Београдске новине
CefvrfaK
BEOORADSKE NOVINB
4. aprfla 1918.
Straaa 8.
Sto sc tičc pratiiaca, pjegavi ih tifus isto tako itna kao i svo ostale bolesli sa jakom valrom. Ali u svakoj epiđemiji nema pralilaca. Ima epiJerrrija pjegavog tifusa veoma lakih, te brzo prolaze — gotovo za nerijelju dana. Očigledno je, dakle, da i isitod bolesti zavisi potpuno od karaktera same epidemije. Lijrčc..jc se u glavnomo sastoji iz tigijenskih i dijetetičkih mjera. Njega Srolcsnika može imali presuaan značaj na svršetak jrolesti, te zato na nju trcba obratiii glavnu pažnju. I ovdje su kupalitr-Vite-i'ažno sređstvo, i treba ih primjeniti kao i pri vTućtci. Uopštc, ako i jma sličnosli izmedju ovih dveju bolesti, ona se sastoji u tome, što se i pjegavi i trbušni tifus liječe na jedanisti način. U ovom, svjetskom ratu pronadjen jc serum proliv pjegavotj tifnsa. UbrizgaVanjem pod -kožu otklanja so opasnost prijenosa njegovog sa 1)olesnog nn ždravo h’ce. Ž u t a r a s a Opasnost njenog progresa. Sir Robert H a r t otišao je u Kinu još u 18. godiui kao dragoman engleskog konzulata. Tamo je ostao puaie 54 godrne, zauzimajući raz-ne položaje u državnoj vlasti. Za tako dugo vrijeme liaučio je da poiipuiio govori i piše, a tako isto poznao ie i najrntimniji život Kineza. Poslije toliko godina vratio se u svoju domovinu, Bnglesiku, i odmah po dolasku dao je javnosti ove initeresantne podatke o ulozi ove kolosalne države u budućnosti. — Pouzdano je. da će bu'dućnosti joŠ jednom donijeti Evropi „žuto pitanje‘\ a možda i „žutu opasnost". A, kakva je ta žuta opastnost? Kinezi su unrni, marljivi i vrijedini, kultuirni ljudi, broje 400.000.000 ljudi i spremaju dan oslobodjenja od strauog tuiorstva i miješanja u život njihove zemije. VenJlzijung, kuieski prvosveštenik, jneikao j mi je prije 40 godina: „Svi tražite da nas probudite. Uspjećete; ali 6emo mi ići daljc ođ onoga što vl želite i traži:e.“ On Je u pravu, veii sir Hart, jetr kroz 15 godiina Kina ćc imaii preko 20 .000.000 Boksera, koji će razvijanjean nacijonalue zastave ustati proliv sviii stranaca. Ćasnost. učtivost i spr.avedljivost u Kineza nadmašuje sve druge nairodo, Kulturni su, a dokaz ini je ovaj: u Jejdttoj staroj kineskoj knjizi od prije dvije hiljade godina pominje se kuija koja proizvodi glasove. To je naš današnj! fonograf, za koji su Kinezi znali prije 'toliko godina. 5:3
Razne vijesti Najstariji vozovodja. Najstariji željeznički vozovodja u Evropi živi danas u jednom primorskom mjestu južne Francuske. Njemu je sad 106 godina, pa ipak je zdrav i krjepak, i zna pričati ninogobrojne 'doživljaje iz svoga života. Vozio je .Veliki broj krunisanih vladara, a velikim hercczirna i kneževima ni broja ne zna. Porjeklom je Belgijanac, ali je najviše bio u francuskoj službi, čiju pensiju i danas u miru uživa.
Razbojnička injenica, Prije izvjesnog vremena ulivate razbojnici u Spaniji na drumu, koji je kroz šumu vodio, jednog Jevrejina. Opljačkaju ga do gole duše; ali im i to bude malo, te mu podnesu mjenicu da potpiše. Vrijednost je bila od 10.000 kruna, a vrijeme za naplatu ,,po vidjenju“. To je ,,po vidjenju“ Jevrejina neprijatno diralo, naročito kad su ga razbojnici pustili, jer više ne želi, da se sa njima opet vidi. šta će razbojnici činiti sa tom mijenicom to niko ne zna. Medjutim Jevrejin se plaši svakog trenutka, da mu kakvo lice iz njihove družinc ne donese ovu mjenicu 11 a eskonf. = Po amerlkanski. Poznato je, koliko su u Amcrici dotjeTalo u izmišljanju 'seiizacionalnih pronalazaka. Već je stara stvar, da se u -Americi cjelokupne zgrade prenose s jednoga mjesta na drugo. Skoro }e javljeno, da je cijela jedna omanja gradjevina prenesena brodom u sasvim drugi kraj Atnerike. Poslije rata vjerovatno će se otići dotle, da će se moći iz Evrope telefonom poručivati iz Amerike gradjevine. — =* Kob broia 13. Mnogi ’drže, da je broj 13. iieipopuIaran stoga, Što se broj Hristoviii apostola završavao brojem 12. Medjutim on je iiepopularaiii zbog srednjeg vijeka, jer je u njenin, j>o staiistici smrtnosti, umlrac svaki trinaesti. Otu'da je vjerovanje u kobnosti broja 13. = Žigovanjc pisama. Najbrže žigovanje pisama vršeiiio Je đo sada u berlitiskim poštama, ipoinc^i mašine, kojom rukuje dežurni činovnik. Američaiii ®u nedavno u Bostonu Izvršiii opite sa taikvim poštaaiskim sandučićima na ulicama, u koijma jc bila stavljena autoniatska niašima za žigovanje. Čim se pismo iii dopisnica spasti u sanduče, dočepa ga mašiua, žiguje i potom spušta na dno samiđučeta. Korist je očigledna i s toga, Što se na pisnnt uvijek vJdl stvarao baš onaj momcnt, kad je bačono u samduče. =
SCćerka brižne maike tnože satno tada biti lijepa, ako iraa uvijek kod kuće Dlana Aisbaster puđer I Creme koji sc posvuda mogu dobiti. Mala doza lli lončić K 2-—. Velika doza III Iončlć 4Glavno prodavalište: „Dlana" trgovačko A. G. Budlmpešta V. NAdor ulca 6. 1
pronašao ie ciiinder klavira. Mnogo }e putovao po Njemačkoi, Francuskoj, HoJandiji, Italiji, Danskoj i Rusiji. Prvi je rarnčno objasnio pojavu meteora. Pisao je nekoliko većih naučnilt djela o svojim ipronalascima. — 4. aprila 1905. godme umro je u Bruxellesu beigijski sliikar 1 vajar Constantln iMeunier. Rodjem je 12. aprila 1831. godine u Bruxeliesu, učio je prvo vaijarstvo na tamošnjoj akademiji (kođ FraLkina), a zatim slikarstvo kao djaik Ch. Degrouxa. Ovaj je Meunicra uputtio u motive iz živora radničke klasc. Inspirisan posjetom u nckom manastitu (samostanu) počeo je raditi i đosta motiva Iz manastirskog. orkvenog i vjerskog života. Kada mu jc povjercn Sadatak da radi slike za djclo poznaiog Ibelgijskog pjesnika Camillc-o Lemonniera „La Be-igique“ („Belgija“) proputovao je po toni poslu pokrajinu Ha ina u t (Hennegau) i još se poIbližo upoznao sa životom i radom radničke kiase. Od onog doba počeo je da tradi svoja poznata djeia, u kojitna^ sa jasnom socijalističkom tendencijom Opisuje patnje i muke. kao i sitna zado(voijstva radničkog svijelm. Radio Je .većinom uijhne slike i pastele, a zatim 3 maie bronzane figure, pd kipove u prirodnoj veličini. Njegovi radovi obicjio predstavljaju izglede fabričkih gradov». nabacanl sn pop»it skica. a Jako
osvijetljeni. Oiave pak lica, šfo lh jc predstavljao detaljiio su liiodelisane, da bi Što više došla do izraza briga za svakodnevnim liijebom i zatuipelost od neprestanog fizičkog rada. MeJju njegova najpoznatija djela spadaju veliki reljef „I u dus t r i j a“ (u drezdamskom ,,AIberttnumu“), pa bronzana grupa ,,L e g r i s o n“. predstavlja scenu povodom nekc rudarskc kata-strofe: majka pored leša poginulog slna. Njcgovo tiajveče djelo „Spomeniik radia“ osialo je nedovršeno. Književni prijegled Guy de Maupassant: Baština. ^ Kao 115./7. svezak „Humorističkc pbiblioteke" upravo je izašla ova majstorska Maupassantova novcla. U njoj je odličnim realizmom i francuskom duhovitošću prilcazano nastojanje nekog bračnoga para, da dodje do potomka, jer ga onđa Čeka milijunska baštlna. Djelo se odlikuje svim onim književnim vrlinama, kojc su Maupassanta učinile „Kraljcm evropske noveie“. Cijena K 1.50. 50 najboljih šaljivih romana i pripovijesti sniženo K 10. Adresa: „Humoristička biblioteka“, Zagreb.
A. Grin: DAN ODMAZDE (Nastavak.) Stanhope mu prekrati riječ. ,,Velim“, reče on, naglasujući svaku riječ, da me muči strašna sumnja. Da li je moj o ac izgubio život nesretnim sluČajem ili nije? Aii. kako bih rado dao sve milijune, koji su od danas moji, i sam bih žjvot dao. kada bih sarno mogao biti načisto s tiim pltanjem". Jadi zaprepašćen pogleda svoga prijatelja. ,,Ne razumijem“, promrmlja on užasnut; ta ja sam mjsiio, da tvoj otac voli gospodjiou Hastingsovu kako možeš i pomisliti, da nije bio po sređi nesretan slučaj?“ ,,Ne umijom ti to rečl. dragi Jack. Baš zato te i moHm, da mi se nadješ. Saino mi ti jediui niožeš pomoći, jer svaki bi se drugi raspitivao za razlozima. koji me pobu'cljuju“. Jack sk-oči u največem uzbu-djenju, ali se ubrzo zatini pribere i iponovo sjede. „Reci mi, šta treba Ida radim, pa ću ti pomoći, kako god lunijem i znaml“ uzvitou on najzad. ,,0;iđl u sobu, dobro sve razgledaj do najmainjiii sitnica. radi i misli kao da si u mome položaju i po tome što opaziš stvori svoje zaključke. Svi misle, da se revolver okinuo sam ođ sebe. Ali, molim te, šta mu je trebalo oružje na svadbeno putovanje i zar oji da tako neobazrivo rukujc njime. Boga ml, moj otac nije bio taj. ikome bl se fako što moglo desiti'*. „Ono, to jeste, ali u uzbudjetnju može se svakom čovjeku dogoditi nesreća“. „Pravo kažeš, bio je cljeloga dana grdno uzbudjen“. „Ja zbiija i ne mogu zamisliti drugu kakvu mogućnost. Covjek njcgovog diruštvenog položaja. koji ima tako dobrog sina, ikoji se toga časa vjenčao sa ;ako krasnom djevojkom. , . ta morao bi biti lud . . ,,Ili pak vrlo nesretan, a da to niko nije znaol“ Jack se grčevito ulivati za stolicu, na kojoj je sjedio. „Je 11 ti otac bio ne’sretan?" promuca on. „Nikađa mi nije došla ta pom!sao“, odgovori Stanhope. Ali zar može čovjek znati, šta se zbiva u duši drugoga čovjeka, pa makar to bio t njegov rodjeni otac?“ „Ne može pouzdamo znati, razumJje se“, odgovori Jaok, obarajući oči, ,,ali Ipak, ima znakova, pojava, po kojima se može suditi . . .“ „Danas je otac bio sasvim drukš; nego li što je blo inače, naročlto pošto je izvršeno vjenčanje“. „Meni to nije palo u oči‘\ ,,U o.pšte to niko nije pri-mjetio'; ali ja sam dobro poziia-vao oca“. ,,Pa onda misliš . . . ! ,,Ne mogu ti više reći, niego što sam ti sad rekao. Ako bi ti jediioga dana bio u stanju, da mi podneseš dokaz, da je moj otac zbilja poginuo nesretnim sliičajein, tako, da o tome više me bi bilo nikakve sumnje, ja bili ti vjećito bio blagođaran. Za sada ti, kao što rekoli, samo toliko mogu kaz-ati. Nego, još za jedno ću te moliti: Ostani kod mene, nemoj me ostaviti. sve dok nc preturim preko glave bar ono najgore. Ja sam ti se sad osjećao slab i nemoćan kao kavo dijete. Jack se nešto zbunf. „Znaš šta je“, reče on oklijevajući. „Nismo sami u kući, Maiočas sam dole sreo gdju. Hastings; ona od nekog vremena gaji prema meni izvjesnu antipadju, pa če joj možda biti neprijatno, ako bi u ovoj kući nailazila na mene“. ..Potpuno sam bio zaboravio na gdju. Hastings. Nemoj ni ti misliti na liju. Dragi Jacku, nenioj me ostaviti samoga. Ta gledaćenio da ne uzneaniravamo gdju. Hastings i njenu kćer‘\ „Dobro, kako god hoćeš“, odgovori Jack, gledajući na drugu stranu, Bio je već otvorio vrata, da izidie iz sobe, pa još jecinom zastadc i reče drlitavim glasom: „Moći će valjda da se udesi tako, da se ne sastajem sa gdjom V/Jiite“. Zatim brzo napusti sobu. 2. glava 1 1 Kada se opet sišao u prizemlje, zatekao je Jack HolJister nadzornika kuće Felixa, koji se grdno bio uzbunio. „Dožao je ,,ooroner < ‘ sa porotnicima*), reće on Hollisteru, „tražo da ^ovore sa g. Stanhopeom; ueznam, 71 a U treba da ga zovcnv', „Sam ću ja otići po njoga‘\ odgovori Jack Holiister i opet podje na gomji sprat. Reče Stanhopeu, da je potrebno njegovo prisustvo pri prvom izvidjariju i jednovremeno ga je zamolio, đa ništa no pomene o svojoj sumnji odnosno uzroka očcve smrti, već da prosfco odgovara na pilanja, koja mu gospođa budu ipostavila i ništa višo. Kada su njih dvojica stupih U ^Bbu, gdjo su so porotnici bih istupili oko lesa, koji jo bio položen na krevet, StanJiopo stade glasno jecati o<l silnoga bola. Volio jo svoga oca prebo svega na svijelu, pa mu 'je sađa bi!o gtrašno gle-
*) ,,Ck>roner < ‘ «» u Engleskoj i h Sjod. Državama sudski organ, neka srodina izmodju istražnog sudije i državnog tužioca. U Sjeđinjenim Državama porotnici ne uČeštvuju samo pri sudjenju, nego Čak i pri istrazi. O umjeanožti tadišta u veliko su podijeljena mišljcnia. kvog uredjenja sa krivično^pntvnog gle-
Uati mrtvog rdditelja. Porotriicf 1 ,,coronor'' ođmakoše se od kreveta i ’ ćekali su, da Stanhopo opet đodje malo k sebi, da bi im mogao odgovarati na pitanja, u koliko je on bio obaviješten. o toku iđogadjaja. Položaj, u kojemu je nadjen Ieš, stanjo zatečeno u sobi i fcolika druga fakta jasno su ukazivala na to, da se po svoj prilici đogodio nesretan slučaj, pa s toga porotnici nisu ni dugo ispitivali Stanhopea već su poslije nckoliko pitanja izrekli svojo mišijenje. Kada eu gospoda bila napustila sobu, HoiJister duboko uzdahnu, stišto Stanhopeu ruku i reče mu, kao da mu so svalio kamen sa srca: „E, sad jo prošlo ono najgoro; otidi u svoju sobu, evo odmah i mene za tobcan, hoću samo časkom da pitam neŠto f elixa‘\ U toku maločašnjc-g saslušanja Hollister je bio saznao za ove pojcdinosti: Neposrodno po vjenčanju supružnici su bili otišli kod mJadimh roditelja, da tamo (primaju čestitanja prijatelja i poznanika. Odande su bili ofišli u gvoj budući stan, jer jo White htio pokazati svojoj mladoj žoni kuću, prijc no što će otići na Bvadbom put na jug. (Nastaviće se.) _ Poslijeđnje brzojavne vijesti Njemački večeruji izvještaj Kb. Berlin, 3. nprila’. Wolffov ure<l javlja: Sa # francuskog bojišta nema ničeg novog. AMNESTIJA U AUSTRIJI. Uf Kb. Beć, 3. aprila. Njegovo Vdičanstvo car i ksralj uputio je austrijskorn niinistni pravde vifcezu S c h a u e r u Svojeručno piBimo, kojim se povodom skorašnjeg radosuog dogadjaja u vlajdalačkom domu objavljuje amnestija u slijedećem obimu: 1. Oslobodjavaju se daljeg Izdržavanja kazne sva lica, koja su prije objavljenja ove amnestije izvršnom prresudom graidjanskili su<Uova osudjena zbog uvrijede veličanstva ili uvrijede članova vladalačkog doma, u koliko ta djela nijesu izvršena u sticaaiju sa drugim krivičnim djelima. Dalje se naredjuje, đa se za ozmačena djela, počinjena prije objavljivanja amanestija, ne preduzima odnosno prekine krivična istraga. 2. Oslobadjaju se putem milostl od kazne svi oni, koji su osudjeni na zatvcir do mjesec dana ili do 500 K novčane kazne, u koliko be kaznc već nijesu Lzvršene, a isto tako 1 oni koji su Jednovremeno osudjeui na zatvor i novčanu kaznu, ako ukupni obim kazne me odgovara kazni zatvorom većoj od mjcsec dana. Od ovoga se oprašianja kazne Izuzimaju: a) osudj'eni za icrivokletstvo, lažno svjedočenje, klevctu, kradje na željeznici k' brođovima, preijerivaujo cijena, zelenaštvo ili prekršaja zakonskih odrcdabft 0 životnim namirnicama; b) Lica, koja su u toku posljcdniih' 6 godina većdrugom prilikom bila. osudjena na kaznu zatvorom jli novčanu kaznu vcću od 100 K; c) lica, koja su prijo dužeg vremena od 6 godina osuđjivaaa na kaznu zatvorom od preko osarn dana ili n više maha na manjc kazno zatvorom. 3. Svima onima, koji ćo 80 korisliti ovim pomiiovanjem, opražtaju se zakonBko posljedicc osudc kao gtibitak akfivnog 1 pasivnog izbomog prava. NJEMAČKI POMOĆNI ODRED ISKRCAN U FINSKOJ. Kb. Berlin, 3. aprila. Jutros su dijeiovi naših pomorskih snaga a poslije fceškog putovanja kroz morske predjele, pune ledenih santi l mina, iskrcale u Hang6-u u južnoj Finskoj njemačke trupe, koje su poslate u pomoć FlnskoJ.
RAZMJENA ZAROBLJENIKA SA UKRAJINOM I VELIKOM RUSIJOAT, Kb. Beč, 8. aprila, U. I k, vojno mTnisiai-stvo saopštava, da su njegovi zastupnici još 17. marta otputovali u Kijev radi sporaait, ma s nadležnim ukrajinskim vlastima o razmjeni ratnih zarobljenika t da će u skoro u ištom cilju otputovaii' drugi zastupnici u Vcliku Rusijrr. . NORVEŠKI PROTEST, Kb. Christianija, 3. aprila. Norvešira vlada uložilaje protest u Londonu zbog zaplijene nje« mačkog broda ,,V a 1 e r i a“ u norveškim vodama i traži povraćaj tovara i ljudstva sa tog broda. VIŠE OD ČETVRTINA AMERIČKE VOJSKE - CRNCI. Kb. Amsterdam, 3. aprila. Prema jednoj Reuterovoj vijesti iz Washingtona vidi se. da su ođ 93-000 Ijirdi, uzetih n arrteričku vojsktu 24.000 crnaca, REIMSKA OPŠTINSKA UPRAVA U PARISU. Kb. Paris. 3. aprlla, „Petit JournaI“ javlja, da je o p« štinska uprava grada Reimsa zaključila da se p r e s e 1 i u P a r i s, AMERIČKI VOJNI MINISTAR U ITALIJI. Kb. Bera, 3. apriia. „Petit Parfeien“ javlja, da je vojnl ministar B a k e r prošlog četvrtka otputovao iz Francuske za Itallju. SPORAZUMNI POSLANICI U RUSIJI. Kb. Moskva, 3. aprila. Petrograidska telegrafska agencijri Javlja, da su se francuski poslanik N o u 1 en s, t a 1 i j a n s k i poslanik dellaTorres i srpski poslanik Spalajković vratili Iz FinskeuPetrograd idasu otud otputovali za Volovku. Francuski poslanik Noukns izjavio je, da poslanici bar pod sadašnjim prilikama ne nainjeravaju da napuste Rusiju.
EHSPOZITURA PESTANSKE-OGIRSKE KOMERGIALNE BANKE q Beograđu — Koez Hihajloua br. 50. Spedjalno odjtltn|e la siljanje no¥«ca ratnlm zarobljenictma I internlranlma. Osnovna glavnica I pričuve 232.000.000 kruna. 91J
Naša mlla I dobra, moja draga jedina sestra t Marija-Mica ttdova Dragoijuba Markovića, artiijeriskog pukovnika, ispustila jedanas svoju plemenitu dušu. H Pogreb u Četvrtak 4. ov. mj. OpiJelo u SaviuačkoJ crkvi u 3 sata poslije podne. Stan: Smiijaniča ulica br. 20. Beograd, 2. aprila 1918. Ožalošćeni: brat Žlvko Šokorac, pensionar; snaja Vnjka; bratanica Marija; bratancl: Anta, Dragutin, Dušan; sestra i brat od tetke: Stnilja M. Markovlća, Kosta Petkovlć, sreskl ^načelnik u pensiji; sinovice: Bosa N. Rajića, Dara B. Mihajloviča, Kata L, Rajkovlća, Zora M. Milutinovlća, . 36080