama prolaze trošna kola tramva’ja, koja vuku slabašne mazge. Raiu oi i pos užnici su crnci. Posvuila, u koju go<l ulicu skrenemo, gamzo u paklenoj vrućini znojni, kržljavr Ijudi cme, žule, zebne i blijede l>oje. Medju te pcsljddnjo brojo Evropejca, koji boluju osim loga na o y nim bolestima. Ulicama prolazc cijele čete žena, djeco i naseljenika iz Austrougarske dijelomice slijepi, dij lomice povezanim očima, sve žrtve- očnili bolosti, ponajviše trachome. U hotelu „Cruzeiro do Sul“ sakupdlo so je mnoštvo bjegunaca iz Sao Paul", pripadnika Njemačke, Austroi g irske a Italije. Parobrod ,,Alice“ Aust.roAmerilcane imao jo krenuti u devet sati u večo putem Rio de Janeira. U posebnoj sobi hotela bio je priličan broj trgovaca i činovnika kođ večere, bilo je pet sati poslije podne. U tropskim priiodieJima je noć i dan iste duljine. zore

A. Grln: TAJANSTVENA OTMIGA. (Nastavak). „Daj Bože, da imate pravo!“ tužno odgovori gclja. Daniels. „Ali molim vas, da ste vidjeli onu divnu plavu ko&u u mrtve djevojke. Ta niko drugi na svijetu osim Lole nije imao takve kose“ „Varate se, draga gospodjo", reče joj Wilsen. ,,G. Black je prije kratkog vremena govorio sa djevojkom, koja je mrtva uzvučena iz vode, a on bi je sigurno poznao, da je to bila njegova supruga 14 . Ovo je očevidno nešto umirilo gđju. Daniels. „Hvala Bogu!“ prošapta ona i okrene se nokako plašljivo svome gospcdaru. , „0, gospodine šta sani uradila! Znate li, da sam ovu tajnu smjela otkriti tek po njenoj smrti!“ „Učinili ste samo svoju dužnost!" odgovori on naglo. ,,Ja volim svoju ženu i želim da ođ sada uzmcm njenu sudbinu u svoje ruke“. „Volitc je? Hvala niilostivom Bogu!“ uzviknu gdja. Daniels toliko radosno, da je počela plakati od silnog veselja. Još su duže vrcmena njih trojica sjedieii i dogovarali se. Bilo je potpuuo jasno, da su Lolu na svaki način masilno ođveli njen otac i brat. Ako bi se uhvatila ova dvojica zlikovaca. onda bi se svakako pronašao i trag izčezle djevojke. Sada je valjalo uložiti sve snage, da se taj cilj postignc. Holman Black bio se od toga časa potpuno izmjenio; nadao se u dobar ishod, obećavao je policaj ima bogate nagrade u slučaju usipjeiia i molio ih je, da nikako ne žale ni truda ni troškova, već samo da gteđaju svim silanra da osiobode njegovu mladu suprugu iz ropstva. X. Te noći Hill nije mogao lii oka zaklopiti. Kao što smo već ranije u više maha vidjeli, on je bio neobično častoljubiv i bio je uvjeren, da bi u slučaju uspjeha u ovoj stvari za čas postao slavan detektiv. Ako bi mu pošio za rukom, da uhvati i preda policiji onu dvojicu zlikovaca i dia vrati Lolu svome suprugu, to bi se on pročuo kao jedan od prvih engieskih policajaca. Ođmah sutradan ujutru ua dugaćko i na široko je razgovarao sa Wilsenom o cijeloj stvari. Njegov šef bio jc mišljenja, da zlikovci svakako namjeravaju, da ucjene g. Blacka zamašnom svotom novaca. ,,Iz toga razloga", reče on, „njih se dvojica svakako nisu daleko udaijili od Londona. Paznata je stvar da se zločinci, prije no što ćc izivršiti kakvo krivično djelo često čitavim nedjcljama šunjaju oko mjes-ta, gdjc će ga izvršiti. Stoga bih se ja okkdio u šta hocete, da se njih dvojica već sada naiaze negdje u blizini i da čekaju zgodan čas za izvršenje svojih namjera“. Hill odmahnu glavom kao đa ne vjeruje. „Slabo, Boga mi,“ odgovori on, „znate da ja evo više od nedjeiju dana stanujem u istoj ulici, u kojoj se nalazi i g. Blackova kuća, zalazio sam u sve kućg, zavlačio sam nos i u najskrivenije kutove, pa nisam ništa našao. Ako mi pak savjetujete, ja ču sve pretražiti“. „Dobro, učinite to,“ odobri Wilsen. „Nadam se, da sc na svaki način uećete uzalucl truditi.“ (Nastaviće seL

i sumraka ncma, pa se zbog toga pa’e Bvijetiljke već i u pet sati poslije podne na ulicaroai i u kućama. To društvo u posebnoj sobi holela ,nije mi se nikako svicljalo, jer se i tu prikazujo onaj isti ogavnl prizor. Sve je žuto i zeleno, p<i taj vlažni miris trulcži, kave i usijanih opeka, c gla. Oko sedam sati k'one c ; jela povorka putnika prema luei, gdjc ee krcala priljaga bjegunaca £ stoline hiljade vreća kave za Trst. Na palubi prvog i drugog razreda bilo je mnoštv’O njemačkih j auslrougarskih pripadnika iz Buenos-Airesa, dočim je u trećcm razredu ririlo iza ograda stotinu glava talijanskih iseljcnika, kojim je valjalo ostaviti parobrod u Napulju. Svi ti putnici rnjcsu itruali dozvolc da ostave brod u Sanfosu. Oko dev’ct sati u večer tekar, spuste mostove na obalu, da se ukreaju i bjegurci iz Sao Paula na parobrod. Premda je već krcanje rol>e i prt ljago prestalo i premda je vrijeme polasku već davno prošlo, ćekuo je parobrod na neku rijest iz Rk> de Janeira- bez koje mu nije bilo moguće ostaviti luku. Prošla je i ponoć, prim c~Io so već jutro, ali o odbosku nema još uvijek ni govora. Što više dobio jo svako dozvolu, da izadje na kopno i da si prekrat.i vrijeme u gradu kako mu jc najprijatnijj bilo. Oko podne objavi napokon zajKiviednik parobioda i zastupn k (Llruštva u gradu, da se niko ne možo vraćati, jer parobrod ostaje do svišetka rata u luci! Putnici, koji su ostaJi na parobrodu, navališe prijetnjama na zapovjednika broda, da nastari put do Evrope, uiko nehtjede ostaviti svoje mjesto. A1 kad u podne objavi zapovjednik broda, da

Strana 8. Poslijednje brzojavne vijesti.j OPŠTA MOBILIZACIJA U GRCKOJ. Kb. Lugano, 27. decembra. Agencija ,,S t e f a n i“ javlja i t Atcne: Grčki je ininistar vojni M i-, chelakopoles izjavio u jednom razgovoru sa zastupnikom lista ,,Athenai“, da je zaključena opšta mobilizacija grčke vojske. PORAZ KALEDJliNA KOD NJELGO* RODA. Kb. Petrograd, 27. decembra. Petrogradska brzojavna agencija javlja, da su Kaledjinove trupe kod Njelgoroda* potučene. KORNILOVLJEVE CETE POTUCENE. Štockholm, 27. decembra. Petrogradska brzojavna agencija javlja, da je Kornilovljevo odjelenje, 1 koje se sastojalo* iz smrtnih batalijuna' u ukupnoj snazi od 6000 Ijudi i 200 mašinskih pušaka, potpuno potučeno i to. od mornara baltijske i crnomorske mornarice, kao i poljskih legijonara, 1 koji su potučene odjele tjerali sto vrsti daieko u gubemiju liarkovsku. OPSADNO STANJE U MOSKVISlockliolm, 27. decembra. Petrogradska brzojavna agencijLi' javlja, da je u Moskvi proglašeno opsadno stanje u svrhu, da. se uguši pror tivrevolucijonarni pokret. BRZOJAV BEZ ŽICA NA CRKVI SV. PETRA U RIMU. Amsterdam, 27. decembra. ,,Tijd“ javlja iz Milana, da će Vatikan na crkvi sv. Petra urediti br-j zojavnu postaju bez žica. Talijanska' vlada dala je svoj pristauak, jer n& možc da isiporuči sve vatikanske dcpeše na svojim linijama. OZBILJNO ST.4NJE ISHRANE U ENGLESKOJ. Rotterdam, 27. decembra. O Woolwichu održana je na 20. decembra skupština poslovodja, na kojoj je zakijučeno, da se u ime svib. arsenalskih radnika zamoli engleska vlada, da bi ona rekvirirala sve životne namirnice I jednako ih podijelila) pošto radnici pod sadanjim uvjetima ishrane ue mogu dalje da rade.

! Izašlo I Novo ! Novo! Juraj grof Oršić-Slavetićki; ,,Na konju i u rovu“ Cijena 2 K. Može se kupiti u knjižari S. B, Cvijanovića Beograd Knez Mihajlova ul. broj 16. Pomdžbine sa strane šalju se na gomju knjižaru ili na samog pisca: Uredništvo „Beogradskih Novina", — Beograd.

eo riše ncđijeli hrana i kad u vee© ugasno svjello, navaie putnici oružjeni na zapovjednika broda, a da nije priletdla pomoć iz grada, moglo je doćt do krvoprolića. Parobrod ,,A 1 i c c“ leži još danS4 U Santosu. Veliki dio ptttnika olpi'emio je aaetro ugai’ski, njcmački i Lujansici konzulat u Rio de Janeiro, a d.ugi se raspršio po raznim pokrajinam Brazl'jo. I ja ostarih osani dana docn je taj krasni grad u kojem prolazi većerom. lulicama mašina za dezinfekciju zraka u pratnji zdravstvenog redarstva. Ta mašina tjera iz stotine sitnih rupa sumponiom parom komarce iz ulica. i kreće evim ulicama gracla tekom cfele noći. Srim nabrojcnim već miomii „ima grtii jda, pridmžujc još i kt.iris sumpome paie. U gostioni „Cruzerodo Sul“ upoznao sam se sa jcJuim činovnikom paromlina, „Moinho Santos“, nekim N jemcem, koji boravi već tri godine u Sanlosu, pa tiij tvrda, da Santos d:m danas posjeduje najzdravije podneblje i da n» žutu groznicu niko već i nemisli. Za. asanaciju graJa troši država Šao Pau. lo nulijune fi-anaka na godinu. Mnogo korisna i đobra stvorilo se u zadnjun godinama nu uprkos svem tom bori se i još danas sa strašnom prošlošću, koju će tekar godine izbrisati iz uspo mene stanovnika i puln.ka koji su uekoć boravili na zloghisiun obaama ri jcke Cubato.