Београдске новине

Izlaze:

dnevno u jutfB, ponedjeljkoni poslije podne.

Pojedlni brojevi: U BMo'afa I o iuai*nm* u**>Jc<i> vtSn •0 o. I kr. t*t* h oijral o4 . . .

13 M«r»

MjeseCna pretplota: U B**|r*da I q krtlnUni up*3j*0.«tin M U BMStH* u Min* u koftu . . . ,

U RMnirMJI. U iMftrMitr*

Ogleel po djenlku.

»80

*•90

Urednlitvo: BEOGRAD, Vuke Keradžlća ul. broj 10. Telefon bro] 83. Uprava I prlmanje pretplate Topllćln venac broj 21. Telefen br. 21 Primanfo oglesa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon bro| 211

Br. 21.

BEOGRAD, srljeđa 23. i

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Bcč, 22. jaiiuara. l-’oložaj je nepranijenjen. Načelnlk elavjiog slozcra. Zamke slobode U novoj Rusiji nadalo se beskrajno mnogo od ustavotvornc skirpštine. Uviick, kad je kakvo važno piianje Imalo da se rijeSi, Lli da se stvore značajni zaključci, ponavljala se stara igra, da su se svi kompleksi takvih okolnosti odgadjali dotie, dok narod u Tavrijsko; palači ne progovori. Tako su barem držall Miijukov i Kerjonskij, tako su pokušavali takodje Lenjin i 'i'rockij n početku svoje vlade, da zadobiju ma i kasnije sankeiju naroda za svoje odluke i rad. To je tražila nova deinokracija, a to je repubiika Rusija sama sebi dugovaia. Eto — ustavotvorna »kupština ie otvorena i vee prvi početak nekog načina djelovanja pretvorio sc u gorko razočaranje. Izvjesnom zaprepašćenošću sjoća se svih stvari, koje su revolucijonarl obećali svotne narodu, kad se uporede sa čitijenicama, koje su se sada pretvorile u Petrogradu u stvarnost. Nova era trebala jo povesti k slobodi, ali je sloboda posrtala ko<.l svakog koraka preko zamki, koje su pred njom bile rasute. Sveta, devet puta slavljena sloboda. koja je namjeravala, 'đa posljednjetn u zemiji odobri istu mjerti pravd, kao i prvo;nc, klonu tcško ranjeiia na zemlju, prijc nego je digla glavu, a mitraljezi su joj pucali limjesto opijeia. Ili — stvarno đa govorimo u ruskom glavuom gradu via'da Citav vašar, i to takav vašar, kakav možda nikada nlje bio u cuim vremenima. kad je još baćuška car sjedlo na prijestoijn. Kuća, nad kojotn je imala lz\ći zvijezda tiovog doba, puna obe’ćatija, na radost slobodnim predstavnlcima naroda. što su bili unutra skupIjeni, ova kuća je> postala arsenal prejjun oružja. Prcxl ulaskom postavijeni su poljski lopovi, u unutrašnjosti bore se za vlast siroti. premoreni, ianatLzovani Ijuđi. Njiliovc crtc su unakažene i razočarane od vrijenja unaokolo, njihove ruke grozničavo stežu stara sređstva sile: puške i bajunetc. Onako fe, kako je uvijck bilo: borba stranaka. Oni. koji se čine, da su danas pobjcdnicl, to su rađnicl sa šakom možđa seljaka, što s njitna idu. 0\i saml traže vlast za sebe, i ako predstavijaju samo jcdan mali dio ruskog naroda. Rcpubuika jc na istokti u industriji slromašna zenilja, a velika ntasa, koja žlvi u proviucijama 1 najvcćim guberliijama, nc zna i neće ništa da zna o novim refornvnim idejama. Ta se đrži vjere svojih otaca i ne žci! ništa drugo, nego da tnir.no I nesmetano od spoljnih i unutrašnjih ratova obradjuje svoju zemlju. Naravno, obećanjetn razdiobc zemljišta tranemlriii su revoluci-

Nastavak vijećanja o privrednim pitanjima u Brest-Litovsku. U Rusiji je u izgledu osnivanje narodnog konventa. — Carson odstupio. — Pred Briandovim uapšenjem.

jonarci njihove jodnostavue dithove, all ovaj liemir Još je đaleko od djela: da okrene svc tumbe. I tako mogu raduiei u indusirijskiin gradovima utoliko slobodnijc žariti i paliti, te za račun svoje rodjcne koristi sipati otrovno sjemc, koje je sazreio n giavama njihovih vodja. Sia oni uajprije hoće. ne zvuči baš sasvitn novo: ortižanje rađtiika kao norma, razoružanjc neradnih klasa, stvaranje" socijalrstičke vojske. Zna se, da se pod imenom ncradnih kiasa misli na bogataše. te je razumijivo, da je 1 ova žđja potekla samo iz težnjc za neograuičenom vlašću. All to je baš i bila vlast naročito odlikovanih, proti\ kojc jc revolucija tako ogorčeno jx)šia ognjcm i maI čem u boj, a ta vlust je ostala. Samo je jirešla iz ruku promišijonih ljudi u ruke divijih konmnista, gdje se pokazuje u svem svoin straJiu i uŽasu. I tako jc u Rusiji upravo sve ostaio po starom samo su glumei izmijenili sv'oje uloge. Jedino što je lice sadašnjosti, u kome se staro opet vidi, obasjano krvlju, Pa ipak: Rusija tnože na svoj način biti sretna, ukoliko se nas tiče. Jednoga se samo moramo čuvati, — da požar ne doiivati oblasti s ove strane, gdje smo obećali stvarnu siobodu 1 stvarno pravo samodredjenja. Za takvo šta potrebna jc> od. davnina jedna sila, koja će nagone fanatieara obuzdati, koja će dati priinjer promišljenastl i ođbrauiti od nesreće, kao što u Rusiji širi strah. Zamke siobode mc-raju se ukloniti s puta, i onda može doći novo doba svojom snagom, pouzdauim pogiedom. Kod mirovnih pregovarača središnjih viasti stVar je ove sloltode u đohrtm rnkatna. šta ćemo sad? (ilas iz narođa. Mi Jjudi iz naroda neprestano osluškujetno, nećemo li s koje strane čuti davno očekivami i željenu rce tnir. Obradova nas glas. da su Rusi otpočeli pregovore za mir sa Središnjiin Državama. AH moram priznati: koliko nas je taj glas obradovao, toiiko nas je zbirnio i upiašio. Mi sino se nadali opštem lniru, koji ćc obuhvatiti i našu mnogonapaćejui tnilu otadžbinu Srbiju, a kako sad stvari stojc, eini se, da će doći samo do zasebnog mira izmedjtt Ritsije i Središnih Država. To nam jc, iskreno rcći, bilo žao. jcr nama je Srbima do mira, pošto smo liajviše propatili n ovome ratu. Ali, mislimo n seb!, kad nam nije sndjeno da sada dodjemo do mira, možda ćc nam produženje rata donesti kakve velike koristi, to jcst, ako naši saveznici bndu pobedioct. Znaino i sećaino se, šta nam jc govoreno i obećavano — te dobi-

ćemo Bosiiu s liercegovmoin, te Dalinaciju, pa' ffrvatsku i Slavoniju, Bauat i Baeku i sve zemlje, gde živc naša braća Srbi, Hrvati i Slovcnci. Mi kao računatao. silne države ovoga svcta Rusija, Francuska i En- j glcska obcćaie sn natn ove zeinije, ita zato ginusmo i krv prolevasmo i ne Iitedosmo lzdati našc savczntkc, kad smo biii u liajljućoj junačkoi nevoljl. Srbija je izdisala, id! sc nije htela odreći svojih saveznika, sve u nadi, okrenuće se ratna sreća 11 a bolje, povratićeino svoju zemlju i ujcdiničemo se s našom braćom, pa čemo biti država tri put veča, tiego što smo bili. I za ove dve godine i nekoliko meseci, od kako svojtt državu izgubismo, tešila nas je I krcpila nađa, da će jednotn biti bolje i đa će se sve ostva- | ritl oiiako, kako se nadasmo i kako hani ; ie obećano cd naših saveznika. Aii kao grom iz vedra neba, pomu- 1 tiše naše nade dva govora poglavara : liaših najmoćnijih saveznika i prijalc- j Jja. Jedno je govor cngieskog predsed- J nika ministarstva I.ojda Ojorgja, t; koine on iziaže uslove pod kojim bi Sporazitmne Države napravile njir. U | tim se nslovima traži, da se Francuskoj povratc zcmlje, što je prc 40 godina izgubiia u ratu s Neniciina, da se Talijanima dadu nekc oblaisti austrijske. a Rumunima Eidclj, saino za Srbiju i Criui Ooru \ eii. da^ se uspostave kao što su i pre rata bile. Dmgi je govor predsednika scveroamuičke republike Vllzona, i on za Srbiju gotovo to . isto traži. što i Lojd Gjorgj. Što kojcm srcćom oaU to ne rckoše [ it pcčetku rata iiijirc nego što Srbija . propade, pa bi zitaltr Sta hi raciili. Ne j bi ni srpsko pseto pošlo za Ertglezima i Fraticuzima, a kamo ii svesni Ijuđi, pa još toliku krv da proliju i toiike jade da pretrpe. Svakome stno se jadu mogli nadati. aii ovome jadu i to od naših saveznika, u koje smo kao u sunce gledaii, nismo >se mogli nadati, ni v snu ga sniti. OJadjcni si-pski narode! Zar su zato tvoja najbolja deca izginu- ; la, zar je zato tolilu siian narod pcimro ' ođ zaraze, od gladi i studeni, zar su . toliko kuće porušeno i popaljena, njive pregažene, stclca odvedeua, da dodješ u otio isto stanje, u koje si bio pre rata. Lepo su nas naši državnici uputili, Bog im sudio i ovog i ouog. sveta! Narod je kko Vuka Brankovića, što izđade na Kosovu. a sada doživesmo, da imamo gore Brankoviće, prema kojima jc Vuk smiljc i kovilje. Sva siina cbcćanja, koja i navedošc Srbiju u rat, a narod u strahovitu pogibiju, biia .su prazno radovanje ? podstrek, da Srbin gi*ue> za drugoga. Sad se vidi da srpski vojuik ima da se godinama krvavi. da Framcuzi, Talija-

ui i Vlasi dobiju vcliko komade zemlje, a on siromali da se zadovoljL da povrati svoju otadžbinu, k o j u n e b i i zg u b i o, d a n i j e i š a o z a F n n c ttz i m a i E n g 1 e z i m a. Sta sad? mora se zapitati svak: mislenl Srbiu. Posle ovalcve prevarc i podloga izdajstva od naših saveznika. srpski narod ne može žcleti produženje rata, jer se nema nadati nikakvoj dobiti. A srjiska vlada, ako joj je ostalo i trunka pameti i Ijubavi preina ovoj jadnoj zcniijl i uapačcnom nai-ođu, tieka časa ne časf, nc.go ncka sc miri s našim protivuicima. To je poruka nas scijaka, a mi sino većina u Srbiji, jer od sto ljuđ! dcvedcset su seijaci.

Pregovori za mir Drof Czeruiu u Beču. Kb. Beč, 22. januara. Ministar c. i k. doitia i spoljnih posiova groi Otokar Czernin sinoć je u 10 i po! sati pri'spjco ti Beč u pratnji ođjelnog načelnika u mlnistarstvn spoljnih poslova dr. Gratza, izvan« reckiih poslanika i opunomoćeniii ministara baruna M i 11 a g a-Lenckhaya 1 dr. W i e s n e' r a, tajnika poslanstva baruna A n d r i a n a I grofa C o 1! o r c d o, kao i tajnika posianstva baruna 0 a u t s cha. Grof Czerniu če se> kr.atko vrijeme baviti u Beeu. Zadovoljstvo I poitzdanje u Berliuit. (N'aročttl brzolav . Beocradsklh Nov!na“) Beč, 22. januara. Iz jiouzdanog Izvora saopštava ,,Fremdenblat t“ rz Berlina: S veiikim interesovanjem prima se ovdje rczultat pregovora u Brc'st-Litovskn. O p š t e j e mišLjenje, d a ć e s e pregovori poslije povratka T r o c k o g p r o đ u ž i t i b r ž i m i u s p j e š n i m t o k o m. . Frcimlenblatt“ o dogadjajlina u Rusiji. M i r s a U k r a j i n c i m u n a v i d i k u. (NaročUi brzojav ..Bcogradsklb Novina“.) Beč, 22. januara. O ruskiin dogadjajima piše ,.Fre>md e n b 1 a 11“: Proces r a s u 1 a s c. ii R u s i j i n e m o ž e z a u s t a v i t!. Dogadjaj, da su bo-ljševiki rastjerali ustavotvorim skupštinu, znak je, đ a s e u n o v o j R u s i j i u g u š u j e s 1 oboda i đase ne vodi računa o samoodredjcnju s vo j ih naroda. Državno bankrotstvo, državni udar, glađovanje, npšte rasulo vojske. t o j e s 1 i k a, k o j u R u s i j a s a d p r ii ž a. Trockij je otputovao u Petro-

grad, jcr su tamo nastuptli vrlo ozbiijui dogadjaji. S druge strane su p r c» govorl saUkrajincima tolik o n a p r e d o v a 1 i. da se več b 1 i ž e s v o m c z a v r š e t k ii, tc Jc Još samo pristanakvlade potreban. Ta j je č i n j e n i c a v r 1 o v a ž n a, jer če i nova ukrajlnska država biti naš susjcđ. i Na Ist oku ć c s e tnonarhija ; granič 11i saino saUkrajinom.

Događjaji u Rusi : i Otvaranje koiistltiiautc Kb. Stockholm. 22. jaimi:.;i. Konstitnanta je otvorena pred prepunim galerijama. Kad je socijaini revolucijonar Svetsov htio otvoriti sjcdnicu, nastala je silna buka. Svetsovt se morade povući. a ond«a je SverdloV pročitao vcć javljenu i'zjavu. izbor Ćernova pokazao je,' da su boijševiki U manjini, činie je biia i sudbina konstltnante zanečaćcna. Ćertiovljev govo? Izazvao jc jak utisak, koga je osiabio Bucharin. proklamacjjom svcl'ga rata. boij« ševik.” pvotiv buržoazije. On jo o’ Javio, da će se boljševiki u buduće nazivat! kommiistima. Zatim ie uz žestoke pro« tcste održao protiv boijŠevika govor Zeretelli. Oko ponoćt dovršena ie do« bata, a poslije toga se odbila rezoltu . c’ja, koju je predložio izvršni odbon Zatim su boijševiki ođržali sa socijalnim revolucijonariina ljevice zajednlči ko savjetovanje i vrativšl sa u dvora« nu izjavili, da so koi* ra r * o ■»■ij.ina nhn> grupama konstituaiiie ne mogu raditf i uputili se u Sm'oljuij-Lnstitut. Na to su' dušli matrozi i članove konstituantc rastjerali iz Ta\riiske nalače. Rcuterova vijest o dogadjajiuia u r Petrogradu. Kb. Amsterdam, 22. jaimara. Reuter javija iz Petrograda o3 19. o. mj.: Smatra se kao vjerovatno. i đa če se sovjet i bojjševički članovf I sjediniti u novu tistavotvornn skupštiI nu pod imenom n a ro d no g k o n< v c n t a. *— Za vrijeme đehate je došlo do intmih prizora. Jedan član ustavolvorne sktipštine naperio je bio re* volvcr na vodju soeijaifsta Ćereteiia. ali je razoružan. Poslije podue je došitf do nuškaraiija ua Nevskom prospektu, kad j& povorka članova ustavotvornff skupštine bila napadnuta od jedne gomile, većlnom matroza; nekoliko' lica jc pogimilo a mnogi su ranjeni. Zasta« vu, koja je nošena na čciiu povorke, crvena garda jc Izderala i spalila, VoJnik, koji jc nosio zastavu. zastao je na Siedin! uliee i izviknuo: Ja sam tri godine bio na frontu, pa sad ubite me. ako hoćcte. Jedan crveni gardista g» je ubio. U loj povorci je> bilo mnogo žena i djevojaka, nesposobnih vojnika, činovnika vlade i gradske uprave, kojf štrajkuju, i bankarskih činovnika. Engleska štampa o raspuštanju iistavotvorne skupštine. Kb. Amsterdam, 22. januara. ,,A 11 g e m e e n H a n d e I s b 1 a* d e t“ saznaje iz Londoua: Vijest o raspuštanju zakonodavne skupštine iza« zvala je u E n g I e s k o j r d j a v u t i«

PODLISTAK Dr. M. Salopek (Zagreb): Lavin e* Zašto sc snijcg, što pada na planinc iznad snijožue granice, ne gomila i nc gradi sniježna brda nebu pod obla■ke, 3ead ga u tim krajeviina nije kadra ni Ijcti posve otopiti sunčana toplina? Eto zato, jer platiiue imadu dva marljiiva pomagača, koji im cijeli suvišak snijega cdvcde u niže, topiije krajcvc, koga otope svojim suviškom topline. Jcdan o tih dvaju vjeruih tiudbcnika planina jesu lcdefijaci, koji u svojem polaganom lijeku odvadjaju golcanc inase snijega, pretvarajući ga poiagano u icd. Drugi činbenik su lavine ili usovl. tc ozloglašeue silnice visočja. U proljeee sve tutnji u planinama, zcmlja se tresc, kao da gruvaju teški jtopovi. Nije to mukli topovski lilc, vcć to gnne lavine, koje se poput bijelili vodopada spuštaju u dolinu. Oni su vlJesnici proijeća, koji pucnjavom svečano pozdravljaju njegov dolazak u prirodu. Lavine su rasprostranjcne u svun visokim planwia*ma sa strmim obroncima i obiinim suijegom. One su mnogo raširenije od ledenjaka (Oletsclier), a svoj ix>sao obavijaju mnogo bržo i te*) Iz „Prirode" popularnog mjesečnika hrvatskog prirod. društva u Zegrebu.

meijnije. Nenadano i velikom brzinom odvadjaju onc velike* niase sm'jega s planina, oslobadjaju ili njihovog tcškog tereta. Mi ih nazivamo snježnim usoi vima, iii snježnim lavinama. Riječ lavlna je romanskog porijekia. I lavlna ima poput ledonjaika svoje sabiralište, kojc jc hrami. Ona se ruši niz strminu i sakupija ,na svoin podnožju sav snijcg, katneinje, drveče i sve drugo, što je na putu zahvatila. Lavina zapravo i ne pada, ona se spušta poput tekućinc. Pojedine eestice snijega uda.raju jcdna o drugu i predavaju si suvišak žlve siie, pa zato i teku usovi poput vođc, priljubijuju se oblicima tcrena, goneći prcd scbom silan tlak va’kduha, koji često jače piistoši u okolišu od same sniježne masc. Suljcg sc otkida iz svojih sabirališta blio zbog svojc vlasfiic tcžine, bilo zbog vanjskib uzroka, medju koje pripadajn u prvom redu vjetrovi. Sta više i jaki zvučni v r a1ovi mogu ga pokrcnuti, pa zato se brdjani, kad prijete usovi, nc usudjuju ni glasno govoriti. Kaošto gcjzirsld vrutak pospješuje svojti erupciju, kad u tijega znatiželjni planinari bacaju kameaičiće, tako se često i lavlna odsanjka prije reda niz plajiinu, kad se planinari ncoprezno veru po njenim sabirališthrun. Najopasnije su lavine novo zapalog stiijega. One nastaju najviše u zimi, kad nov, suh suijeg zapadne na staru, uščuvanu sniježnu podiogu, pa se na njoj odklizne. Taj nov snijeg vanrcdno je lako pokrcnutL Pritak, stpak snijeg

uzgiba se u sabiraiištu, jedna čcstica vuče za sobcm drugu i cijeJa se masa spusti poput bujicć uz sLluu loinljavu niz planinu, dižući oblak sniježne prašine i stvarajući siian vazdušni tlak, koji na daicko kosi stabalje i ruši kuće. Zato ovu vrst lavina, koje se liad suiježnom graiiiconi i ijeti zbivaju, nazivajn 1 a v i n a m a s n j e ž u o g p r ali a (avalajiches de poussičre). Njihovu razornu djelatnost dcvcljno osvjetijuje priinjer kod Gussv/erka u Štajerskoj. gdjc su jcdne godine saino dvije lavine razorile 44.340 in 9 šume sa 3320 stabaia i ubile 155 komada zeccva, srna i divokcza. Druga glavna vrst lavina jcsu !avinc starog snijega, koje zovu i t emeljnitn lavitiama (availanches dc fond). To su usovi grudastog, mokrog, teškog snijega. Oni nastaju ponajviše u protjeće, kad južni vjetar zaliuji planinom. Voda razjeda snijeg. stvara u fijeanu šupljine i pripravlja ga za put u dolinu. Podgrizana siiiježna površina lomi se i povlači sa sobom suijeg sve do temelja. Lavitia so.rušt uz gromovit tutanj u doiinu, a u njoj se valja i gruda snijeg n manje i veće grude, koje se zbog tlaka slijeipe na podnožju Iaviue. Kod ovih je usova vazdušnl tlak znaitno manji, aJi jo zato golem udar snijega. Njihov snijeg je vlažan, pa zato te lavine i ne praše. Na svojoj podlozi mosc one sa sobom kamenjo, pa bruse i lašte jaruge, kojima se spuštaju. Ovl se uspvi 9puštaju ponajviše istim, stalnkn utrtim putovima.

i redovito nc nanose veće štetc. Ali iza jako sniježnih godina znadu oni izaći iz svojih kolotečina, razoriti cijeia sela. poubijati ijude i stoku. Na podnožju svom slažu velike liumko suijega, čija količina iznosi katkada i do 1.000.000 kubičkih melara. \'eč miiogog pianiuaira ponesoše lavine sa sobom, a da mu ne naudiše, ako sc znao održati na površini. Pa oui i pripovijedaju, da su se z» vrijeme spuštanja mogli posve slobodno kretati; tek kad je na podnožju Iavina naišla na odpor i udarila o zaprjeke, stlačio ili je snijeg, kao da su ih uhvatila gvozdena kliješta. Pa ako im je i samo jedan dio tijela, ili komad odijela bio još u snijegn, oni ostadoše kao prlkovanl i tck tuđja pomoć mogla ih je oslobođiti. Uzrok jc tomc taj, što sc snijeg na podnožju idvine, zbog tiaka i pojava tako zvanc „regclacije", oiiet zamrznc. No nljcsu svi tako srcćtii, jer godiinice nastrada mnogo planinara od usova. Onl ili raskidaju, udarivši s njima o hrid, a druce opet zakopaju na ix>dnožju u svom bijelom humku. gdje se uguše i smrznu. Ljudima, koje je lavina zatrpala, dade se još katkada i pomoćl. Čim se u planinama pročuje o takovoj nesreći, ođmah še kupi jx>močna eeta. U snijegu zatrpani Ijudi čuju sve, što drugi nad rjhna govore, ali oni ne mogu njili da čuju. S ditgaoklm štapovlma traži ta ix>moćna ekspedicija jx> snUegu i po promijonjenom otporu nailazi na mnogog nastradalog planinara. Ima slučajeva gdje i nekoliko dana Iavinem

j zatrjHini Ijudi cstadošc na životu. Aipinske životLnje Lzbjegavaju lavinatna j svojitn insiiktom. Usovi često zatrpaju alpinske drii-* move i spriječavaju promet, pa onda vafja bušiti u snijeg dugačke tunele. Ne ssmo da temdjne lavinc uništuju svoj’m udarom šume, nego oštećuju) donešemm kamenjein alpiuske liva.le i plodno t!o. Mnogo je tome čeisto skri* vio i čovjek satn, jer je u planinl iskrčio šuniu i time pospjeSio jiostansie usova. Vcć odavna nastojali su Jjudi, da se obrane od lavina. Pa zato grade na opasniin )njcstim*a uz drumove i žo* Ijcznice, tuiiele, udiibhic i đrnga zakioništa, u koja se može putnik skloniti. U uovije vrijcme itspjelo je liijestimice zaustaviti lavLne- Pokazalo se. da jđ dovoljno samo neznatno pojačati otpon tla. Vaija ih dakle zadržati u njihovom sabiralištu. Ako sabiralište lavine ležL ispod šumskog razmedja, onda pokušavaju novim nasađom zaustavitl usove, a u prljedjeiima povrh šumsko gramice zabijaju u zemlju gvozdeno inotke i grade 1 m visoke zidove it paralelnim redovima i t. d. Uz spomenufco snježnc usove itna još jedna vrst lavina, koju nazivaju 1 cdenjačk'im usovima. U vrsokim plaminama, koje pokrivaju ledemjaci. nijesu oni baš rijetki. često se tatno najedanput otkinu veiike mase leđa i uz silait prasak ruše u dolinu- Pravo područje tih usova zrnatog leda I snijega niiesu toliko doiinskl ledenjacf.