Београдске новине

BroJ 108. * / ^Jtoralc - > - BEOORADSKE NOVINF , *3. iprflt 1918

bert bto Je sin saksonskog kralja Jolianna, koga Je 29. okto-bra 1873. god. naslijedio na prijestolu. U ratu protiv Danske 1849. god. učestvovao ja kao artiljerijski kapetan, a u ratu 1866. god. na 6elu saksonske vojske, a sa Austro-Ugarske strane protiv Pruske. Sa Prifskom i ostalim njemačkim državama učestvovmo je 1870.-71. god. n ratu protiv Francuske, i to su se njegove trupe medju ostalim borile na Oravelottu, Beaumontu, Sedanu i Parisu. 1871. god. dobio je maršalski čin. 1853. god. oženio se švedskom princezom Cartom. Umro je 1902. god.

Narodna privreda Postupci pri sijanju. Od sjemena mnogo zavisi rođ, te i prinos od posijanog usjeva. Samo kad posijamo dobro i zdravo sjeme, moženio se uadati i dobroj žetvi. Mnogo puta dešava se, da ! poljoprivrednik i dobro i na vrijenne uradi njivu, ali mu usjev opet nije dobar; ne nikne sve. a i ono što nikne daie prinos najminimalnijeg obima. A to biva kad sjeme nije bilo zrelo ili, uopšte, nije biio dobro za sijauje. Zato uvijek prije sijanja treba da proučiino sjeme, koje smo pripremili za sijanje, a naročito oiiđa, kad sjeano nije domaće več staro kupljeno. Do bro sjeme ima ove osobine: boje je svjetle, teško, krupno, jedro i nije ispucano. Prije nego što se sjeme baci u njivu, treba na nekoliko dana izvjesnu njegovu količinu staviti u vlaine krpe i ostaviti da tako 3—4 dana stoji. Ako za to vriijeme sjeme nabubri i pusti klicu, znak je đa je pogodno za sijanje, te zato ostaiu njegovu količinii treba za taj cilj i upotrebiti. Najboije je i najpouzdanije, kad privrednik sam proizvede sieme za sijanje, a ne kupuje ga. Za sjeme treba birati zrna od posIjednje žetve i da je istovremeno čisto j od urodica i od korova. Da bi se ovo postiglo, treba sjeme raznih žita prvo na trebilu iii trijeru dobro očistiti, pa ga poslije prždariti ili, još bolje, nakvasiti krečnom vođom ili vodom u kojoj je rastvoren i razmućen plavii kamen. Najprobitačnije je natopiti sjeme krečnom vodom ili čorbom od plavog kamena. To se postiže, kad se u jedan oveći sud maspe čista voda, u količini od 20 kilograma, i u njoj se zagasi 2 kilograma kreča. Sjeme, koje se nalazi u nekom rijetko protkanom džaku, potopiti u onu razmućemt krečnu vodu, tako da se dobro nakvasi. Prethodno je dbbro sjeme posoliti soIju, jer krečna voda bolje prianja za sjeme. Kad se nakvašeno izvadi iz te vode, treba ga na promajno-m mjestu razastrti, pa, kad se osuši, sijati. Postupak sa čorbom o-d plavog kamena još je boiji. Na jedan kiiogram plavog kamena u prašku dolazi 200 litara vode. Potapanje, prevjetravanjo i ostale radnje v-rše se kao i sa krečnom čorbom. Na taj način truđ Će privrednlkov biti krunisau bogatom žetvom, » Razne vijesti Brzina pasa, Stručnjački je utvrdjeno, da zdrav i razvijen pas moža za sekund đa prcdje deser metara, za minut 600 i t. d. On može uporedo ići sa najbržim žeJjeznickim vozom. Nedavno je putovao jedan Nijemac ekspresom. Nije htio voditi sobom i psa; koji ga je ođ kuče đo željezničke stanice dopratio. Kad se .voz krenuo, pas je stajao izvjesno vrijeme, kao razmišljajući. Zaiim se da u

ŠTA CINI UOBRAŽENJE. Jedan zauiniljiv dokaz o moći uobraženja u poglediii zdravija saopštio jc u iednom engleskom časopisu američki lekar dr. C. K. Milč iz St. Luja. Jedan mlad bankarski Činovnik, kojl je malo isprozebao, a nz to i jedva podnosio pritisak jake letnje žege, obrati se za mišljenje i pomoć jednoin lekaru. Ovaj ga pregleda, ispita mu pluća, pa će onda reći ozbiljno: „Sutra ću vam pisati“. Sutradan bankarski činovnik dobije pismo, u kome ga je lekar savctovao, da sredi swje zemaljske poslovc, jer nema više vremena za gubijenje. „Razume se“ — pisao je lekar — ,,da možete živeti još poviše nedelja, ali ćete dobro učiniti, ako svoje stvari na ovomc svefm dovedete u rod. Desno pluće vam jo propalo, ejrco io ninogo bolesno“. Može se zamisliti, kako je bilo mladom pacijentu, kad je pncčitao ovo pismo, koje je bilo pogotovu prava posmrtua Jista. On ne odc u svoju kanceiariju. Već u podne je teško disao i osećao bolovc u srcu. Legao Je u postelju, a kad je bi!a ponoć, moradoše hitno poslati po lekara. Pozvani kkar bio je veoma iznenaidjcn, jer kađ Jc juče pregledao mladića, nije kod njega našao nikakve znake srčane- bolesti, a sad mu sc pacijent žaii da <ja boii srce. Pacljent tmi odmah pokaže dobijeno pismo i sad se stvar razjasni: pismo jc bi!o napisano za drugog nekog pacijenta, ali je doktorova pisarka slučajno promenila adrese. Na to se pacijent Doče slatko smejati i naskoro je bio potOuno zdrav. , ^li, pitaćete sa<d, šta se zbilo sa onlm ieht cavim bolesnlkom, koll je, tako rećl,

trk za ekspresom. U trenutku kad Je njegov gospodar Izlazio na drugoj stanici, dočeka ga pas na peronu I njegov dolazak pozdravljaše veselhn Iajanjem i skakanjem oko njega. =» i Crv u ledu. Svakome je poznato, da neprijatna ŽiVorinjica crv živi samo u toploti. Ali je u Sjevernoj Americi prije izvjesnog vremena pronadjena jedma nova vrsta ovih životinjiea. Ona živi pod prvim slojem leda, tamo gdje je gotovo vječiti snijeg i led. Cim sunčani zraci ma u koliko zagriju taj prvi sloj, cr\ r ić se zavlači u druge, dublje slojeve. Još nije naučno ispitana i odredjena izbliže ta nova pojava, ali ne će dugo proći da se i to pozitivno dokaže. 1 Nesolidnost gradjevina. 'Jedan njemački statističar iz,raouiniao je, da solidnost gradjevina devetiiaestog vijeika nisii baš za oisobitu polivaiiu. On navodi, da je većina zgrada tzradjena tako, da se za prvi Id'vaidteiseit l pct godina od njiliovog podliizainja niioiraIo platiti na preipravlkĐ Ipola oid 'iijiiiove prvobitno cijene, a za drugih dvadeset i pet godina cijela njihovat prvobitma vrijedneist. Razumije se, da postojl i znatan broj časniii izuzetaka? Gubitak lipe. Po proračunu sa'ksonskog glavnog šuniara Adlera, Evropa će pcmajiprije ostati bez Kpe. Adler tvrdi, dia se prostor u Evropi, na kome rasto lipa, svakiin danom suzava, a na njemu opet lipa da se stalno raznedjuje. Najzad dodaje, da će za nepum vijek 1 nestati svako ipođrnladjivanje lipove šurne i da će poslije toga ostati samo stara debla, i koja će Isto tako 'očekivati smrt. NAČELO NOVE RELIGIJE. Nedavno se na Kavkazu obrazovala jedna nova sekta, čiji su prindjpi poI goidni, tako da bi joj se i u ostalim <Hjelovima Evrope, pa i dalje, našlo bezbroj od'uševljenih pri-stalica. Ona se zove „sekta lenivaca", a ctomovina joj je Onizija. Taino se, liaime, nedavno pojavio neki prorok, koji je počeo sa propovedima o idealnom leventovanju. Pričao je ijuđima, koji su tnu dolaziii da siušaju nauku, da s-e smije satno '3 i po dana u nedjelji raditi, a da se dmiga 3 i po đana imaju posvetiti nernldu. Ova prijatna mudrost odmah je zapa'a na najplodnije zemijište i stotine njih prihvatile su novu religiju. Radili su samo utorkom, srijedom i četvrtkom, a ko bi se ogriješio o ta praviia, morao je plariti globu, koja je variraia Izmedju 25 i 50 rubalja. Iz Gruzije, liova „reiigija u Boga nerada“ prenijela se i na druge kavkaske oblasti 1 ko zna da ne bi i dalje otišia, dla rat nijc sveinu učinio kraj. Poluostrva iia ledn. Na sjeverozapadnoj obuli Sjcverne Amerfke nalaze se mnoga mala poluostrva, čija dužina ne izuosi vjše od pola kilometra. Zbog toga se na mapama i ne označuju. Jednome ispitivaču te obale ispalo je u uajnovije vrijeme da utvrdr, da ta poluostrvai nisu ništa drugo nego nanos zemlje i pijeska na nekadašnji Jed, koji je, prema tome, podloga zemlji više sebe. Po injegovom uvjeravanju ne treba ui misliii na to, da će se taj ied nekada otopiti i da će tih poluostrva nestati. Led je sa zemljom više sebe načinid koinpaktrm masu, tkoja je vječita.

| već bio na umoru, a kcme je i bilo namej iijeno pomenuto pismo? On je dobio utešno pismo, namcnjeno baukarskom činovniku: „Mesec đana na morii, pa je sve u svom redu“. On je veselo otputovao u morsko kupatilo. Od tada je prošlo deset godina. iehtičav pacijent I danas je još živ i zdrav. JEDNA IDlLA IZ TIČJEG CARSTVA. Sinčić jednog stanovnika nemačkog mesta Eschenbaha nadje u jeseu godino 1908. u šumi jednu žensku senicu, koja nije mogla lctoti, jer joj je krilo bllo salomljeno puškom gluvarom. Dete ponese tiou đoma i tu joj prevlJe krilce, onako, kako im je to učitelj pokazivao u škoii. Rana je prilično brzo zarasla. IJ proleće 1909. godine senica bude puštena i cdleti. U jesen iste godine jcdno većc stade odjedared nešto spolja jako kucati u prozor .. na .. kuć ) 'stog gradjanina i kad mall tičji prijateij pritrči prozoru, vicli, gde na* polju čuči na prozoru rjegova senica. Prozor bude otvoren i omutra ponosilo ušeta senica od godine 1908. Senica odmah počne sasvini pitemo. 1 veselo skakutati po svima krajevima f mestima, gde se i ranije već bila svikla, uzletl na svojc staro mcsto na štapiću više peći — ukratko rečcno, ponašala se kao da je hteia reči: „Sad sam, hvala Bogu, posie frollkih putničldli štrapacn, opot kod kuće". Narednog proleča opet Je pustlše u slobodu — da se više nikađ ne vrati domal ■ •

A. Grto: DAN ODMAZDE (Nastavak.) Kratka sadržina ranijih nastavaka. Pošto smo Iz poznatih razloga duže vremena bili prekinull objavUivanje roraana. to ovdje ukratko izlažemo sadržlnu ujegovih nastavaka, koji su do sada Izašli: I 20. Beplenibra 1878. gođine doživio jo jeklan od najotmenijih krajeva New-Yorka velikir senzaciju. Ujutru toga dana bio bo |u crkvj u „Fitth Avenuo‘‘ („petoj poprečnoj ’ulici‘‘) vjenčao sa mladom i lijepom gospodjicom Florom Haslings bogati 'i ugledrii Samuel White, koji jo igrao veoma vcliku ulogu u new-yofškim, druŠtvenim, finanšijskim i političkim krugovfma. 'Nekoiiko sati poslije vjenčarija, a prije Ino 'što je htio krenuti za svadijeni' put, odjeknuo jc u njegovoj sobi za rad pucanj revolvera. Kada su idetjieli u sobu injegov 8in,. mlađi, inteligentni l simpatični Staniiope White i mlada supruga, našli bu Samuela Wliitea vcć mrtvoga, a pored irijega rovblvcr. Opšte jo mišljenje bito, Ida je pokojnik htio ostaviti revolver u kufer, a da 'je revblver tom prilikom neBretnirr felucajem opalio. To su mlšljcnje lusvojili i sudski Činov'nik (,,coroner‘‘) i porolnici, koji su došli radi vršenja predhodne istrage, jer so nije moglo zam’islili, tfe so moćan, bogat, pametan i odlučan Čovjek lubijc baš u Času, kada jo doživio najveću sreću. No iz razgovora nfedbga Stanhopea Whitea sa njegovim intinurim drugorn, imladim aJvokatom Jackom Hol'liisterom vldimo, da izvjcsne pojavo, u fjrvonr. i'ellu opažarao, đa se pokojnik u momeniu samog vjenčauja grdno bib promijenio IU raspoloženju i u cijelom držanju, pobudjiuju sina, da posurnnja, da lotac nije poginuo nesretnim slučajem već da na protiv nije isključena mogučnosi, da je !po srijedi samoubistvo. Staidiope u jiajvećoj tajnosti' povjerava svomo ’dnigu zadatak, da svirna sredstvima ispita pravo 6hm]e Blvari'. U toku toga razgovoraTack Hollister priznaje StanJiopeu, da Jo on volio ndadu supmgu njegovoga oca još prije nego što so ovaj upoznao sa njorne. Iz tragičnog razgovora palc izmedju mla. de ženo, koja je već nekoliko eati po Vjem Čanju postala udovica sa sinorn pokojnikoviir čitalac razabire, da i njoj! nešto gadaje još vcćo đuševne patnje, nego li Bama činjenica, 3a je ona 'tako brzo i ilznenada ijzgubila supruga. Iz toga razgovora naslu^ujemo još i to, da je mlađa Udovica na pm pogled bila zavblila mladoga Stanhopea, kome jo trelrala biti drtU ga mati'. Stanhope i Jaok predpoštavljaju, da ’je pokojni Sanmel White mdzda pre'd samo .vjencanjc nešto saznao ili opazio, što ga je moralo strašno potresti, a što ga je toožda natjeraio i u smrt. No jedino što je ndadi ađvokat do sada mogao sazmti, jbila je činjenica, da jo pokojnik ipred samu Bvadbu otpmtio neka tri pisma ali nije mogao saznati njihovu adiesu iz proBtog razloga, što je sluga Petar, korne je Whito bio povjerio ispraćanje tili pisama, bio mepismen. Posljednji smo naštavalc prekinuli U toku TC’čenog razgovora izmcdju Staniiopea AVhitea i mkiđe ndbvice, čiji kraj sa'da donosimo. 9 I * l. „Aii ja ne mogu da ćutim, no mogu lie mogu za-dlržiati za sebe sav taj užas, koji me muči. Govorite samnoin, Slianhape, ivemio'jte me bstaviti samat u mome strahu, u lncnne kajanju. vi ste jeidini, koji md može pomoći, nema dirugog čovjeka, koji bi to miogao razamnjeti." Stanhope odmahmt glavont. „Ah. vi ne želite, da vam se ja povjerim“, uzvlkuu ona, ,,vi ne ćete da nte saslnšate“. To zmači d'a neznate pouzdano, da li ie on saznao ono, šfo sam ja za navijek htjela sakriti od njcgai; to ga jc natjeralo na saanoubistvo na sam dan svađbe, tako reći još pred oltarcm. • ,,Ja ziiam samo jedno,“ odgovori oii. „Zla kob otela je meni oca, a vatnii supruga. Nemojmo daije tragati, jer sve, štio bismo mogli pronaći, sarno bi vas moglo učiniti još nesrećnjiom“. Ona očajničkj ! stade kršiti bijeje ruke. „Dakle istina je, prava lstina,“ jecala je onav „Dokle god budiem živa, činiće mi se, da čujem onaj pucanjr uvijck ću ga mrtvog vidjeti pred očima.“ I Stanliope se namršti i stade je gkdali strogim ispitujućim pogledont. ,,Možda imate pravo“, reče on, „možda je zbilja nemoguća pokriti kao velom prošlost, sakriti istiniu pnetvaranjem. Mi oboje ne Ćenio moći naći mira, dokle god nas bude mučila ona grozna sudbina. Nađajmo še, Iđa će nam poći za rukom, da je uklonimo, time što ćemo se boriti protiv nje. No zato valja imati hrabrosti — a vi ste, mislim, dovolino hrabri?“ | Ona mu odobni klimanjem glave, aii njen oboreni pogled, njeni strašljivl i nervozni pokreti svjedočili su. da nije bilo tako, Stanhope nastavi sađa muogo Ijubaznijim glasom: „Velite, dla vam se učinilo, da je moj otac dianas bio nekako sasvim drukčiji nego inače; a ije lf, Juče još nije bila nastupila ta promjcna « njegovom držanju?" ,,Nije,“ odgovori tiho i skoro pokomim glasoin mtaida žena. „Još Jiutkos za vrijeme donučka nisam prirnjetio ništa naročifco,“ uvjeravao Je Stanhope. „AH kađai smo u

pola dvanajest kohma pošli u crkvu on se već blo promjenio, isttna 1 to ml je tdi naknadno palo u očl. Sta li se to dogodilo u vremenu od doručka pa do našeg polaska? Da mu nJste Vi što }avili?“ „Nisam, pa šta bih I amala da mu javim? Znala sam od vas —Ona za* stade. Daii sama nije htjela dalje govoriti lli Je prekimula govor pošto jt opazila hladni Stanhopeov pogled? „Ždrla sam dai mu biidem vjema supmga,“ prošapta ona. „Rrije no što sam napustila očev dom. bila sam se zarekla, da nikada ni u snu neću misliti na drugoga nego na njega. Ćisto* ga srca pošia sam sa njime pred oltar, ali mladiožeinja je bro hiadan kao kamen i toliko se bio udubio u neke mlsli, da čak 1 nije čuo uobičajeno sveištenikovo pitanje, hoće li me uzeti za ženn i nije ni odigovoriio na nj. Niiko to nije primjetio, pa je svečanost I dalje tekia u najboljem redu. Ali u stvari ja se osjećam. kao da se 1 nisam vjenčaia za njeiga, a fcpak moram nositi njegovo ime“. Posljednje !je riječi jedva izgovorila; uzalud se nadala kakvoj utješno] riječi, makar kakvom pogledu, koji bi joj ublažio boi. Stanhope je ovoga časa milsio na svoje vlastito osječaje koji su ga biii obuzeli u crkvi u časi', kada se vjienoali par udaljavao od oltara, a kada je njegov Otac poglcdao mladu, pa zatim sinav Taj je pogled feražavao toliko beskrajno raizočaranje I očajanje, da je Stanhope zaboravio sve što se dogadjiaJo oko njega i jedva ostao pri svjesti. Taj mu je dogadjaj i vjerovatni njegov tpovod ispunjavao srce gorčinom. Zar je zbilja bilo tnoguće, da je otac mogao posumnjaiii u njega, da je nešto on učinio nepravdiu prema njemu. U feto vrijema |pak biic. sai mkdu udoviou abuzele misli u kojirna nebi smjelo biti mjesta na dan smrti muževljeve. Ona nije vidjela mrtvoga supruga, već samo mladi lik njegovoga sina, onakvog, kako ga je bila ugledala u času, kada ga je prvi put bila videla. Posiije toga, kao da se za njai cijeli svijet ipreobratio; izgledala joj je kiao ? grijeh udaja na koju je bila pristala, a bilo je dockan povući se. Rastrojenim pogledom iposmatrala je mladoga ćovjeka, koji je svjesno ili nesvjesno bio izazvao u njoj tu tešku duševu borbu. (Nastaviće se.)

Zvanične objave OBJAVA. 0 vezi sa naredbom c. l k. okružnog {tapovjcdništva Bcograd V. A. br. 4660 1918. gleđe naredjenog popisa sviju poreskili objekata — izvještavaju ge svi poreski obveznici grada Boograda, da će se popis poreskih objekata u niže navedenim ulicama slijedećih dana obaviti: 22. i 23. aprila: Skopljanska, Mletačka, Visoki Stevan, Dunavska, Hadži RuvimO'Va. 22., 23. i 24, aprila: TrgovaČka j (Čukarica). 22., 23., 24., 25. i 26. apriia: Gimnazijska, Studenička, Knez Mihailova, Bitoljska, Car Dušanova, Kraija Aleksandra, Lauđanova. 23. aprila: Krušedo'ska, Ivkovića, Jugovića, Orlovska, Senjačka. 24. aprila: Dračka., Izrailjeva, Ivina, Kriva, Kamenovića Vinograd Zmajeva, Kosi-čina, Užička, Hajduk Veljkova, Sindjelićeva Prođuženjo, Grahovska, Vinogradska. 24. f 25. aprila: Gundulićev Venać, 24., 26., 26. i 27. aprila: Teodosi, jcva, Visold Dečani. 25. aprila: Bojanova, Mostaiska, Jevrejska, Vardarska Careva (Cukarica), Uska (Cukai ioa), Vatrogasna j(Ciikarica), Mokroluška. 25., 26.. 27., 29. i 301 aprila: Staro Crkvena. 26. aprila: Hajduk Veljkova (Cukari, ca), Knez Miliailov Venac (Cukarica), Zadrugarska (Cukarica). 26., 27. i 29. aprila : Drinčićeva', Kncginje Ljubicc, Mojsijeva, Pančićeva, Novo Pazarska. 27. aprila: Bugarčića, Daničića, Riga od Fere, Preševska, Mišarska, Nova, Mafdanska 1 Saborna (Cukarica). 27., 29. i 80. Kosančićev Vcnac, V&, tiogasna, Donja, Kopaonička, Mileševska, Cik-i Lfubina (Cukarica), Obilićev Venac. Red popisivanja ostalih Ulica bićc blagovremeno objavljen. Svakom poreskom obvezniku strećo se pažnja, da na đan popisa svoje ulico U svome stanu bude ili da tamo svog zastupnika ostavi, — koji bi popisnim orgalunA, sve potrebne podatko mogao đati. C. i k. okružno zapovjedništvo.

EKSP0Z1T0RA PESTBHSKE-UGARSKE KOMERGIALNE BANKE u Boograda — Knez HihoJlova br. 50. Specijalno odjelenfe io šiljanje novaca ratnim zarobljenicima I interniranima. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna. 01 «

. v..u . A i ' Sirana «. ■ ' ^ Poslijeđnje brzojavne vijesti Njemačkl večernji izvještaj Kb. Berlin, 22. aprihC/ NVc’Tov Urcd javlja: Na bojištima n^ma uR$eg novog.

Pred buru u Irskoj. Veliki zbor protiv voine obaveze. Sveštenlci zaklinju narod. — Vojska zauzela saobraćajna sredstva. Kb. London, 22. aprila. U Belfastu je irski nacijonalista Devlin pređ rickoliko hiljada siušar laca održao govor, u kojemoi je n a jenergičnije pozvao sve Irce, da svima predistvima odreknu lz« vršenje zakona o vojnoj oba« vezi. Cinećl ovo, rečo Devliiv učiniće ono isto, što isu u svode vrijeme Ulsterci činili protiv zakmv ; u „home rule“-u (isamooipravi). Kb. Lonđon, 22. aprila. Rcufccr javlja: U cijeloj Irekoj držali su jUče sveštenici propovijedi protiv vojneobvcze. Mnogi s'u sveštcnici poslije služVjo Božije uzele od joaroda 'zakletvu, da će so oduprijHi vojnoj 'obvezi. Kb. London, 22. aprila, ■ Reuter javlja: ,,Dai1y Chronicle ' doznaje iz Corka: Vojne vlasti uzele su u svoje ruke najglavnije željezničke, poštanske i tele* grafske' urede u Irskoj. j.. PITANJE NEZAVISNOBTI ESTON* SKE I LIVLANDIJE. Njemački car uskoro će odgovoriti o ponudjenoj mu personalnoj uniji Eston* ske 1 Llvlandiie sa Pniskom. Kb. Berlin. 22. aprila. Kako javljaju večemji listovi, pri* mio je diržaivni kancelar grof H e r ti ling 21. aprila u glavnom stam* estonsko-Iivlandijsko iza* slanstvo. Kancelar je zahvalio iza^, slaaistvu na povjerenju pirema njemač'* kom caru, iizražeiiom u odiukama ze-' maljskog savjeta i izjavio je, da ie car voljan, da uzme pod zaštitu oveđvije zemlje, idaih prizna nezavisnim državama. ' Daije je grof Hertling rakao. da će car biar gonaklono ocijeniti želju zemaljskog sai\ r j,eta, da se Sz tili zemalja obrazuie monarhijska ustavna 'država u personalnoj unijl sa pruskom krunom i da će zemal;ski savjet uskoro biti Lzvještesn o kos načnoj oarevoj odluci po tom pitaaijaf.' ULAZAK TURSKIH ČETA U BATUM Kb. Carigrad, 22. aprila. . Dopisnik „Agence telegraiptiiquo MDli“ u B a t u m u javlja, da su tamo tursike čete pri uiazu u grad doćekane s velikom radošću. Grad je svečano okićeu, ruski čaisnici se slo'bodno kreću a biegunci se povraćajai. POVLAČENJE JAPANACA ISPRED BOLJŠEVIKA. -- Kb. Amsterdam. 22. aprila. • ,,Tianes“ đoznaje iz Tokija. da Ja* pamci pod pritfekom boljšcvika poćinju da napuštaju neke svoje prunorsike kolanije u amoirSkoj cblasti. PONOVNO UVODJEN.IE BEZMESNIH DANA U FRANCUSKOJ. Kb. Bern, 22. aprila. „Peitit Joaimal“ doznaje. da koome* sar za životne namirnice, B o r e t, namjerava, da zbog oskodice u mes.u uvede opet bezmesne dane t to jamačno svakog anjieseca jednu bez mesnoi nedjelju i dialjih 5 dana u mje« secu. u kojima će se trošiti sarno konr sfco meso. i AMERIČKI POMORSKl KREDIT, Kb. NVashington, 22. aprila. • Reuter javlja, da je donjl doni jednoglasno primio novi ratni kredit za mornaricu u iznosu od 1300 miljuna. Š a 1 a , Utakmica. I [ *-* Šfo prosiš kad si zdiav ft vidiš ?, >— O, gospođine, 'danas je teško žU vjeti', pa i slijepcd moraju dobro ida otrore oči ! »« Sretan čovjek. —■ Da častim! Danas nđ fašta otišla u banju. — Srečni čovječe, a meni ni žena nije htjela ićil = . RasijanosL — Mila gospodjice! ^ Koliko puta osiVanem, toliko puta poželim da budete moja.,. Ali, da, kako se ono veli, — sve je to već jednom bilo.

Baba i unuk. Baba unuku: — Hodi, blago raenl, da te umijem pa da budeš lijep. Unuk: — A §to ti nijesi iijepa kad se umivaš? *- • =