Београдске новине

Tžlaze:

dnevno u Jutro, ponedjallkoni poslije podne.

Pojedini brojevi: -Trr. fOhelcra

•4 «. I kr. Siti ps cljtnl < Btnvhip , . , . , .

12 Mnn

Mjesečna pretplata: U Innitranstvn • i , • *-BO Oglasl po cljenlku. ■

Jrednlitvo: BEOSRAO, Vuks Karadžlća nl. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanje pretplate Topllćln venae broj 21. Telefen br. 25. Primanje ogissa Knaza Mlhajla uL broj 38. Telefon broj 245.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 3. jula. Juče zoroin je na cijelom frontu P.iave, od Susegana pa na dolje, otpočela žestoka talijanska topnička .vatra, lccja je južno od San Dona u mnogini odsjecima dospjcla do jačinc oubnjarske vatrc. Jedan sat docnije u predjelu ušća Piave neprijateljska je pjeSadija prcšla u napad. v ogorčenlm borbama, koje su cijeJog dana trajale, p r o t i v n I k, osiin ni a 1 o g dobltka u prostoru kod P b i es a n nova, n i j e tn o g a o p ostići nigdje k a k a v u s p j e h, p a j e i n j e g o v p o k u š a j n a j u ž n o m r n u k o đ R e v c d o 1 i a, d a p o d % a š t i t o m pomorskih' b o r a čBc i h s n a g a, i z b a c i p j e š a d i j u n a k o p n o, p r o p a o u n a š o j v a t r i. Osujećen j e talijanski pokusaj prelaza kod Zensa. v Na v e n e c i j a n s k o m p 1 an 1 n s k o m f r o n t u je borbena djelatnost bila tako isto vanrcdno ž iv a h n a. Zapadno od A s o 1 o n c je Zad r ž a n jak napad p r o t i v nap ad o m oprobanog donjo-austrijskog 49. pješačkog puka. I sjeverno C o 1 d e I ‘R o s s o i kod A s i a g a o d b i 1 i s m o ibalijanske pješačke napade. Na tirolskom zapadivom frontu uinjerena topnička borba. Kako je naknađno utvrdjeno. oborlo je čuvenog talijanskog Ietača majora Bracca 19. juna natporučnik Bar w ig s vodmikom Kaueroin 'kao pilotcin. Načeialk gfavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kl> Berlin. 3. julc. . Zapadno bojište: V, o j n a s k u p i n a bavarS k' o g p r i j e s t o 1 o n a s 1 j e d n i k a JRupprcchta: U s p j e š n e i z v i d j a č k e b o rjb' e. P r o p a I i s u jači napadi E ngIez a kod Merrisa i M oyen nClilla, južno od Arrasa. U mjesnim Jvorbama sjevero-zapadno A I b e r t a zadobili smo izvjestan broj zarobljeliika. . iV o j n a s k u p i n a n j e m a čkog prijestolonasljednika: Sjeverno A i s n e jutros su se raz.v’ile mjcsne borbe. Izmadju A i s n c i IMarne trajala je živahna neprija‘teljska djelatnost. O d b i j e n i s u djelimični nai>adi kod St. Pirre Aigle I zapadno od C h a t e a u T li i e r r y-a. Iz jedne amerikanske eskadrile od 9 'ja!din.ica 'su oborene 4 ietiiice. Tom toriliikom je poručnik Udet izvojevao 'svoju 39., a portičnik Lov/eniiardt ‘sVoju 33. I 34. vazdnšmi pobjedu. PopodlTstak Kosfa Jezdimirović: Pop i raspop. (Nastavak.) Nu da se vratimo na naše mladc ’popo-ve. Pop Arsa je ušao u 'kuću svoga tasta kao kapelan, a pop Kosta je postao kapelanom svoga oca pop Igena i svaki jc na svoju ruku počeo da popjije. Pop Arsa je tako reći odrastao u Vladlčinom dvoru, te je tamo poprimao njnogc navike vladičine i druge krupgo-spode, pa ili je kao mlad svešteauk naročito poslije skore smrti tastove j Hao samostalain paroh u minijaturi podražavao i lcao takav osiećao se 'potpuno zadovoljan. Ali za nesreću 'naidje od nekuđ kolera, pa poče da desetkuje po selu i okolini. Umriješe mu i mlada poi>adija i tašta i on ostade samohran bez igdje svoga. Naviknut na i'z:vjesriu udobnost, ne ostade mu drugi 'izlaz, već da potraži sebi ,,domaćicu“. i‘0yu je brzo našao. Ona mu za maio Itfodina rodi kćer, pa sina, pa opct kćer. Prl poslijediijem porodjaju razboli se i iimre, a on postade opet „udovac", sad sa troje nejake djece. Nije intao •M0, već potraži novu ,,dotriaćicu“. I Ova nije biia loša, tek nije mogla djeci 3da nadoknadi rodjenu mater. Odvaiala ;-je gdje je god mogla od pop Arse 1 jijegove djece i doturivala svojoj udavtpj kćeri u podaijem drugom selu. Za pOp Arsinu djecu brLnula se tek toliko, koliko je baš moralo biti, pa su zato i iodrasla bez diovoljnog obrazovanja-. , Stn mu se, valjda zbog praznine, koju ie be>z matere osjeća-o. Jednog daua

Bezuspješna talijanska ofenziva na ušću Piave. - Zestoke borbe oko Asolona i Col dell Rossa. - Boravak kralja Alfonza u Parisu zbog posredovanja za mir?

koj. Niti on, niti điktatori na Tcmzi 1 Seni ne 'će moći spriječiti, da opšti radnički savez, čiji se sasfanak naskoro očekuje u Versaillesu, ne donese veoma etiergičnc prcdloge- za radikalno i brzo •š\ T *šavanje ratnog stanja. Dok' dakle narod radi, diotle se mjerodavni ijudi povlače oko mirovue misli, kao mačke oko kaše. Tu skoro pojavila se u Londonu jeidna knjiga pod naslovom „Direktan put k' sjajnom mirn“. Ova knjiga nalazi za čovječanstvo spasa ti i>otpunom ili 1 djclomičnom raskomadanju Rusije, zatim da se sjeveirna Azlja preda Nijemcima, južna Azija Englezima, cijela Afrika sporazumnim siiama, a EizasLotringija i d-ijelovi Azije fi Afrike Francuskoj. Prcma ovom planu imala bi Itaiija dobiti irredentističke krajeve i „strategijske koncesije“ na dalmatinskoj obaii, dok bi Austro-Ugarska imaia dobi-ti Poljsku, Bjelorusiju, dijelove Ukrajine i prevlast na Balkanu. Da bi sc i SjedinjcTim Državama ncšto tičiniio, izišao bi Japan iz nve velike diobe zemlje — pra-znili šaka. Predlog englesk'og publiciste, kome „VVestminster Oazette" posvećuje opši-ran članak. pokazuje -razgovjetno, kako grčevito Ijuđf u Londonu traže izlaz iz ćor-sokaka svjetskog Vata. Pri tom im nije s-tajo do toga, da se upletu u naijglu-ptje protivnosti. koje su se ik'a-đa desile poiitičkim doktrinarcima. Kako često i sa kolikom su snagom pluča dtiliovne vodje Etigieske do sada uvjeravale, da se biju ni za šta manje, nego za slobodu naroda i za pravo samoodredjenja naroda! I kakva sc to drska ideja danas svima tini aivje‘ JJ -r -1 • .- - -I 1. skog prijatelja mira čitavi milijuni naroda treba da nestanu po džepovima njihoviii prijatelja ili ne-nrijatelja, a stanovnici polovine kontinenata guraju se ovamo i onamo kao jeftina roba! Mora, da jet zanrepašćenost Engleza pređ lnogućpošću jednog bliskog mira veoiM'Viefiika, kad oni devct puta kao mrtvoj ogiašenoj AustroUgarskoj u svojoj dušcvnoj zluinjenosti me sa-tr.o što tuidc znntne kompenzacijc na istoku, nego joj čak priznaiu i prevlast na Baikami. na, onom istom BaLkanu, koji sti litjeli da ,,osic-bnde“ od prevlasti Monarhiie: na Bnlkanti, ko-ji je bio icdati od uzroka njiliovog ratnog ođuševljenja i ci!j medju cilievima niihovog voljenja rata! Aii inak, i ovakve fantazi.ie, kao ovaj piedlog ,,k sjajnom ir.iru“ pokazu.iu puteve u budućnost, i to svakako puteve, na kojiraa se nalaze prividjenja Cingleskih utopista kao znaci njihovog 'razmekšalog rattiog fanatizma.

Problem opšteg mira. Parlska šlanipa o Kiihlmaunovom govobi. Žuneva, 3. jnLa. Pariska štampa se iscr-pno bavi s govorom državnog tajnika Kuhlmanna. Tako ,,B a t a i 11 e“ govoreći o govoru traži, da sporazumne vlade !o d g ovore n a taj govor. Njemački državni tajnik, taieo Veli taj list, apeluje na diplomatsku akciju, s t o g a m u s e m i m o r a m o n a t o m p o 1 j u odazvati, kad nismo uiujeli dagapreuhitrimo. I

Dogadjaji u Rusiji. Glasovi o progiašavanju velikog kneza Mihajia — za cara. Pl. Kijev, 3. jula. Juće sc u Kijevu rasprostrla vijest, da je u Rusiji veliki knez M ih a j I o Aleksandrovič prog 1 a š e n z a c a r a i da već s kozacima luaršira prema Moskvi. Povodom ove vijesti tečaj rublje je todmah skočio za 7 kopejki. Savladjivanje prolivrevolucije. — Čeh.o-Slovaei potučeni, pobiegli n Urai. Stockholm, 3. jula. Petrogradska brzojavna agencija javija ruskim vo-jnicima na finskoj grauici. da su Ceho-Slovaci p o t uč e n i, i d a s u p o b j e g 1 i u U r a-1. Savladiivanje p r o t i v r e v o 1 u< c i j e p i t a n j e j e s a m o o d n e k n1 i k o d a n a. Pred bitkom izmedju Engleza i Nijernaca na murmanskoj obaii. ,,S t o c k h o 1 m ‘ s T i d n i n g e n“ doznaje iz Norveške. da se na- imirtuanskoj obali p r i p r e tn a b i t k a i zm e d j u E n g 1 e z a i N i j e m a c a. Protivnici već kopaju streljačkc 'rovovc. Protjesivauje podanika sporazumnih sila. Basel, 3. jula. Prenia ,,T i m e s u“ p r o t j e r a I a j c r u s k a v I a d ia. v i š e p o d a n i k a sparazn m n i !i d r ž a v a, j e r s u z a ii z e 1 i s t a n o v i š t e p r o t i v s o v j e t a.

Rat protlv Italije. Pregruptsavanje talijanske vojskc. Pl. Berl-in, 3. jula. ,,N a t i onalz ei t u n g“ javlja iz Ztiriclm: Po izvještajima iz Itaiije genera! Diaz je naredio pregrupisavanje Uiiijanskih trupa na Piavi.

ručnik F r i e d r l c li i podnarednik T li o r n oboriii su svoga 20. protivnika. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludeiidotff. fzvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 3. jvda. Maćedonsko bojište: Zapadno od Ohridskog jezcia, u okolini Bitolja i jcdnog cbjola kod D o. b r o p o 1 j a bila je obosirana paiji:ona djc-. latnost od vremena na vrij -mo žešča. bašo jarišne Irupc prodrlo su u neprij d.eijsko linjjc zapadno cd ATčak-Malc i jugoistočno od Dojrana. Poslije ogorčcnog okršaja vra< iiii su se sa grčta'm t engk-skim zarobljenL eima. Na ušću Strumo pojačala sc od vraneua na vrijcme topnička djelalnosk

Put k miru. u iogoru sporazumnih si-la stoje mirovnoj^ misli na putu dvije ličnosti, kao dvije granitnc stijene: Lloyd George i Clćinenceait. Ako izmirenje naroda, koje je danas još u mračnoj daijini, treba da- sc jedared ostvari, onda anu prije toga inoraju pasti žrtvom glave ove dvoiice neurnoljivih i zaslijepijenili Ijudi. Sto se tiče francuskog premijera, dogadjaji na zapadno-m bojištu staraju sc za to. da i u ovo-m pravcu dodje đo odiuonog koraka. Položaj Clemenceau-a može se već đauas srnatrati Jrao podriven, a L'!o-yd Georgeov bi trebao još nekoiiko jakili zamaha prije, nego propadne u liišta. Svakako je engieska radnička stranka prije kratkog vremena uciarila i>rv*i prouui u uuiauoKu viauu, a time i u cijeli si-stenr londonskih produživača rata, okrenuvši se na godišnjo-j konferenciji jednirn onergičnim pokretotn od đosadašnjeg vodstva Arthura Hendersona i otkazavši prinrirje oficijozusima. Uzalud se tiekoliko domaćih govcniika i gostiju, kao Vandervelde i Albert Thomiais. trudiio, da dodje do izravnanja u mišljenju i da se vještački postigne ona jednođušuost, koju je L!oyd George do sada u svakoj priiici masom fraza svojili govora đraži-o i kao dokaz za samoodredjenje iengiieskog uaro-da izigrao. Sjednica britanske raditričke stranke ne samo što je prcdsjeđniku vlade otela iz ruku ovo jako orudje, nego je i svijelu dala dokaza, da neraspoloženje engleskiii ' masa prema ratu biva sve jače. Ma kako da se Reuter mučio da tom slučaju dade karaliter običnc cpizođe, njegovi napori ostadoše uzalirdni i smiješni. Zaključci radnika. nađj-oše odjeka ne samo u Engieskoj, ncgo 1 u Francus-

objesio, a kćeri mu se udadu za loše partijc, tek da su udate. Da su mu djeca bila iz zakooitog btalca', on bi se za rnili drugojače pobrinuo. Vladika, njegov poočitn, uzeo bi sina još kao dijete k sebi i istesao bi iz njega u brzo mladog popa, a kćeri bi postale popadije: aJi ovaiko nije išlo, jer po kanonima ismatraju se vanbračna djeca kao ,,dieca grijcha", te ne priiiči, ni da muško bude sveštenik, ni žensko supruga sveštenika. Sve je to uticaio neprijatno na pop Arsu, te ostari prije vremena i postade neka vrsta naročitog filizofa. Povukao se od svijeta; jodino što je savjesno vršio propisane mu svešteničke obrede, inače je provodio svo vrijeme u kućerku, zaostaloin mu od tasta i tu bi premišljao o raznim stvarima, ne mogavši nika-ko da dođjc do pozitivnih zaključa-ka. Jedini zaključa-k, osnovan na iskustvu, bijaše nni taj, da se ne miješa ni u šta, što ga se neposredino ne tiče. Talko živeći. nije izvan zvanične -dužiiosti skoro nikalco dolazio u dodir sa svijetoin, a ako se ipak' u toku mnogih godiiia ovdje ondje zbilo, da’ je morao otići vlasti da- za nešto nroli, ili da ode u društvo, gdje se bez njega nije moglo, on je kao redalk gost svuda rađo priman: viasti su mu molbe ispunjavale, a društvo ga je rado slušalo. A i kako ne bi, k’ad je vlastima vrlo retk- 0 , pa i tada samo s oprav'danim molbama odlazio i kad se u društvu čuvao, da ničije samoljublje ne povredi i da nikomelie naturuje svoje mišljenje, već da svakome po mogućstvu odobrava I da se svačemu prilagodjava. Gd nereda i nedovoljnog kretanja otežao Je prije vremena, te izgledaše, da žlvi samo tzato, da jede i pije. Inače bijaše dobra srca ( yr!o iskren.

Kad sam mu jeđnom prilikom izjavio lnoje divljenje na njegovu božićnu propovjod, on mi sa svim iskreno odgovori: ,,E, sinko, nije to rnoja glava izmisiila. Našao sam ncgdje još u vla'dičinoj bibliofeci dvije božične propovjedi, ne zivran više od koga, pa kako su mi se dopale, ja ih onaiko mlad i or.au naučim na izust od ,,az“ do ,,th!e“, pa se tako i sad od vrcmena na vrijeine preslišavatn, kad sani za to dokon, da ili ne bi zaboravio. Taiko jednog božića izgovorim u crkvi jednu, a drugog drugu propovjed', trećeg opet onu prvu i 'tako naizmjence svake druge godine onu istu, a narođu se eini, da je itvijek nova. Ja misltm, da jc to pametnije, nego da iupam giavu, da izmišljam nešto novo i da lupetam koješta, pa da ne dia-j Bože pađmem i u jeres. Kad bi ođ mene zavisilo, Ja bih u opšte -zabranio sve propovjedLi, koje nijesu predliodno od svetog sinoda cenzurisane 1 odobrene; jer ljudi kao iju-d'i intaiu razne pogiede o jednoj i istoj stvari, i zato, što iiti se dia-la mogućnost, da te svoje pogledc i drugima sugcriraju, postalc su tolikc razne vjere. bez kojiii bi se svijet.-ncma siunnje, manje mrzio“. Da je kojom srećom pop Arsi ostala u životu zakonita suprug-a ili bar ona prva „domaćica", s kojom je djecu izrodio, on bl bio sa svim drugi čoviek, pa možda | uzor od sveštenik®. 'Ovako je zao udes nekada divnog mladića, koji je u društvu vladičiiiom mnogo što šta pametno uaučio, učinio otupelog troinog čovjeka bez ikakve inicijative, bez ikakve voije da ikomc buđe o-d koristi. Preturio je u životu i mmoge d-ruge neprijatnosti preko glave i to većinom sretno. možda baš zato, što je u njima igrao svakad pasiv.-

nu ulcgu, a uinro je, pogodjen od kapije u poznoj starosti, ne ostaviv posiije sebe nikakvu traj-nu uspomenu. Svijet ga jc već davno zaboravib. Sa svim je drugojače prošuo njegov pašenog pop Ko-sta. Žive naravi, naslijcdjene od matere mu „Paligorke", bacio sc ka-o mlad kapeian svoga oea na posao, da se i on kao ovaj istakne; ali je tidario protivnim pravcem: počco je cla vojuje protiv starili ukorenjenih zabluda i da unosi novc ideje u konscrvativni rumunjski ciemenat, pa je svuda nasijedao, jcr niti je bio umješan niti đosiicdan. h’odrio jc uglcd i scbi i svornc ocu. Počc da sc miješa i u stvari, koie nijesu trcbale da ga se tiču, tc zadobl u skoro mnoge neprijateije. Jedaii od ovili nago-varao jc svijet, da ne daje u tas, odrcdjen za popa, kad ih ovaj Tnironoše (pomaže osveštenivn uljem l>o čelu), jer je novac iz toga ta&a pripadao lično svešteniku. To dočujc pop Kosta, pa kad jc jednom prilikom rečeni protivnik cjelivao ikonu i bio mironosan, a ne iitiede ništa da ostavi u tas, pop Kosta ukaza prstoiu na ova] i prc-drcvši očima protivnika, doviknu mu oštro: „Krajcaru u tas“. Protivnik odgovori da ne da, a i>op Kosta tnunjevitom brzinom Izvadi ispod odežde džepnu maramu i zbisa mu s eela naniia-zani uljanl krst riječima: „Evo ti, kad ne daš!“ Pročuo sc ovaj više smiješan ncgo žaiostaiii slučai na dia-leko, pa je i vladiicl došao do ušiju. Pozove j>op Kostu na odgovor. Krivac je morao nekoiiko dana da doiazi u dvor, dok je bio pripušten vJadici, kad mu se najzad otvoriše vrata, on jc po najstrožijim praviliniai morao tri puta duboko da metaniše i điai glavom dodiru-je tio, 'dok se

NelsHnitl talijansk! izvještaji. Kb. Beč, 3. jula. Iz glavnog stana za ratnu štampu javijaju: Ne samo talijanski listovl nego i zvanična mjesta, kao što je ministar mornarice. s pouzđanjem govore u svojim izjavama, da su napadom talijanskiii torpeda, i to je-dniin kod Pole a s d-ruga dva u blizini dalmatinske obale, potopljena tri veiika ralna broda austro-ugarske mornarice. Saopštenja talijanskih listova i talijanskiii zvaničnih mjesta potpuno su izmišljena, bolje rečeno iažna su, osiitt gubitka ,,St. Istvan“-a, o kome je f naše nadležno zvanično mjesto izdalo saopštenje. Da bi se tim izvrtanjima' suprot stalo. odjclenje mornarice se naiazi pobudjeno. da ponovo i konačno objavi, da se napad talijanskog ir.otorskog broda .,Grillo“ na Poiu završio uništenjem napadača i zarobijivanjem posade i da ni jedan austrougarski ratni brod nije strađao, a da je taliianski napad na dalmatinsku obaiu imao za posij-edicu samo gtibitak ,,St. Istvan“-a, lcoji se nalazio u izvidničkoj plovidbi i poslije nekoiiko satl potomio: inače nikakav hrod, r.i maif ni vciilci, nije ni najmanje oŠtećen. Ni sUmi Engiezi ne vjernju taliiauskiin lažinia. Kb. Bcč, 3. juJa. Iz glavuog stana za ratnu štampu javljaju: Suprotno pričanju neprijatelja o pravom bjegstvu austrougarskiii četa na talijanskom frontu tvrdi „Mancliestcr Guardian", da se od Talijana ne može sada očekivati nikakvo veće preduzeće. baŠ zbog t o g a, što oovlačvnje austrougarskih četa n niihove stare iinije n c predstavlja n i k a k v o bjegstvo pa je s toga isključeno brzo hastupanje Taiiiana preko Piave. O audijenciji grofa Czernina kod vladara. Bečki dopisnik ,.Az 0 auidijenciji grofa Czernina ko<l vladara, što je pridonijelo izravnanju obostrrmih protivnosti. N j e g o v o V eličanstvo uvierilo je grora Czernina o svom potpunom povjerenju. Grofu Cz e rn i n u će po svoj prilici biti povjcrena jedna važna misija. On je tvorac mira sa Ukrajinom, te bi niogao biti odredjen, da izravna protivnosli, koje su liastale i'znie-diu Poliaka 1 Rttsina.

Borbe na zapadu, Napuštanje Parisa. Pl. Ženeva, 3. jula ,,L‘Eeho“ i drugi lisiovi, koji sioje u povjerljivim oduositna s pariskom gubernijom, nagovješćuju n ov a i s e 1 j a v a n j a u m a s i i z p r ij c s t o n i c e. k o j a s a d a s p a d a u b o r b e n u z o n u.

■ ■—n mru i avladici približio. Pred tiiim ostade kiečeči, dok mu vladika oštro ne reče, da ustane. Aii mu ne pontidi da sjedne. već mu onako stojećim očita oštru lekciju. — Nesrctni sine, aar sam te za-to zapopio bcz krajcare samo za ljubav što smo vajni rod? Riječi ,,bez krajoarc" i „vajni rod“ vladika je naročito naglasio; a evo zašto: U ono doba nijesu vladike imale sistemizovanu dotaciju iz narodnib fondova, niti su crkvene opštine u cbsicgu karlovačke mitropolije imaie pravo, da sebi biraju parolia izmedju prijavljenih kandidata, niti je bilo strcgo propisatio, kakvu sprentu tnora neko imati, d.a bi -inogao biti posvećeu u sveštenički čin. Vla-dici su bilo odriješene ruke. Koga je on proglasio dostejnim, tai jc bio dostojan; koga je oti opštini poslao za paroha, s tim je ova morala biti za-dovoljna. Pa pošto su prihodi vladičfni bili skromni, a iadatci veilki, to su vladike formalno prodavalc svcštenički čin i parohije. U tome sn im več njihovi predhodnici utrli put, cenkajući so s molitcljima za sveštcnički čin i parohiju ka-o u kakvoj boiti. Na printjer, ltcki priprosti otac iii tast moiiteljev vajka se, da nema toliko. koliko vlađika traži, a vladika odgovara: — Nije to nuiogo, on meni daje sa-d jcdnoin za svag-đa, a ja njemu, da prima jednako: dajem mu stado. da ga striže i inuze dok je živ. Ili se isto tuko vajka ra-zboritijl molitelj. a vladika odgovara: — E, moj sinlco kad bi sve to bilo za mcnc, što od tebe tražim ja bih sc zadovoljio i sa mnogo manie, ncgo što ini ti nudiš. Meni lično jedva da treba više nego tebi; all tu su drugl, za kojei