Београдске новине

SrUedt

Bro| 88. pažnju sianovniStvo (naročito vlasnicl vin^žiada). Ua se ova naredba provede. vodiće staranje c. i kr. policija I žandarmerija. Izgubljeno. Oficijal Julius Knoch izgubio le zlatan pečatni prsten sa plavim ovaljiim kamenom. ’ 'nutra su bila gravirana slova R. K. i 4/6. 1916. Robert. Neka se prcda kod vojnog gradjevnog odjeienja uz dobru nagradu. Dalje je manipulantkinia .losefina Knotzer izgubiia svotu od K 150.— po svoj prilici na putu od Kalemegdana do Oimnazijske ulice. Ko nadje neka preda u c. i kr. vojno-policijskom komesarijatu. — Daije je natporučniku Autonu Horvathu, pridijeljenom c. i k. realnoj gimnaziji, pobjeglo jedno mlado janje sa bijelo-cmim pjegama na uvetu. Neka se preda u Miloš Veliki ulici broj 13.. Ljcpota * je najuspjelije oružje žena. Oua je mio dar Božji, ali se mora neprestano čuvati i njegovati, jer ona nije vječna. Diana puder ne pridiže samo Ijepotu, nego služi i njezi kože i zdravlju.

Rogoslav K. Jošt: A p r i 1 i -1 i... Jc li i vaa koji dobri prijatelj J. apriJa nasaniario? Mene, vidite, jeste, premda sam ee čuvao toga kao od vatre. Sta ćete, ne može čovjek da izbjegne ugurBuzima, koji već 1. marta studiraju, kakvu će vam podvalu da učine za miesec dana. I onda još da znate, ko tme je prevario — jedna (da Bog da se skoro uflala!) mlada, ćrua tljavoiica! Ne smijte ini se, ali tako je. nrcvario i nju valjfla ko, pa se htjela da osveti Imehi, još flok sam — posLije grozne uskršnje pijanke — snivao san pravednika. Digia me iz kreveta već u 9 sati premda sam ee iz dva razloga zakleo da ću ustati tek (u 121 U prvom se razlogu sastojao moj latni plan da me ne prevare, a flrugi razlog poslije pijanke možeto da pogodite J sami. Poslala k meni jednog čovjeka, koji mi je svom ozbiljnošću isporučio da pae zove nnj gospodin šef. Sta sam mu poželio, možete si misliti a ja bi vam to t rekao da me nije strah, ali sam ipak djipio iz postelje kao vjeverica. Nema fajde, šef je šef, čovjek ga mora dako Uerado slušati i 1. apriia. Obukavši se flakle, i onako mamuran i bez fruštuka (tako bih bio rado skočio na ćevapčiće!) pdjurim g. šefu. — Evo mc po zapovjesti! ■— Pa ko vas jc zvao? >— g. šcfel *— Ne zbijajte samnom šalu... ili... i pađ vam se moj šef počeo da smijo da se cijela kuća orila od njegova kikota. I idok fcarn se ja već počeo 'da tresepn Ikao iiba na vodi iz bojazni, da ne bi moj žef uistinu držao, da se ja s njime šalim, smij io se moj gospodin šcf sve jaće t jačc... Znoj me je već oblio, Jjor znate, B gospodom šei'ovima treba čov'jek bili »prezan i onda kad se srhiju, i bio bih »racijelo izišao iz vlastite kože, 3a nii slučajno ne padnc pogled na zidni kalenflar i onaj crveno naštampani 1. apriL llazuinije se, sad sam se i ja počco da Bm'ijem iako bih bio najradje odjurio napolje, da potražim ouoga mangupa što me je tako nasamario i da mu uravnani tebra. Nego, bilo pa prošio, dobar mi je Itrušluk popravio volju i meni najzad fcije bilo više ni krivo što sam i nehotiCe na javi proži'vio jedno cijclo prijo jiodne moga zivota više. Na kraju krajeva tiisam se više ni ljutio, — a ‘ko bi se i JjutiC' na jednoga angjela? — nego sam Ito više i ja dobio apetit da koga nasapiai'iro- I to mi jc pošlo za rukom. Nasamario sam čovjeka, koji je cijelom Beograđu poznat, koji je i sam nasamarivao .cijeli svet i koji još i danas svojim neipresaiinjivim humorom mami suze veBeija na oči svojim razđraganim slušaocaina. Ne ću mu spominjati imena, ali pcivu ga čičom Ilijom. (Neki mu je dan bila i zložena i slika u izlogu Cvijanovićeve knjižare). Došao čiča da sl'uša hrvatsku lamburašku kapelu (zna on, kud ga srce vuce). Ondje sam bio i ja (jer ga inaćc i ne bi mogao nasamauli) iu ovcćem društvu. S l.jeva i s dcsna meni rjcdiia po jedna dama, a čiča, vidjevši to, nasmjehnu ini se i samo procjedi po poznatom svojem načmu, naglašujući svako slovo: — Mangupel Tako ii ti zriaš? Nijo |ti flosta jedna, već odmali đve... Ali, čiča, šta ti misliš... Ovo ]e... — Rodjaka valjda, kuzena ili Bestra -tvoje sestre... E... ko te nc bi pozno, skupo bi te piatio... — Ala ne, čiča... o\x>... ovo rni je... Cena... Neznam, je li u tom času bio bolje 5 paff‘‘ čdča Ilija ili onaj lijepi Btvor, ikoa sam nazvao ženom. «—■ Zenal Žena? — ciknušo oboje od Jednom. — Pa da, žena... Sta »o tome ćudito? jStnijem valjda i ja da imam ženul I flok je mojoj ,,ženi‘‘ jodan mali poglc'd Idozvao u svijc-st da je to apliski vic l pna se (ncznam da U joj Jo to bilo drago I) snašla u svom novom poloiaju, poglodavajući me pOd silu zaljubljenim pogledima, — dotle je moj čiča odjednom poprimio kava’jerski stav, naklonio »e E red mojom „ienom 4 ', poljubio Je u ruo, i oslovivši je aa „miloeliva soapo-

dja‘‘ počeo da pjeva himnu njenom paznetnom, plemenitom i gei*ij ,n.m rm.žu (nemojte pasii u nesvljest, to se ticalo gTavon« mene), preporuiivši joj, da me čuva ko zjenicu oka svoga i, da me svo jiieu slatkim zagrljajcm uzdrži u životu do krajnjih granica mogućnosti... • 'Cijelo se društvo val„a!o od jprigu?enog smdjeba, no čiča, koji kanda se i sarn za!jubio u moju ,,ženu‘‘, nije to na sreću opazio, posmatrajući ovu mcju od stida (iLi sreće?) pocrvenjelu pod rnoiaš suprugu kao da lu joj hieo isisati i posljednju kap krvd. •— Dakle, zbilia veliš, ovo ti je žena? — Ma jest, čiko, velim vam... — A... a... što li mi je izlatna... a kalco se zoveš duŠo? Kod ovoga se palanja moja ,,žen’ica‘‘ sasvim zbuni i gotovo da je zaboravila kako se zove njezin „muž“, i da joj ja u pravi čas ne priskočih u pomoć, bilo bi zlo i naopaloo... — Zora se, zove, čiko, Zora... — E, baš je zora.. polaska joj čiča, a onda nas poljerao kući, savjetujući nam da ne propustimo ni jednoga jedinoga božanstvenor-a časa, 'koji bi mogli zajednič' ki sprovesti'. — Ajdete, ajdete, deco mo : a. golubići moji... Neće čiča da vam smela... Znade čiča, da vi i te kako žuUite, da što pre buđete na samu. Ja sam kao savjestan muž morao poslušati taj dobri savjet, premđa sam time na žalost postigao protivno od ouoga, žto mi je želio iskreni čiča. Moja je ,,ženica‘‘ otišla s\ , ojoj kući, a ja u clrugu kafanu, razrhiš'jajući još dugo o fom, da ii će. me ćiča 'i onda, kad ovo pročita, smatrati dobrim, genijalnitn i iplemenitim čovjekom. £ Aledjutim neka ne zamjeri. LJudi smo, pod kožom svi krvavi, pa da nenia u životu l malo šaie, bilo bi nain i suviše dosadno. Da se utješi, moram mu reći, da je ta šala, zbog koje će se on možda ijiniti, ipak jednog drugog čovjeka jastre.ha silno razveselila. Držao je taj tukac naime, da ću mu ja otett jednu dievo'ku, u koju je zaljutljen preko ušiju, pa kad je 1. aprila ovako siučajno na svoje oči vidio moju ,,žcnu“. gotovo da je zapiesao od dragosti, obasipljujući me čitavom kišom najfinijih cigareta... 'lako je, elo na tom svijetu! U svakoj tuzi ima i nešto radosti, a u svakoj sreći i nešto žalosti...

Molbe za invalidu L’ molbama za invalidu, lcoje se podnose Društvu Crvenoga Krsta u c. i k. vojnoj glavnoj gubemiji za Srbiju u Beogradu, potrebno je da se saopšte ! podnesu siijedeći pođatci i dokumenti: I. Za riješ'ene invalide: Opštinsko uvjerenje kojim će se utvrditi: a) U kom je sudu dosudjena invaHdska potpora, sa datumom i brojem sudskog riješenja; b) itnena s v i h članova porodice, u čiju je korist dosudjena invalida, da li su svi živi i gdje se nalaze; za maloijetne staviti datum rodjenja, odnosno koliko im je godina, za ženske da se nisti preudaie i ime staraoca; c) Veličioa dosudjene invalidske potporc i od kad nije primljena; d) Da im se imovno stanje nije poboljšalo. Ako se broj i datum sudskog riješenja nc zna, onda bar staviti, u kom je sudu i iz koje je godine riješenje. Inače moraju se unijeti svi -podatci iz b) i d). II. Za neriješene invalide, p o t p u n i m i n v a i i d i m a i p o 1 uinvalidima: 1. Opšiinsko uvjereuje, u kome će se unijeti: a) ime I prezime, mjesto rodjenja i zanimanje invaliđa, kojoj je jedinici pripadao, na kome je položaju i kad ranjen; b) Ciine se sada zanima i kako je se dosad izdržavao; c) Imena članova porodice 1 njihove godine starosti, kojima je tnvaliđ jedini hranitelj; d) Da je dobrog vladanja (da nije pijanica i t. d.), da je plaćao ispod 15 din. neposredne poreze, bez lične poreze: e) Da u drugim opštinama nema nikakvog imanja, niti prihoda. 2. Ljekarsko uvjerenje o vrsti povrede i kakvo je stanje invalidovog zdravdja, da li jc I u koliko za rad nesposoban. III. Za neriješene Invallde, pojodlcama poginulih ili umilihna vojnoj dužnosti: Opšrinsko uvjerenje, kojim će se ulvrditi: a) ime i prezime umrlog ifi poglnulog, mjesto rodjenja, zanintanje, kojoj je vojnoj jedinicl pripadao, gdje je I kad je poginuo. b) Itnena svlh Čianova porodioe (roditelja. žene. djece), kojima je poginuli 111 umrli blo jedini hranitelj, šta su oni poginulom 1 umrlom; za maloIjetue staviti i godine rodjenja, za ženske članove, đa se nisu udale, i Ime Ktaraoca. c) Da je porodica u toj opštini plačala Ispod *5 dln. neposredne poreze, bez lične poreze, kakvog imanja ima u toj opštlnl 1 sa kolikim prihodima, I da u drugiin opštmama nema imanja nlti kakvin prihoda.

SEOflBAPSICE NOVTNC A. Grin: DAN ODMAZDE * ' (Nastavak.) ,,A irdada goepodja?" „Razumije se, da je kao safcrvena ovom katastrofom. Ta kailco ne bi, molirn vas — takav muž! No najveću štetu njegovom tTagičnom smrću prefcrpila je domovina. White bi svatkako joŠ dospeo do najviših položaja u državi.“ Hollister ustade sa stodioev „Gdje je Stanhope“, zaipita uznemireno. „Mislio sam. da će htjeti razgovarati samnom“. „Bez sumnje dai gospodin za sada želi ostati sam. Evo i ja sam došao još prije sat i po, vek što se nesreća bila dogodila, pa ipaik do sada još naiko osim gdje. Hastiogs nije pušten da ode ‘£orc. Znate, bo! je u prvi mah i suviše strar šan, pa uiko ne želi da izgleda, kao da se nameće.“ Ali ipak, Jack Holllster nije se bio pnevario; ne potraja diugo pa dodjoše. da mu jave, da Stanhope želi da govori sa njime. Pažljivo, na prstima pope se uz stepenice, Čija je ograđa još jednako bila svečano okićena girlandama cvijeća. No tek šio je bio pošao ina gornji sprat za posluži'tedjem, koji ga je bio zvao, HoIIister zastade; biia su se otvorila vrata susetdne sobe, a u njima se pcjavi neka gospodja srednjih godina, još bogato odjevena, kako je bila došla na svadbu. „Priberi se. dijefce moje,“ reče ona ozbiljnim tomorn. „Ođmaii ću se vratiaii, čim buđem govorila sa ocem. Neću da u tako strašnom času ostaneš sama.“ Na ove riječd, koje su svaikaiko bile uipućene mlaidoj žetni, koja je netkoliko sati po vjenčanju već bila ostala udovica, začuo se iz sobe krataik odgovor, izrečen šapaitom, pa se vra.ta opet zatvoriše. Ona dama u sviileinoj haijini podje uz stepenice i nije ni primjeiila Hollistera, Ovaj se b.io uklonio u stranu i nije litio osloviti gospodju, ma da se dobro poznavao sa njom. Pošto je bila izmakla, Hollister jako uzbudjen još jednom pogleda u ona vrata'. pa zatim podje dalje uz stepenice. Kada je ušao u Stanhoipeovu sobu. ovaj mu prijateljski stište ruku. ,,Fala ti, što si došao,“ reče mu on, ,,to mi je ovoga časa miiije nego neznam šta“. Hoilister proinuca nekoiiiko rijeoi. da prijaifcelju izirazi svoje saučešće, ali ga je glas izdao. U Stanhopeovom držanju opazio je neš'to. što se nije moglo objasniti ni pretripijenim užasom ni žalošću za Lzgubljenim ocem. S toga Jack ućuta, čeicajući, šta će mu Stainhope reići. Stauliope White bio je lu svakom pogledu opravdao očelki'vanja, koja su u nj 'polagana, dok je još bio dječaJc. Svojim visokim rastom. svojim lijepim muškim crtama izazivao je svačije divljenje, ali ipš je veće bilo povjierenje, koje je svojom spoljašnošću na prvi pogled ulio svakom, koji bi ga ug!edao: u njegovoj primamljivoj spo ljašnosti ogledala se plemenita, iskrena i dobra duša. Ljuđe je mladi White privlačio svojim otvorenim karakierom, žene svojim viteštvom 1 po štovanjem, sa kojirn im je iztlazio na susret, a <yeca su ga voiila, jer je bio veseljak, koji se sa njirna ophodio, kao da ini jc drug i vršnjak. Tako je o.n još od rane mlađosti bio opšii ljubimac, a pokojua njegova mati znala ga je tako vaspitati, da ga silna hvala. kojom su ga sa sviju strana obasipali nije načinila sujefcnim i uob'raženiim. Saiđa je- Stanhopeu biTojdvadeset i pet godina, bio je, kao št "rekosmo, vescle naravi, a čovjek čije su fizičke odlilke bile spojena sa duševnim i umnim vrlinama. Nije dakle čudo, š:o je on fcoga kobnoga dana Jacku Hollisteru izgledao nckalco neobičan. i Hollistera je zbog toga bio obuzeo veoma nelagodan osjećaj, pa mu je čisto laknuio, kada je Stanhope opeit progovorio, ina c!.a se nadao sventu drugom ncgo li tim i taikvim rijcčima. „Hollisteru, tl si advokat," reče Stanhope. „čovjeik si pronicljiv, koji se dobro razumije u poslovnim stvarima. Ako hoćeš da mi se nadješ, imao bih neki posao za tebe. Hoćeš li? Za oaio, što bih ja od tetbe tražio, potreban je obazriv čovjek, koji umijo vladati sobom. Ti si taikav čovjek, a meme je evo toliico shrvao ovaj potres, da ne mogu ni u šta da snadjem.“ „Al', molim, te. stojim ti u svakom poglddu na raspoloženju,“ odgovori Jack s mjesta, rna da mu nije bilo najlakše, jer nije imao pojma, šta 11 ito sprema njegov prijatelj. Stanliope uzidahtiu, pa zatim ' zatvorl vrata i sjede na divan prema Hollisteru. Koliko 11 su puta ranije srefcnlJih dana Isto taTco sjediti pri cigarl I priJatnom razgovoru. ' „Dragi moj Jacku", otpoče Stanhope vrlo ozbiiljnim glasom, ,,u ovoj kući hna Još nečeg strašnijeg nego 8to je smrt“. Na te riječi Holiister porumeni 1 potpuno se zbuni. „Kaiko to misltš . .. nije moguće , . , ta nije valjda ona , , (Nastaviće se.)

8. aprila 19 Zvanične objave C. I k. okružno zapovjednlštvo Beogrnd. V. A. Nr. 4660 ex 1918. Objava. Radi porezlvanja poreskili objekata i odredjivanja svešteničkog bira za godine: ivib. i> 1919., izvršiće se, kao i u godini 1917., popis sviju objekata, koji podleže porezu. Popis će izvršiti organi koji za to budu zvaničuo odredjeni. Porezivanju će se podvrći sve nepokretnosti u zemljištu, zgradama, kamate na kapital 1 rentna primanja, kao i sva prinosna zanimanja ma koje vrste; svaka lična zarada I svaki prl • hod ma iz koga izvora proisticao. Objekti, koji podleže porezu, imaju se tačno prijaviti popisnim organima, koji će biti dužni da se legitimišu, pa će tom rrilikcm tačno navesli bruto : znose, koji j roističu iz pojedinih prinosnih poreskih objekata, kao i iz lične zarade, zatim, troškove. koji su sa time u vczi i napos'etku čiste iznose. koii ostaju po odbitku troškova. U koliko bi'se o promeiu prinosnih zanimania vodile poslovne knjige. navešće se podaei o rezultatima dobivenim po tim knjigama. Popisnu listu, koja sađrži prijavu poreskog obveznika, ima da popuni sam poreski obveznik I da je potpiše. Ako je poreski obveznik nepismen, onda će prijavu popuniti popisni organ, prema iskazu dotičnog obveznika. U lnteresu poreskih obveznika naredjuje se, da se isti za vrijeme popisa nadje kod kuće. Popis, koji se bude imao izvršiti, po pojedinim ulicama, saopštiće se blagovremeno preko „Beogradskih Novina“. Skreće se pažnja poreskim obveznicima, da će se zatajivanje poreza najstrožije kazniti. U slučaju zatajivanja poreza izvršiće razrez istoga V. Q G. i krivac će biti kažnjen sa četiri do osam puta većim iznosom poreza, nego što je onaj, koji bi bio zatajen. Svaki je poreski obveznik dužan, da svaku promjenu, koja bi nastupila poslije .prijavljivanja, kako u pogledu stana, tako i u pogleđu lokala radnje, vrste zanata i drugog zanimanja i t. d. odmah prijavi pismeno lli usrrieno financijskom referatu okružnog zapovjedništva Beograd. Po svršetku popisnih radova, porez će, kao i u godini 1917., razrezivati komisije za razrez poreža. O zasjedavanju tih komisija, kao i o odnosnim dužnostima i pravima poreskih obveznika, biće isti blagovremeno obavješteni objavom. Ujedno se napominje, da svaka poreska prijava, sastavljena u smislu gornjih odredaba, ima biti prema tarifnom br. 231. srp. zakona o taksama, snabdjevena od strane dotičnog obveznika taksenom markom od 50 filira. Isto tako podieže u buduće i poreske knjižice taksenoj dažbini i to po glasu gore navedenog tarifnog broja po 60 filira po komadu. Svaki poreski obveznik dužan je prema tome, da za prijavu drži u pripravnostl gore označenu taksenu marku. Gornjih se naredjenja valja strogo pridržavati. Ako bi se desio slučaj, da se protivu gornjih naredjenja vlasti i namjere da se popis pravilno izvrši, ma na koji način bude radiio, to će se protivu dotičnoga, osim krivičnog postupka, zbog prekršaja naredaba vlasti, povesti i regresivni postupak i istome pribaviti važnost. . . C. i k. okružni zapovjednilć r ? • OBJAVA'. S pozivom na naredbu' c. i k. ola'užnog zapovjedništva, Bcograd, pod V. A. br. 4660/1918., bojim ja naredjen popis objekata, koji podleže porezn, ovim se porcskim obveznicima grada Beograda saopštava, da će se gore naveđeui popis izvršili u niže označenim ubcama sdjede,ćih dana: 2. aprila: Birčaninova, BraniJevska, Ohridska, Carinsko Pristanište, Skladišna, Tamna, Praporčetovdća, Lovćenska, LičanSica. Pajsijeva, Sv. Cirila i Metodija, Piasinska, Vebki Trg,'Pocerska, Vuka Karadžića, Gunduldćeva, Bogojavljenska. 2., 8. i 4. aprila: Balkanska, Takoveka, Beogiadska, Stiška, Graničarska, Dragačevslca, Simina, Hilendarska, Brankova, Vidinska, Topčidersko Brdo, Terazije, Vatrogasna, Sumadijska. 8. aprila: Bolnička, Malajnička, Prizrensk.i, Sbjepa, Avakumova, Banatska, Bačvanska, Despola Gjurgja, Požareyačka. 2., 8., 4. i 6. aprila: Ratarska, 1 4. apriia: Deligradska, Knez Lazara, Uska, Trgovačka, Fruškogorslca, Banjska, Petrolinska, Poljska, Po'jska pioduženje, Dračka, Izrajiljeva, Jevrejska. 8., 4. i 6. aprila; Ružina, Kočina, Makenzijcva. Red, po kome će so vršitl popis po ostalim ubcama, obznaniće sc blagovremeno. Svalcome poreskom obvezniku stavlja so U naročitu dužnost, da označenog dana bude kod kuće ili da u istoj osUvi jednog opunomoćcnog zastupnika. c. it okr. zapovjedništvo, Beograd.

Strsna 8. \ Poslijednje brzojavne vijesti Izvještaj bugarskog glavnog stožera B. b. a. Safija, 31. marta. Dobručkl front: , Izmedju ohridskog 1 prespanskog jezera izvela je naša artiljerija kod sela Dobromira jedan uspjeli prepad vatiom. U zavijutku Crne Reke krat« ke vatrene bujice neprijatelidce artiljerije< U okolišu Moglene i južno od Huma bila je obostrana artiljerijska vatra od vremena na vrijeme živahnija. Sjeverno od Gjevgjelije izbacill su neprijatelj« sk* letači bombe na naše vojničke bolnl* ce. koje su se kao takovo mogle jasno raspoznatL Maćedonskl front: ' Primlrje. IZMJENA BRZOJAVKI IZMEDJU NJEMACKOGA CARA I CARA I KRALJ/f KARLA. Kb. Beč, 2. aprlla, , Njemačkl je car upravio Njegovom c. 1 k. apostotskom Veličanstvu ovaj br< zojav: Ispunjen sam visokim zadovolj* stvom kad gledam u minuie dane 1 sjetim sibiih podviga, što su ih izvršile Tvoje t moje vojske, <i s njima i hrabre savezpičke trupe u vjernom bratstvu oružja prc* tiv po broju daleko nadmoćnijih neprija« telja. Cini mi osobitu radost, što Si se od» iučio, da na spomen zaključenja velikife’ borbi na istoku a u znak Tvoga priz* nanja mnoge rnoje generale odlikuješ raz< nim ordenima. Zabvaljujcm TL što u ovom času iznova istićeš potrebu uske zajeđ* nice, kako bi se riješile velike zadaće k'Oje nas čekaju. Pozdravljam Te srdačnd u vjernom prijateljstvu, W i 1 h e 1 m. Njegovo c. i k. apostohko Veličan* sivo odgovorilo je ovim brzojavom: S na* ročitim zadovoljstvom nioraju Me ispunit! vanredni uspjesi vojski, koje pod Tvojin; zapovjedništvom pobjedonosno nadiru, Neka sve, šta će još doći, bude pcpraće' no Božjim blagoslovom u isfcoj mjeri; i neka nam bude podaren skari časni mh« Primi najtopliju bvalu, što si odlikovac više Mojih generala, Iz cvega srca poz* dravlja Te u .vjernom orijateljstv'i, K a r 1 o. NJEMACKl VAZDUŠNI NAPAD NA PARIS. Kb, Parls, 2. apriia. Havas Javlja: Današnje noći preie* tjele su naše Jinije dvije skupine njemač* kiii letilica u pravcu Parisa. U 3 sata 3 minute dat je signal za uzbunu i otvore* na živahna vatra protiv ^60^1316^3) letilica, koje su se morale povratitl. Ne* kc-Iiko je bombi palo na parisku periferl« ju. Uudskih žrfcava nema. Nanesena šte« ta nije znatna. Svršetak uzbune uslijedkJ je u 4 sata 20 minuta. CUDOVIŠTA OD TOPOVA. Kb. Rotterdam, 2. apriia. Prema „Nieu\ve Courant“-u saznaje ,JD a i 1 y N e w s“ iz Parisa, da se istra« živanjem granatnih rupa došlo do rnišlje* nja da Paris bombarduju četirl topa od kojih dva puoaju jednog, a dva drugo* ga dana. NJEMACKA DJELATNOST NA MORU, (Naročiti brzojav »Beogradsklb Novlna“.) Christianija, 2. apriia. ,,'A f t o n p o s t e n“ javlja iz Bergena, đa su njemački torpedni brodovi napalt 38 milja od norveške obale na jednu en*' glesku stoupiniu, koja je brojala 19 brodova. Tom prilibom je pogodjen norveškf: parni brod „Vavot", te je potonuo, a 4 čovjeka mašinske posade ubijena su. Potop* ljena je i jedna engleska pomoćna krsta« rista, a s njom su propali i mnogi ljudf, Ne zna se, kako su prošli ostali brodovl, POTONUO RUSKI PARNI BROD. i Kb. Moskva, 2. aprlla. Petrogradska brzojavna agendja Jav*. IJa, da se krstaš „Admiral Makarov" u ča« su. kad je Lsplovio iz revalskog pristanl« šta. sudario sa jednom minom i da je p o« t o n u o. POTONTJO ENGLESKI RA7ARAC. (Naroiltl brzojav „BeogradskJb Novlna“) Berlln. 2. aprila. Iz Roiterdama javljaju, da je jedau engleski razarač naišao na minu, tc je po* tonuo. Nestalo je 1 časnika i 40 mornara; NOVA EKSPLOZIJA U FRANCUSKOJ. (NaroCltt brzolav »Beogradskib Novtna“.) Rotterdam. 2. aprfla. Eksplozijom fedne municijonc tvornice n Angersu ubijeno jc po lyonskom JProgres“-u 40 radnlka.