Београдске новине

Izlaze: dnevno u Jutro y ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevl: 1 1 krajMtm« upaijtkmitia a. I b. e,u pa cJJui tt . . . • ••••*•■• 12

MjoseCno protplatoi saas " •«":: U In.itra.itTi • I Oglatl po cijenlku. •

Urednlltvo: BEOSRAD, Vuka Karadllka uL bro] tOL Tolofon broj 83. Uprara I prlmanja pretplata TopllBla venae bro] 21 . Tolofae br. 25 . Primanja oglata Kneza Mlhajla uL braj 38 . Talefou broj 243 .

Godina IV.

RATNIIZVJESTAJI lzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 15. februara. Nema ni>kako\1h osobitih dogadjaja. Načeltilk Klavno* stožefa*

Praskozorje Kad u Engieskoj putujučl ka zapa'du predjete dolinu rijeke Severna, zalazite u Walles, zemlju zelenih brežurjaka, na čljem se jugu nalazi jedno od itiajdragocijenijih engieskih prirodnih blaga — waleski ugljeni rudtiiđ. Tamo je domovina Lloyda George-a, engleskog demagoga. Nefcada je on bio uvjercui socijali'Sta. Kao do.n 0'<ixote sa vjetrenjačama vodio je Lloyd Oeorge borbu protiv veleposjeda i krupnog kapitala. Kao tibijedjenl protivnik rata priredio je on svO'j čuveni zbor u grad•škoj dvorani u Binninghamu, na koieniu je javno protestovao protiv burskog rata. 1906. godine promijenila so situacija, a je>dnovrcmeno je nasttipio 1 preokret u Llovd Georgoovom karakteru. Liberalizaan je došao na vlast, Lloyd George postade član vlade i mijiistar fiuansija, a vlast pretvorila je nepokolebljivog demokratu u odlučnog autokratu, koji je od sada smatrao, da sauio najviši narodni slojevi itnaju pravo da vedre i oblače, dok sa ostatkom čovječanstva treba postupati kao sa robijašima. Svjetski je rat najzad doveo odvažnog Walližanina i na najviši položaj u državnoj upravi. Vladao je kao kakav diktator, a nema u istoriji ni toga ruskug Impcratora, koji bi raspolagao toiiko neagraničenom moči _kakvom je raspoiagao engleski predsjednik minlsiarstva. Došao je na vladu u Casu, kada je njemačka pcnuda za thir prvi put zadivila svijet. A eugleski odgovor na tu ponudu bio je — Lloyd Oeorgeov kabinct. Llovd George jo svojoin llčnošću predstavljao svekolike engleske žeije i namjere, bio je najnepomirljivijl pobornik rata do istrage, ciničkl se potsmijevao svakoj sentimentalnosti u poiilici. Ništa ltije biio u stanju, da mu pokoleba položaj. Mudro pismo lorda Lansdowne-a, memoranđum engleskih radnika i njihov zahtjev za mirom priJe su mtt učvrstili nego uzdrmaU položaj. On, glavoni Lloyd George, upravJjao je sporazumnim vojskama, on je izdavac naredbe diploinatama sporazuinnih država, a ne bi prezao ni od kakvog nrekršaja prava 1 rnorala. Njegova su 'djela niz Ijaga, a od njegovh bi se pogieda dala sastavitl knjiga beskaraktemostl. Da li se u o<pšte još ko mogac nadati, da čc i taj grlati 1 razmetljivi despota već jediiom bit'. izbačen iz scdia? Ali na ovotii je svijeiu sve prolazno, nema toga, što ‘no vele, koji je tražlo djavola sa svijećom, a da ga nije i našao, pa je tako i Lloyd Georgeu najzad kuaiuo posljednjl čas. Do duše vrlo sporo, ali ipak postepeno su u Engleskoj došli do uvjerenja, da politićki

Austro-ugarske čete ušle u Brody. Njemačka sebi pridržava slobodne ruke prema Rusiji.

rad predsjednika mlnistarstva vodi Ettglesku ka propasti. Listovi lorda Northcliffe-a otpočeli su borbu protiv njega, a list ,,Daily News“ opširnim razlaganjem dokazuje Lloydu Georgeu, da cijiclo njcgovo ministroVanj© predstavlja nie poraza, koji se ne mogu za _ bašuriti ni najsjajnijim govoirničkim darom ni smjele i drske izvještačene fraz<e. Danas, gdje sino evo dočekali čet\Ttu ratnu ziniu, englesfcl narod još u manjoj nijeri »ego u početku rata zna, zašto se bori. Kao što pokazuju pojedina glasanja, većitiai, kojom je ova vlada raspoiagala u pairiatnentu, svakiin se danotn sve više krnjila. Osjećalo se, da predstoji kriza . . . A zar đa to ne pTimjet! lukavi i prepredcni državnik Lloyd George? S toga je on još jednom pokušao sreću, i to u velikom govoru, ti kojemu je podnio svoje želje. kojc bi morale da se poklapaju s narodnim žeijama, u koliko Lloyd George još uživa narođno povjerenje. Još jeđnom je okušao sreču sa šupljlm frazama, kojima je hfcio ziabašuriti versailleske odluke i kojima jc litio uvjeriti narod, da su potrebne nove žrtve u krvi, da bi se snirvio protivnik. Još se jednom pozivao na svoje velike zasluge. koje se sastoje u tome, što mu je pošlo za rukom, da uvuče 1 Ameriku u veliki rat i da 'za cngleske Interese baci tudje narode pređ topove. No sve je bilo nzaltid. Želja za mLrom, koja se rodiia na istoku, krči sebi put preko cijeloga svljeta. U Engleskoj pa<k sa zcbnjom očekuju njemačku ofenzivu, do kaje će po njiiiovom mišljenju doći na zapadtiom bojištu. Pošto je na ime Njernačka sada slobodna s ledja, to ona inože svom snagom kreimti protiv svoga najvećeg neprijatclja. Vojničke će pobjede već uaniti kraj britanskoj nepomfrljivosti 1 fantastičkim engleskim idejama o pobjedi nad središnjim vlastima. Svakoga dana u Engleskoj sa strahom očekuju, ne će li sutrašnjica donijeti prve vijesti o novom vclikotn porazu. A u tom nepovoljnom raspoloženju, narodna želja za mlrotn stiče sve jasniji i odredjeniji oblik. LIoyd George mora pasti i pašće. Britanski će ponos moraiti đa popusti u pogledu svojih žclja i moraće da uviđi, da iiema te sile na svijetu, koja bi bila kadra, da nadjaea i pobijeđi središnje vlasti. Pošto su uvidjeli, koliko su biti ništavui idoli, kojima su se do sada klanjall, u Engleskoj sadia sviće. Engleska težuja za produžavanjem rata bila je oličena u Lloyclu Georgeu. Pred Lloyd Georgeovim vratima več čekaju grobari, a njemački će mač već uputiti britansku želju za ratom 1 pustošenjem miraijhn i razumnljira pravcem.

Držanje Njemačke prema ruskoj izjavi o okončanju rata Kb. Beč, 15. februani. Prema vijestima i dopisima, koje su idobili listovi iz Berlina, misll se, da su posljednja savjetovanja u njemačkom glavnom stanu dovela dotie, da se utvrdilo, kako puna, takodje vojnička sloboda Njemačke nije fcime dirnuta, što je petrogradska vlada jednostrano izjavila, da je ratno stanje okončano. Kako doznajemo sa upućene strane, nema za sada još zvanične potvrde za ovu vijest. Ako bi se odnosne vijesti potvrdile, te u buduće dovele do ponovnih njemačkiih vojničkili operacija, onda to aa položaj austrougarske vojske u torn pitanju ne b! ništa uplivisaio. O tome vlada potpuni sporazum sa saveznicima.

Mir sa Ukrajinom Austro-ugarske ^cetc prema ugovoru ušle n Brodj'. Kb. Beč, 15. februara. Iz stana ratne štampe javlja se: P r e m a u g o v.o r u, z a k I j u č cnomsa Ukrajinom, kojimse u s p o s t a v 1 j a ; t a t u s q u o a n t e g r a 11 i c a I z tn e d j u A u s t r o UgarskelRustije, našesu čete j u č e u š 1 e u B o d y. Radoslavovijeve izjave o opštem položaju Kb. Berliu, 15. februara. Poznati izđavsč ,,N a t i o n a 1 z e 1t u n g“-a, Victdr iH-ah n, objavljuje u svom liistu zanlmijrv 'razgovor, kojl je hnao sa bugarskhn ministrom predsjednikom, droiti Radoslavovlm. Mi Lmatno potpuno uzroka, da budemo zadovoljni, rekao }e ministar predsjednik. Vi znate, da sam uvijek bio optiiniista, Do sad sam itnao pravo sa mojim optimižmom. Njemaoka 1 AustroUgarska mogu v>eč povući najveći dio svojlh četa sa istočnili granica, a i položaj Bugarske daje više nade nego ikada. Kako zamišija Vaša Preuzvišenost razvoj dogadjaja u Rumunjskoj? Radoslavov: Položaj u Rumunjskoj još je uvijek veoma komplikovan. Takodje i nasljeđnik gospodina Bratianua, novi predsjednik mraistarstva, general A\Tere<scu, izgleda da uije prijatelj središnjih vlasti. Ov,a prorajena ministara možda još nije promjena sistema. Kralj je možda za šefa kabineta pozvao jednog generala, da bi bio sigurniji u svoje čete. Veći dio Rutmmjske, onaj, što su ga zaposjelc saveznič-

ke čete, nije bogzna kako raspoložen prema kralju I njegovoj porodici. Nama jc dtnastičko pitanje u RumunjskoJ u stvari svejodno. Kako srcdišnje vlasti o tonte pitanju misle, ne znam. Za mene je to samo interna stvar kralja. Važnije je pitanje o Besarabiji. Ali Rumunjska će se veotna skoro inorati odlučiti, inače bi so lako inoglo desiti, da joj se 1 Besarabrja izmakne. Ne stnije se naiine zaboraviti, da isto kao što Poljaci preteiiduju na holmsku zemlju, da bi tako isto i Ukrajina litjela dijelove Besarabije. Na svakl način nalazi se Riimunjska u sas\ r ini očajnom položaju. Sa svih strana opkoljcna ođ neprijatelja, uajveći dio čak i posjeduut, a u savezu sa prijaiteljima, koji joj ne mogu poinoći. Ona je drukčijo zamišIjala ishod rata. U Bufcareštu su litjeli imati ne samo Erdelj, nego tiz Dobrudžu još 1 bugarsku zemlju od Ruščiilca> d<o Varne. Sad bl tamo mogli blti zadovoljni, ako za gubitak Dobrtidže đobiju naknađu u Besairabiji.

— Kako bi se hnali razviti događjaji na ratnom poprištu u Maćedoniji? — Radoslavov: Onl jedva da će se u skoroj budiićnostl izmijeniti. Englezi i Francuzi če po svoj prilicl ostati tamo i nap-aidati nais rz dana n đan svojom artiljerijom, na šta smo mi već naviknuti. Ali naš? položaji su Čvrsti, te nam ne mogu ništa.

Zathn smo prešli na unutrašnjl i>oložaj Bugarske i na položaj kabineta u sobranjti. Predsjedniik miinistarstva je rekao: Od posljednjth' izbora nije se takc reći ništa promijemlo u tom pogledu. Ne smdje su previđjeti, da i m! imamo ne samo socijalđemcfcrate i soctialiste, već i ultraisocijaliste kao Njemačka. pa čak 1 prijatelje i pristalice gospode Lenjina i Trockoga. Naša cenzura, strožija od vaše, za njih je glavn! predmef napada. Bugarska opozicija čuje, kako se rad<i u drugim patlamentima — jer tckfon i telegraf rade sada vrlo brzo — pa niisll, da mora da podražava druge evropske opozicijone stranke. Naš kabinet oslanja se na sigurmt većinu u sobranj.ii, a csim toga imatno vrlo veliki osionac u našem kralju. Kad ste već bill tafco Ijubazni da mi izjavite, kako npravo još ni jedan državnitk — svršio je Radosiavov — nije u težim prilikamia pozvan nia vladu kao ja pa đa sain ipak rruiogo učinio, to vam morami odgovo>riti: Bez povjeremja krune, koje uživamo i prije svega bcz njezinc istrajne saradnje ne bi nikad imali taj uspjeh. U Bugariskoj nema mudrijcg đržavnika od sarnog kralja. Jedmako kao što se on uzdaje u đoba.r svršetafc naše stvari. uzdajemo se u to u nepokolebivoj vjernost! preina liašem velikom vladaocu i tni. 0 Bres t-L i t o v s k u Radoslavov je rekao: Što sam ja otišao u Brest-Litovsk, gđje se i veliki vezir

nalazio, to je u prvom redu biio s toi« ga, da bi se dao i spoljiri rjokaz o pot* punoj isaglasnosti, koja postoji izmedjU Bugarske i njenili vjemih saveznika svira pitamjima rata i mira. Radoslavov protiv prlsajedinienja sarabije Rimiunjskoj. (NaroCitl brzojav „Beograđslđh N t ovtna n i Budimpešta, 15. febnutra Radosiavov jc dao naročito zn** čajne fzjave pred berlinskim dopisnk koin ,,A z E s t“-a, kazavši o besarabij' skom pitanju ovo: Bugarska mora do« biti Dobrudžu. Da li će Rumunjska z# nafcnadu dobiti Besaraibiju, to za n<d nije od važnosti. Mi u Besarabiji nema^ mo nikakvih intoresa. Aii ja ipak n<# I'ih bio za takaiv mačin rješavanja. Zal Rumimjska treba da dobija još i poklo« ne za svoju izdaju? Ugarska ne treba ojačanu Rumunjsku, jer kad bi Rumunj« ska dobila- Bosarabiju, uvečala bi s# njena politička čežnja za Erdeljem, pošto bi u drugom pravcu bila radovoIjena, Rumutijska i središnje države iNovo rumuiijsko lniuistarstvo. » Kb. Sofija, 15. februara. Poiuzvanićni list „Izvestija" 4 javlja iz Babadagha pod 13. o. m.: No« vi rumunjskl kabinet .je ovako sastav« Ijen: Predsjeduik — general Ava« re s c u, ministar spoljnih poslova -=* M i c h o, vojni — generai J a n i c e s« c u, gradjevina — general C u 1 c e r, prosvjete — Cantacusene, prav« de — Sat-ateonu, finausije — Sol« c h ii, unutrašnjih — F i! i p e s c u. Novi miiiistar predsjeduik Avarescu mir sa središnjim vlastiina. Kb. Bukurešt, 15. februara. Prema pouzdanim vijestiuia iz Ja* ša, Avarescu nije još potpuno sa^ stavio svoj kabinet. Osnova je, na ka« me bi se kabinet po mišljenju Ava resca trebao da obrazuje, m i r s s s r e d i š n j i m v I a s t i m a. Frattcusk! poštauski saobraćaj s Ruuiuiijskom prckinut. (Narooid brzotav „BeoeradskSi Novlna”.) Beč, 15. februara. ' Kako ,,N. W. T a g b 1 a t f“ iz Žencve javlja, švajcarski Hstovi imaju iz Parisa vijest, da je od prošlog pone« djeljka Fraiicuska obustavila poštanskf saobraćaj s Rnnntnijom.

PODLISTAK 0 Jovanu Steriji Popoviću*) Konfereucija, držana djacinia sre<lnjih škola, pred predstavu ,,K 1 r J a n j e“, u sali ,,Kaslne“. 14. I 15. februara. Gospodjice! Gospodo! Kada ste se pre nekoliko časova radosmo žurili u pozorište, da vidita predstavu K i r J a n j e, vi jamačno uiste hnali vrcnvema da se zapitate: šta je> to što vas tako prlvlači pozorištu? Otikuda kod vas sada toliko intereisovanje za staru Sterijinu komediju, koja je napisana upravo pre osamdeset godina? — Ja ću vam na ta pitanja sam odgovoriti, kao što satn ih i postavio, sa člSto pozorišnog gledišta, žeđećl da vann pokažein u čemu je vrednost deia, kojc ćete videti na ovoj sccni. Što se tiče prvoga pitanja, ono predstavlja jcdan od krupaiih esdetičkih i etičfcih problema. O prirodi dramatske emocijc 1 ) — kako bi taj pro-

*) Osfavljemi pravopis piščev. ’) O tome više: E. Faguet — Drame ancien, dirame modarne.

blem trebalo definisati — moglo bi se govoriti sa jedmog psihološkog i opšte čovečauskog gledišta, što zaliteva iscrpuu, stručnu studiju, te vam o toj temi sađa neću ništa opširno razlagati, već ću samo uzgrcid dodimuti. U kratko, dakle pitanjc se može ovako postaviti: otkuda dolazl to, da ml Idieino u pozorište, da bismo uživai u mukama jednog čoveka, čija se nesreća Iznosi na pozornicu? Nema 11 u tome nečcga od varvarskog uživanja? Pitanje biva u tolifco opravdanije, kađ se predpostavi, da tragođija i komedija iinaju, u osnovi, isti ciij: prifcazivatije beđe ljudske. Jer šta je tragedija? Slikanje nesrcče ljudske, koja užasava. Šta je komedija? Slikanje nesreće ljudske, koja je smešna. U opšte uzevši, drainsko je delo sliika ljudskog života, pravog, istinskog života, n kome se pati I mučl. Srcćan i zadovoljau život nije predmet nitl tragedije, Jiiti komedije. Osećanje koje nas privlačl pozorištu slcženo je. Jedni kažu: „osnova draniatske emocije, to je simpatija čoveka za Čoveka“. Drugi, na protlv vele: ,.čovek tražl u tragcdiji zađovoljstvo koie se <radja za čoveka iz nesreće ljudske“. Naš Sterije shvaća taj probtem sasvim jednostavno, sa socljalnog gledišta, misleći da je „teatr škola u kojoj se ljudl uče“. Medjutlm — da predjean preko svih mogućih razmišljanja o toj tezl —«

može se najzgodnUe reći, preina jednom čuvenom piscu, da u osećanju što maa privlači pozorištu hna: nešto surovosti ili pakosti, atavismom urodjenili ljudskoj prtrodi; dosta neizbežne brige za ozbiljne stvari, a najviše ljubavi za istinom, instikta hunianizma koji nas vođl upravo istini života* — Eto šta jedan glcdalac ponese sobotn, kad dodje u pozorište. Drama je, dakle, slika ljudskog žlvota. Definicija pozorišta, nešto rašfrenia, inogla bi se ovako postaviti: pozorište je umetnost koja slika život ljudski, prikazujući zamišljiene ljude iz stvarnog života pređ drugim Ijudima, sakupljenim da iii Vide. To nalazimo u svakom dobrom pGizoTišnom delu, pa to vidimo i u Sterijmimi komedijama. One su žive sTifce života njegova vremena i veran izraz dušc čovečije. Zafco su i moglc prežive<ti svoga antora i doživeti veliku livalu u saidanje đoba, kada Je dramska književnost vrlo razvijena, a ukus publike jako utančan. Zato se kod Sterije komedije ističu visoko nad tragod<ijama što ih je piisao, kao i nad đrugim njegovlm radovhna. koji, fnače, svi pokazuju neobično plodnog i darovitog pisca. Vama je poznato da je Jovan Sterlje Popović živio u prvoj polovini XIX. veka (1806.—1856.) i da se nalazio nalzmence u svome rodmmi mestu Vršcu.

u Banatu, gde je bio profesor i advokat, 1 ii Srbiji, posvetivši se tu ceo prosvetnoj struci. Njetgovi prvi radovi pađaju upravo u doba, kada izdatija Vukovih narodnih pesama i Rajićeve srpske istorije doživljuju velike tispehe. U to vremc javlja se nov pokret 1 u srpskoj književnosti, koja feida sa tradicijama XVIII. veka, .a srpsko društvo talasaju jake struje nacionalnog i kulturnog preporodjaja. Tada se javlja 1 Sterije svojim pestnama i vama je svakako poznata zbirka Davorje, koja sadrži njegove prve pesme, kao i pestne fz poslcdmjLIi godina života, kada se, posle dclatnositl na drugim knjižcvnim poljima, opdt vratio lirskoj poeziji. Ta poezija fearakteriše se kao „misaona lirika“, koja svojiin pesimizmom odudara od patetičnog patriotizma u srpskoj književnosti toga vremema. Prva Sterijima drama javlja se 1827. godine, 1 to je N e v I n o s t ili S v e t i <s 1 a v i Mileva, „žalosno pozorlšte“, kako ga pisac naziva. Godinu đana kasnijc pojavljuje se Miloš O b i 1 i ć, ,junačko pozorište“ u pet dejstva. Docnije je napisao tragedije: Nahod Simeon, po pozma.toj narodnoj pesmi. H a j d u c i, Smrt S t efana Dečanskog, svakako svoju najbolju tragediju, zatim La h an, V! adislav 1 Skenderbeg. No sve te tragedije nemaju osobite vrednosti, ier

u njirna hna nuiogo patosa, usiljeuostl, nameštenih scena, romantizma bez đublje poezije. Svojotn patriotsfcom tendencijom i drastičnom romantikom ome su odigovarale ukusu toga doba i zato su kod tadašnje publike imale uspeha. Ali u tragcdije Sterije nij-e unosio svoje pravo shvatamje života i realnu psihologiju ljudi, te zato onl 1 nemaju interesa za naše savremcno osečanje umetnotsti. U titn tradJcijama ima innogo udešavane literature i zato su bez trajne kujiževne vrednostl. One su pisane za efefeat, veštačkim sredstvirna, koja pesniku nisu urođjema. A literatura se stvara spontano, dubokim osećanjcm istinskog života, načinom koji odgov.a<ra tcmpor.'unentu pisca i karakteru predmeta kojl se obradjuje. Medjutim. osobime koje medostaju Ste,rijimiin dramama, lialaze se u njegovim komedijama, i zato su one od veiike, od trajne vrednosti. U svojitu tragedijama, kao i svojim romanima Sterije je romantik, pa zato i nije uspeo, jer romantizam nije odgovarao njegovom nacionalmom duhu i njogovoj mlsaonoj prirodi. U komedijatna Sterije je realist, i zato one uspevaju, jor su verna slika istiasskog života. Eto jedne plemenite vetze Izmedju piščevog ta« lemta 1 predmeta obrade. koja daje naj« lepše rezultabe! Sfce-rije je realist, i zato piše dobru komediju, pesimlst, 1 zato