Београдске новине

acnmn «.

NTeSJeH*'

BEOORAOSKE NOVINE

30. decetnbra 1917.

Bro| 36 1 .\

A. Orin: TAJANSTVENA OTMIGA. (Nastavak). Ima fena. u kojih je takav pogleđ 1 takav glas, koji čovjeka više zadobijaju od najvcćc Ijepote. Na to je mlslio i Hill, kada Je pred sobom spazio mladu djevojku, koja mu je u prkos svoga skromnog i sirotinjskog ocHjela izgiedala kao najdražesniji i najmiliji stvor, što ga je ikad bfo vidio. „Vii ste vrlo dobri,“ ođgovori joj Hill na to, ,a^i mi se čini, da nesmijete kod mene duže ostati; izgleda, da vam se otac več Ijuti.“ Zbilja iz susjedne se sobe već čuo rapavi glas starčev, gdje nešto psuje. Lola, prije no što će poći, još se jednotn obrati Hillu, pruži mu ruku I reče mu Ijabznim tonom: „Pustite ga vi, neka viče koliko mu đrago... kao da oni sami dosta ne Iarmaju.“ Izgovorivši te riječi, ona hitro pobježe natrag u svoj stan, a Hill je cije!og toga dana nije više vidio. No on }e ipak bio zadovoljan. Bio je skloplo željeno poznanstvo, a u toku idućih đana trudio se, da se što bolje upozna sa načinom života i običajima svojih susjeda; prije no što bi tačno znao, kako oni provode dan i gdje se kad nalaze, nikako nije bilo moguće pristupiti njihovom hapšenju. A i samo hapšenje želio je izvršiti na što mirniji i lakši način. Naime, nije valjalo samo uhvatiti i predati policiji onu dvojcu zlikovaca, već je s obzirom na društveni položaj g. BLacka bilo nužno, da Lolino osiobodjenje izazove što manje senzacije; iz toga razloga riješio se Hiil, da pri njihovom hvatanju izbjegne uobičajene nasilne mjere. Tri dana se on držao potpuno mirno, a po njihovom isteku izgledalo mu je, da je došao zgodnl čas, da se pristupi pripremljenom djelu. No zato bila mu je potrebna VVilsenova pomoć. Ma koliko je on nerado u odsudnom času napuštao kuću, on se ipak krete u građ, da uredi sve što treba. Hill uze jednu kotaricu, napuni je svojim malim fignrama od ilovače I izadje iz sobe. U predsoblju se napravi, kao da ga je opet spopao strašan nastup kašlja. Kao što se nadao, odmah se otvoriše vrata i Lola izidje, da bi se puna sažaljenja raspitala, je li mu tr.nogo zlo i što izJazi, kada mu nije dobro. No tek što su njih đvoje bili iz-

mijenili nekoliko riječl, kada se iza Lole pomoli njen otac, koji se obrecnu na nju: ,,Ma ko‘ga to djavola brbljaš s tom matorom budalom?* 4 ,,Pa, Bože, oče, rekao mi je samo, đa hoće da izadje u grad, da proda ove figure, što ih je napravio“, odgovori ona blago. ,,Je li nema ničeg drugog u kotarici osim figura?“ nepovjerljivo će otac. ,,Nema“, odgovori oua, ,,šta bi inače drugo nosio?“ „Tim bolje po njega’*. procijedi stariji Smith kroz zube, grubo je gurajući pred sobom, natjera ćerku, da se vrati u sobu. Hiil baci sažaljiv pogled za đjevojkom, ali se odmah pribra i sjećajući se opet svoje uloge, stade gegucatl niz stepenice. Prije no što će izaćl na ul'cu, on ode do gazdarice i zamoli je. da se po mogućstvu ma pod kojim izgovorom stalno nalazi na stepenicama, dokle god se on ne buđe vratio, a ako bi za to vrijeme primjetila, da onaj gore ziostavlja svoju ćerku, da se ne tisteže. već da odmah pozove najbližeg pollcijskog stražara sa ulice. Pošto mu žena obeća, da će ga u svemu poslušati, on ode do Wilsena, koji je svome mladjem drugu čestitao na postignutom uspjehu i obeća mu, da će ga svoiski pomoći. „Holman Black već će umjetl, da vam dostojno iskaže svoju blagodarnost“, reče WHsen. „Jirtros sam ga sreo; pošio umire od čežnje za svojom mladiom ženom i molio me je, da ne mirujem, dokie god je ne budem našao“. ,,Dobro“, zamisli se Hill, „all zar nam ne bi bila dužnost, da ga izvjestimo, đa smo pronašll mjesto, gdje sada boravi gt’ja. Black; samo u tom slučaju, ne bisino mu smjeli rećf, da se ona nalazi u njegovom neposrednom susjedstvu, jer bi nam on inače svojim nestrpljenjem mogao pokvaritl cijelu stvar. Osim toga bi bido dobro; kada bismo gdji. Black doturili ceduljicu pisanH rukom gdje. Daniels, da bi ona znala, da nam može vjerovatl. Samo što bl ta cedulja morala biti napisana na francuskom jeziku, a bez potpisa. Hoćete li biti tako dobri, g. Wilsen, da se postarate za tu oedulju?“ „Drage volje. A za kađ vam ona treba ?“ „Sto je prije moguće, kako bih ja mogao otvoriti borbu sa njima“. Wilsen obeća, da će mu sutra dan

ujutru poslati cedulju I održao je riječ, Sada je Hill vrebao priliku, da doturi Loli pismance gdje Daniels. No prolazio je sat za satom, a iz Smithovog stana nije se čula ni živa duša. ,,Dobro“, reče najzad Hi!I u sebi, ,,ako neće brijeg Muhamedu, onda će Muhamed brijegu!* 1 Ne razmislivši se mnogo on predje kroz predsoblje i zakuca na vrata svojih susjeda. Vrata se otvoriše, a na njima se pojavl Lola, koja ga začudjeno zapita šta hoće. „Oospođjice, oprostite, moliin vas“, otpoče kao kroz kašalj „stari Francuz", ,,ja sam znate nešto kratkovid a dobio sam neko pismo, pa ne mogu da ga pročitam. Piše mi neko lice, koje me mnogo voli. Hoćete li biti tako dobri, da mi kažete, šta mi piše?“ „Kako da neću?“, odgovori ona uzimajući mu iz ruke onaj listić hartije. „Stanl de, da vidiin prvo ja“, zaČu se najedared iz sobe glas mladjega Smitha, koji joj grubim pokretom ruke istrže plsmance iz ruke. „Zbilja, i suviše sl nepovjerljiv**, prošapta ona. ,,Ta nas se ništa ne može ticati šta piše a ovom pismu, već samo ovog čovjeka, daj đa mu pročitam“. ,,čuti!“ izdera se on na nju razvljajući cedulju, da bi pregledao njemi sadržinu. „Trista mu muka!“ progundja on, ,,pa ovo je francuski; koji će djavo ovo da mu razumije“. ,,De, pročitaj ti, Lola“, mniješa se sađa I otac, ,,ali imaš da nam prevedeš pismo riječ po riječ!“ Djevojka ga posluša. No tek Što je bila pročitala sadržinu i poznala rukopis, Hill opazl. kako se ona trgla I kako je preblijedila. B : la je dakle razumjela. Sada je valjalo brzo i oprezno postupiti. „Hvala vam, gospodjice!" reče on. pa zatim nastavi, obračajući se onoj dvojici: „Znate, piše mi neki prijatelj, da hoće da plati stanarinu za mene 1 sada me moli da čekam“. ,.Da li zbilja piše onako, kao što veli Čiča?“ zapita starl Smith svoju ćerku, zvjerajući preko njenih ramena u pismance, čiju sadržinu nije mogao razumjeti. „Ako hoćeš, ja ću ti prevestf baš rlječ po riječ, odgovori Lola toliko mirno i hladno, da joj se Hill divio. „Dakle ovdje piše: ^,Budi bez brige! On te voli i traga za tobom kroz nekoliko sati bičeš srećna, zato budi hra-

bra i prije svega budi mirna!“ „Nami to malo Izgleda nerazumljivo**, dodade Lola kao da objasni stvar ocu I bratu, ,,a!l Francuzi se nekako tako Izražavaju“. Ona vrati Hillu ceđulju i reče mu još: „Baš je lijepo od vašeg prijatelja što hoće da vam pomogne; činl mi se, da vam je veoma potrebna njegova pomoć", Hill strpa pismance u džep, zahvaii se sa nekoliko riječi, vrati se u švoju sobu. Bio je prosto zaprepašćen Lolinom smjelošću, kojom se usudila da zbilja vjerno doslovce prevede pismance a jednovremeno se divio prisustvu duha, što ga je pokazala svojim objašnjenjem, kojim je dovela u sklad sa.držinu pisina sa onim, što je Hill bio rekao. Sada je mirno očekivao uspjeh prvog preduzetog koraka.

flttdpGiuaža obliiuje 'd-eGrsi.'* (GIESSHUBLER) \ČISTA PRSFiODNA ALKAUČNA^ Heinrlch Huiionš d. d. M i Knrlsbnđ. Glavno skladište za Srbiju: U vojnom pronietu slojeća Ljekarna Protić, Beograd, Kralja Milana ulica 87.

EKSPOZITURA PdTAHSKE-VGMSHE KOMERGULNE 8ANKE U BEOGRADU KNEZ MIHAJLOVA 50. GLAVNA UPRAVA C. I K. MONOPOLA PkTROLSJH I ŠPIRiTA Bavi se svima bankarskim poslo* vima, pošiljkama novaca iz AusfroUgarske i za Austro-Vgarsku, savezničke i neutraine države, Specčjaifto odjegfe^je za Ižijai^Ie rsavaža fažiiim zarobijeriki« ma i intarniraniiTaa. Prima uloge i obavlja mijenjanje novca po najkulantnijim dnevnim kursevima. ZGSetTOD OđjClenje ZQ roSa za m vrsie frgov. poslova. n Osnovna glovnica I cričuve n J I 232,000.000 kruna. | [

Poslijednje brzojavne vijestl, ODGOVOR SPORAZUMNIH SILA' NA POZIV ZA PREGOVORE O \ MIRU. ‘ (NaroĆitl brzojav „Beogrsdslđh Nov!na“.J _ Rotterdam, 29. decembra. „Dai 1 y Mail“ javlja: Novi pđ«, ziv ruske vlade na učestvovanje u pre*\ govoritna za opštl mir, stigao je en<i gleskoj vlađi u srijedu uveće. Zbog bo*. lesti Lloyda Oeorgea može vlada datf svoj odgovor tek u pčtak. Odluka ćfl^ pasti u zajednici sa ostalim saveznici-' ma. Nijesu nastupile nikakve novei\ okolnostl, koje bi mogle opravdati ka-‘ kvu promjenu.

i nsvir

poćev od 1. januara 1918. Uslljed lieprelddnog poskupljivanja materljalđ potrebnog prl Izdavanju lista. prlnudnl smo cfjens „Beogradsl;lh Novina* za malenkost povislti. CIJENE „BEOGRADSKIH NOVINA" su počev od t. Januara 1918. slijcdečc: Cijena pojedinog broja: u Beogradu I u području gubcrnlie u Srbijl bele« u monarhtjl 12 heiera Mjescćna pretplata: u Beograuu, u području gubernlje u Srblji, za bojne 1 etapne pošte K 2.50 } u Beogradu sa dostavom u ltućt K 3.— * u monarhljl K 3.--. u inostranstvu K 4.50 Uprava „Beogradskih Novlna*

Objava. U vezi naredbe car. i kralj. voiua glavne gubernije odjoljak 5, broj 28963 od 6. oktobra 1917., po kojoj je na cijet, loj okupiranoj teritoriji zabranjeno kla* nje svinja, imaju svi vlasnici svnja grcuj da Beograća sa podnošenjera ^opi-nc li« ate o brojnom stanju stoke iste prija« viti u ekspozituri središnice za iskorii ćenje žetve — Knez Mihajiova ulica 19, Ova prijava vrši se iz raz’oga, p« što postoji namjera, da -e u Beo'radH ukine zabrana o klanju svi'>ia radi uru£< predjenja — opskrbe snabdjevanja na< immica pojedinih kuća. Sve đotle dok pojedini vlasnici nA budu snabdjeveni, sa đozvolom za kla« nje svinja ima zabrana za klanje svin.af Š na daJjo za grad Beograd svojn vaz.nosfc*' OkrUzui za.p«-- vj in-k',

EKSPOZITURA iue mm i

U BEOGRADU, KNEZ MEHAJLOVA UL9CA 3R. 32. izvriuje isplate pismenisn I telegraf. skim putem ratnlm zarobiienicima I 34109 interniranim lidma pod najpovoljnijim uslovima. Savietnik Ekspoziture KostaJ. Popović Direktor Narodne Banke.

Zi ~ ~ ~ 1^1 posjeduju redovito sve mjerodavne i na kupnji jake tvrtke tuzemstva i inozemstva. Za industriju je već i radi prisutnosti vaše konte neminovno potrebito izaslanje na Leipciško tržište. . PROLJETNO TRŽIŠTE od 3. do 9, marta 1918. Q ~ Svako žeijeno obavještenje o sudjelovanju, po- £ sjetu, pogodnostima itd. daje: 1 lii iJiđM i ii liii

?ias

!040

GLAZBA DO 2 SATA.

BEČ, VII, NeubaugUrtel 34-36. HOTEL ©IMBEROER B ceposrehnej ollzinl Weitbahnhota, rgodn« veH svlmi tcljeznlfklm »ianlaim« n Bcčb. Odllčn> re»Unr»cl>, umjereoe d|ene. HJep« biit«. <3 Kup>tllo ■ toft Elektrlčno osvljetijenje. t> TtMen No. S7447. Uft.

Finnoplsac

Najbrie Izvrienje plsmenlh poruOMna

Sklctt po ieljl m uvtd

fronh Brođ'/

EKSPOSITURA

Akdonarnkl K. 1

Rasarvai K. 62,000.000

EN6LESK0-AUSTRIJSKE BANKEU BEOGRADU posreduje pri odašiljanju novčanih pošiljaka — I telegrafskim putem —zarobljenicima i interniranima preko zasebnog odjeljenja brzo, pažljivo i uz umjerenu nagradu. 399

Oglašujte u Beograd. Novinama % ■ &•■* ■ - % %

OOOBREN ODC.IK. QUBERN!)B SRPSKI DZEPNI KALENDAR 1918 j IZDANja tTAMPARIia l RADIONICB KLISBA VIUEMA KUNA Beograd, Oblllčev-VIJenac 3S. Stemptn ćlrllicom I Intlnlcom u dve boje M Interesantalm tekstom, raznlm tabllcama I L d. OLAVNE PRODAJE:

BirlBt I JankovU, — BcorraC, AnlonllevlC I Ću' “ Kosla V. III«

Kn«z Mlhnjlova M. », ,. II. „ Kr«!J Mllnna 7. Solomon« J. Kocna „ Kn.j Mlhajlova H. Solomon« Mvtulama „ Teratlj« a. StamparlJ« VIUEMA KUNA OblllUv vjenac M. Trgovdma u unulraAnJostl skrećem pažnju da odmah ućln« porudžblne, poSto se kaleniar brzo rasprodajc 991

ZiMSKO P0Z0RISTE (PRI3E BOUIEVARD) m » mm zmjuete ouct

fld 27. decembra 1517. n nadalie P0CINJE

I 28 sati u vefie

mmn mrebse 0 rhsvjeti . možete se držati, a da ne umanjite učinak osvjetljenja, ako upotrebite 991

10 -

sa 25, 40, 60 watta potroška struje.;

Izvještavamo srodnike, prijatelje i poznanike, da ]e naš dobri I neprežaljeni t Stojun 1«M( m Stolan) btv5I trgovac poslije dužega bolovanja premlnuo 28. ov. m. u 6 sati prije podne u svojoj 88. godini. Opijelo i sahrana izvršiće se 30 ov, m. u 10 sati prije podne. Olaloićenl: supruga Hrlstlna, kćerke: Stanka, Zotka, Perslda, učltdilce, sln M hallo. profesor, xet RadlSa Koslć, učltelj, snaha Ljublca, brat Stevsn, unuke: Hristlna, Vukosava, Radmila, DuSlca 1 Branlsiava.

Beograd, decembra 1917.

34506