Београдске новине

Broj 122.

Srije’đa

BEOUKADbKt NOVINB

8. maja laio.

NEDJELJA CARAiKRALJA KARLA U feSvrtak, 9. maja tak. godine priredjuje ss o koiis! fonda cara i kralja Raria na KALIHEGDANU

CP&

Ulaznice po cijenl od j e d n e kruna doblja se na llcu mjesta. PoćevSi od 4 sata poslije podne pristup na Kalimegdan dopušten je samo uz ulaznicu. od ovog koaceria upotrijebiće se o tećsoe ooliroivoroe svriie.

iiajčuvenijii) komponista devetnaesto« stoiječa, a svakako najpiopularniji ruski muzički umjetnik. Od 1866. do 1877. godine bio je profesor hartnonije na konzervatoriji u Petrosrradu. Proslavio se naročito svojim mnogobrojnim simfonijama i svojim operama, od kojih je najčuvenija opera- „Evgenij 0 n j e g i n“. Umro je 6. novembra 1893. ffodine. — 7. maja 1880. fcodine umro je u Croissetu blizu Rouena francusici romasnsijcr Oustave Flaubert, o kojemu smo već govorili na ovom mjestu prilikom Kodišnjice njegovojc rodjenja (Rcdjen je 12. d'ecembra 1821. fjodine u Rouenu). Na današnji dan, 8. maja 1668. godine rodjen je u Sarzeau-u francuski pjesnik R e n 6 L e s a g e. Čuveni su njcgovi humoristični romani ,,Qil B1 a s d e S a n t i 11 a n e“ i ,,D i a b 1 e boiteux“. Umro je 17. novembra 1747. godine u Bou!ogne-sur-nier-u. 8. maja 1828. godiine rodjen je u 2enevi Henri Dunant, koji je dao inicijativu za zaključenje ženevske konvencije (avgusta 1864. godine) 1 osnivanje ,,C r v e n o g a K r s t a“. O njemu je već bilo govora na ovom nijestu. — 8. maja 1902. go-dine zadesila je ostnm Martinique n srednjoj Americi strašna elementarna katastrofa. Došlso je do iznenadnog i užasoog izliva vulkana Mont Pelće, koji je od grada Saint Pierre napravio novu Pompcju.

Vifesti iz unutrašnjosti ZetBljotrcs. Javljaju nam iz Kosovske Mitrovice: Noču izniedju 1. i 2. ov. nd. oko l i pol sati poslije ponoči, zapažen je prtličan potres zemljine površinc. 'koji je trajao nekoliko minuta. Paiiluiska crkva sv. Marka. Beograđska palilulska crkva slavi danas svoj hrarnovni praznik evangelista sv. Marka. Pod svojim svodom hrani ova crkva kosti kneza Milana M. Obrenovića. desno od zapadnih vrata, Sergija, drugog siua kralja Milana, kralja Aleksandra i kraijicu Dragu, i vladiku šabačkog Gavrila. koji leže lijevo od zapadnih vrata. Palilulska crlcva je ovako postala: Neki Lazar Panča, iz Kotranice u Maćedo'iiiji, koji je nmro 24. marta 1831. u Beogradu, ostavio je svoje imanje knezu Mtiošti i amanet, da mu podigne crkvu za pokoj duše. Knez Miloš ispuni tu volju, 1835. godkie podigne kmeiz ovu crkvu i posveti je sv. Marku, a 1838. god. udari zapisnu ploču, na kojoj je' sve to zabilježeno. Ploča stoji i sad u zidu sa sjevernc strane crkve. Crkva ova je vezana i zu veiiki istorijskt dogadjaj. U porti njenoj, ne daleko od nje sjeverozapadno, na jednoj umci, baš do groba pok. Miloja Ljcšjanina, objavljen ie 1830. godine carski hatišerif. 30. novembra te godine na sv. Andreiu. u onaj i.sti dan, kad su Srbi 1806. na juriš oteli Beograd, bio je na loj nmci razapet divotan šator s dvojim vratima. Na jedna k ušao knez Miloš, a na đruga Husejin paša, bcogradski vezir, pa su se na sredini šatora sreii i pozdravili. H ii su, -poslije njćhova pozdrava, objavljena ona prava, koja je narođ srpski krvlju otkupio, a 'koja su zatini ušla ti Zbornik medjunarodnih akta. / *• ' —‘ Pozorišni pregied. „Ivkova S|ava“. komad jz niškog žlvola ii 4 čina, s pevanjem. po pripovetci Stevana Sremca za pozornicu iidesio Iliia Sianojević. — Igrano prvi put ti „Dobrotvornoin Pozorištu“ 5.-V. 1918. Pripov’otke Stevana Sreinca su, jk > golovu sve, ueobično popularno; I v k a Va Slava spada u one Sremčeve s.vari, kojo su se, rno/.da, najviš*) čitale. Sto komad uvek r»do glelan, inta s-- najpre zahvaiiii (i ako to izgleda paradox) samoj pripovetci, jer jo publika dolazila n pozorišto već. dobro upoznaia ri tipo-

vima koje 6e videti na sceni, sa odredjeni'm simpatijama za njihove goste, za njihove postupke, za sve ono šbo se dogadja sa njima, i oko njih, sa tzvcsniin unaprvl stvorenim, povoljnim raspolože. njem z-a sam komad. I tako je „Ivkova S 1 a v a‘‘ uvek priviaČila leogradsku publiku, koj;t je rado slušaia Kalćiu« lovačke pripovetke, kao g>d i ćo'cčk- pv. sme i Sinukovo i Kuij>kovo pevanje. Sama radnja nije in mogla biti ovobito živa, sa nekitn naročitim pozorišnim zapletima i koniiiktima; kao što toga'uerua ni u pripovetci. ivko sa dorpnćioom dooekuje gostc, kojili je vrlo mnogo, ali medju kojima se najviše ističu pobralimi Kalča, Smuk i Kurjak, i lieki nepoznati gost, „neko' 1 , koji je naišao tu kao komiarac n& sveću. Domaćini stoje, gosti setlc, pričaju, kao što je to red na slavi, pa i sama radnjv u komadu, naravno, dosU mirujo. Tek ispadi onoga ,,nekog‘‘ (bivšeg člana neke putnjnće tmpe) unesu malo eleklričitvta, u sconu. E, ali su ti pobratimi Ivkovi čudui Ijuđi: kad oni zasednu za vino i đobru so.'ru, ne diž.u se lako. Tako i kod Ivka. Prodjo Gjurgjev dan, pa dotlje već i Markov dan, Kurjabova sllava, a oni jednako sede i piju kod Ivka. Tu je pt'ama, šala, a boga mi, i Ijubav. ,,Neko‘‘ se zaljubi u Jolče, ćerku lepe udovjce Sike, koju j- opct namerio Kuijak. Tvko, u o:ajanju što rnu gosti tri dana nikako ne naptištaju kuću, moli predsednika cpštinc za posredovanje. Predsednik dodje, no i on zasedne s njima piti. Ipak se stvar konačno, dobro svrši predsednikovim uticajnn: ,.Neko“ se.žcni .Tolčetorn, ivuijak uzima Sike, a lvko i Kalća, koji su takodje nokada begonisali Siku, uzdasimla za njom završuju ovn veselu i prostu istjriju, u kojoj so mnogo jclb, pilo i pevalo, ali koja nije mogla proći ni bez neboga maloga sevđaha. Pri dramatizaciji Srernčeve pripov r etke zasluga g. Stanojovića bila je u torne, što jo celu stvar uproslio, skupio, napraviu više binskom, nn što jo ranjjc bilia. Karakteristika uašib slavskih običnja ostaki je sačuvana, a ona je u komadu od velikog interesa. Stvar je igra.ua vrto đobro. G. Toclorović kao Ivko, i gdja Pavdović, kao Keva, njegova žena, bi!i su dva odlično izradjeria, čisto srpska tipa. G. Stanojević je od uvek poznat kao izvrsan Kalča, a isto tako i g. Pavlović, kao Srouk. G. Dinuldvić ja bio nov u ulozi Kurjaki,, koju je pažljivo jzradio. G. Bclkić, u ulozi ,,Nekog‘', zasJužuj:' pohvalu. Gdja Stanojević, kao Sike, i gca Bdšnjaiović, kao Jolče, bile su dve iriteresantne, karakterističnc pojavc. I sve druge, manjo rolo (nastup g. Toporaševićai paidaje su u oči mnog'im, slilisfički lepo izradjeI nim detaljima. Pratnja ciguna na samoj I šceut potpuno je usjiela. Beogra’djani su I rado stašali i simpatično pozdravili j>ei va.nje svoga starog znanca i miljetaika, I g. Pavlovića. — Sve u svemu, predstava „Ivkove slave‘‘ dobro je ispala. Kako je predstava u nedjeiju bila prodana do posljednjcg mesta, ponoviće sn „Ivkova slaya‘‘ još koncem ove sedmice.

Tkačka radinost kod balkanskih Siovena. tNastavak.) Gajtan pravi ,.kazas“ — gajtanžija od vune ili svile u ernoj, nvodroi, žutoj, zelenoj i crvenoj boji, razne širine i debljine, prema upotrebi. Još danas nose naši seljaci u Podrinju, Jadru, i dalje prema Ovčem Poliu i Kosovu dugaeke plaštovc od sukna mrke crne ili crvetie boje ukrašene gajtanom modrim ili žutini, Radinost gajtanska je naroeito lijepo zastupana u I.eskovcu u većem razmjeru. Tu ima 50 vrctena — turbina, koie ,,kasaske“ sprave okreću. Onj izvoze i u Anadoliju i Ijevant. Svila se tka u južnim kraievima Srbije, Staroj Srbiji i cijeioj Makedoniji, a zna se da je ta radinost već u slaro vrijeme postojala. Ima predanie da su srpsike vlastclinske škole, vezle i pnde. Tako narod iz okolhte manastlra Resave, Manasiie i Uubostinje six)iiiinje gospodju

Jelku — Jelenu, rodjenu Ovateluzl, Levantinku sa ostrva Mitilene, suprugu Stefana Visokog, kako je kao vješta vezilja skupliala u gradti Resavi oko sebe djevojke i ućila ih vezu 1 šivenju. I čudnovato da su seljanke i danas oko Manasije ka'o umjetnice vezilje na giasu. Bogata i raskošna viastela nije se zadovoljila tkivom dorr.aćun, već ]e tražila preina imovnom i društvenom poiožaju i ijepše skupocjenije tkivo za odijelo. Znarno po DuŠanovom zakoniku da je vlasteosko ruho kadiveno sa biseront i zlatom iskićeno, i zlatan pojaš. Poslije smrti pripadalo je odiielo vlastelinovom sinu, a ako ga nije bilo, udovi, koJa ga je mogla dati ili prodati dirugome. Iz toga snio uvjereni da sc ona, skupocjena tkiva uvozila. Znamo po zapisima trgovačke kategorije, da se uvozile naročito: Skupocjene „kadtvli dolame", ,,kadivli ruho“, „kape kadivlije", „rnordsolame“ 1 dolante divna kroja kotorskoga, kontuši i plaštovi kadiveni, lli od damaskina sk upocjenog. Plaštova je bilo raztiovrsnih, najskupoceniji su viadarsilii, izvezeni zlatom, biscrom i dragiin kaineniem. postavljeni grimiaom. Donja lialjina vladareva bila je dtigačka subnja od aksamita iii teške svile. bogato vezena i opervažena bogatim ve*zom i omamentisana raskošno. Vladarka u isto tako dragocienom odiielu ima na glavi ispod vijenca ziatnog još i tanani veo bogato vezen. Nogavice su sviieue, od tanke čolie; znamo da se iz slovenskih objasti Balkana izvozile u italiju „couverturis en laine, diites sciavines", navode se tanane košulie ,,do pojasa od čistoga zlata, od pojasa od bijele švile“. Dubrovačka* republika poslala je na dar francuskome kralju ..slovensku kapu, opanke, šubu, košuiiu sa vezom i nazuvioe (čttrape) s potkoljenicama. Kavad, prosta svila, jeftina za žensko odijelo. Diihrovački su trgovci za vlade kralia liroša I imaii dozvolu za putovanje po zemlji i prodavanje svega „počev od kavada pa do svile“, Brokat, naiskupocjenije tkivo. poznato u srednjem vijeku uvozio se iz Levanta. I-zvezen je svilom, srebrom i zlatom, naročito se bizantijski visoko cijenio. Posjije se osnovala u X. vijeku naročita tvornica u Floreltciii, koja je isključivo izradjivala „brochati d‘ oro e d‘ariento“. Uvozilo se svileno rkivo raznovrsno, tako ie kralj Stefan Dečanski ukrasio manastir Dečane i ,,širskiini tkaninami“ đobavljenim iz Bizantije. Baldaliin, skupocjena materija sa j utkaniin slikama i protkana zlatom i srebrom. po nazivu donošen iz Bagdada. Taft je iz Perzijc, atlas ,,setuui“ satin — u ra'znim bojatna ziatom protkan đolazio je iz indije preko Ale'k! *sandriie. (NastrivLće se) I A. Cirin: DAN ODMAZDE (Nastavak). Uva ju je misao prožela niunjevitom brzinom i izazvala jte u njoj veliki preobražaj. U prkos svoje površnosti, svoje ncšto sujetne naravi, Flora Wiii'te blla je ipak prava žeuska priro'dćt; biiia jc u stanju da zaboravi svoje sebićne želje i da pokaže toliko saučešća za sudbimt svoga prijatelja, da je bila voljnu da više da nego što bi primila. Držeći još jednako pistno u rukanut pridje mu. On se trže i uze pismo, a Flora niu reće blagim, aii ipak odliučnim glasom: „Jasno uvidiam, da sam biia u veJikoj zabluđi. Strašno nie boJi, što vi to da poduosite posljedioe te moje zablude. Vjerujte da ja nisam toliko sebična, vjerujte da bilt rado i sam život žrtvovala, ako bi se time dala ukloniti uepravda', kojn ste vi zbog mene pretrpili. No da ne govorimo toliko. Vi mi nikada nećete tnoći oprostiti ovu inoju zabludu, a ja nilkada neću moći zaboraviti stid, koji me sada obuzima zbog toga. Aii sada bih vam, Staniiope htjeia dokazati, da sada razttmijem kakav odnos sada vlada izmedju nas dvoje, ma da satn to ranije rdjavo shvatiia. Primite bar rnoje prijateljstvo i đopustite mi da pokazujem interesovanja za vašu sudbinu na šta u prkos svojc mladosti imam pravo, pošto smo sada bliskj srodnici. Moj-e: saučeščc, pravcdino ocjcnjivanje vašega bola naučiče me —“ On opazl, kako u njeitim očima zabiistaše suze 1 omekša. ,,Ah, koliko ste dobri!“ uzvilcnu on srdačnim tonotn. Ona ođmahnu glavom. i

,,Ah, nisain ja dobra, do sad sam znaila samo za svojtt sujetu, ali sađa bih se htjeia popraviti. Kada bili ste vi httieli ukazati svoje povjerenje, bilo bi mi u mnogonte pomognuto. Recite mi — poznajem li ja tu djevojku?“ Ma da je govorila vrlo blagim glasom Stanliopc se siluo uplaši. „Koju to djevojku mislite?“ ,,Pa diievojku, koju volite.“ On je pogleda začudjenim, gotovo tjutitilm pogledom, ali ona je bila odlučena, da nikako ne popusti, kada se već jednoin na to usndila. I „Znam da voiite neku djevojku •ta odkuda inače toiiki vaš bol? Vjerujte da me na to pitanjc nije navela radozna'lost, več samo želja, da vatn dam prilike. da se otvoreno izjadate, da bi ste lakše mogli snositi taj svoj bol. lii znate ii koga drugog, pred kojim l>i vam bilo lakše da se izjađate . U tome siučaju — “ Ona se nasniješi toliko tužno, da se Stanhopeu paralo srce. On ćutke stade iiodati krupniin koracima po sobi, pa najzad stade pred nju. „Ima jedma djcvojka, koju volim od svega srca“, reče on prividno mirno. „Voiio sam je još prije svoga putovanja u Evropu." Ona je dobro razuinjela, šta je tiine litio da kaže i sva pocrvene. U ono se vrijanie naime još nisu poznavali. „Niste ini nikada govorili o tome“, prošapta ona. „Nisam; o snovima se ne govori“. ,,Pa zar to nije bilo ništa drugo nego samo san?“ „Ovaj bi se san ostvario, da nije iskrslo ovo“, on ukaza rukoni na očevo pisnio. „Ispričajte mi, kako se to zbiio!“ On je dovede đo kanabeta, ali sam nije sjeo. Ta zar je bilo moguće. On da govori o njoj, i to baš ovoj ženi. On je sam scbi ovoga časa izgledao zagonetan, pa ipak kada pogleda u oči mladoj ženi, iz kojih se sađa ogledao toliko ozbiljan izraz krajnje odanosti, izgledalo nni je sasvim prirodno, što jc>i je žeiju ispunio. „Prvi put sam je vidio prije godinu dana na selu. Vi je ne poznajete, a ne zove se Natalija Yelverton.“ „Jeli miada i lijepa?“ „Još je vrlo iniada, a bijela i nježna kao pahuijica snijega." „Aii valjda nijc bila hladna kao snijeg“ odgovori Flora bolno gledajućr divnog smedjeg mladića, koji je toliko malo cijeuio njenu ijepotu. „Privukla me je svojim dražima, ali potpuno nesvjesno“. produži Stauhope poslije malog prekida, „ ier treba da ztiate da jc ona još dijete. Na prvi | je pogled osvojila tnoje srce.“ ,,Da sretnog djeteta." mislila je Flora u sebi. ,,To je bilo za vrijeme tnoga bavIjenja u Bay-Ridge-u, kuda sam se bio povukao na nekoiiko nedjelja radi svojih studija. Opazio sam jc prcri put na putu pored žive ograde, gdje je stojaia pod nckim veiikim drvetom, u ruci je držala neku pripitomijenu pticu, čije je tamno perje divjio kontra] stirafo sa njeitom svijetiom pojavom i u skromnoj bijeioa lialjini. Nije potra; jaio dugo, a ja kao da na cijelom sviI jetu nisam u.išta đrugo vidio pred soj bom nego njeno dražesno lice čiji se zbilja dirljivi izraz čvrsto bio usadio u moju dušu. Ona je postala zvijezdom vodiljom moga života, ponudio bih joj rulcu i srce, ali..

Sadržina ugovora o miru. Kb. Bukurešt, 7, maja. Ugovor o miru, koil fe na temeljif ugovora o preliminamom miru, potplsanog 5. marta o. g. u Buftei danas zaključen u zamku Cotrocenl izmedju Njemačke, Austro-Ug;arske, Bugarske : 1 Turske s iednc 1 Rumunjske s druge straue, sadržaje u I. članu izjavu ugovarajućih stranaka, da ratno stanje smatraju dovršenim pa da će u buduće živjeti u priiateijstvu. Dipiomatski i konsutarni cdr.os] uspostaviće se od-' mah po ratifikaciji ugovora o miru.' Član il. satSržajc utanačenje o demobi-' 1 Uzaciii rumunjskih borbcnih snaga. U bitnom će se Rumunjskoj dozvoliti, da držj vojsku u smanjenom niirncdopskom stanju. Izuzetak ćine rumunjske trupe, koje stoje u Besarabiji, dok na dovrše cperacije u Ukrajini i đok ovdje postoji opasuost za rumunjsku granicu. Ustauovijena je količina inunicije, kojn Runiunjska smije posjcdo-) vatL Sve rumnnjske demobiiizirane; trupe imadu do ispražnjenja zaposje-, dnuiih obiasći ostati ii Moidavskoj.' Rumunjske letačke i pomorske snags, isnadu se poslije razbistrenja odnosa: u Besarabiji rcducirati na obično miruodobsko stauje. Naročito se uzeo u obzir zahtjev o riječnoj poiiciji 1 zaštiti mornarice. Pripadnici vojsue i mornarice, koji su u mimo vrijeme bilf zaposieni u pristaništima i-i kod bro-, darske piovidbe, imadti se kod dcmobiiizaciie prvi otpustiti, kako bi se' niogii uposiiti u svom ranijem zvanju.: Član 111. sadržaje utanačenja o odstu-. panju područja. (Pojedinosti o iontc' nisti riam stigle do zaključka redakcije. Op. Ur.) Državna svojina u ustupjienini rumunjskim oblastima prelazi bez odštete i bez tereta a uz čuvanje r.a njeunt počivajtičeg privatnog prava »a držar, ve, u čiie rulce tc obiasti prelaze. 12 predjašuje pripadnosti RumunjskoJ ne mogu se niti po tu pripadnost nitj po države. koje posjed dobijaju, izvoditi nikakve obveze. O pripadnosti dosadašnjih rumunjskih stanovnika tih obiasti i o drugim posebnini pitanjima, koia s ovim stoie u vezi, raspravljaće sa posebno. Član IV. govori o odricanju

ugovornili stranaka na ratne odštete.'

Posii|ednje brzojavne vijesti Mir sa Rumunjskoni. Rat na istoku okončau. Kb. Bulcurešf, 7. maja. Wolffov urecl javlja: Pregoi vori u Bulcureštu biiili su u veče 6. maja privedeni kraju, tako, da se potpisivanje svelcolikog ugovomog djela mogio za danas prije pcdme zakazati. Sinoć je maršai Mackensen pozvao sve ovdjc prisutne delegate na večertt, na kojoj sti bffli i nrinistar predsjedniic M a r g h i 1 o ni a n, ministar spoljnili poslova Arion i ostaii rumunjski pregovorači. Maršal je u svome govoru slavio značaj faktfično postignutog rada i čestitao je opunotnoćenicima na postignutom uspjehu, istaknuvši, d a jc rumunjskim inirorn okonč a n r a t n a i s t o k u. Ujedno je dao izraza nadi, da će Ruinunjska na osnovi toga mira moći da ide srećnijoj budtićnosti u susret. Svoj govor završio je pozivajući prisutne, da s njjme zajteidno piju za cvjetajije i napredak kao i za prijateljstvo svojih otadžbina. •Vijest o potpisu ugovora o miru, izazvaia je n eijeiom Bukureštu veliko veseije.

Čian V. posvećen je ispražiiiivaujui posjedmitih krajeva. Posjedmite kra.ieve, izuzimaiući ustuplieiie. napastićo; saveznici u vrememi. koje će se tek? odrediti. Do ratifikaeije mirovnog ugovora ostaie sadašnja okupacijona upraj va sa svojim do sad postojavšim praI vima, aii je rumunjska viada vlasna, 1 j da odntah posiije potpisa mirovnotf ! ugovora pristupi reorganizaciji činov: ništva da po svome nahodienju pristn-, pi naniieštanju i otpuštanju činovnika. Posliie ratifikacije iigovora o miru civiiita će se uprava u zaposjednutim obiastiina predati opet u ruke rumuniskih viasti. Da se za rumunjske vlasti što je iiiogttće više oiakša prijelaz ka' civilnoj upravi, pridodaće se na žeiju runtunjske vlade kod ispražnjavanjal zaposjednutih oblasti runiunjskiin ministrinia po ied^m gradjanski činovnilC: okupacijoiie uprave. Rumunjske vlastl imadu ispuniti naredjenja zapovjeđ- 1 ; nika vojničke posade. Saobraćajna sredstva. naročito želieznice, pošta ? hrzoiav ostaju do daljeg u rukania voi-: ne uprave. Sudjelovanje vrhovnog zapovjedništva kod uredjenja novčanos. i otplatnog saobračaja. naročito kocl vodjenja posiova rumunjske Naroduo Banke i središnje blagajne pučkih banki urediće se naročitim utanačenjem. Od ratifikacije ugovora o inirtt uzdržavaće se vojnička posada na račun Riiniunjske. Rekvirirani predineti,kcji nisu uzeti za vojničku posadu, piaćaće od ratifikacije . ugovora o niiru savezničke slie iz vlastitili srcdstava. O postepenom ukidanju od strane okupadjone uprave izdanib naredjenia stvcriće se posebna utanačenja. Protiv tih naredienja ne mogu se podići tražbiue za odštetu. Izdatci iz sredstava savezničkih sila, učitijenl u posjcdnutim oblastima za javne radove, računajući ovamo i preduzoća razuiir nadieštava, vratiće se ovima priiikour predaje. Član VI. govori o regulisaniu dimavske plovidbe. (Pojedinosti ovoga> člana kao i konac ugovora o mirii nisu nam stigii do zakijučka redakcije. Op. Ur.)

Dopisnica uredništva. Piscu „Prvog puta“. — „Znaš. istina je, da se kod nas javila pesnička epidcmija... piesnicj bcz idoja t ideala", velite vi u svome podlistku, a' to njime i sami najbolje dokazujete. Ako hoćete da budemo iskreni, ondat slušajte: Vaša stvar nije ni za koš, a' kamo li za štampu.

Izvještavaino prljatelje i poznanike, da ćemo našem miloin sinn, odn. bratu t MESami davali četrdesetodnevni pomen u petak 10. ov, mj. na novom groblju. Ueograd, Prlilinska 24. OžaloSdenl: oiac Svetislav Lukić, plsar Glavne Kontrole; majka Stevka; sestro: Nata i Ruža; brat Dušan i ostala rodbina. 36805

Danica Milosavljević udova, izvještava svoje srodnike i prijatelje, da će svojoj miloj, dobroj i neprežaljenoj sestri t Zngorki udovl pok. Pantc Laukovlća, višeg intcndmiU davati četrdesetodnevni pomen u petak 10. ov. mjeseca u novoj kragujevackoj crkvi. Kragujevac, 6, tnaja 1918, 36792

Našoj rniloj i nikad neprežaijenoj ljubimici

f Coiki

davaćemo trogodišni pomen u subotu, 11. maja u Sabornoj crkvi u l0 1 / 2 sati prije podne. Bcograd, maja 1918. Ožalošćeni roditelji: Darinka i Milan Jovanović, iotograf; brača: Steva, Dušan 1 Paja l oatala rodbina. 36784

Sa prevelikim bolom u duši, javljarh svima srodnicima, prijateljima i drugovima, da je moj preinili sin jedinac t AleksHirior-Acti stojokovlC svrSenl maturant preminuo poslije kratkog ali teškoga bolovanja 14. apriiaa saranjen 15. aprila. Bcograd, maja 1918. Ožalošćeni: mati Zorka Stojakovlć, sestre: Ljubica i Ružica i ostala tamilija. 3«798