Београдске новине

Broj 17.

Sntiote

BEOflRADSKE NOVINE

Narodna privreda O orezivanju loze . (Svršetak). U prvoj g<KEnl ožitfenl balem, fcojl *e sadi na stalno mjesto, oreže se na jeIdno oko. Preko ljeta rasviće se jedon lastar, a mogućno je, da sc raevije I vtfe lastara; ovi drugi bstari razvijaju se fe BŠnih okaca pri osnovi orezana kalema. Alto je samo Jeđna loza, ona se u drugoj godinl oreže 11 a dva oka (kratak kondir), a ako ima više loza, onđa se ove orežu na jedno oko, Iz zadržanih okaca razviće se pr-eko Ijeta dva ili vfše lasfcara. Ako na plci inia 'dvijo loze, onda »e femedju njili tri i to one kojc e\i prarilno razmještene, a pri tom 1 najjače, orežu na po dva Oka i!i dvije na po dva oka, a najslabija na jedno oko. Tako će se preko Ijeia raizviti četiri ili više lastara. Ako Ima 6amo četiri k>ze, onđa se Izmeđju itjih tri i to one, koje su pravllno razmještenc, a pri toni najjače, ofežu u Četvrtoj godini na 2j—3 oka, a ako je bilo višo ioza, što biva u slučaju, kad. su orezaue dvije ioze na po d:va oka i jetina na jodno oko, onda se obe donje lozo Orežu na prošlogodišnjlin »rezanim iozama 5 Io<za na rcznilui. Tako će u četvrtoj godini čokot iina•ti tri kondira, trl kraka koji predstavJjaj'it osnovni oblik čokota. Način ovaj razlikuje se od ugarskog načina pored toga što inia jeđan krak manje, još 5 u tomc, što so navi komlirl lostavljaju na starom kon'dirn, a: ne na rezniku. Kađ se kod eokota dobije osnovni oblik, onda se od pete ođnosno četvrtegOdine, računajući tu i go ,1 inu u kojoj je •izvršeno sadijenje, pristupa redovnom torezivanju na kondiio za. dobivatre rodai J Teznike za d-obivanjc kondira u idućoj , jgodini'. Za <ia!ic orezlvanje čokota valja iniati fta umu ova opšta pravila: 1. Lozu s proljeća treba rezati u počeiku kretanja sokova. Prl orezivanju treba paziti, đa se rez fevede k-cd sorata sa kratkim člancima preko prvog zglavka iznad okca koje će se zadržati, a kod sorata sa dugim članđma po sredini SJanaka. U prvom slučaiu, rez treba da je jLoalo ukočen i 'da pada izna/1 p r egače, ko ja so zadržava da bi spriječtla slivanjc jcišnic© u srž loze, a da se ne bi razvio lastar iz okca na tom zglavku, okoe trefca očenuti — uništitL U d’mgora iBluča.ju rez trofca da ie što koriji, da fci se kišnica bfže slivala. 2. Pri orezlvanjn treba paziti na položa] ko-ndira; da svagda jedan ođ drugog budti dovoljno udaljeni i pravihro r,a čokoiu raspoređjeni. 3. Kaci se počne rezati, orezati prvo proš’ogodišnje stare koiulirc, ako se ne će ili ako n'.je zgodno staviti koadir na kondiru, zatim lozu koja je izbila Ispod glave, a osble loze što ostanu orezali na potreban bron kondira i reznika. 4. Koliko se sadrži reznika, toliko niožc biti i kondira, no bolje Je, da je jedan reznik više. 5. Rođna ioza hranićc bolje groždje, kad se pred cvjetanje 6im se bobice ukažu, skršo toliko. da izimt najgornjeg grozda ostanu 3—3 hsta. Hrana, koju bl nzimali skršeni đijclovi iastara za svoje razvijanje, npotrijebičc se na boije razvijanje grozđova. Škrajivflnje ovo titiče l na bolje sazrijevanjc rezervne loze, koja Će roditi kiuće gocline, jer će se ON r a manje zakljanjati roduom lozoni. 6. Rezcrvnu lozu nc treba ometatl u razvijanju, ne treba je skrnjivati sve dotle đok ne dodjc doba zalamanju (krajcm jnla). Mcdjutim, suviše jalove lastare trefca očeniti još s nrol’oća, đa nc bi ometali n razvijanju rodnc lastare ili Iastarc potTebnc za Idiuću godinu. 7. Skrnjivanje i zalamatijc lastara nc treba vršiti na čokotu orezano*n na reznlke, a tic treba ga izvoditi ni kod čokoća u doba razvijanja njegovog osnovnog obhka.

8. Kađ se rezidbom na konđire 2o> kot toiiko uadigne, da ga je teško zagrimti, Ito biva seđme Ui leste ®ođine, onda rezidbu vratiti natrag na taj načht, Ito se Jednogodišnja lotza, ko#a je istjerala iz naj iižiu okuca konđire orcžo kod niske rezidbe na 2 oka, a kod visoke na 3—4 oka, a ostale, koje su izbile lz gornjili okaca kondira, uklanjaju se zajedno s jednim djelim prošlogodišnjim kondirom i Sto se na jedno ili dva oka orežu jtalovo loze, kojc su istjeralc iz starijog drveta od fedne godine. 9. Poslije toga opet orezlvati tia kondire i rezmko dckle dopušta lačvanje čokota, a čim ovo predje izvjesiiu visimi, ponova vradii rezidbu * natrag. 10. Kađ se loza želi orezivati na Iukove, onda obnatiti pažnju, da se čokot jako ne razgranjava; valja da se razgranjava u dva, a najvišoutri pravca. Za lukove trcba upotrijeibiti hrauu ili duže jc'dnogodišnjc k>ze, iz Čijih će okaca istjerati ro'điii lastari. 11. Pri odgajaniu čokota na lukove ' trebn obratiti naročrtu pažnju: da se Ink i ne ostavlja ustopice na jednoan tstom kra- i ku, već, ako je god'ne bio n p r. na Hjevom kralcu, rduće godine treba d-a bude na desnom kraku, a na lijevom valja ostaviti kondir. Ako se na ovo ue pazi, porcmetićc se ravnoteža u ishranjivauju čokota, koji će zbog toga biti na jedimj strani j’ače razvijen nego li na drugoj: 12. Cim čokoće popusti u suazl, vaIji izvršiti rezidbu s jeseni, da se iduće godine osnaži, pa se zatini opet vratiti na proijećnu rezidbu. Za osnažavanje čokota cd pomoći je i privremeno orezivanje s feseni, t. j. orezivanjc suv- šueloze, koja ’m sc s proljeća uklonila, jer će u tom slučaju loze, koje će ee orezati na proljeće, mar.ie suziti. Smaiiienic lioličine ltovčanica. Kb. Beč, 17. januara. j U ocjćpjivaniu rnjera kako bi se i mogla smanjiti količina novčanica u ! prometu, giavno vijcče austro-ugarske i banke je donijelo odlnku, da se koristi | članoin 75. bankovnih stalnta. kojim je ! predvidjeno pravo, da se strani novci ; mogu primati s kamiatom. Smjera se sa izdavanjem ukamaćenih biagajničkih bouova. Vrijeiine i način početka ovog rađa obnarodovače se naročiio. Razne vijesti Napisao dianiu za nepunih 24 sata'. Čuvenl dramski pisac Augusto N o v e 11 i opkiiadLO se jeduiom u Uirenzi sa upravniicom prizorišta Berti-em, da će napisati dramu u t r i č i n a za nepimih tridesot sati, i to, kako bi odgovaraio toj brzini, iz živofca veiosipcds-kih trkača. Izabran je čitav odbor, koji je imao da provjeri Novelliev način rada. Pređ tim odborom Novelli je sjajno dobio opkladtt. Napisao je korrrćdiju u tri čina „Velosipcđ sistenia Kazimir’* m tačno 23 sata 55 lidmifa. Zbiija pravo trkačko djelo! Harcm i glumaeka rekiama. N-eka američka glumica naŠIa Je, da su senzacijoni razvođi braka i gubijenje nakita u vrijednosti od nekoliko stotina hiljada već postala banalna sredstva za rekiamu. S toga Je ona pronašla nešto novo: Dala je preko svojih prijatelja tetegrafski tzvijestiti američko ministarstvo spoljnili poslova, da ju je zarobio marokanski suitan i da je drži zatvorenu u haremu. Na to energične pr&dstavke anteričkom konsulu u Tangeru . . . cio aparat se uzbunio. Da nije konsul blagovrenieno javio, da n sultanovom haremu i u Tangeru u opštc ivcina momcntaino nlkakve Ainerikanke v još bi otišlo i nekoliko ratniii brodova radi „fiotne đemonstracije“. Romofl gospojlce ffoje Naptsala Adela Miičlnović. (Nastavak). Zagreb, 18. X. Zagreb, 20. X. 190* Mila moja Majol Danas sani Te vidito eamo na ćas. Nl govorlti nijesam mogao pravo s Tobom, zato Ti moram ovo napisati. Tl se valjda ne ćeš Ijutiti na mene? Ja sam, naime, pfisao mojoj majci o našoj Ijubavi. Ti ne maš, kako ona mene voll, pa neka se veseli sa mnom, neka zna, da sam joj već našao snahu... Vidiš, slatka Majo, ovo moje pismo je siiho, ozbiljno je — ja sam, nalme, danas opct položio jedan ispit. Nijesam Ti toga kazivao, litio sam Tc iznenaditi. I tnače sam jako marljiv. Nejprestano nčhn — a onda za dvije godine, Majo, bit ćeš moja slatka ženica. Kako je lijejto sanjatl o tome.., Grli Te Tvoj vjenii MilivoJ. Moja Majo! Evo Tvoga mirisavog pisamca. Okrećcm ga sa svih strana i ne mogu vjerovali. da sl ga Ti pisala. Sjećaš 11 se, šta si napisaia u njem, Majo?... Ti, da se ne vcseliš, što ja učim 1 što ćeš za dvije godine postati mojoni ženom. Veliš dosiovce o vako: ,,Ja hoću da budem Tvoja prije, za mjesec dana, za tjeđan“ — i ne ću da se vjenčam. Živjct ćemo onako slobodno, lijepo, kao jeleni i srne u šumi“... Dugo sam razniišljao, dok sam shvatio Tvoju misao. Znam, Majo, da Ti tako govoriš iz ljnbavi, iz čiste ljubavi i zato se ne Ijutim na Tebe. Td moja slatka, mala ženica. Uvjeren sam da i sama ne shvaćaš onili Tvojih riječi. Ne roogu dalje pisati, odviše sam uzbudjen. A Ti moje nevino čedo. spavaj mirno. Orli Te u đtiliu i cjeliva do groba TvoJ MiiivoJ. Zagrtb, 27. oktobra 190* Ljubljena Dcšo! Valjda si več Čitaia u novinama, da sam premještena u Zagreb. Riješila sam se moga sela posvema'. Moj roman prede sc dalje. Mene saniu neobično zaniina nastavak. Opet se pojavio jedan novi. Pomisli kako interesantan: on je oženjen. U tonie Ti je neki osobiti čar, a to daje i našem odnošaju neko drugo značenje. S njime TI mogu biti posve intimna, ali ne onako kao sa „Carlcxm“. Došlo je doduše i do cjelova, no fo je samo onako usput, nuzgredice, ail to Ti je neka ozbiljna hitimnost, filozofska. S njime mogu govoriti o svačem. I o onom, o čem se ne piše u romanima! . . . A sve Ti on to pripovijeda tako iskreno, na sva mi pitanja odgovara . . . Otkalco se s njime poznajem, poStala sam mnogo zrelija. Taiko mi se blstre pojrnovi, osobito oni, koji su me oduvijek najviše interesirali: scksualni — to znači spolni odnošaj izmedju muža i žcne. Ti ćeš se zji cijelo zgražati, kad ovo pročitaš, aii Ti nemaš ni pojnia, kako je to zanimivo. Dok pročitain knjigu, koja govori o tome, posiat ću Ti ju, samo mi ju moraš brzo vratiti, Jer ml Je to dar od Vladiinira. Sastajemo se gotovo svaki dan. On nre ,,uvjerava“, da ga k meni privlači samo sujet, umjetnički studij. ,,Hoće da upozna jednu interesantnu žensku dušu“. Aii ja znarn, da Je već sada dobrano zaljubijen u mene. A kako će dalje, to ćeino vidjeti . . . Milivoj, moj moralni „suprug” i« spe, silno mi dosađjuje. Glava mu jc puna ispita, paragrafa, rimskog prava, Nc možeš s njime govoriti ni o čem, nego o tome. A dopusiit ćeš, da to nije ni malo interesantno ... Od nekog je vremcna počeo i s moralnim prodikama: Netko da me je vidio s ovim, drugi s onim . . . On da u sve to ne

fctvari. Dmgi se 'đan tz „Komaicu" čilalo: Zeieu dofcoš tlobuje, Da Miletić robujo itcl. i to so on'da za dugo vrijeine pjevćl.) po povosailakoj okolini. Prpi/minjem ovo za naše pies< i iko. koji Uišu narodnun dujkn.i, pomišijajući, kako bi so u ra.zn.im Hrilikama ovakim prigodnicama moglo iutjocati na naše iiu'de, osobito na mla« 'djariju. Dr. Antun Kadić jrića u Zbomiku, nadovezujući na Lovretićev prjkaz, kako jo opazio nekima o pojasu zlatom izvozenu troliojnu tkanlou s napisom: ,,Zivt]a ITrvatska!" Za čas jo začuo iz kola: Oj Hrvatska i ti si na glastt. I nama so viješ o pojasu! Pa onđa: Ja ću sebl slova Izrezali, Izreznti: Zivih Hrvati! m D olazi mi u pamet, kako sain se jodno nedjeije, prošelao iz Bišća n Bosui n Zavalu u Hrvatskoj, pa kako su ondjo Bjovojke, šcćući sc ccstom, pjevali neku pjesmu ga stalnim refrcnom: „Hrvatice mi smo mlađe". Ono mi so međjutim učiniio kao nošto prikalomljeno, a ne &ambiklo. Pa neka jo, ako se samo prihvati i 8 mladicom sljubi, pak đa jedm' sofcori protječtr jedno i dmgo. ' s * ‘

MALI PODLISTAK

, Na današnji dan, 19. januara 1736. godinc rodio seuGreemocku Jam c s W a 11, pronalazač prve parue mašiue, koja je biia za praktičnu upotrebu. Do dušc i prije njega biio je važnih pronalazaka na tom polju, prijc svega valja pomenuti pronaiaske Prancuza Dcnisa Papina, koji Je 1707. godine bio konstruisao čak i prvi parni brod, aii su sve to bili vrše Hi mauje saino pokušaji. Wat pak dao je pamoj mašini oblik, kojim $c mogla praittič- I ki upotrebljavati u industriji. Usavršio ju Je pronaiaskom kondenzatora, indikatora, ventila i t. đ. Sa B o u 11 o n o m | osnovao je prvu fabriku mašina ti ■ Soho-u. Wattovim pronaiascima iraa Engleska da zahvali, što je tolfeo bHa . izmakla u industriji ispređ kontinentainih evropskih država. Još u početku 19. stoijeća gotovo sti se jedino u Engleskoj gradite pairne mašinc, a hidustrijalci u Njcmačkoj, Francuskoj, Belgiji, Holandiji i t. d., koje su države docnlje same stekle džinovski razvijenu mašinsku industrijn, kad god bi u ooo vrijeme btjeli kakvu veću ili boIju mašinu, poručivali su je u Engleskoj. Tom naprednom stanju svoje lndustrije u početku XIX vijeka ima Englesira da zahvali, što nije podlegla

Btvašnora 'adaru, što joj ga jo Napoleon I. namijenio proglašavanjem „kontinentalnog bloka" (zatvaranju kontinen-ta engleskim proizvodiaiia. o čemu je več bilo riječi na ovom mjestu). Kontfnentalne države u stvari nisu mogle bez Izvjesnih industrijskili proizvoda, čija je izradia tada još bila skoro isključivl engleski monopol, pa se engleska roba tajno uvozila u ogronmim količinama. — 19. januajnai 1809. godine rodjen Je u Bostonu američki knjlževnlk Edgar Allan Poe, o kojemu smo već govoriii na ovom mjestu povodom godišnjice njegove smrtl (t 7. oktobra 1849. godine u B a 11 i m o r e-u). 19. jauuara 1871. godine, sutradan pošto je u Versjaiilesu proglašeno njemačko carstvo, bila se na M o n t V alerienu pred Parizom ogorčena bltka lzmedju opsadjenc pariske posađe I njemačke opsadue vojske. U tim borbama pred Parizom 19. januara poginuli su sa francuske stranc kao dobrovoljci pronalazač Gustave Lambert I slikar Henri R e g n a u 11. — 19. januara 1874. godine umro je njemački pjesnik August Heinrich H o f f m a n n v. Fallersleben. Rodjen je 2. aprila 1798. godine.

19. janum 1918 g frlnI ^ ,

vjeruje . . . jer znade da ja samo njega Ijubim , . . All moram Čuvati svoj dobar glas ... On sam ne će da ml Skodi, pa zato se ne će više tako često sa mnom sastajatl, da ne bi ljudi došli na zle tnisli . . . Neka se ustrpim, a za dvlje godine . . . Kažem Ti, već mi je do grla sa te svoje dvije godine. Kao da uopšte mogu misliti na to, šta će biti za dvije godme. Cini mi sa. da ću mu skoro dati ,,Laufpa-As“. 2alim ga. zuam, da će ga boljeti, ali ja mu ne mogu pomoći. Hoću da se zabavijam, veselim — a on mi dosadjuje. Čini mi se, da sam se u lijepe kuČine zaplela. Ali od uvijek sam bila kao jegulja. Otkako sara preniještcna u Zagreb, iinađem dosta brige, kako da sa svima izadjem na kraj. S Milivojem mi je još najlaglje. On „čuva moj dobar glas“ i sastaje sa sa mnom što rjedje može. ,,Carl“ je uvijek isti. Nlje ijubomorau, a ako mu reknem, da sam čas prije poijubila Vladimira, on ćc se nasmijati i uzet će sefci za otštetu dvostruko toliko cjelova. Naši su ejigleskl satovl još uvijek puni čara . . . A Esekiel, taj Ti je čudnovat. Silno interesantan. Ali koliko me zabavIja njegova prevrtljivost. toliko me srdi svojim uhadjanjem. Ne mogu izaćl korak iz kuće, a da ga ne ugledam, kako iza kojega ugla vreba. Ne znam, jesam li Ti već pisala, da je on misogyn, t. J. ženomrzac . . . Kadikad, dok smo &ajedno, ništa ne radi, nego se neprestano smljc, A tako se čudno smije: hlhihi ... I štagod mu rekneš, a on: hihiiii . . . Kadikađ mi pripovijeda sujete, što će iii obraditi. Neki su strašno smiješnl. a neki su i nježni. Ove onđa zajedno smišijamo. On poćne, a ja nastavljam. To je vrlo zabavno i ugodno — pomisli, onda Ti i Ja postajem maii književnik. To je neko zajedničko duševno stvaranje. A kako bi me tek veselilo, da to bude štampano. Sigurno si i Ti već štogod čitala od njega. Dosta mu je stvari štampano. Najčudniji Je kod njega uvijek kraj pripovijesti — upravo Te ! frapira. Tako ml je na pr. pripovijedao neki dan jedau svoju novelu. Opisuje najprije, kako se na jednoj livađi igraju djevojčice, pjevaju I beru cvijeće. a onda dolazi ,,ona (t. j. ja) tužna, blijeda, raspuštene kose, iz očiju joj se trune suze — a u grmu jednom sjedi njegovo srce i pravi „šieka paka, šlefca paka“. Nije li to originaltio? Pomisii, srce sjedi u grniu 1 pravi „šleka paka!“ A kakva je u tonie duboka misao sakriveua! Kažem Ti, siluo intercsantan čovjek. Ali gdjekad je upravo nesnosan. Onda, kad je mrk I kad prezire žene, jer da su one „najveće zlo na svijetu“ i da bi fciio „najijepše" da njih u opće nema“. Ja da sam koketa 1 on da me nikađa nije Ijubio, on da u opće nikoga r.c ljubi — neka sebi ue utvarain toliko.,. Onda ga jednostavmo otjeram. A što drugo da s njim započmem? Drugi put dodjc sasvim skrušen i po-« koran. Cini mi se, da mu je potrebna ovakva lekcija. Vladimir mi }e pripovijedao, da Imade muževa, koji uživaju u tome, kad ih žena tuče, faktičuo tuče s korbačem — ti se zovu masocbiste. Možda je I Ezekiel takav čovjek? I Viadimir misB, da jest. Eto, ispisaia sam sve četiri stranice i rubove, hoćeš li se u opće snaći kud što spada? Do zgođe Javit ću Ti se opct samo Te molim, da me počastiš s maio omašnijim listićein, nego je blo ovaj zađnjf. Neka buđe barem polovica mojega. ; Cjeiiva Te Tvoja odana prijateljica Maja, • *• (Nastavlče se.)

Š a 1 a Vučićeve čakšire. 7 — More gazda (tako je knjaz Miloš zvao Vučlća), rekne jeđnog dana knjaz Miloš Vućiću, ,,baš snamota! Toliko nre godina služiš, a još ideš u suknenim čakširama, a moje jučeranje čibukdžije obukoše čoiiu i svilu. Zašto *e ne odeneš?" — Gospodaru, Ja sani več dugo u tvojoj službi i veliš, d.a te dobro služim, a moje su čaikšlre u mojoj službi, a ©ne mene lepo služe“. — Člniš Volfko, i eokšire Ćc5 promenitf, ali p-amet nećeš, odgovori kniaz. » Još neće da puši. U duvandžinicu uiazi rano ujutro dječko od nepimiii dvapajest godina i traži dvije cigarete. — ,,E, nioj sinko, zar ti već pušiš!“ začudi se duvandžika. — „Neću ja još da pušim ovako sebafe! .Tek poslije ručka <, Uvlien prekor. U operi sjedi pored nekog muzičkog stručnjaka, koji se trudi, da pažljivo prati svaki akord, neki uobraženi mladić, koji sve melodije prati zvižđukanjem: Pošto je neko vrijeme ćutke trpio, tek će muzičar: „Gospodine. izvinite, što sam nešto ljut, ali od one budale, onog pjevača na pozomici nikako ne mogu čestito vasde slušam!"

Poslijedn je brzojavne vijesti ENGLESKA RADNIČKA STRANKA ZA MIR. Kb. Rotfcenđam', 18. Januar*. ‘ Sfez označenja 'datama oi javljuje JManchesteT Guar'dian" 8lijedeći. r fcrzojavku: Indepenđant Labour Party. Trockomu: Pošto su Lloyd George i Wib don jednako kao i zastupn ; ci središnjih vlasti primili Vaiu forraulu ,,bez anekeija i ratnili odšfceta" naatojačemo svim Dredstvima, da i na£a vlada sudjelaje u pregovorima za opšli mir. Sa S"oem snic. kod Vas, kod Vašeg veiikog rađa za internaci jonali zam': ENEROIČNE RUSKE MJERE PROTIV RUMUNJSKE. (Narofitt brzojav „Beozradskitt Novlna") Budampešta, 18. januara. „'Az Est“ javija Iz Stockhobna: Ruska Je vlađa obznanila, da će, akc Rurmuiji ziostave i jednog boijševika. biU uapšeni i smaknuti svi Rumunji u Rusiji. Diamandl je pušten na slobodi. istom onda, kad je cijeli diplomatsk! zbor zaprijetio, da će otputovati, ako se Dtamaudi l dalje zadržl u zatvoru RUSlJl JE NEMOGUĆE NASTAVITi RAT. (NaroKU b'rzojav „Beozradskfli Novtna' 1 .) Bi!'dimj>ešLa, 18. j-n'iara. ,,A z Est" javlja iz Berlina: Trockij Je Izjavio, da Rusija nije više u Dt anju nastaviti rat. Trockij je din ovu fejavu, pošto je jedan đio ruske štampe u posljednje vrij-me zahtj vno pastavak rata u svrhu pritiska na ?redišnjo vlasti. SUKOB IZMEDJU UKRAJINACA I BOLJSEVIKA U ODESI. Kb. Amsterdam, 18. januara. Reuterov ured javlja iz Petrograda: Večernje novine javljaju, da ie došlo u odeskim ulicaana do borbe izmedju ukrajinskih četa i boljševičkih mornara. Ukrajmcl su zaposjeli pozorišnu zgradu, gdje su postavili mašinske puške. Posiije se razvila borba p: cijelom gradu. Vodja crvene garde teško je ranjen. Kasnije je stigao krstas „Srnope* i druge ratne iadje, koie su otvorile vatru. Kako javljaju posljednie vijesti, grad se najvećim dijeloni nalaz! u rukama boljše\ika. DEMONSTRACIJE PRED TALIJANSKIM POSLANSTVOM U PETROGRADU. Kb. Miiano, 18. januara. ,,C o r r i e r e d e i 1 a S e r a“ javIja iz Petrograda, da će po svoj prilid cijeio osoblje rutmuijskog poslanstva otputovati iz Pelrograda. Policajni činovni'k, koji je bio došao da čuva napadnuto od svjetine talijansko posianstvo, uapšen je od vojuika. Ovi su tražiii, da se prije puste na slobodu svi poapšeni đemonstranti. ATENTAT PROTIV LENJINA Kb. Milano, 18. januara. ,,Č o r r i e r e d e 11 a S e r a“ javtja iz Petrograda: Atentat protiv Lenjiua pokušala je jedna ž e n a, kojoj je pošlo za rukom d<a uteče. Lenjin nije ranjeiL Petrogradske novine pišu o atentatu, da je to početak nove tercrističke perlode od strane nekih socijalno-revolucijonaruih grupa.

Zvanične objave OBJAVAC i k'. vojna glavna gubernija namjemva da dozvoii otvaranje jedue trgovaeke akademije s trogodišnjim tečajem. Ista bl se u pogiedu naučnog gradlva oslanjala na više trgovačke škole u monarliiji i na postojavšu trgovačku akađemiju u Beogradu. U prvi razred akademije primali bi se dječaci i djevojčice sa svršenim četvrtim razredom srednje škole iK sa znanjem, koje se u tom razredu pottiz.ava. Djacl bi iniaii da uplatc 5 kruna uplsnine i mjesečno 30 kruna školarlne svagđa u naprijed. 4 Škola bi se otvorila početkom marta, tako, da bt djacl uključno s mjesecima odmora još u toku ove školske godine mogll da svrše jedan tečaj. Radl prijema u akademiju imaju djaci do 27. januara o. g. da se prijave c. I k. okružnom zapovjedništvu (škoiskom referentu) za grad Beograd. . f ’ C. I kr. okružni zapovjednik.