Београдске новине

oroj «v».

srijeoa

BEOORADSKE NOVINE

6. fehrnara lUie.

to: tri hiljade u podrinskom okrugu I porcd Save, a dvije hiljade u prostoru od Smedereva do Jagodine. Pribiraoje prinosa počeće u avgustu. Stočarstvo u Bugarskoj. Pojmljivo je, da se u t.ku rata uS otrebom stcčnih gria za vo'ns potre' e oeta unazadjuje sLoCars vo. Ta a/ je s učaj kod sviju d:žava koje su u ratu, naročito Irod onib, gdje bu tehuička sr dstva za prenos mate ija a p trcimo’ tiupanm ned^voljno zartupjjera. I'ugarska je, došivši u nvp s edni ikKlir sa svojim savezn cira, t.v 1 1 u u poLrebu dosta velikt broj tchnifki’.i naprava za Iran no • e a’i ja u pr.šlim ratovima u nedovoljnosti ovoga i ne azvijenosti željczn čke m:eže o.jet. o iš!a tia uštrb stoiarstvu. Padn. se, mcd.utim, avaničnom iaiei alivom obr ti a i a n a raavijanju ovc nrdvrcđnc gra: e. Na ine, obrazovana je noiočita stručca komis j>, koja će prcdvidieriim novča- tm kr di Am si đržavnom budžetu za ovu god n:i i vršiti nabavku p plodnih st.č ih grl •. Nabavtće sc, p-ema saznanj ’ sof jske štampe, prlplodna goveJa i ko’ji u Ugarsko : , sAustriji i Njemačkoj i rasp r _i i po privrednam stan:canm u zem ji, gclj; će se pod nadzorom st. učn : li li a p -di a 1 stočarstvo. Komisija će ot u ovat odmah •po ođobrenju ove budžctske poziri e.

S i t n i Š Knzma Nepoštenl. Jamačno ga pozaiate. Mozda ste ga pozaboravili, ali ste ga po svc pute vidjeli dajbudi jednoni n životu. Istina, ne vidjeste mu obraza, jer je obraz izgubio. Nu vidjeste mu dušu. Dašto, duša je netvarna, pa je ne vidjeste baš upravice tjelesnim oćinia. A ipak je vldjeste i odmah npoznaste primjerice nu dopisnici, na razglednici, u llstu i t. d. Njegova je duša nastojaia da se sakrije. stli zaman. Svak jc odinah prepozna. Drugi se Ijudi slikaju na svake ruke, pa :ih često ne će prepoznati ni najbolji prijatelji, sve da ih naslika i najbolji mmjetnik. A Kuzma nasltka sam sebe, J prem gleda da iskrivi crte, viditc mti dušu. A tko bi to bio? — mislite vi i razbijaie glavu. Ne razbijajte, šieta je. Ko bi bio taj Kuzma? U običnom mu je ži.votii imc Adam, Ado!f, Artur, Antun, Aleksa, Ainbroz, Benedikt, Biaž, Bo'žo, Branko i t. d. i t d. U običnom je zivotu pisar, pandur, trgovac, podčijiovnik, proiesor, sndac, odvjetnik i t. d. 3 t. d. U običnom životu stanuje u Zagrebu, u Varažđinu, u Senjit, u Bagu i drugim velikim gradovima i u svakakvim selima. Ima dakle izvanređm dar ,,muItilokacije“, kako bi rekli mudraci. Nu po svojoj je duši, po svojem zvanju samo jedan i vazda jednak i dosljedan. Slikar je, a sltlta samo svoju dušii. Nedvoumno ste vidjeli koju tu sliku. Ako si primjerice svećenilr, po iznat ćeš Kuzminu siiku po kakvoj bezočnoj razgleclnici s dvoznačnim riječima. Ako si oženjeu čovjck, đoći će ti slika Kuzmina s nekoliko riječi. Prijnjerice: „Neharniče, gdje su tvoja obeĆanja? Već sam uvenula...“ Ako si nedužna djevojka, eto slike Kuzmine s otajnim: .,Kad ćemo se opet sastati na samo?“ i tako daije. Sve su te slike posve nalik jedna na drugu. Svima je jsta meta: ocrniti, ozloglasiti, tmištiti sreću poiedincu i porođici. Poznajete li sad Kuzmu Nepožtenoga? jež. Bio je prave ježevc ćndt: oštar, jiepristupačan, Teško onome. ko mu se približio. Izbođoše ga bodljike njegova jezikn. Bježalo je od njega sve, muško

i žensko. Osobito ženske glave. Već mu se prlključila i Četrdeseta, a on svt jednako samotuje, bocka i ne misli na ženidbeni vez. AH eto: uz zgodan čas i dijete ubvati ježa i nosi ga ćaći, koji ga odre, pa načiui od njego ostve. Dogodilo se I gospodinu Ježu. U zgodan ga čas zaskočila zubata gospodjlca Milka, pa šta mislite? Milka je sada gospodja, a od Ježa je načinila ostve bez života, bez osjećaja. Za&titnDe. Skočio je na smrekinu granu i zaziijao: «— Oj sirotice moja, eto snijega, eto zime ljute. A ti si slabo obučena. Smrznut ćeš se. Vau znaš što: ja ću oplesti oko tebe mrežu divnu poput svile, čvrsto ko željezne žice. Svijet će ti se diviti, a mećava ti nauditi ne ćc. — Hvala, hvala, nezvani dobrotvore! Ne treba mi tvoje mreže, obrane. Proživjeh več svašta i ostadoh živa. I s ovom ću se zimom s pomoću Božjom povraii sama. A on je skočio k boru zelenome: — O moj bore zeleni, diko šuma i brcgova, sve sluti zločestu, žestoku zimu. U mene je srce milostivo. Evo na tvoje ću nježne grane obući čvrste košulje i kitina iii ne će oboriti. .Muči bor, a šume zelene grane: Ubi nas bura, orušismo se od studeni. I sjedc zaštitnik meka srca i uze plesti mrežu. Za njirn doletje i drugi. A bijahu mreže divne poput svile i čvrste ko žlce od nada. Kad svauulo proljeće, začudila se mala svareka. Njezine sitnc grane bijshu zelene, svježe, pune snage i života. A zcleni se bor objesio mrk i šutljiv. Zaštitnik mu isisao životuu suagu i odmaglio u nepovrat. Pošteujačina. — Šteta, brate, što ode ođ nas Svračak. fskrcn prijatelj, zlatan čovjek, poštenjačina! . — Jest, jest, prijatelj i poštenjačina. Srce mu jc na jeziku. Da znaš samo, kako je meni naslikao neke moje tobožnje prijatelje. — Primjerice? — Primjerice tebe. Baš mu hvala, što mi je otvorio oči. -- O lupežu nad lupežima! A meiii je tebe prikazao kao pravoga razbojnika. — I obima nam je bio iskren prijatelj, poštenjačina. — & svračak ostaje svračak. Dr. P. D. Razoe vijesti Čiidovište od imena. Koje je najduže nne na svijetu? Na to piianje mnogi će prema svom znanju zethljopisa pokušati da odgovore. Neki će nazvati ime kakve planinc u Meksiku, drugi kakve rijeke u istočnoj Indiji, treći kakvog mjesta u Poijskoj. A!i svc to nije tačno. Najđužim geografskim iinenom na svijetu može se po.nositi jedno selo u zapadnoj Engleskoj, na željezničkoj pruzi, koje iz Londona vodi r.a sjeverozapad. Ime toga seia sastavljeno je iz ne manje oa 58 pismena. Ono glasi, — ncmoj se uplašiti čitaoče!, —: I!aofa]rpwiijiwinpyl!soogfjrtw?ntđr9hwllIMsiliDPEOsoti Koža se čovjeku ježi, kad samo pogleda ove kao samovoljuo nabačene iirpe suglasnika. U onoin kraju Engleske, Walesu (izg. Uelsu), ima puuo dugackih imena, oko čijeg izgovaranja čovjek čisto siomije jezik, a!i izgovaranje ovog Čudovišta od irnena zbilja je iznad Ijudske moči. Tu kad čovjek Iioće saino pravilno da ga p r e p i š e,

1891. godine uraro je u Opatiji (Abazzia) s.avia hirurg Theokl.r Biilroth. Ro'djen jir 20. aprila 1826 'gojdine u Bergenu naost.vu lliig.nu. MeBicirm je studirao na u dver ito iraa u IG r e i g s w a I id u, G d 11 i n g e n u i B c rlinu. 1855. gotline povtavljen ;e z\ asiZienta na l.e li skoj nnive it l ko h'ruržkoj klimci. 1860. gođine p:s ao je pro lesor iiimrgije i upravnik hir; rške klijiike prr ztiriškom univerzitetu. 1867. godinc prarnio ie ponudjenu rnu k'tedni na bećkom univerzitetu, gdje jo 'dospio na vrhtmac svoje slave. Ou ugtvdnih srpskih Ijekarn, koji su na bečkom univenuletu bili BJI O- ovi u.en oj poraibjemo g. ai*. V1 adana Gjorgjevića. ža vrijcme njemačko-l*a. c s g lata (1870./71. godine radio je Bill.oth po rafcnirn bolnicama u rajnskim gradovima. .Ovdjo je stckao bogatog iskustva na poiju ratno hirurgije, o koj :j je docnijs napisao mnoga dj/'la. 1887. godire postavIjen je za čiana auslrijskog gor'jeg Ido* ■ *na. Po ujegovoj smrti pođi nut mu je 1897. god.no spomonik na be kom un v. rZitetu. Billroth je jedan od n juglcd.iijih £ najmuogostianijih hiiurga našcga doba. Nije samo bio geuijalan opcrator, vcć i

odlićan mikioskcpičar, patolog i k?.o š!o rekosmo, ratni hinug. Billrolhov značaj u istoriji medicinske nau- c s s o,’i S3 u tome, što je on isticao potieLu st.rogo anatom:iko*m ; kr.- skopskog nravca i upe. zorio na Što bolji razvoj patološko anatomskih ispitivanja. Od njegovin mno gobrojnih t čuvonih dje’a (meiju k j ma, kao što rekosmo, ima mnogo radova o ralnoj hiri.rgi,'ij prancnućetuo samo „Ucbcr die Entvvickolimg der Blutgefasse" (, O razvitku krvnih sudova", Berlin 1856. godine), „Di ' aligemeine c’ i u gischo Patho’.ogio und Iherapie" („Opšta himška patologija i tetdpja'; Eerlin 1863. god.); ovo je djclo pisac sa 15. icdanja . S93. godino preradio u zajeđn'ei sa W i n ivvartorom, prevcdeno je gotovo na sve žive jezike, pa i na japanski. Zatim je vrlo poznat Biilrothov „Iland uch dcr allgemeincn uud spozieilen Cii u.gie'mit Einachluss 'der clmrurgischen Anatomie, Operations- und Verbandsielire" (,,PotBjetnik za ^pžta i posebnu himrgij.i sa j himrškom anatomijoni, naukom o ope ! rarijamn i zavojima").

8*rtna 3.

mora ga prvo olo^kom podijeliti na pojedine „partije“, a kako će ga onda bez prekida Izgovoriti. Stanovnici toga mjcsta zhirado pričaju ovakvu priču: U staro doba nekom ubici, koji je bio osudjen na smrt, obećaše pomilovanje, ako bi naučio da tačno I bez grješke izgovori to ime. Slromah u prvi mah vrlo rado pristade na velikodušni prijediog i ođmah poče da se vježha: „LLLL.... Llanlairgvvliffff ... ... Ualllal to mora da je bilo kao ] kad neko, koji uči pjevanje, promukao pokušava da redja ,,oktave“ ili kao kad se Demosten na morskoj obali liječio od zamuckivanja, metajući kamenje u usta. Tako se ,,pomilovani“ mučio tri dana. Trećeg dana je osudjenom već bio otekao jezik. Na koljenima je molio, da ga što prije objese, pošto je po njcgovom inišljenju smrt na vješalima bila innogo blaža kazna od izgovaranja ovog imcna... U ostalom, ni sami domorodci ne mogu da izgovore ime svo* ga rodnog mjesta. Nazivaju ga kratko „Llanfair", a pošto je to ime u Walesu vrlo često, pišu za razliku „Llaufair P. 0.“ Zbilja, kad bi u njihovoj opštini n aktiiaa redovno morali ispisivati puuo ime: „opština IJanfairpv/llg... ska“ opštinski bi pisari tražili ministarske plate, a uz to bi jedan za drugim otišao u ludnicu, bež obzira na to koliko bi opština još moraia trošiti za hartiju, mastilo i pečate. koii bi ličili.na kakve ,,Ienjire“. No kad se rastumači značenje ovog strašnog imeua, naći će čitaoc, da je ono sa tih 55 siova sraznijerno još vrio kratko izraženo. Na ime, gorcnavcdeno čuđovište (ne daj Bože, da ga još jedanput prepišemo!) znači na staro-wa!liskom jeziku čitav roman: „Crkva sv. Bogorodice u bijeloj pećini, koja se nalazi bltzu vodopacla i crvene pećfnc sv. I Dizilija“(U) Izletnici pak, kojl dolazc u I ovo selo, Ćije je fme tako zgođno za razglavliivanje vilica, nazivaju ga prosto: „selo sa bcskrajnim iincnom.“ Nije lako lako umišjeti od giadil Obično se misli, da čovjek mora umrijeti od glađi, kada 4 i!i najviše 5 dana ništa ne okusi. Medjutim, o protivnom su sc uvjerili naročito oni, koji su kao vojnici učestvovali u ratu. Zdrav, odrastao i moralno razvijen čovjek umire od gladi tck 12. dana pošto nije ništa okusio, a dijete najdalje 7. dana. Tada istina smrt nastupa uz tižasne bolove, grčeve i nastupe bjesnila. Neke životjiije pak kud i kamo duže mogu da izdrže bez ikakve hraue, na prvom mjestu reptili, a od ovih opet zmije. Upravo je nevjerovatno, koliko je zmija u stanjn da „posti". 1895. gođine nabavila je uprava iondonske zoološke bašte novu džinovsku zmiju iz Indije. Od kad-a je prispjela u svojc novo boravište, ta zmija po vjerodostojnim iskazima cijeloga osoblja i mnogih naučnika. koii su je posinatrgli, nije htiela da oknsi ni mrvicu hrane niti kap vode. Bez ikakve hrane živila je čitavu g o d i n 'ti i p o đana! Uginula je tek početkom 1897. godine. Sto je naizatiimljivije, ona prvih šest mjeseci svoga strašnoga ,,posta“ ni najmanje nije mršavila. Tek po isteku toga ! roka počela je đa slabi, đa je pred svoga skapavanja bila spaia na polovinu svoje prvobitne težine. Početkom jula mjcseca poslao jc francuskl naučnik Lepine iz Alžira jednom svom prijateiju i kolegi Nijcmcu u jednom sandučetu napunjenoin nckom naročitom mahovinom, koja svojom sposobnošću, — do sialno upije mnogo vazdulia — ostaje godinama svježa, čitavu zbirku neke naročite vrste burnjaka (đaždevnjaka, salamandera). U to 19. jula 1870. godiue izbi njemačkofrancuski rat i pošiljka bude zaustavIjena na pariskoj pošti, kao upućena u neprijateljsku zemlju. Tu je ležala za svo vrijeme rata i opsade Parisa, a da se niko ni najmanje nije brinuo za uju. Telt kada je marta 1871. godine, pred potpisivanje konačnog niira opet uspostavljen redovni poštanski saobračaj izmedju Njemačke i Francuske, upućeno je Lćpmovo sandtiče na označemi adresu. Kada jc Nijemac otvorio sanduče, sve su životinje bez razlike još bile u životu i ubrzo su se potpuno oporavile. Od sisavaca najduže može da trpi bcz hrane vjerni drug čovjekov — pas. Krupan i snažan bernardinac, buidog, ovčar i t. d. može da se održi u životu bez hrane tri nedjelje. Konj pak u najpovoljnijem slučaju može da izdrži petnaest dana, a mačka samo 11 dana. Čioveče pak ne može ni da otrpi koliko čovjek, na iine ono skapava osmoga dana od dana, kada je posljednji put naliranjeno, a već šestoga dana toliko Je slabo đa ne može više prituiti hranu i kad bi mu je dalt. Prema toine je neumjesua ,,nesa!omska“ šzreka, koja se često primjenjuje na pojedine ljucle, za koje se vell, da „trpe kao vo“.

Štamparske pogrješke. One se uvlače u svaku tiskanlcn poput korova u pšenicu. Najčešće su malo ne dnevni gosti novina, jer se tnde najlakše uvlače radl brzine, kojom se novine svršavaju. Onima, koji se poradi štamparskih pogrješaka odveć Ijure, stavljamo na srce dvo: štampaiske pogrješke su zablude, koje niti s!agar niti korektor otkriva, već čudnovatint načinom sam čitač. Dok su mnogi narodi morali trpjeti poradi pogrješaka svojih vlada, mora za štamparske pogrjcškc trpjcti sani izdavač i to dvostruko; u prvom pogledu Ijuti sc ou sam na sebe radi toga, a u drugom rtdu razljućuje ga najmanje sedam parncftih čitača. Štamparske pogrješkc pripadaju k osebinama svakoga štanr parskog proizvoda, koji se u brzini 111 natjeravanju svršava. Onc stoje u razmjeru poput rdje spram željeza, kvasca spram vina, samo s tom razlikom, da prije štampe nitko ne zna, da li Cc manikatl ili će se u tiskanici nalazitu Mnogi stavak postaje tek štamparskom pogrješkom ttvaženja vrijedan. Plsac može o tom svakako reći saino ovo: Onaj, koji poznaje praksn, razumije, što ja patim. Tako dugo, dok se budc sviralo i pjevaio, bit će krivih glasova, tako dugo, dok se bude pisalo i štampalo, bit će pisarskih i štamparskili pogrješaka. Posfijednje brzojavne vijesti RIJEŠAVANJE POLJSKOG PITANJA Vijećanja u Bcrlinu. (Naroeiti brzojav „Bcogradsktt Novbia* * 1 .) Berlin, 5. febraaa’a. „Tiigliche Run'dschau“ javlja, tla se pregovori, što se ovclje vode, a na kojima ueeatvuju Czernln, Kiihlmann i Lu'dendorff, u glav o.n se tiču poljskoga pita.nja. Pošto su progovori sa Ukrajinom 'do sada već 'dali dobrih rezultata, potrebno je, 'da Njemačka i Monar hi ja mc'd'ju sobom budn po tp uno na čisto u pogledu poljskoga pitanja. U prvom redu valja o!Iuči i, hoćc li njemačka vla'da p:i c kiti na tnko zvano austro paljzko r jcšerje.

REVOLUCIJA U FINSKOJ. Bofjševička viada potpomaže finske revoSucijonarce. Kb. Berlin, 5. februara. W o 1 f f o v u r c d javlja: Boljševička je vlađa juče otposlala slijedeći brzojav bez žica: Hitno. Na sve brodove, drugove, rezerviste. Niko neka ne traži otpuštanje iz vojske, dok se ne uništi gradjanska bijela garda u Ru* siji. Njezina bi pobjecla bila štetna po uašu revoluciju. Oružie će se u potrebnoj količini otposlati. POLJACI U BORBI ZA SVOJU SAMOSTALNOST. Mobfiizaeija protiv Rusije. (Nra-oHtl brzoiav „Bcosrađskth Novfaa“.) Stockholm, 5. februara. Poslijc krvavih borbi sa boliševičkhn četama, zauzele supoljske č e t e M i n s k. Poijska vrhovua kornanda uputifa je cijelom poijskom narodu proglas o mobiiizaciji, I poziva sve Poljake, da Istupe iz ruskih pukova i da se okupe pod vlastitu zastavu. Pozivaju se čab i žene, djeca i starcf, da se iza borbenih redova stave na raspo* loženje poljskim fortnacijama kao bo!« ničari. Sličan su proglas Poljaci obja* vili i i! Kijevif. BORBA POLJAKA I UKRAJINACA PROTIV BOLJŠEVIKA. Poijaci zauzeli Mohiljev. — Ukrajlnci potpuno potukli boljšcvike. Kb. Berlin, 6. februara, Wolxfov ured javlja: Prcma jedsiom bezžlčnom brzojavu iz K jeva od ! 2. februara zauzeli bu Poljaci Moh i I je v, sjedište raske vrhovne kcrnanc’o i uap« siii su ra.skog glavnokomai.dnjuće K riljenka sa eijelim njegovdm stoŽeram. Dalje veli isti izvještoj, da bu Ukr. ji aci u Kijevu ugušili boljievičzi usta.a.. Na. čelo novoizabianog miaistai-stva poctav« Ijen je predsjednik nkraj'. ske djlegacije za pregovoro o miru u Brest-Li.ovsku Holubovič. Sve ukiajmsbe četo piiBtale su uz kijevsku središnju vlaou. Boljševička vojna odjele. jx r.a !o n puštaju Ukrajinu i vraćaju se u Rusju. Tvr'di se, da je oko Kijcva pod vo-Jjstvom svojih časnika iskupljeno pola milijuna ukrajinskih četa, a đa je i stanovnfšivo naoružraio.

™ s * K ^, VOJS H prelazi na STRANU SREDIŠNJIH VLASTI, (Naročltl brzoiav »Booeradslcttj NovLaa**.) Koponhageu, 6. f--brua.'a. i\a rustro rumunLk m frjnt : p kuš;v la su tri vojna zbora, da prekor. či gra nicu. Prvi jo pokušaj potpuno propao. Kod dmgog pokušaja urpjelo je samo malorn đijelu, da đ-du do cilji. S dru go je strane opet 3C00 Ruaa sa 200 konja prešlo na stranu are dišnjih vlasti. NJEMAĆKA ŠTAMPA O ZAKLJUĆ« CIMA RATNOG SAVJLTA U VER* SAILLESU. Rat se do skrajnosti nastavlja. (Naročlti brzoiiv „Beozradskib Novlna“.) Žcneva, 5. februara. O odgovoru versailleskog ratnog savjeta na posljednje govore HertHnga i Czernina, piše „Lokalanzei* g e r“: Taj odgovor glasi rat do skrajnosti; rat do vojničkog poraza središnjih vlasti, ili dok ove ne pristanti na takozvaue umjerene usiove sporaziunnih sila. Ta se pak umjerenost sastoji u tome, da Njemačka izgubi ElsasLotaringiju i poljska područja, a Austro-Ugarska talijanska i rumunjska područja, dok bi se u unutrašnjosti Monarhije imala osnovati množina sla« venskih republika; dalje đa Turska osim Anatolije izgubi cjelokupnl svoj azijski posjed, pored toga što bi izgubila vlast nad moreuzima, koji su joj toliko potrebni. Rezultat je dakle spo* razumnog ratnog savjeta n o v a o b j av a r a t a. SPDRAZUMNI RATNI SAVJET O TALIJANSKIM ZAHTJEVIMA. (Naročlti orzcjav »Beogradsktlj Novina”) Bčrn. 5. februara. Pariski listovi javljaju: U diplc« niatskim se krtigovima pogovara, da jc sporazumni ratni savjet zaključio iz« dati zajedničku izjavu o ratnim cilje* vima. Orlandu je uspjelo, da se Trst r južni Tiroi proglase ravnopravnim rat* uim ciljevima sa Elsas-Lotringijom, TALIJANI U PROCJEPU. t{Naročiti orzojav ..iJc-OKradsiali Novma“) Lugano, 5. februara. „C o r r i c r e d e 11 a S e r a“ prasvjeđuje protiv francuskog mišljenja. kao da bi Talijani vojnički sada sam bili dosta jaki, pa da bi se francuske l engleske pomoćne čete mogle poviićl sa talijanskog fronta. Takve legende. koje raširuju naročilo francuski listovi ,,G a tt I o i s“ i ,,E v e n e m e n t“ prouzfočuju tt Francnskoj neraspoloženje prema Italiji, koja da Francuskoj u uajkritičuijem času oduziinlje toliko po* trebne vojne siie. Položaj je Italije još pC'djcdnakTj vrio opasan nprkos toga, što je Monte di Val Belii iznenadnim naimćom pc>v;ač ri. Aastrlj ska i njemaČka vojska na taiijanskcni frontu prije je pojačana ncgo li osla' Ijera. pa bi Itatija — ako bi se povukle cngle sbo i franeuske četo — ko.l p.elst.j oof&nzive bi a smrvijena, što ti rcojlo 'dn sruli oijeiu zgradu spora-umnih sila. Sp-orazumne sile stoga ne sm ju povući svo jo čete iz Italije, šta više, ako j.e i. ako moguće, n Italiju pos'ati i ame: ičk< čete.

*****

Lijepo odijelo prlstaje ssrao Hicpome tlcu. Ltjepo se pah Ifce dobivđ samo upotrebom Dlana Alabaster pudcra I Crdtne. Cljcna male dozc ill tončića K 2.— Veilke doze ifl loncića K 4.— Može sc svagđjc đoblU. Olavno prodavatlšte: ,,Dlana H , Handels A. G. Dudapest V.. NAdor ntca 6. 0