Београдске новине

Iziaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije oodue.

Pojtdinl brojevi: U iHrUa 1 u hnprlma nf«t|»aiiyOB f |J hf||fl*g •tf e. 1 kr. Mifl. d|ml ntf . . . IUUclclu V BKfliiMp . . •••.•••.13 bsltrt

MjaseCaa pretplata: U BflMraUu I g kra|«*t«ia rno»-)*<t«.tl«i M U. r kr. C.t» u aUpnu ..tty. . o-ftn U Onokratfu u tfortora« . kyti VV. . 3-i U (nooorhljl?

j U inoitronstTB .nnntnnaana 400

Oglasl pe eljenlku.

Urednlitvo: BE09RA0, Vuka Karadllća uL brej 10. Telefon brej 83. Uprava I prlmanje pretplate Topliiln venac bro| 21. Telafan br. 29. Prlmanje eglaaa Kneza Mlhajla ul. bro| 38. Telefon bro| 243.

Bf. 42.

BEOGRAD, četvrtak 14. februara 1918.

Godlna IV.

Mackensen pregovara sa Rumunjskom

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 13. februara. NeiiM tiikakvlh značajnlh borbeuih Idjelatjiosti. Načelulk glavnoz stožcfa.

Ađvokat Wilson Predsjednik Sjedinjenih Država govorio je prije dva daua u američkoin koiigresu obazrivo, zrelo odmjerivši svaku riječ, a ipak toliko podtnu'kio kao da je govorio na pretresu u kakvoj suđskoj dvorani. Ton govora bio je tako lUdešen, da bi unaprijed pribavio govorniku simpatije: izrečen je prividnom mirnočom, a osnivajući se onotn hladnoćom, slo-bodnom od svake strastl, kojom se O'ii pravl, kao da s© svoJiin gledištcm uspio do iznad sviju spornih pitanja, tako da su saino poznavaoci VVilsonove dialektike ovdjeondjo mogli nazretl što od. potajnih VVilsonovih namjera. Na isti takav naČhi brane i vješti advokati svoju stvar na sudu prcd slušaocima, koji su podijeljeuii na pristalice i protivnike. Ono iežerno izostavljanje bitnih stvnari, očeyidno uslovljono važuošću tlrugih pitaiija, ono izvrtanje i rasčlanjivanjc ivrdjenja, koja potiču sa protivničke >trćme, ono stalno skretanje sporednim ltutem i uporno raspravljanje tačaka, sa kojima bi se na ovaj ili onaj način moglo svršiti jeduom jedinom rečenicoin, — sve to prikazuje Wilsonov odgovor na miroljubljive rijači središnjih vlasti remek-djelom američke govoriiičke vještine. Najnoviji govor prcdsjednika Sjediujtuili Držav'a možento roerltorao podijelitl na dva dijela, od kojih je prvi namijenjen silania četvornog saveza. U iom odsjeku Wlisonovog govora naročito pada u oči predsjednikova težttja, da naglasi neku bitnu razliku, koja tobož postoji tzmedju Hertlingoviii navoda s jedne i Czernlnovih s druge strane, da svaku pojedinost u tome smislu tako razradi, kako bi činila utisak silnoga kontrasta. Jasnc su namjere. koje su govornika pri tome rukovodile dok on austro-ugarskom ministru spoljnili poslova u više maha izilazi na susret zadovoljavajući se time, da Czerninove riječi, u stvari jasnc kao dan, zamagli porooću nekih četiri kao progratmtičnih tačaka. Wilson protiv grofa Hcrtlinga, koga još jcdnako obiiježava kao prcdstavnika tzvjcstie ujetnačke stranke, ustaje svima fine-‘ kania i govorničkim smicalicama, kakvim se služe I Llovd Ocorge i Ciemenceau. Titne predsjednik Sjediujenih Država ide za tim, d<a opct prlkaže ipruski niilitarizam kao pravl uzrok otezanju rata, a da kod naroda četvornog saveza izazove nepovjeronje prema politici lijihovih mjerođavnih Ijudi. U tu svrliu Wilson lomi koplja sa grofotn Hertlingom i gradi cjc.pldlačkom kritikom protivurječnost izmedju načina, kojim njemački kancelar tnisli da riješi privredne problcme i osnove, na kojoj on hoće politićki da riješi ovaj spor

naroda. Pri tom mu se razlaganju izluaklo tvrdjenjc, kako sukob izmedju naroda, koji se raspravlja putem rata, ne može smatrati kao riješen, ako je> on odlučen ,,na nepravcdan način“. Iz toga sam ix> sebi izlazi zaključak, da prcdsjednik Wilso.it pravi razliku izmedju pi-avednilt i nepnavedmih vojnih operacija, izmedju praveduiii i nepraveđuih pobjeda. Vidi sCs da iza ove logike provirujo prastaro tv'rdjenje, kojim su se vcć otrcali sporazutmii držav r nici, naime da se sporazutn bori za pravednu stvar. No vidi se i to, da predsjedtiik Sjedinjeiiili Država girčevito traži zgodnu argumentaciju s obzirom na nadntoćnije vojne uspjehe. što iii je iizvojevao čeftvorni savtz. On sa tim pitanjem olako svršava: Prosto ne uzhna znanju austro-ugarske i njennačke pobjcde, jer su, v r eli, „nepravedne 11 , pa ilt genijalniin gestom briŠe tz bflansa svjetske istorijo. Drugi dio \\'ilsonovcg govora namijenjen je njegovim prijateljiina. Ovdje prodsjednik udara u velika zvona naglašujući koliko je nekoristoljubIjiv položaj, što ga Sjcdinjene Državc zauzimaju u ovont ratu, i izjavljujući, da one nikada ne će zloupotrijobiti svoju moć u svrhu napađa ili zadovoljavanja sebičnili intcresa. On se ovdja svečano zavjetuje, da če sviina sredstvima nastaviti rat, pa ne zaboravlja da upozori i na američke trupe, koje da čo biti „brzo ispračene na front“. I ovom prilikom on predstavlja sebc i svoj narod kao spasioce svijeta i sve nanovo <ihjavljuje rat sv'ojim protivnfcima, „kojrma vladaju banke I nasilje“. Tiako natn se ovaj „nhroljubljivi“ govor najvećeg nasilnika i roba krnpnog kapitala, što ga je proizvelo naše do>ba u pravorn sntislu te rlječi, prikazuje kao parodija njegovog vlastitog života i rada. Parodijatna pak nije mjesto na ozbiljnoj svjetskoj pozornici, već na pozornid, gdje se prikaztiiu lakrđije. * Wilsonov ođgovor grofu Czeminu i Hertlingu Nastavak*) Wiisonovog govora glasi: Sto se tiče govora grofa Hertliuga, on je vrlo neodredjen i vrlo zbunjen. On je pun dvosinislenih stavova i iiijei jasno, kud on vodi. Ali se pouzdano razlikujc i po tonu od govora grofa Czemina lta oko sastavljeu u suprotnoj cijeli. Hcnhng prLma, kao što je rekao, načelo javne diplomacije i izgleda da pod tim razumije, da se otia bar u ovom slučaju ograniči na opčenitost, i da se razna pojedina pitauja o oblastima i državnim poglavarima, ona pitanja, od čijih rijeŠemja zavisi prilivaćanje mira

*) Uvod stno donijeli već u jučerašnjean broju.

od strane 23 države, koje se u ra i tu nalazc, ne raspravljaju opštitn savjetovalijeni, nego da ilt pođvojeno izravnaju narodi, kojih so po svoine najbližem susjedstvu cma tiču. On pristaje na slobodu mora, ali surnnja o kakvotn ogranlčeiiju te sloirode i o medjunarodnim rnje'nima u interesu svjetskog poretka. On bl s bezuslovnom radošču hti*o da vidi nestanak privrednih prepreka izmedju pojedinih zemaija, jer to ni kojiitn načinom me bf smetalo tcžnjama vojne stranke, s kojiina se grof Hertlvng kako izglecia trudi, đa odiržava dobre oduose. isto tako se on ne protivi ogranieenju maoružanja. Ova će se stvar, kako on misli, po sebi riješiti, privredrtiim položajem, koji ćc nastati posiije rata. Ali se njemačke kolonije moraju vratiti bez ikakvog faspravljanja. Oit tie će ni s kim nego samo sa zastupnicinia da razgovara o ooomie, šta itna da se dogodi sa zemljama baltijskili proviucija; ni s kim. nego s francuskotn vladom o uslovitna, jx>d kojima itna da se isprazne irancuskc oblasti. Samo hoec da pregovara sa AustroUgairskom, šta i kako trcba s Poljskout da bude. Riješenje svili pitanja, koja se tiču balkouskih država, on ostavija Aiistro-Ugarskoj i Turslroj, a sporazume o nemustiiuanskom stanovništvu turske države ostavlja sajno turskim viastima. Oovor Hertlingov potvrdjuje na žalost nesretni utisak, 'koji smo stckli iz konferencija u Brest-Litovsku, mjesto da je zbrisao taj utisak. Njega raspravljanje i prihvatanje naših opšiilt naeeia ne dovocii do nikakvih praktičliilt zaključaka. On se još i protivi, da prihvati bitne tačke, koje bi inorala biti sadržina svili konačnlh sporazuma. On je nepovjerljiv prema inedjunarođ 1 noj akciji i niedjiiuaToduom savjetovanju. Ali mi no lnožthru) niti želimo da se vratimo onamo; odukle smo pošli. Ono što je u pitamju, to je svjctski mlr, koji mi želimo da postigtiemo, novi narodni poredak, zasnovan tta najvažnijem i najobilnijem načelu prava i pravienosti, a ne mir od saniili krpe>ža. Moguče je, da to grof Hertling ne vidi I ne razuntije. Da li oti sa svojirn mislima doista živi u prošlotn svijetu? Oa li je on zaboravio odltiku Reiclistaga od 19. jula ili je namijerno zaboravlja? Ta odltika govori o uslovima za jedan opšti mir, nc o nacijonalnom prostranstvu ili o sporazumima pojediniii država. Svako pojcdino pitanjc tiče se cljelog svijeta i ako bi se ta pitanja zasebno ođvojeno riješavala, ne l)i se mogao postići trajni mir. Ono što se izravnjava vojniekom silom, ako se izvrši nepravičnim načinom, nija stišano. Cirof Herding treba da zna, kao i svaki drugi državnik, da scoji pred sndom eijclog svijeta. Odluka Rcichstaga od juia otvoreno je priztiala i prilivatila riješnvanje takvog suda. Ne. će biti ni aneksija ni odštela iii naknade zbog kazne. Ni jedne narole

ne će mddjunarodne kouferencije i i spoaaznnai lizmedju protivnika iz jeđne pripailnosti predala dmgoj. Naćjonalna prava moraju se jKištivali. Naro'dima se mo že vlađati samo još proma njihovom vlastitom prislanku. Pravo samoo'dtctljenja nije Sfflno prosia fraza. Svt učesn'ci u lovom ratu moraju su’đjelovati u uredjenju svakog pitanja, koje dii so nia koiiko tiče. .Ter onb, što mi tražimo, to je mir, za koga svi zaic'duički možemo jamčilt i koji ntoženio o'đržati, svaka pojedinaodluka mora se podvrći opštoj ocjent, da li je pravaćna i pravdrlna, tlalt je čin pravičnosli, a ne možda trgovina izmedju državnih jtoglavara. Sjcdiujene Države ne žek da se mijcšaju it ovropske umilarnjc stvad iti đa u evropskim teiutor'jalnim rasprama bi.'đu izborm sudija. Ispod njihovog ja đostojaustva, 'da se koriste umtlarnjj'm slabljelnjem( i 'iastrojstvoin, 'da Li tim putom svo>ju voiju nametnuli 'duigom naradu. Ono će ra'do primili, ako im se objasni, da se rijeŠenja, koja one prbđlažu, nasu nnjbolja ni trajna. Sjedinjeue Države su ušle u ovaj rat, jer su ili na to primorale nevoljo, koje Njemačka zadi j; fovječanStvu. Mirorrn prcgovoii njih se tako isto tiču kao ) dmgog kog narođa, komc pripa.'d' prva uioga u ođržavanju ćvilizacije. Ma drugog puta za mir nomamo, d ek se ne otkione uzioci ovog rala i 'dok se ne omognći njihovo ponavljanje. Koreni ovog.rata se nalaze u bespravnosti malih naroila i rasa. Ako i)i, kao što grot Hcrtliug pnšTaže, poliličke odnose trehale da dovedu u red sile, kojilr se oni najvišc tiču, zašto to ne pre'Jlažo i odnosno privreduih pitturja? Hertling žcii, fla se ghavr.e osnovc trgovačkog i induslrijskog života zajamčc zajedničkim spoiazumima i garancijarna. Ala on ne rnože očekivati, da nvu se to obeća, ako se o-laia pilanja, koja hi sc mirovnim ugovoiima imala utvrfliti, na rasprave istim načinom, to jo. t zajbdnička kao tačke konačnog razračuaiavanja. On ne možc zahtijevati dobročinstvo je'đnog zajednirkog spoi azuri a i a je'đnom polju, n đa ga ne prizna a na flrugom. Czcniin izglcda dia osnove mira posmatra bistrim pogledoin i da ili ne zaroračava. On vidi, da je ltezavisna Poljska, stvorena iz ncosporno poljskog stanovništva, stvar evropske pogodbe, i da sc ona tiaravno mora priznati. Daljc, da Beigija rnora biti eva'kuisana i uspostevljcna, sasvini svejeđno, sa kakvim ćc to žrtvama i konccsijama biii, a onda, da se nacijonalne težnje tnoraju zadovoljiti, čak i u njegovoj državi n zajedničkom interesu Evrospe i čovjcčaustva. Ako Czernin ćuti o pitaniitna, koja višc dodiruju intercse i namjere njegoviii saveznika, nego Austro-Ugarsku, io se ovo nairavno dogadja samo zato, što se — kako ja misliin — osječa prituoraniin, da prema prilikama. kad uvidja pTincipe što dolaze u pitanje i potrebu, da se oni iskrcno pretvore n činjenice, upre pr-

stom lia Njcmačku I Tursku. Prirra'm. je, da Austro-Ugarska sa matvje pcteskoća može pristati na ratne ciljovc, kako ilt postavljaju Sjcdinjene Države. uego li one, koje je postavila Njemačka. Grof Czcrnin išao bi vjcrovatuo joS dalje, da nijc morao uzcti obzira na savez Austro-Ugarske i na njenu zavisnost od Njemačke. Da li ee obadvjema vladama biti moguće, da podju daIjc u ovoj izmjcni raišljcnja, zavisi sasvim prosto od principa, koji ćc se primijcaiiti, a ti su: I. da svaki dio krajnjeg sporazuma ntora biti izgradjcn na pravičnosti u od'redjcinotn slučaju i na takvotn izravnjatiju, koje jo liajvjcrovatnije, da će dovesti do trajnog tnira; 2. da se nairodi i pokrajine ue guraju ispod jedne državne vlasti pod drugu, kao da su obične stvari; 3. da se svako rješavanje pitanja o oblasti, nabačcnih u ovom ratu, ima izvršiti u iutcresu dotičnog stanovništva, a lte kao prost konrpromis zalitjcva; 4. da se sve jastio opisatie narodnosne pretenzije imaiii u najširoj nijeri zadovoljiti, bez nov ,1] ili starih elemeneta, koji bi za svagda zadržali ranijc uzroke razdora; i protivnosti, što bi uskoro opet moglo ugroziti ntir Evrope, a tiine i cijelog svijeta. Opšti mir na takvoj osnov! rnože l'itl prcdmet raspnave. Medjutiin, dok takav tnir bude osiguran, mi nemamo drugcg izbora, nego da nastavimo rat. Ukoliko ini možemo prosuditi, ovi principi, koje smatratno za osnovne, svuda su primljeni kao potrebni, izuzevši prcdstavnikc njemačke vojničko'i aneksionističke stranke. Ako so gdje ovi principi i odbacuju, ltijesu njiliovi protivnici toliko innogrobrojni l uplivni. da bi se njiliov glas čuo. To je tragična okolnost, da ova jedua stranka n Njemačkoj iina i voije 1 sposobnosti za to da šalje u smrt milijune lju-i di, satno da bi sprijcčila nešto, što cijeli svijet stnabra kao pravodno. Ja ua bi bio pravi izraz mišUenja narocla Sjedinjenih Država, kad ne bi još jednom rekao, da mi u ovaj rat ltisir.o ušli zbog malog povoda i da se mi s puta, kojitn smo iz uačela pošli, ne možemo vratiti. Naša pomoćna sredstva su sad dijciom mobiiisana i mi ne ćeano mirovati, dok se to u cijelini tie bud® svTŠilo. Našo čete če biti brzo upućene na front a šiljanje će biti još više ubizatto. Sve našo snage u ovom ratu bićc upotrijebljene za oslobodjenje, od zagrožavanja i pokušaja za prevlast sebičnih grttpa i autokratskih vladaiaca. Ma kakve bile teškoćc L sadauja djelimična zakašnjavanja, mi smo u našoj snazi kao nezavisni nesavladijivi i ni bod kojim okolnostima ne možemo pristati, da živitno tt jcdnom svijetu, u kotne vlada spletka i sila. Mi tnislimo, da je tiaš zahtjev za novi svjetski po-redak, u kome čovječaatstvom vladia mudrost, pravičnost i opšte interesovanje, zahtjev razbudjenog čovjeka. Bez tog novog svjvtskog poretka ostaćc svljet bez mira i život čovječiji ne će imati snošljiv opstanak i uslove za razvifak. Pošto smo se več jednom latili da izvršimo tai zadatak, mi se više nc ćemo vraćati. Nadam se, da je nužuo da dodam, da lti jedna riječ, koju sattt izgovori«, nije mišljena kao prijetuja, jcr to ne odgovara raspoložcnju našeg naroda. Ja satn tako govorio sarno zato, da bi cio svijet upoznao pravo raspoložonje

PODLISTAK Mllorad M. Petrović: Anegdote iz života srpskih književnika Stevan Sreinac i Haška konfercncija. Jednog đana dolazi St. Sremac u kafanu kod ,,B“. T« je onda bila kafana, u koju su dolaeili mahom profesori, i zvala »e sperednim hitcnom „Profesorska kafana“. Za stalnim stolom stalni »osti: pok. Sreta Pašič, pok. Boško Savić, pa onda još živi: Vasa Dimić, Dr. Miiivoje Jovaiiovič, Milivoje Bašić, Zečević, pok. Dr. St. Okanović i t. đ. i t. d. — Moiim Vas, počinje Sremac, sedafući, a obraćaiući se Dr. jM. J. — Molim tVas, kolcga, objasnito Vi menr, šta je ci’j te liaške konfcrencije, iM upravo šta bi trebalo da bude njen cilj? Dr. J. osmclinu se malo, i ustručavaše se u pr'd mah da kaže šta misli. — Ne, ne, ja vas to ozbiljno pitam i tiemojtc, da Vas to nimalo čudi. Vi znate, da ja, i ako sam liberal po tradiđji i uverenju, da se ja vrlo malo bavim politikom. Ja novinc čitam vrlo rotka, a m dva me*eca godišnje, dok sam u Soko Banji nikako. Dakle ja ovu svetsku politiku,

koju bilt mogao da poznam Iz naših novina, ne pozuajcm nimalo... Dr. J... nasloniv se na stoiicu, i u i nekoliko reči odgovorl ntu ua pitanje. — Dakle to je sve! podiže se ntalo sa stolice Sremac. Onda niste dragi koicga pogodili ono, što sam ja očckivao od Vas da čnjem. — A to jc? ... — To je nioje mišljenje, šta bi trebalo da bude cili Haške konfereticije. Vidite, ja sam o tome razmištiao... i mole je mišijenje ovo: Tajac. Sve države u Evropi, radi svoga spokoistva, trebalo bi svake godine. 4a votirajupo jeflnuovećusumn novacal t'đa taj novac šalju u Ilaag na kapitalisanja. Ka J ta suma dostitne sumu jcuai’ mili.ion milijardi što so mateinatičkim jzzikom 20 ve ako se ne varam katdilajun, onda bi trobalo sav srpskl narod stavlti u penziju, Bto tako prosto, da tiiko ne radi ništa, pa čak i bkgajnici, kojt bt ispiaćivab tu penziju, 'da no budu Srba, već tarno neki atizozemca. — I sa otim? ... upade u reč pok. Sreta Pašić. — Sa otirn, završi Sremac, }a inislim da bi se osigurao evropejski mir... inače ... vidcčcte vl šta će biti. Čuduovato. Da je neko onda imao da posluša pok. Sremea, ko zna, kako bi to

sve danas biio ti svetu. T\k, njegova ide.ia v.ijc bila ni neostoarijiva, niti bez ciija. Gjkira Jakšič i njegove gazdo. Gjura Jakšič, bio je onda učitclj crtanja u jagodinskoj peltigitniiaziji. S.a110 vao je kod nckog ,,Tcča“ Zivka i „tetka" Miike. ,,Teča“ Živko imao je tu ambiciju, tc je rvek pušio samo papir ,,Žob“. Duvaii 111 a kakav da je, ali papir mora biti „2c.b“. Dest se, i taj ,,Teča“ Živko umrc. Na pogreb jednog starog Jagodinca, koji i ako je bio siroinali čovek sleglo se liilo pola Jagodine. Za kovčegotn je išao i Ojura, kao pravi srodnik. Kad već htedcše da spuste kovčeg u grob, Gjura otpoče govor posmrtno siovo. Čovek, kojl mi je ovo pričao veli: To nije bio govor, običan, kakav smo navikli da slušamo u takvim prilikama. To je bila jedna tužna pesma, koja jc svima naterala suze na oči. Svi snio jecali od bota, jcr nam je on ocrtao životnu tragediju. Svršeno. Ni četrđeset dapa n'jc prešlo ol toga, auiuro i tetka MSjlka. I opet sprovođ, pa po gotovo i veća ncgo teča Živku. Gjura je onda bio kao noka vrsta nsjožalošćenijeg srotlnika, jer oni nisu imaii nikoga. On se postarao za sve. Zauzet

I jc bio ncprestano, ala smo se ipak 11 a| dali govoru ua grobu. Radovah smo se šlo ćemo opet plakati. Zaista, nisrno se prevarili. Govot uije izoslao, ala n’jo bio onakav Lakav smo jočekivaii, 'da ne kažem, bio je upravo j preko očekivanja. „Tužni zboiol“ počo Gjuta. Telka Milka, polaza onaino, ođ kuda se ntko iiije vratio. Njcna pravcdna duša otići j će pređ Itožije ptestolje, u carstvo pravcdnika. Evo ta, naže se natl kovčeg Gjura, Evo ti, mašt so 011 u d’.žep i izvafli ziatuik, ova zlatna para, da piahš ulazniou za raj, a fatno pozflravi teča Zivka! A još onfla spnshvši joj na gntflt flruai zlatnik, profluži: Mirno ležt icika Milka, I u hlađni podji grob. Pozdravi mt teča Živka 1 kupi mu papir ,,Zob“. MALI PODLISTAK Istorijski kalendar 450-go4išn j i c a Gmt enb e r g o vie s m r t i. — B i t k a n a H a b e 1schwortu —Ceok. — „Srpske Novine“. — Joan Richopin. Na dattašnjl dan, 14. februara 1468. godine umro je slavul pronalazač štampe Johann Gutenberg; prema tome se

dauas uapunilo ravno 450 godiua od njegove smrti. Joiiatm Gutenberg, ili kako se tačno zvat\ Johann Gensileiseli »tian Gutebcrg. rodio se u vretneim izmedju 1394 . i 1397 . godine (pošto se ne zna taeiio godina njcgovog rodjenja, to je 500 v Lšnjica nieeovog rodjenta- prostavljena 1900 . gođine. Već i ’pitje njcgovog pronaiaska štampale su se kraće stvari pomoeu uezgrapnih drvenih pečata, ali jc Gutenbc-rg zaio ipak u pravotn smisht proliaiazač štampe, jer je on pronašao 111 et a 1 n a s 1 o v a, kcja se dobijaju ravnomjernim livenjem, kao i štamparsku mašinu (presu). Kadio }c piwo u zajcduici sa svojim tastom Eustom i nekim Sclidfferom, pa se poslije ođvojio od njih i btvo« rio jc sam za se štampariiu- Prvo većo djclo, što ga je štampao Gutenberg, bilo | je sv. plsmo 11 a totinskcin jcziku, sa umjetnički izradjenim vclikim slovima u početku svakoga stiava. 1465. godine prešaf) je Gutenberg u shižbu vladajučog nadbiskaipa Adolfa mainzskog. a svoju dotadašnju štampariju predao jo. svomo ueeniku Bechternitlnze-ii. Kao mnogi veiiki pronalaziačt Gutcnbcrg je u svome životu i radm doživio mnogo razoča« renja i neprillka. Mnogo je stnađao od zavisti, tjesnogrudosti 1 sebičnosti svoje okoline. Malo je koji pronalazak od toIiko epohalnog značala za kulturni razvitak čovjećanstva kao što Je pronalazaK